Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 172
Riječ urednika
Meditacija
Aktualno
Naša tema
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kateheza
Paulinum
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Tu oko nas
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak

Upoznajmo Bibliju - Piše: mr. Endre Horváth

Čovjek tri kulture

Osobu i djelovanje apostola Pavla ne možemo ispravno razumjeti ako ne poznajemo sve ono što ga je oblikovalo do njegova obraćenja. S punim pravom Pavla također možemo nazvati kozmopolitom, jer se u njegovoj osobnosti i djelovanju susreću tri svijeta, tri kulture. Po rođenju i vjeri on je Židov, ali pripada i helenskoj tj. starogrčkoj kulturi, što se jasno odražava u njegovom jeziku i korištenju kulturnih formi. On je nadalje jednako tako i rimski građanin, koji se lojalno ponaša prema Rimskom carstvu.

1. "Od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova Hebrej od Hebreja"

Apostola naroda u biti određuje to što je židovskog porijekla. Sv. Pavao u Jeruzalemu ovako odgovara rimskom časniku: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga" (Dj 21,39). Ovim označava svoju pripadnost židovskoj dijaspori u helenskom svijetu. U Poslanici Filipljanima ovako govori: "Obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej" (Fil 3,5). U Poslanici Rimljanima, kad govori o velikoj ulozi Izraela u Božjem planu spasenja, on dodaje: "Htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu" (Rim 9,3).

Od novozavjetnih autora sv. Pavao je bez sumnje onaj s najvišom izobrazbom: cijenjeni pismoznanac. Poslije djetinjstva više je godina, možda čak i desetak, učio u Jeruzalemu kod, kako on sam kaže, glasovitog Gamaliela. U Pavlovo vrijeme postojale su dvije "teološke visoke škole", obje u Jeruzalemu. Jedna od tih je škola rabina Gamaliela, gdje Pavao stiže u dobi od 15-tak godina. U toj školi on sudjeluje u složenom proučavanju svetih Pisama, čime postaje pravim doktorom Zakona, tj. članom židovske inteligencije.

Pavao je duboko privržen židovstvu, ne samo u mladosti, već do kraja svog života. Ipak, susret s Kristom i od Njega primljeno poslanje izvlači ga iz uskog nacionalnog razmišljanja i sve ono što je do tada smatrao svojom privilegijom Pavao odsada smatra darom što ga mora podijeliti s ostalima: "Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama" (Rim 1,14). Nadalje on kaže: "Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem" (Fil 3,8).

2. Građanin "znamenitog grada" Tarza

Cjelokupno djelovanje sv. Pavla događa se na području helenske kulture. Bitno je međutim što on nije zaobišao helensku kulturu, već u naviještanju evanđelja s njom vodi duboki dijalog. Ovaj dijalog i "presađivanje" vjerskih istina u helensku kulturu omogućili su Pavlovo misijsko djelovanje, otvaranje kršćanske zajednice prema svim narodima.

Pavao se rodio u Tarzu i tu je odrastao. Taj grad je bio na teritoriju današnje Turske, a u Pavlovo vrijeme bio je glasovitim centrom helenizma s otprilike 200.000 stanovnika. "Znameniti grad" Tarz - kako se Pavao ponijet patriotskim ponosom predstavlja pred rimskim časnikom - bio je jedan od centara tadašnje stoičke filozofije. Pavao je govorio aramejski i grčki jezik, no ne znamo koji mu je od tih bio materinji. Židovstvo tadašnje dijaspore uglavnom je govorilo grčki, međutim iz Pavlovih poslanica pisanih na grčkom jeziku, možemo zaključiti da on sv. Pismo najčešće prevodi sa hebrejskog na grčki.

Apostol naroda je potjecao iz jedne relativno bogate obitelji, koja je mogla kupiti i rimsko građansko pravo. To zasigurno znači - kako se to vidi na temelju njegovih pisama - da je završio školu u kojoj se upoznao s helenskom književnošću i kulturom. Pored toga, prema tadašnjoj židovskoj praksi, morao je naučiti i jedan zanat. Pavao izabire zanat pravljenja šatora. Za vrijeme svojih misijskih putovanja u više navrata on živi od tog zanata da ne bude na teret crkvama gdje širi radosnu vijest.

Iako je grčki jezik njegovih poslanica relativno siromašan - na jednom mjestu naglašava: "Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju" (2Kor 1,6) - lako se izražava na tom jeziku, štoviše sposoban je kreativno stvarati nove pojmove i riječi. Nadalje, Pavao često koristi retoričke figure grčkog jezika, forme njegovih pisama odgovaraju književnim oblicima itd. Židovstvo tadašnje dijaspore bilo je živo uključeno u njegovanje helenske kulture. Apostol naroda u Djelima apostolskim barem jedanput doslovno citira, a drugim djelima parafrazira iz grčke poezije, više puta aludira na principe stoičke filozofije itd. Sve to ukazuje na činjenicu da je on izbliza upoznat s grčkom književnošću i s učenjem nekih filozofskih pravaca. Sve ovo znanje Pavao će koristiti za vrijeme svog vjerovjesničkog djelovanja.

3. Pavao

U obitelji su ga zvali židovskim imenom Šaul, kojega je dobio po prvom izraelskom kralju, koji je također potjecao iz Benjaminova plemena. Interesantno je napomenuti kako ga je u viđenju na putu prema Damasku ovim imenom oslovio i uskrsli Gospodin. Ipak, u svojim pismima Apostol izričito koristi latinsko ime Pavao. Latinsko ime je možda povezano s rimskim građanskim pravom. Prema Djelima apostolskim Pavao se u više navrata suočava s prokonzulima i prokuratorima rimske vlasti, s kojima razgovara s poštovanjem prema toj vlasti. Tri puta se poziva na svoje rimsko građansko pravo tražeći privilegije koje iz njega proizlaze (Dj 16,35.39; 22,25-29; 25,11). Za njega carske službe imaju svoje božansko podrijetlo, kojima smo se "po savjesti" dužni pokoravati (Rim 13,1-7).

Završetak

Kada je papa Ivan XXIII. proglasio encikliku "Pacem in terris - Mir na zemlji" učinio je to suprotno tradiciji, tj. ne iz bazilike Sv. Petra kao sa katedre Apostolskog prvaka, već iz bazilike Sv. Pavla. Bio je to znak kojim je "Dobri papa" htio dozvati u svijet kako je pored prvenstva sv. Petra širenje evanđelja svim narodima bilo privilegij sv. Pavla. Po njegovom poslanju Bog je pozvao sve narode na kršćansku vjeru. Veličina sv. Pavla, koja ga čini apostolom naroda i još danas aktualnim tumačem evanđelja, nalazi se u njegovoj ulozi mosta između naroda i svjetova. Apostola Pavla ne čini toliko stupom Crkve žar kojim je neumorno širio radosnu vijest, već kako on spoznaje: blago Kristove objave koje mu je predano, koje ne proistječe iz njegovih snaga, nego je to ono što je Bog stavio u "krhku posudu", u život samoga apostola.