Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu - Uredila: Željka Zelić

Papa povukao izopćenja biskupa Bratovštine Sveti Pio X.

Papa Benedikt XVI. dekretom 21. siječnja povukao je izopćenja biskupa svećeničke bratovštine Sveti Pio X. - Bernarda Fellaya, Bernarda Tissier de Malleraisa, Richarda Williamsona i Alfonsa de Gallareta, objavljeno je 24. siječnja u Vatikanu. Time je zapravo želio napraviti korak za postizanje konačne pomirbe s pokretom koji je osnovao i vodio biskup Marcel Lefebvre.

Papa je još kao kardinal Joseph Ratzinger 1988. godine uspostavio odnose s biskupom Lefebvrom. Tada nije uspio doći do jedinstva, a biskupska posvećenja 30. lipnja iste godine, bez Papina odobrenja, izazvala su raskol. Međutim, povjerenstvo Ecclesia Dei, koje je u to vrijeme ustanovio papa Ivan Pavao II., brižno je čuvalo otvorene putove dijaloga, a razne su se zajednice, na razne načine povezane s Lefebvreovim pokretom, tijekom vremena povratile punom zajedništvom s Katoličkom crkvom. Svećenička bratovština "Sveti Pio X." s četiri biskupa, u svakom slučaju bila je najvažnija skupina s kojom je trebalo uspostaviti zajedništvo. Papa je na nedvojben način očitovao svoje zauzimanje da se postigne željeni cilj, objasnio je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi. Lijepo je što se skidanje izopćenja događa neposredno prije 50. obljetnice najavljivanja Drugog vatikanskog koncila, tako da se taj temeljni događaj smatra razlogom zajedništva a ne napetosti, rekao je otac Lombardi i dodao kako dekret o povlačenju izopćenja jasno govori da smo još na putu prema punom zajedništvu, čije brzo ostvarenje želi Papa. Spomenuti Papin dekret izazvao je buru reakcija među pojedinim katoličkim teolozima kao i reagiranje njemačke kancelarke Angele Merkel, u prvom redu zbog samoga biskupa Williamsona koji je u intervjuu za švedsku televiziju nijekao povijesnu istinitost holokausta. Međutim, Bratstvo Sveti Pio X., koje okuplja Lefebvreove biskupe, jasno se ogradilo od stajališta biskupa Williamsona. Njegove izjave ni u kom slučaju ne odražavaju stajalište našega bratstva, napisao je predsjednik bratstva biskup Bernard Fellay, pojašnjavajući da je do daljnjega biskupu Williamsonu zabranio javno očitovanje o političkim i povijesnim pitanjima. Obraćajući se papi Benediktu XVI. poglavar bratstva biskup Fellay jasno piše: Tražimo oproštenje od Vrhovnog svećenika i svih ljudi dobre volje zbog dramatičnih posljedica tog čina. Premda priznajemo neprikladnost tih izjava, možemo jedino sa žalošću ustvrditi da su one izravno pogodile naše bratstvo, diskreditirajući njegovo poslanje.

U povodu cijeloga slučaja, Državno tajništvo Svete Stolice objavilo je 4. veljače priopćenje u kojemu u četiri točke pojašnjava razloga ukidanja izopćenja Lefebvreovaca. U tom smislu, u trećoj točki navodi se kako su izjave o holokaustu i stavovi mons. Williamsona o holokaustu za Svetoga Oca u potpunosti neprihvatljivi i on ih snažno odbacuje, kao što je to naznačio 28. siječnja kad je, govoreći o tom okrutnom genocidu, ponovio svoju punu i neporecivu solidarnost s našom braćom dionicima Prvoga Saveza, te je izjavio da spomen na taj strašan genocid mora potaknuti 'čovječanstvo na razmišljanje o nepredvidivoj moći zla kad ono osvoji srce čovjeka', dodajući da holokaust ostaje 'za sve upozorenje protiv zaborava, protiv nijekanja ili umanjivanja, jer nasilje učinjeno protiv samo jednog ljudskog bića jest nasilje protiv sviju'. Biskup Williamson, da bi bio pripušten punoj biskupskoj službi u Crkvi, morat će se sasvim jasno i javno distancirati od svojih stavova o holokaustu, koji nisu bili poznati Svetom Ocu u trenutku odrješenja izopćenja. Sveti Otac traži molitvenu pomoć svih vjernika, da Gospodin prosvijetli put Crkve.

I vatikanski glasnogovornik odnosno predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi DI u aktualnom sporu o povlačenju izopćenja četvorici biskupa Bratovštine sv. Pija X. izjavio je da je riječ o "pomanjkanju komunikacije" u Rimskoj kuriji. Dekret o povlačenju izopćenja "sastavljen je u žurbi" i nitko iz Tiskovnog ureda nije bio upoznat s njime. Dekret je razaslan medijima i pojedinim mjesnim biskupima prije no što je objavljen u Kuriji, te mi više nismo imali glavnu riječ u komunikaciji, istaknuo je isusovac u razgovoru objavljenom 6. veljače u francuskom katoličkom dnevniku "La Croix". Lombardi ocjenjuje da nije riječ o nekoj "uroti svjetskih medija", mediji su "i dobri i loši kao uvijek". Na putu stvaranja "komunikacijske kulture" u Vatikanu Lombardi si želi da ubuduće stručni teo loški tekstovi budu razvidnije predstavljeni, užu suradnju kurije i Tiskovnog ureda. Osobito kod "osjetljivih tema" priopćenja bi trebala biti dobro pripremljena, inače je nemoguće izbjeći štetne nesporazume, ističe predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice. U telefonskom razgovoru iz Moskve za Radio Vatikan kardinal Kasper, predsjednik Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana, izjavio je kako sa zabrinutošću prati razvoj događanja, istaknuvši "kako se nitko ne raduje što je došlo do nesporazuma". Povlačenje izopćenja biskupima koje je zaredio nadbiskup Marcel Lefebvre znači samo nadilaženje jedne od prepreka za dijalog s članovima lefebvrističkoga pokreta. Papa je želio započeti dijalog jer želi unutrašnje i vanjsko jedinstvo, no to ni u kojem slučaju ne znači da su ti biskupi već u zajedništvu s Katoličkom crkvom. Oni su i nadalje suspendirani, istaknuo je kardinal Kasper. Osobno bih želio da je o tome prethodno u Vatikanu bilo više međusobnog razgovora, jer je uvijek puno teže pitanja naknadno razjašnjavati, rekao je kardinal Kasper.
/Prema: IKA, Radio Vatikan, Križ života/

Benedik XVI. završio niz kateheza o sv. Pavlu

Mučeničkom smrću sv. Pavla papa Benedikt XVI. završio je u srijedu 4. veljače niz kateheza o Apostolu naroda.

Istaknuo je kako je konvergencija s protestantima nada ekumenizma. Pojačavanje konvergencije između katoličke i protestantske egzegeze o poslanicama sv. Pavla predstavlja veliku nadu za ekumenizam, istaknuo je Papa, osvrćući se na kraj života apostola Pavla, koji je umro mučeničkom smrću u Rimu oko godine 96. Martin Luther je pred kraj svog života, prema Papinim riječima, pronašao novu interpretaciju teologije opravdanja, koja ga je oslobodila od dvojbi i nemira prijašnjeg života s novim radikalnim povjerenjem u Božju dobrotu, koji oprašta bezuvjetno. Crkva mu je izgledala kao ropkinja zakona. Tridentinski koncil protumačio je u dubinu tu teologiju, pronašavši sintezu između zakona i Evanđelja. Osvrćući se na dug put apostolova trpljenja prema mučeništvu, papa Ratzinger primijetio je kako je sv. Pavao bio vjerojatno ubijen u močvari uzduž ceste Laurentine. Tu mu je bila odsječena glava, koja je, prema drevnoj legendi, tri put odskočila, a svaki put je iz zemlje potekao mlaz vode zbog čega je to mjesto i danas poznato pod nazivom Tri fontane. Pavao je bio međutim sigurno pokopan na mjestu gdje se danas nalazi velebna crkva podignuta njemu u čast uzduž ceste Ostiense. Sv. Pavao ostaje, prema Papinim riječima, zapamćen kao predan apostol i plodan kršćanski mislilac. Nadahnjivati se na njemu, kako na njegovu apostolskom primjeru tako i na njegovu nauku, bit će stoga poticaj, ako ne jamstvo, za učvršćivanje kršćanskog identiteta svakog od nas kao i za pomlađivanje čitave Crkve, istaknuo je Papa u katehezi.
/IKA/

Pomozimo bolesnoj i napaćenoj djeci

/Iz Poruke pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2009./

Na Svjetski dan bolesnika, koji se slavi 11. veljače, na liturgijski spomen Blažene Djevice Marije Lurdske, dijecezanske će se zajednice okupiti sa svojim biskupima na molitvi da bi razmišljale i odlučile koje inicijative poduzeti kako bi se kod ljudi probudila svijest o stvarnosti trpljenja.

Pavlova godina koju slavimo pruža povlaštenu prigodu da se zajedno s apostolom Pavlom zadržimo u razmišljanju nad činjenicom da, "kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša" (2 Kor 1,5). Duhovna povezanost s Lurdom doziva k tomu u svijest majčinsku brigu Isusove majke za braću svojega Sina koja još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu.

Ove godine svoju pozornost posvećujemo osobito djeci, tim najslabijim i najranjivijim stvorenjima, i onoj od njih koja su bolesna i trpe. Ima malih ljudskih bića koja nose na tijelu posljedice bolesti zbog koje su ostala nepokretna, a ima i onih koja se bore s bolestima koje su još uvijek neizlječive usprkos napretku medicine i pomoći vrijednih i sposobnih znanstvenika i medicinskih stručnjaka. Ima djece na čijem su tijelu i duši rane ostavili sukobi i ratovi, kao i nevinih žrtava mržnje bezumnih odraslih osoba. Ima djece "s ulice", koja su lišena topline obitelji i prepuštena samima sebi, kao i malenih koje su obeščastili odurni ljudi koji vrše nasilje nad njihovom nevinošću, nanoseći im duševne rane kojima će biti obilježeni ostatak života. Ne možemo zatim zaboraviti nebrojenu djecu koja umiru zbog žeđi, gladi, oskudne zdravstvene pomoći, kao i malene koji su sa svojim roditeljima protjerani ili izbjegli iz vlastite zemlje u potrazi za boljim uvjetima života. Iz grudi sve te djece prolama se tihi krik boli na koji se kao ljudi i vjernici ne smijemo oglušiti.

Kršćanska zajednica, koja ne može ostati ravnodušna na tako dramatične situacije, osjeća hitnu dužnost intervenirati. Crkva je, naime, kao što sam pisao u enciklici Deus caritas est, "Božja obitelj u svijetu. U toj obitelji nikomu ne smije nedostajati ono što je nužno za život". Želja mi je, zato, da i Svjetski dan bolesnika pruži mogućnost župnim i dijecezanskim zajednicama da postanu sve više svjesne da su "Božja obitelj", te ih potakne da po njima u selima, četvrtima i gradovima bude primjetljiva ljubav Gospodina, koji traži da "u Crkvi, kao obitelji, niti jedan njezin član ne smije trpjeti oskudicu" (isto). Svjedočenje ljubavi sastavni je dio samoga života svake kršćanske zajednice. Crkva je od samog početka pretakala u konkretne geste evanđeoska načela, kao što to čitamo u Djelima apostolskim. Danas se, zbog promijenjenih okolnosti u kojima se zdravstvena pomoć pruža, osjeća potreba za tješnjom suradnjom među medicinskim stručnjacima koji rade u različitim zdravstvenim ustanovama i crkvenim zajednicama prisutnim na određenom teritoriju...

Ali i više od toga. Budući da bolesno dijete pripada nekoj obitelji koja, često s velikim mukama i poteškoćama, dijeli njihovu patnju, kršćanske zajednice moraju preuzeti na sebe obavezu pomoći obiteljima pogođenim bolešću sina ili kćeri. Po primjeru "dobrog Samarijanca" potrebno se prignuti nad osobe koje su tako teško kušane i pružiti im potporu u obliku konkretne solidarnosti. Na taj se način prihvaćanje i dioništvu u patnji pretvara u korisnu potporu obiteljima bolesne djece, stvarajući u njima ozračje vedrine i nade i dajući im da osjete uza se veliku obitelj braće i sestara u Kristu. Isusovo suosjećanje zbog plača udovice iz Naina (usp. Lk 7,12-17) i zbog usrdne Jairove molitve (usp. Lk 8,41-56) samo su neki od korisnih primjera koji pomažu naučiti kako dijeliti trenutke tjelesne i duhovne boli tolikih kušanih obitelji. Sve to pretpostavlja nesebičnu i velikodušnu ljubav, koja je odraz i znak milosrdne ljubavi Boga, koji nikada ne napušta svoju djecu u kušnji, već ih uvijek obdaruje čudesnim bogatstvima srca i uma da bi se mogli na primjeren način uhvatiti u koštac sa životnim nevoljama. /.../ Poseban pozdrav upućen je vama, draga djeco, koja ste bolesni ili trpite: Papa vas i vaše roditelje i članove obitelji grli očinskom ljubavlju i jamči vam poseban spomen u molitvi, pozivajući vas da se pouzdajete u majčinsku pomoć Bezgrešne Djevice Marije, koju smo prošlog Božića ponovno promatrali kako s radošću na svoje grudi privija Božjeg Sina koji je postao djetetom. Zazivajući na vas i na sve bolesnike majčinsku zaštitu Svete Djevice, Zdravlje bolesnih, svima od srca udjeljujem posebni apostolski blagoslov. /IKA/

Bolest

Poznata je istina da je čovjek biće želja. One rastu s njim. Neke uspije ostvariti, neke ne. No i druga istina je poznata - želje su prisutne dok je čovjek zdrav. Kada dođe bolest, patnja, ostaje samo jedna želja - da ponovno ozdravi.

Ovih dana mi je u ruke došla jedna mala knjižica "365 misli o smislu bola". Nad mnogima sam se zamislio. Jedna kaže i ovo: "Čovjek je šegrt, a bol njegov učitelj. Nitko se ne poznaje dok ne počne trpjeti." Pjesnik, Dobriša Cesarić, je zapazio da se ljudi različito ponašaju u bolesti. Kaže - jedni idu otkrite rane - svi neka vide. Drugi bol u sebi skriju, ne daju mu prijeći u stihove i riječi. Dobro se nekad upitati - kako se ja ponašam u boli?

Gospodin Isus je imao sućuti za ljude s kojima je živio, koje je susretao. Mnogima je pomogao, vratio zdravlje. Za ozdravljenje je često od ljudi tražio i vjeru. Govoreći o posljednjem sudu - posvjedočio je da će jedno od pitanja biti jesmo li ga prepoznali u bolesnicima (usp. Mt 25,36).

Crkva među svojim darovima ima i sakrament bolesničkog pomazanja. Nekad su ga pogrešno nazivali zadnja pomast. Svi sakramenti darivaju Božju milost. Milost bolesničkog pomazanja je da bolesniku vrati zdravlje, da ga okrijepi, ojača za dostojanstveno trpljenje. Bolesnik ima pravo primiti pomazanje u svakoj težoj bolesti. Ne bojmo se tog sakramenta. Zovimo svećenika pred odlazak u bolnicu, prije operacije... Mnogi bi nam vjernici mogli posvjedočiti o učinkovitosti tog sakramenta. U ovom mjesecu slavimo i međunarodni dan bolesnika. Ne samo na taj dan, već svaki dan, budimo pažljivi i blagi s njima. Olakšajmo im! Neka nas u tom odgovornom poslu prati zagovor Majke Božje iz Lurda.
Lazar Novaković

Predstavljena Papina korizmena poruka vjernicima

Molitva, milostinja i post

"I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje" (Mt 4,2).

Cilj je pravoga posta ne živjeti više samo za sebe, nego otvoriti srce Bogu i bližnjemu - istaknuo je papa Benedikt XVI. u ovogodišnjoj korizmenoj poruci koja je u utorak predstavljena u Vatikanu, a čija je tema: "I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje" (Mt 4, 2). Korizma ove godine počinje 25. veljače. Sveti Otac u poruci poziva na otkrivanje vrednote i dubokih razloga kršćanskoga posta, te napominje kako nije riječ o moralističkoj praksi, o savjesnome poštivanju nekog vjerskog zakona, sa srcem daleko od Boga, kao što su činili farizeji; niti je riječ o terapijskoj mjeri za liječenje vlastita tijela, kao što nameće određena kultura obilježena traženjem materijalnoga blagostanja. Post zacijelo koristi tjelesnome zdravlju - napomenuo je Papa - ali za vjernike je on prije svega "terapija" za liječenje svega onoga što ih priječi da se prilagode Božjoj volji. Cilj je pravoga posta jesti "pravu hranu", a to znači činiti Očevu volju, istaknuo je Sveti Otac. Post tijela se tako pretvara u glad i žeđ za Bogom. To je oblik askeze koja pomaže izbjeći grijeh, te rasti u bliskosti s Gospodinom, kako je govorio sveti Augustin, koji je dobro poznavao vlastite negativne sklonosti za koje je rekao da su kao zamršeni čvor. Taj asketski običaj postaje duhovno oružje za borbu protiv svakoga eventualnog neumjerenog napada na same sebe. Dragovoljno uskraćivati užitak hrane i drugih materijalnih dobara - istaknuo je nadalje Sveti Otac - pomaže Kristovu učeniku nadzirati glad naravi oslabljene istočnim grijehom čije negativne posljedice napadaju cijelu ljudsku osobnost.

Papa stoga poziva na umjerenost, kao što potiče jedan stari korizmeni liturgijski himan: "Budimo umjereniji u riječima, hrani i piću, snu i igrama, a više pažnje posvetimo bdijenju". To je oblik obuzdavanja vlastitoga samoljublja koji, ojačan molitvom i davanjem milodara, otvara srce za ljubav prema Bogu i bližnjemu. Post, naime, nije cilj samome sebi; on je slobodan izbor uskraćivanja nečega sebi kako bismo pomogli drugima. Na taj način konkretno pokazujemo da nam bližnji u nevolji nije tuđ, posvjedočio je Papa te pozvao župe i crkvene zajednice da održe živima prihvat i pozornost prema braći, promičući posebno skupljanje priloga u korizmi, kako bi siromašnima dalo ono što je zahvaljujući postu stavljeno na stranu.
(ika / gk)

Papa o ...

... eutanaziji -

U svom nedjeljnom nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji 1. veljače, pozdravljajući tridesetak tisuća članova talijanskog Pokreta za život, Papa je osudio eutanaziju primijetivši kako to nije rješenje dostojno čovjeka. Život je dar, koji treba uvijek čuvati, rekao je Papa, dodavši kako je eutanazija pogrešan odgovor na dramu trpljenja. Pravi odgovor ne može naime biti da se čovjeka usmrti, koliko god da ta smrt "slatka" bila, već da se svjedoči ljubav koja pomaže ljudski se uhvatiti u koštac s bolom i agonijom. U jedno budimo sigurni: nijedna suza, ni onoga koji trpi, ni onoga koji je uz njega, neće biti izgubljena pred Bogom, rekao je Papa.
/IKA/

... jedinstvu kršćana - Jedinstvo kršćana je u današnjem svijetu obilježenom podjelama i sukobima prijeko potrebno, rekao je papa Benedikt XVI. primivši 30. siječnja u audijenciju sudionike sastanka Mješovitoga međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke Crkve i Istočnih pravoslavnih Crkvi. Riječ je o skupini od sedam mjesnih Crkvi koje su se odvojile od opće Crkve 451. godine, ne prihvaćajući neke odluke Kalcedonskoga sabora. Svijetu je potreban vidljivi znak otajstva jedinstva, istaknuo je Papa, pohvalivši pritom zalaganje Istočnih pravoslavnih Crkava u dijalogu s Katoličkom Crkvom. Taj je dijalog, prema Papinim riječima, potreban za prevladavanje podjela iz prošlosti, te za jačanje jedinstva svjedočenoga od kršćana pred golemim izazovima s kojima se danas trebaju suočiti vjernici. Osim toga, Papa je istaknuo kako je dužnost vjernika raditi na očitovanju dimenzije zajedništva u Crkvi.
/IKA/

Europski biskupi jačaju borbu za okoliš

Europske biskupske konferencije intenzivirat će zauzimanje u borbi za okoliš, zaključeno je na posljednjem zasjedanju Povjerenstva za pitanja okoliša Vijeća europskih BK (CCEE) u St. Gallenu u Švicarskoj.

Među načinima dubljeg i duhovno utemeljenoga angažmana su i "hodočašća odgovornosti za stvoreno". Povjerenstvo također želi ojačati ekumensku suradnju u borbi za okoliš u skladu sa stavovima o klimatskim promjenama i prihvatljivom načinu života razmatranima na III. europskom ekumenskom skupu u Sibinju u Rumunjskoj godine 2007. Ekumenska suradnja bit će izražena i u razradi stajališta za Konferenciju UN-a o klimatskim promjenama u Kopenhagenu krajem godine. Kako bi se na europskoj razini umrežile i unaprijedile raznovrsne i brojne inicijative i radne skupine nastale proteklih godina pri pojedinačnim biskupskim konferencijama potiče se Europski katolički ekološki forum (Catholic ecology forum Europe" - www.cefe.ch), inicijativa s II. europskoga ekumenskog skupa u Grazu 1997.
/IKA/

Ustoličen novi patrijarh Ruske pravoslavne Crkve

Novi patrijarh Moskve i cijele Rusije Kiril, prvi postkomunistički patrijarh, u katedrali Krista Spasitelja u Moskvi ustoličen je 1. veljače za poglavara Ruske pravoslavne Crkve. Metropolit Smolenska i Kaliningrada Kiril (62) za novog je patrijarha izabran 27. siječnja i na toj je službi zamijenio Aleksija II.

Na raskošnoj svečanosti u velebnoj moskovskoj katedrali u samom srcu Moskve bili su prisutni ruski predsjednik Dmitri Medvedev, premijer Vladimir Putin te više od 4000 osoba, među kojima brojni crkveni velikodostojnici u pozlaćenim liturgijskim odijelima, predstavnici drugih vjeroispovijesti i političke vlasti i vjernici. U trenutku u kojem su vjernici uskliknuli "axios, axios, axios" ("dostojan je", na grčkom), Kiril je službeno postao poglavar Ruske pravoslavne Crkve. Mitropolit Kiril rođen je u Lenjingradu 20. studenoga 1946. kao Vladimir Mihailović Gundjajev. Bio je episkop i metropolit Smolenska i Kaliningrada od 1991., a od 1989. obnašao je službu predsjednika Odbora za vanjske odnose Moskovskoga patrijarhata postavši najbliži suradnik patrijarha Aleksija. Godine 1971. zadužen je da predstavlja Moskovski patrijarhat u Svjetskom vijeću Crkava i od tada se osobno bavio ekumenskim odnosima. Nakon smrti Aleksija II. 6. prosinca protekle godine Sveti sinod Ruske pravoslavne Crkve imenovao ga je za locum tenens patrijaršijskog sjedišta. Nakon što je mitropolit Filaret iz Minska i Slutska povukao svoju kandidaturu, pravoslavni delegati birali su između dvojice kandidata: metropolita Kirila i metropolita Klementa, izabravši već u prvom krugu glasovanja prvog. Prihvaćajući imenovanje, patrijarh Kiril poklonio se pred skupštinom od 700 delegata.
/IKA/

Godina svete Bernardice

Nakon što je na prošlogodišnju svetkovinu Bezgrešnog začeća završena jubilarna godina 150. obljetnice Gospinih ukazanja, u tijeku koje je glasovito marijansko svetište pohodilo više od devet milijuna hodočasnika iz cijeloga svijeta, a više od milijun i pol ih je prošlo "Jubilejskim putem" koji je bio uvjet za dobivanje jubilejskog oprosta, početkom 2009. otvorena je Godina sv. Bernardice. U prigodi njezina otvaranja, u Lurdu je održan simpozij "Bernardica od Lurda do Neversa", na kojem se razmatrao Bernardičin život i hod u rastu prema kršćanskom savršenstvu. Bila je to prigoda da se vjernicima predloži razmatranje njezina kršćanskog života kao poticaj za nasljedovanje male svete francuske pastirice rodom podno Prinejskog gorja.
/IKA/