Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Liturgijski znakovi sakramenata
Dobro je podsjetiti se na pet temeljnih
područja kojima Crkva ispunja
svoje božansko poslanje. Ona nije ljudska
tvorevina pa tako ni ljudska ustanova,
Crkva je božanska institucija a začetnik
je Isus Krist - Bogočovjek. Stoga
je opasno promatrati Crkvu samo fenomenološki
ili faktički. Crkva se treba
gledati "iznutra". Jasno da oni koji ne
vjeruju to ne žele a i ne mogu. No, bitno
je za nas kršćane da svoju Crkvu barem
mi tako promatramo. Za nas je ona
Majka kao što nam je Bog Otac - kako
je to napisao sveti Augustin. I ova rubrika
ima samo tu želju da u događanju
liturgije prodre što dublje u razumijevanje
kako nikada ne bismo pali u napast
događaj smatrati samo obredom, a još
manje običajem, jer su liturgijska događanja
uistinu susreti sa živim Bogom i
spasenjski znaci Božjega zahvata u naš
život. Dakle, tih pet područja, koja je
važno imati na umu, jesu:
Crkva je navjestiteljica Božje Riječi
- dakle služba riječi;
Crkva je mjesto susreta Boga i čovjeka
- dakle liturgija;
Crkva je Mistično tijelo Kristovo
- dakle zajednica;
Crkva je mjesto ljubavi - dakle
dijakonija;
Crkva je svjedok Božjeg djelovanja
- dakle martirium.
U ovoj rubrici mi se bavimo tzv.
drugim područjem poslanja, a to je
liturgija. Ona je uvijek javni čin a začetnik
liturgije u najužem smislu je sam
Krist koji to vrši po sakramentima.
Sakramenti su vidljivi znaci, od Krista
ustanovljeni, koji u znaku i riječi omogućuju
milost koju Bog daje čovjeku u
pojedinim sakramentima. Dakle, u najužem
smislu riječi liturgija sakramenata
je događaj spasenja. Jasno da osim
sakramenata postoje još različite razine
liturgije kao što su blagoslovine, pobožnosti
i drugi načini liturgijskog slavlja.
U ovom dijelu ću pokušati pratiti liturgijske
znakove pojedinih sakramenata.
Krštenje je temeljni sakrament
Crkve. Po njemu se ulazi u zajedništvo
Mističnoga tijela Kristova, briše se istočni
grijeh i postaje se baštinikom
božanske naravi. Kako je čovjek u ovom
životu jedinstven, ali ipak složen, Pavao
bi rekao: duh - duša i tijelo, tako je
čovjek po naravi otvoren za znak i riječ.
Makar doživljavamo susret s Nadnaravnim,
to se događa po znakovima i
riječima koji su nama razumljivi. Tako
je i s krštenjem. Sam Gospodin Isus je
govorio o krštenju vodom i Duhom Sve tim. Kada je ustanovio taj sakrament,
naredio je da to bude upravo u tom obliku
vode i Duha. Njegovo krštenje u
Jordanu samo je predznak i otajstveni
čin poruke za naše krštenje koje je
"rođeno iz njegova boka na križu". Prvi
znak koji susrećemo u krštenju je voda.
Voda je životvorni element bez
kojega ne postoji život na zemlji. Višestruka
je funkcija vode koja natapa,
pere, čisti i daje život. Stoga je upravo
razumljivo da je čišćenje istočnoga grijeha
označeno pranjem, a "promjena
naravi čovjeka" u nadnaravnog dogođeno
po novom životu. Voda je dakle znak
novoga života, čišćenja i oslobođenja.
Spominjem radi informacije da postoji
još i krštenje krvlju, a to je kada netko
podnese mučeništvo za Isusa Krista,
makar još nije kršten. Postoji također
krst želje, a to je kada se netko sprema
za krštenje, ima jasnu namjeru ali ga je
smrt zadesila prije krštenja. Simbol
vode je vrlo jasan i od samih početaka
Crkve on je bitan za obred krštenja.
Voda se blagoslivlja u Uskrsnom bdjenju.
U počecima Crkve krstili su se
samo odrasli nakon duge priprave i to u
Uskrsnoj noći. Prvi način je bio uranjanjem.
To je simboličan način "silaska" s
Isusom u grob da bi se s njime "ustalo"
na život. Stoga se i uranja tri puta na
spomen Kristova trodnevnog boravka u
grobu. Dakle, skida se stari čovjek i s
Kristom umire u krsnom studencu, a
rađa se novi čovjek uskrsli s Kristom.
Kasnije se gradi posebna zgrada za
krstionicu u blizini Crkve, tzv. baptisterij.
Već u ranim stoljećima srednjega
vijeka napušta se praksa uranjanja i
počinje polijevanje jer se krste i djeca. I
to je polijevanje trostruko. Rijetko se
upotrebljava obred škropljenja koji je
također moguć. Dakle, voda koju je
posvetio Krist je voda Uskrsnog bdjenja.
Međutim, kada se krsti nakon
Uskrsnog vremena, onda se voda posvećuje
za svaku prigodu krštenja.
Detalj koji nam često izmakne je važan,
a to je kada svećenik Uskrsnu svijeću
uranja u vodu. To je upravo ta simbolika
Kristove smrti i uskrsnuća koji se
vidljivo, u znakovima događa pred
nama.
U ovom smo odlomku razmotrili
simboliku vode. U nastavku sljedećeg
broja pokušat ću protumačiti ostale
simbole u obredu krštenja. Konačno,
važno je uočiti značenje ovog sakramenta
u svakom detalju jer je sam
obred podjele ovoga sakramenta svojevrsna
pouka, a kad god sudjelujemo na
krštenju, za nas je i obnova.
22. 02. 2009.
7. nedjelja kroz godinu
Iz 43,18-19.21-22.24b-25
Ps 41,2-3.4-5.13-14
2 Kor 1,18-22
Mk 2,1-12
Ali da znate: vlastan je Sin
Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! I
reče uzetomu: Tebi zapovijedam,
ustani, uzmi postelju i pođi kući! I on
usta, uze odmah postelju i iziđe na
očigled svima.
1. 03. 2009.
1. korizmena nedjelja
Post 9,8-15
Ps 25,4-5.6-7.8-9
1 Pt 3,18-22
Mk 1,12-15
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe
Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje
Božje: Ispunilo se vrijeme, približilo
se kraljevstvo Božje! Obratite
se i vjerujte evanđelju!
8. 03. 2009.
2. korizmena nedjelja
Post 22,1-2.9a.10-13.15-18
Ps 116,10.15.16-17.18-19
Rim 8,31b-34
Mk 9,2-10
I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz
oblaka se začu glas: Ovo je Sin moj,
Ljubljeni! Slušajte ga! I odjednom,
obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne
vidješe do li Isusa sama.
15. 03. 2009.
3. korizmena nedjelja
Izl 20,1-17
Ps 19,8. 9.10.11
1 Kor 1,22-25
Iv 2,13-25
Blizu bijaše židovska Pasha.
Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U
Hramu nađe prodavače volova, ovaca
i golubova i mjenjače gdje sjede. I
načini bič od užeta te ih sve istjera iz
Hrama zajedno s ovcama i volovima.
Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,
a prodavačima golubova reče:
Nosite to odavde i ne činite od kuće
Oca mojega kuću trgovačku.
|
|
|
