Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 172
Riječ urednika
Meditacija
Aktualno
Naša tema
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kateheza
Paulinum
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Tu oko nas
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak

Mladi - Uredio: Vladimir Lišić

Ljudska ili Božja matematika

Svatko od nas učio je još u prvom razredu osnovne koliko je 1+1 i svakako sada zna da je odgovor 2. Kroz cijeli svoj život učili smo definicije i pravila koja su dokazana i opće poznata, no, možemo li se kao kršćani ravnati samo prema našoj - zemaljskoj matematici?

Je li i čovjek stroj koji uvijek daje točan odgovor? Naravno da ne. Niti bi trebao biti. No, problem među ljudima se javlja baš tada kad se ne ponašamo kao stroj, jer kad stroj nešto radi, onda ima točan put ka svom cilju, a s ljudima nije uvijek tako. Neka se sada svatko upita koliko je puta od svojih najbližih očekivao jedno, a dobio nešto sasvim drugo. A opet, koliko puta smo baš mi bili postavljeni u situaciju da se od nas nešto očekuje, a da to nismo učinili? Ili čak i da jesmo, ali ne na očekivani način. Sigurno će svatko naći bar jednu situaciju kada je mislio da ga je netko iznevjerio ne učinivši traženo, a isto tako da su naši prijatelji i bližnji bili razočarani našim "učinkom". Isti problem javlja se među nama mladima kada su u pitanju cure/momci. Svatko se suočio sa "surovom" stvarnošću da savršena osoba ne postoji. Čak i ako tako misliš na početku, poslije uočiš da je to daleko od istine. Bojim se da smo čovjeka počeli procjenjivati samo prema njegovu učinku, a njegov učinak prema našim normama.

Pitanje je: očekujemo li da se ljudi oko nas ponašaju poput strojeva i da uvijek budu točni, precizni i odmjereni, drugim riječima savršeni? Mislim da se na ovo pitanje može dati samo jedan odgovor: ne trebamo očekivati da ljudi budu savršeni, trebamo im to priželjkivati. Ali, ne da budu savršeni po našim mjerilima, ne da zadovoljavaju naše norme. Tu savršenost treba promatrati Božjim očima. On je svaku osobu stvorio savršenu, u Njegovim očima svi smo jednako vrijedni. Trebamo svima, a ponajprije nama samima, priželjkivati da budemo poput Krista, jer On je jedino savršeno biće koje je ikad hodalo zemljom. Nemojmo zaboraviti da smo svi različiti udovi, ali da pripadamo istom tijelu, tijelu Kristovom.

Nemojmo očekivati od ljudi da se ponašaju poput kompjutora koji radi po programu. Ne možemo čovjeka svesti na formulu. Potrudimo se u svakodnevnom životu primjenjivati Božju matematiku, gledati Njegovim očima i naučimo prihvaćati ljude onakvima kakvi jesu, a ne kakvima mi mislimo da trebaju biti.
Vladimir

Hvalospjev ljubavi u svjetlu ljubavi između mladića i djevojke

U okviru Tribine mladih, u nedjelju 18. siječnja, vlč. Goran Vilov, župnik župe Sv. Petra i Pavla iz Bačkoga Monoštora, održao je u Katoličkom krugu za šezdesetak mladih te djelatnike Radio Marije predavanje na temu "Hvalospjev ljubavi u svjetlu ljubavi između mladića i djevojke".
Pročitavši najprije "Hvalospjev ljubavi", predavač je nastavio govor o vezi između dvoje ljudi, rekavši kako je veza specifični odnos u kojemu su definirane obveze. Vlč. Goran je također rekao kako hodanje mladića i djevojke treba gledati kao pripremu za brak, nazvavši to dozom ozbiljnosti. Potom je citirajući tekst iz Prve poslanice sv. Pavla Korinćanima rekao kako je "ljubav velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi i prava ljubav nikada ne prestaje". Pri tom je naglasio kako isticanje ljubavi ne smije značiti prezir i odbacivanje ostalih duhovnih darova jer svi su duhovni darovi potrebni, ali posebno ljubav, jer je ona mjerilo njihove vrijednosti. Ona određuje gdje, kada, kako i koji od njih treba upotrijebiti. Vlč. Goran je predavanje zaključio rekavši kako svatko tko zaboravi sebe misleći pritom na druge, nije zaboravljen. Nakon predavanja je uslijedio blagoslov te molitva Ocu Nebeskom. Nakon molitve djelatnici Radio Marije predstavili su se okupljenim mladima i velikodušno pozvali sve one koji žele volontirati da im se pridruže. Potom su mladima podijelili besplatne primjerke nosača zvuka s duhovnom glazbom, uz koju su kasnije svi skupa uživali.

Iskoristio bih ovu prigodu i pozvao sve one koji još nisu bili na Tribini mladih da nam se pridruže na sljedećoj i svojom nazočnosti doprinesu radu naše zajednice.
Dario Dujak
Slušajte nas! Pitajte nas! Razgovarajte s nama!
Emisija za mlade na Radio Mariji
Svake nedjelje u 14.45 sati na 90.70 MHz 
Tiho, nježno, najbliže
Iz srca ti šapćem
Volim Te - digni se!
Pogleda oko sebe očima punim Sunca,
Pogledaj i vidjet ćeš da sve sam Ja!
Reci mi, ima li još koja suza
A da je Ja nisam blagoslovio,
Poljupcem obrisao?
Zar još vjeruješ da je tuga tvoja?
Ta - sva si moja - i tuga je moja.
I taj plamen što ga u srcu nosiš
Čeka da se razgori
Moja si - Moja ćeš ostati!
Tatjana Baić

Ljubav, sloboda, zlo

Pitati zašto je Bog ljubav i zašto nas ljubi, besmisleno je. No, pitati zašto Svemogući Bog dopušta zlo, razložno je i s pravom postavljeno pitanje, budući da vjerujemo kako je Bog dobar i da ljubi svoja stvorenja. Mladom se vjerniku ovo pitanje nameće neminovno i žustrije, jer ono izvire iz pobožne i pravovjerne misli da je Bog vrhunsko Dobro i da u njemu nema ni trunke zla niti nepravde. Stoga, pitanja ove vrste ne treba prezreti kao izraz sumnje, iako ona nekad jesu plod sumnje. Ali, svaka sumnja pretpostavlja postojanje istine, te ako je (sumnja) usmjerena spoznaji istine, plodotvorna je. Upornost u ovim pitanjima od strane ateista je odraz tvrdoglavosti i bezumnosti njihove taštinom obuzete duše. Stoga se svaki, imalo "ozbiljan" ateist okreće onom drugom polju navodnog razdora između vjere i znanosti, te tu traži više potrebnu potporu za svoju "vjeru". Pokušat ćemo odgovor izložiti vrlo slikovito i razumljivo, jer on je prije svega upućen svim skromnim i Bogom nadahnutim mladim dušama. Odgovor na naše pitanje o porijeklu zla uvjetovan je ispravnim razumijevanjem druga dva pojma: ljubavi i slobode, od kojih je na neki način ljubav i ključ razumijevanja slobode, koja je nadalje svakako ključ razumijevanja postojanja zla u svijetu. Zbog svoje ograničenosti i ne možemo u potpunosti razumjeti Božju ljubav koja ne poznaje granice. Zato nam je Bog objavio svoju ljubav u obliku koji možemo razumjeti, dao nam je primjer ljudske ljubavi zaručnika i zaručnice. Ljubav Isusa Krista prema ljudima se često uspoređuje s ljubavlju mladića prema djevojci. Krist je u Bibliji više puta prikazan kao ženik a Crkva kao Njegova nevjesta.

Kako se rađa ljubav između mladića i djevojke? Jednog lijepog dana ugleda mladić djevojku i osjeti naklonost prema njoj. Ona to u početku ne primjećuje sve dok joj se on ne počne udvarati. Prije nego udvaranje počne, ljubav je obično jednostrana, i mladića obično interesira hoće li djevojka odgovoriti na njegovu pažnju. Kada djevojka primijeti njegovu naklonost, mora odlučiti hoće li ju prihvatiti ili ne. Ona će o tomu vrlo pažljivo razmisliti i možda se posavjetovati s roditeljima ili prijateljicama. Ako shvati da može odgovoriti na njegovu naklonost i da ga može voljeti, uskoro će se oboje sastati i bit će to velika radost dva srca koja su se u ljubavi predala jedno drugom.

Pogledajmo na ovom primjeru, što je sve bilo potrebno da bi se rodila uzajamna ljubav?

Mladić se morao udvarati djevojci. Ako bi se umjesto toga pojavilo nasilje, prestala bi sva radost i ljubav, i umjesto toga došli bi bol i mržnja u srce. Po svemu sudeći, ljubav počiva na slobodnom uzajamnom pristanku i ona apsolutno poštuje slobodnu volju obje strane. Uvjet za istinsku obostranu ljubav je sloboda i uzajamna odluka obje strane. Taj isti uvjet postavlja se u svim civiliziranim zemljama. I mladić i djevojka moraju javno posvjedočiti da su se slobodno odlučili na brak svojim "DA".

Zaključujemo iz ovoga da je za ljubav potrebna potpuna sloboda. Kad kažemo ljubav, ne mislimo samo na tjelesno sjedinjenje koje može biti posljedica strasti, nego na sjedinjenje tijela, duše i duha. Ako jedan od partnera primijeni silu, ubrzo prestaje iskrena ljubav i umjesto nje se javlja mržnja. Može se reći da je uvjet prave ljubavi potpuna sloboda koja dopušta slobodan izbor. Biblija uči da je sam Bog ljubav. Zato što je On ljubav, traži zauzvrat čistu i iskrenu ljubav s naše strane. Samo ukoliko je uzajamna, ljubav može biti zadovoljena. Govoreći slikovito, Bog kao ženik se udvara nama jer želi zadobiti ljubav svoje nevjeste, Crkve. On nam ne može nametnuti ljubav, ne može nas prisiliti na ljubav, jer je to proturječno samoj prirodi ljubavi. Kao naš pravi prijatelj, Bog je učinio sve da nam posvjedoči iskrenost svoje ljubavi. U tom nastojanju poslao je na zemlju svojega sina, Isusa Krista, koji je postao čovjekom i uzeo na sebe dobrovoljno smrt da bi nas oslobodio krivice i okova grijeha. Nema veće ljubavi od te da tko položi svoj život za prijatelja. Isus Krist u svojoj ljubavi prema čovjeku čini još i više. On je položio svoj život za svoje neprijatelje i tako nam pokazao ljubav za koju čovjek nije bio sposoban. U pokušaju da nađemo određenje Boga koje će biti nužno, ako se uopće na taj način može govoriti, svakako bismo prije svega izdvojili da je on ljubav. U prijašnjem primjeru smo zaključili da je sloboda nužna za ljubav. Tražeći isto tako nužnost u našoj volji, otkrit ćemo da je jedino sloboda nužna u volji. Čovjek je stoga biće obdareno slobodnom voljom kako bi mogao odabrati hoće li uzvratiti ljubav svom Stvoritelju. Iako je Bog ljubav, ipak čovjeku ostavlja mogućnost da mu je ne uzvrati. Bog i danas želi učiniti kraljevstvo ljubavi na zemlji, ali pri tomu uzima mogućnost odbijanja ljubavi. Za ljubav je potrebna hrabrost, jer onaj koji prvi voli mora uzeti u obzir i mogućnost neuzvraćene ljubavi. Sasvim je jasno gdje je polazište zla u svijetu. Naime, u našoj izopačenoj volji koja više ljubi sebe nego Boga. Odbijamo ponudu najsavršenije ljubavi najljepšeg prosca, zarad prolazne truleži. Utoliko je naš grijeh težak, jer je ljubav Božja neizmjerna, te je i najveća kazna za grijeh pravedna, a dar spasenja samo milost dragoga Boga.
Goran Gregorčić

Mladi - naša tema

Upravljanje vremenom? Zvuči mi kao mnoštvo naslova koje možemo vidjeti na štandovima sajmova knjiga: "Kako biti dobar vođa?", "Upravljajte svojim vremenom", "Moć pozitivnog življenja" , "10 koraka do uspjeha" itd. Zvuče doista primamljivo, međutim, što je dobro a što zlo u njima? Nedavno sam primio poziv na Radio Mariji vezan uz to da katolici "potajno" kupuju knjige drugih kršćanskih pokreta, pa čak i sekta, upravo iz neznanja. Otkuda sad to? Tragajući za uzrocima, naišao sam i na ovaj! Ljudi trče i trče za nepotrebnim stvarima, a kada sve to "nepotrebno" i dostignu, ne znaju kako izaći na kraj i svugdje traže odgovore! Žalosna je ta riječ "svugdje", jer pitanje organizacije vremena nije samo u materijalnom. Pogledajmo kako nas neki stresni posao može dovesti i do bolesti. I dok pišem ovaj tekst, samo mi kroz misli prolazi Isusova rečenica: "Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova" (Mt 6,33). Posljednja rečenica je iznimno značajna, jer nam govori koliko je zla u samo jednom danu. Stoga sam i izabrao ovu temu kao pomoć kako bi se to zlo iskorijenilo iz naše svakodnevnice i kako bismo bili slobodni kao djeca, a ne kao robovi. Po isteku ispitnog roka, zbrajam svoje dojmove i postavljam si pitanje je li uopće Božja volja da upravljamo vremenom ili pak da sve prepustimo Njegovoj providnosti. Odgovor, naravno, ne može biti crno - bijelo! Odgovor dajte sami sebi, nakon pročitanog teksta.

Upravljanje vremenom nije pitanje izbora, nego je nužnost! Zašto ova tvrdnja? Loše upravljanje vremenom može se odraziti na duhovni život vjernika, jer ne ostavlja dovoljno vremena za molitvu i promišljanje. Budimo sasvim realni: kad smo umorni i stalno u trci, koliko možemo istinito procijeniti situaciju? Ako živimo uvijek u trci, kaotičnim i nesređenim životom, možda ljudima nećemo ostaviti ništa više do li krivu sliku Kristovih učenika... Realno gledano, jesmo li ispunjeniji kad radimo sa svojim talentima tj. onim što volimo i za što "imamo smisla", ili kad radimo nešto što nije naše područje.

Katolici bi trebali imati prioritete, koji se značajno razlikuju od prioriteta onih koji su opterećeni oko zemaljskih stvari, kako nam kaže sv. Pavao u Fil 3,19. Međutim, ključna misao vodilja koja nedostaje svim gore navedenim knjigama je rečenica iz Očenaša: "Budi volja tvoja...". Bog nam pomaže u cjelokupnoj organizaciji života, međutim u onoj mjeri u kojoj mu mi dopustimo!

Ima dovoljno sati u jednom danu! Često kukamo kao je premalo vremena, međutim, budimo svjesni još jedne činjenice: Bog nam je dao jasan razum, ali da ga koristimo!( Eh, kad bi samo studenti učili na vrijeme, ne bi bilo problema u ispitnom roku). Potrebno je poznavati tehnike koje su od nevjerojatne pomoći u "čuvanju" vremena. Sve je moguće stići: otići u kupovinu, učiti, mijenjati pelene djetetu, oprati kola, telefonirati, čitati email poruke, popraviti vrata, ići na rođendane i pored svega toga imati dovoljno vremena sjesti i razmisliti o svemu! Pa čak i izdvojiti sat vremena za dnevnu misu!

Jednostavna računica kaže da ako iz svakog dana izdvojimo 1 sat, što je 365 sati na jednu godinu, imat ćemo 9 tjedana dodatnog rada ili slobode! Činjenica je također da svi imamo puno posla, osobito u vremenu i ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazimo, ali mi smo i danas na testu: hoćemo li biti kao Marta iz evanđelja, koja se previše brinula i nije imala vremena biti s Isusom, ili pak kao Marija koja je sjela do Isusa? Nisu ni one bile bogatašice pa da nisu morale ništa raditi. Tako da se ne može reći da su bile u boljoj situaciji od nas danas.

Samo vas Bog poziva na vašu pravu životnu zadaću. Sjetimo se, u životu ima PUNO ponuda! Međutim, sve nam ne koriste. Može li postojati bolji poslodavac od Boga? On te zna u dušu, zna što najbolje radiš, što ti najbolje paše, pa zašto onda ne pregovarati s Njim? Prečesto lutamo svugdje tražeći odgovore, ali to je gubljenje vremena. Njega treba pitati.

Deaktivirati vremenske bombe!

Zvuči pomalo smiješno, zar ne? Ponekad i najbolje organizirane planove može zablokirati i najmanja sitnica svakodnevnice. Te se bombe deaktiviraju na razne načine: neke su u našoj kontroli, za neke je dovoljno samo da ih prepoznamo i odmah su deaktivirane, a za neke je pak potrebna strategija. Međutim, o tomu ćete više čitati u sljedećem broju.
Petar Gaković