Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ
Otac Gerard Tomo
Stantić i komunizam
U svom svećeničkom životu i djelatnosti
naš sluga Božji imao je načelo: "Tko
bližnjemu ne pruža potrebno za spasenje
u pakao ga šalje". Stoga odlučuje: "Za svačiji
spas marljiv biti"1. Spreman je: "Ostaviti
druženje a Bogom, i radi Boga, poslužiti
bližnjega"2.
Vrijedi ova načela njegova života
pokazati na konkretnom primjeru, na komunizmu
koji u Gerardovo doba nastoji
proširiti svoju vladavinu. U njegovo doba
komunizam pokazuje svoje pravo lice.
Komunizam vlada u to doba u Rusiji. Iz
Rusije se proširio na Meksiko a nešto
kasnije i na Španjolsku. U tom kontekstu
sluga Božji doživljava komunizam kao
ponovno razapinjanje Krista i zapisuje:
"Moram ludovati kad vidim da Te na križ
prikivaju"3.
Iz njegovih brojnih zapisa izdvajam
samo ponešto na što o. Gerard svraća
pozornost vjernika radi kojih će, jamačno
prisluškivan, biti na listi onih koji trebaju
biti likvidirani kao što se dogodilo nekim
svećenicima koji su bili smaknuti ili osuđeni
na dugotrajnu robiju kada je u bivšoj
Jugoslaviji komunizam došao na vlast.
Njega će komunisti stvarno tražiti kako
bi ga uhitili ali Providnost, "Mali Isus" -
kako je on izjavio - će ga po malo čudesno
zaštiti kako ćemo doznati.
Sluga Božji dok u svojim zapisima
ističe neke društvene vrijednosti što
komunizam obezvrjeđuje, podcrtava posebno
moralne i vjerske vrednote protiv
kojih se komunizam bori. "U Rusiji su
komunisti učitelji strahote a ne učitelji
koji upućuju na dobro. U Meksiku vlast
bombama zasipa svoje građane a žive
tjera na prosjaštvo 1927"4.
Na srcu sluge Božjega su ipak duhovna
i kršćanska načela i u svjetlu tih
načela prosuđuje komunizam jer "Vjera je
život a bezboštvo smrt"5. Stoga u tom
kontekstu ističe: "U Rusiji se knjiga baca
u smeće ako je u njoj Božje ime napisano
velikim slovom"6. Poznato nam je da je
tako bilo i bivšoj Jugoslaviji za vrijeme
vladavine komunizma!
"Po komunizmu ne propada samo
bogat nego i siromah zbog krađe, nasilnog
oduzimanja svega"7. "Prema Svetome
pismu još i neprijatelja gladnoga treba
nahraniti i žednom vode dati. Komunisti
nisu kadri ni sebe hraniti nego samo bi
radi bili otimati. Ako će svaki otimati, tko
će raditi? Sv. Josipe, pokaži svoje žuljevite
ruke pa neće biti komunističke buke.
Zato možemo kazati: dajte nam očeve po
uzoru sv. Josipa i obećavam vam raj
zemaljski"8.
Gerardove propovijedi protiv komunizma,
iz kojih sam samo nešto izdvojio,
bile su, po svoj prilici, prisluškivane
pa je tako, kako ćemo doznati, i on bio na
listi onih koji su trebali biti osuđeni ili
likvidirani, kako se to dogodilo brojnim
svećenicima pa i u Bačkoj kad su komunisti
preuzeli vlast. Tako u samostanskom
ljetopisu stoji da su primili vijest da
je ubijen opat Patranji, župnik u Bečeju.
Kada je bilo izvjesno da će komunisti
zaposjesti Bačku, Sombor, braća su se
sabrala na savjetovanje o temi što učiniti?
Zaključili su da u prvo vrijeme, svaki
subrat može poći ili u svoju obitelj ili drugdje
pa ako nekoga eventualno i likvidiraju,
kad se situacija smiri, oni koji budu
ostali na životu, moći će nastaviti živjeti u
samostanu. O. Gerard je rekao da on
ostaje u samostanu. O. Terezije je pak trebao
poći s njemačkim vojnicima u Njemačku.
No njemu se nikako nije dalo
odlučiti i poći i o tome je cijelu noć razmišljao
i napokon odlučio ostati u Somboru.
Međutim o. Gerard, koji je, prema
svjedočenju, cijelu noć molio kod oltara
Malog Isusa, promijenio je odluku i mjesto
oca Terezija, on je otišao s njemačkim
vojnicima. Sklonio se u karmelski samostan
u Györu, u Mađarskoj.
Kad se pak br. Pavao, koji je prespavao
u nekoj prijateljskoj obitelji, vratio
sutradan ujutro u samostan i zatekao o.
Terezija a doznao da je o. Gerard otišao,
postavio je pitanje kako to da je sluga
Božji otišao a bio je odlučio ostati? Dobio
je odgovor: "O. Gerard je rekao da mu je
Mali Isus preporučio da napusti Sombor".
Činjenica pak da je o. Gerard pošao
u vozilu s njemačkim vojnicima je poslužila
da se razglasi po Somboru da su ga
Nijemci likvidirali!
Poslije nekoliko mjeseci boravka u
Györu naš se sluga Božji vraćao preko
Subotice u Sombor. Kad je izlazio iz kolodvora
u Subotici, jedan ga je željezničar
povukao za rukav i rekao mu: nemojte
tim izlazom jer taj vodi u logor. Zatim ga
je drugim izlazom izveo u grad. Kad je o.
Gerard, po izlazu u grad pohodio biskupa
mons. Lajču Budanovića, doznao je da ga
komunisti traže i biskup mu je savjetovao
da se skloni kod franjevaca u Subotici, što
je i učinio.
Nešto nakon toga u Sombor se vratio
o. Vilko Dorotić iz internacije u Mađarskoj,
preko prolaznog logora u Subotici.
Na pitanje odakle je, odgovorio je
da je iz Sombora. Kako je na drugo pitanje,
što je po profesiji, odgovorio da je
svećenik, pitali su ga iz koje je somborske crkve? Kad su čuli da je iz somborske
karmelske crkve, tada je predsjedavajući,
kojeg o. Vilko spominje imenom i prezimenom,
uskliknuo: "Ti si iz crkve u kojoj
je stari Grga toliko laži rekao protiv nas
komunista. Sreća njegova da je umro!"
Znači da su komunisti prihvatili glasinu
da su Gerarda Nijemci likvidirali!
Jednako tako je začuđujuće da o.
Gerard u subotičkoj franjevačkoj crkvi
propovijeda i neumorno ispovijeda. Boravi
kod franjevaca u Subotici negdje od
jeseni 1945. do 1. srpnja 1948. u doba
suđenja i robijanja nekih subotičkih svećenika,
poput Ivana Kujundžića, kao i
laika Mare Čović, Alojzija Poljakovića i
drugih. Godine 1948., kada sluga Božji
obolijeva, zaželio se vratiti u svoju zajednicu
u Somboru. Preko svojih "veza"
braća u Somboru doznaju da se Gerardu
neće ništa dogoditi, ako se vrati u svoj
samostan.
Jedino što se dogodilo je to da su te
večeri, poslije njegova povratka, slučajno
ili namjerno, razlupali više samostanskih
prozora na krilu samostana koji je okrenut
na obližnji park.
Može li nešto od navedenoga poslužiti
i nama danas? Držim da može, jer
ateizam, ako ne uvijek onaj komunističkog
tipa, i danas zahvaća mnoge kršćane,
"zamračuje glavu": "Jer da nije mračna
glava - zapisao je Gerard u jednoj propovijedi
- ne bi u grijeh ateizma pala...
Ima naime nevjernih kršćana koji su to
imenom ali vjeruju li u Boga? Da vjeruju
uistinu u Boga u grijeh ne bi pali, grijeh
ne bi uživali. Ne bi bili slijepi u duši"9.
Ovaj stav sluge Božjega sigurno ga
je motivirao da bude neprestano u pripravnosti
da po sakramentu pomirenja,
pomiri duše s Bogom. Jednako tako u tu
je svrhu usmjerio mjesečno euharistijsko
slavlje. Na tom slavlju je propovijedao i
hranio duše Kristovim Tijelom i napajao
ih njegovom krvlju. Pomagao im je tako
da rastu u vjeri, da ih svjetlo vjere vodi i
očuva od "sljepoće grijeha" a time od
zamki ateizma.
Propovjednik na 25. obljetnicu Gerardova
svećeništva, poznati pučki propovjednik
Beno Hegedes, župnik sv. Jurja u
Subotici, stoga je ustvrdio da se zaslugom
sluge Božjega česta sv. pričest proširila
u Bačkoj. Gerard pak sam zapisuje
kako je baš kroz sv. ispovijed uspio osloboditi
od ateizma jednoga koji mu je
došao diskutirati i dokazivati svoj ateizam,
i taj se ispovjedio i pomirio s
Bogom.
-------------------------
1. Th. pastoralis, 003319.
2. Ondje, 003372.
3. Razg. s Isusom, 003909.
4. Blago duše, 008172.
5. Ondje, 008730
6. Ondje, 008473.
7. Th. pastoralis, 003357.
8. Razg. s Isusom, 003978.
9. Ondje, 004195.
|
