Tu oko nas
Opcija a, b, c ili...
"Život se sastoji od toliko dijelova da je jedan uvijek prekratak",
razmišljanje je uglednoga teologa i pisca današnjice.
Svojim darom i umijećem, osluškivanjem svega onoga
što nazivamo životom i odabranim riječima, prodire u dušu i
misli. Čovjek nije isti. I ne može biti. A tako i glazba.
"Mesija", "Juda Makabejac", "Stvaranje svijeta", "San ljetne
noći". Prepoznajemo autore. Majstor Händel, bečki klasik
J. Haydn, romantični F. Mendelssohn - Bartholdy. Svijet ih
slavi 2009. godine. I Subotica će!
Prepoznat je iznimni glazbeni talent, uvažavanje dara
dobivenoga na dar poput stvaralačkoga i znanstvenoga
Vidakovićeva duha. Sjetimo se i njega ove godine. Prava su
inspiracija za stvaralački zanos vremena sadašnjeg ali i za
naraštaje buduće! Gospodin im je pokazao put života. Svojim
talentom imali su što za reći. Sigurno da nije bilo lako. Kao
ni nama sada. Birali su, vagali, probijali se kroz životne poteškoće.
Imali hrabrosti. Hrabrili druge i sebe najbolje koliko
čovjek može. Nikomu od njih nije sve bilo onako kako su
željeli ili zamislili.
Postaviti sebi dvije opcije a i b koje će olakšati prihvatanje
jedne, pravo je umijeće. Primorani smo ponekada i na
traženje opcije c, d... Odluke nisu lake. Često se sa njima
100% ne slažemo. Načiniti kompromis, popustiti, stati, razmisliti.
Treba naučiti način kako usrećiti drugoga iz dana u
dan. Čovjek je pravo blago a ne predmet kojega se uhvatimo
kada nam zatreba. Teška i nimalo laka zadaća. Formula
često neizvodljiva i recept koji je samo u nekim točkama
jedinstven. U ostalima sami pronalazimo put. Poput anđela
koji brinu. Nježan anđeo, osjetljiv, strpljiv, anđeo hrabrosti,
harmonije, pažljivosti, razumijevanja. Anđeo tišine, vedrine,
slobode.
Anđeo. Česta tema umjetničkoga izričaja. Susrećemo ih
čitajući i retke Svetoga pisma. Ovako je govorio Isus: "Pazite
da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam,
anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je
na nebesima" (Mt 18,10). Zapisana je uočena karizma nakon
smrti jedne osobe. "Uvijek mu je bilo najvažnije ono što se u
tom trenutku bavio", jer je djelovao s puno pažnje u različitim
životnim segmentima. U potpunosti se predavao. Na to
nas podsjeća anđeo predanosti. Vidimo to i kod djece.
Cijelim bićem daju se onomu što u tom trenutku čine.
Interesantan je odabir misli za bolju i ljepšu 2009. godinu
Zavoda za kulturu Vojvodine. "Pobrinite se da dobijete
ono što volite, inače ćete biti primorani voljeti ono što dobijete"
(G. B. Shaw).
Pobrinimo se da nam u vremenu u kojemu živimo, a
kojega nismo mi birali, "čežnja za višim darima, bude najizvrsniji
put" (usp. 1 Kor 12,31 a). Ovdje, sada, danas.
Drugoga puta nema.
Katarina Čović
Sjećanje na praizvedbu operete
"Na vrbi svirala" dr. Josipa Andrića
U zimskom pokladnom vremenu,
u mnogim kućama u Plavni čitaju se
stari kalendari, gledaju stare fotografije,
stariji pripovijedaju kako je bilo
nekada, a neki se prisjećaju praizvedbe
operete "Na vrbi svirala" dr. Josipa
Andrića od 1. veljače 1956. godine.
Josip Andrić je bio književnik, novinar,
urednik, glazbenik, glazbeni kritičar,
politički i gospodarski pisac i kulturni
organizator, pa je ostavio puno tragova
iza sebe. Nažalost, mnoga njegova
djela su potiskivana i o njima se malo
zna. Partitura operete "Na vrbi svirala"
je izgubljena - ostao je samo libreto.
Ipak, ostao je notni zapis "Plavanjskog
kola" koje folklorni odjel HKUPD-a
"Matoš" često izvodi.
Andrić je studirao kršćansku filozofiju
u Insbrucku i u svom cjelokupnom
radu služio se kršćanskim načelima.
Pisao je za katoličke dnevnike
"Jutro" i "Hrvatstvo", afirmirao se u
katoličkom listu "Riječke novine", a već
1921. postao je urednikom Hrvatskog
književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu.
Uređivao je tradicionalni kalendar
"Danicu" i surađivao u mnogim
drugim listovima, a u Plavni ima nekoliko
njegovih knjiga u kojima je iskazao
svoj književni dar. Njegovo načelo u
umjetnosti bilo je: crpsti iz naroda i vratiti
mu to oplemenjeno - da ga obogaćuješ!
Malo je poznato da je Andrić osim
brojnih glazbenih djela pisao i opere.
Nažalost, svoju četvrtu operu
"Matoš", na libreto Gene Senečića
i Bore Pavlovića nije uspio završiti.
Na području crkvene glazbe
Andrić je stvorio pedesetak kompozicija
počevši od prve "Ave
Maria" za mješoviti zbor i orgulje
iz travnja 1910. sve do najnovije
skladbe "Te Deum" za mješoviti
zbor i orgulje, iz ožujka 1954. Tu
su dvije Mise, jedna iz 1913., a
druga nedovršena iz 1946., zatim
niz Marijinih pjesama, pa razne
molitve uglazbljene većinom za
solo - glas i orgulje ("Oče naš",
"Zdravo Marijo", "Zdravo Kraljice",
"Pod zaštitu Tvoju" itd..).
Slijede potom "Tri psalma" za
solo-glas i orgulje, više svetačkih
pjesama ("Sv. Petru. i Pavlu", "Sv.
Petru Fourieru", "Bl. Nikoli Taveliću",
"Bl. Marku Križevčaninu",
"Bl. Ozani Kotorki", "Svetoj Bernardici",
"Slavenskim apostolima"
itd.), a nedovršena je kantata "Stabat
Mater" za ženski zbor i orgulje.
O ovom velikom stvaratelju i
čovjeku jednom prigodom, nakon
njegove smrti, Mara Švel-Gamiršek je
u trenutku pjesničkoga nadahnuća
izrekla duboku misao: Doktore Andriću,
bojim se nikad više nećemo rasplesti
širok šokački razgovor. Jer i kad prođem
kroz crna vrata smrti, kako da Vas
nađem u carstvu duša? Kako da do Vas
stignem, kad vjerujem da su ondje gdje
ste Vi samo pravedni, dobri, mudri, veliki
i smjerni?
Zvonimir Pelajić
|
|
|
