Vjernici pitaju - Piše: dr. Andrija Kopilović
Kršćani na zabavi
Poklade su. Priređuju se mnoge
i različite zabave. Mene zanimaju
principi kršćanske zabave. Bit ću
zahvalna ako mi odgovorite.
S. E., Žednik
Postavili ste mi teško pitanje.
Odgovorit ću rado koliko je to u mojoj
mogućnosti. Ponajprije bih "ispravio"
Vaše pitanje. Naime, ne postoji kršćanska
zabava nego postoji zabava kršćana.
Pridjev kršćanski pripada nekim
drugim pojmovima, ali ne zabavi. Ne
zato što je kršćanstvo protiv zabave
nego stoga što se kršćanin zabavlja tj.
slavi na jedan svjetovni način pa je pitanje
zapravo koliko se on kao kršćanin u
bilo kojem obliku zabave pronalazi, a
da ostaje do kraja u normama kršćanstva.
Čovjek je po naravi biće koje mora
računati na datosti svoje naravi. Naša
narav je sastavljena, kako Pavao često
spominje: duh, duša i tijelo. Sve te
sastavnice čovjekove osobe imaju svoju
"pod-narav". Druge su vlastitosti duše,
druge duha, a druge tijela. Ali čovjek
dok je u ovoj "putujućoj" zemaljskoj naravi
mora slijediti zakone te svoje naravi.
Savršen čovjek zapravo ne postoji.
To je bio samo Isus Krist i njegova
majka Marija. Svi smo mi manje ili više
savršeni. Jednako tako svi u svojoj
naravi nosimo neizbrisivu težnju usavršavanja
svoje naravi. Dakle, želimo biti
savršeni. Savršenost je u stvari sklad. I
to sklad baš te tri datosti: duha, duše i
tijela. Raditi na sebi kao osobi je taj
zadatak koji je nezaobilazan u formiranju
osobe, a to je usklađivanje funkcija
duha, duše i tijela. To nije nimalo lagan
posao. Jedva to tko uspijeva. No, vratimo
se Vašem pitanju. Čovjek je biće
koje je potrebno odmora. Jednako tako
čovjek je komunitarno biće, a to znači
da se doživljava kao biće zajednice i u
zajednici. Zabava koju spominjete je u
stvari spoj zajedništva i odmora. Sada je
pitanje kako unijeti harmoniju duha,
duše i tijela - dakle osobe - u komuni tarni odmor i zabavu.
Zabava također
ima svoje razine.
Jedna razina
više ispunja dušu,
a druga tijelo.
Dakle, prvi princip
je u harmoničnost
zabave koja odgovara složenoj naravi
čovjeka. Što je ona harmoničnija s tim
je bolja i ako hoćete kršćanskija. Kršćanstvo
obogaćuje, a ne osiromašuje
ljudsku narav. Uvijek treba postaviti
pitanje i prije i poslije zabave - vraćam
li se kući obogaćen ili oplijenjen. Je li to
doživljaj punine koji je doprinio mojoj
"harmonizaciji" ili je to nešto što me je
povrijedilo, ranilo ili razorilo? Dakle,
prije nego što se odazove na bilo koji
vid zabave, kršćanin treba sebi postaviti
pitanje što zapravo želi? Želja i nakana
je pola odgovora. Drugo je što se
događa u zabavi. I ovdje važi načelo da
se zabavom ispunja cijeli čovjek. Ima li
dimenziju obogaćivanja duha ili samo
tijela? Zabava sama po sebi ne čini
čovjeka, ali čovjek čini zabavu. Ovdje je
odgovornost kršćana da unesu svoje
"kršćansko ja" u zabavu. To bi bio drugi
zadatak. Nakon odgovora što želim,
slijedi drugo pitanje što ću doprinijeti
kao kršćanin? Nije zabava mjesto navještaja
Božje Riječi, niti je mjesto liturgije,
ali je zabava mjesto gdje kršćanin
unosi sebe; da obogaćuje i biva obogaćen.
Zabavu koja je susret, čine ljudi. Zabava u kojoj
sudjeluju kršćani je kršćanska ako se poštuju načela
ljudske naravi i kršćanskog morala. Ako smo toga
svjesni, ne treba nam kršćanska zabava nego nam
trebaju na zabavama kršćani.
Danas postoji jedna, kriva, praksa:
"kršćanstvo se svlači" prije ulaska na
mjesto zabave. Znam šaljivo reći mladima
da Isusa ostavljaju vani kako bi im
čuvao kola ili bicikle. To je šaljivo ali je
i tužna istina da se u praksi tako događa.
Treći princip o kojem govorimo je
pristup zabavljača čovjeku. Naglašava li
samo užitak kao vrhovnu normu zabave
ili vrednuje čovjeka? Ugođaj i doživljaj
su sastavni dijelovi zabave ali užitak
kao vrhovna norma ne smije biti. Na
tom području se upravo uvlači druga
zamka u našoj praksi, a to je prisutnost
alkohola i droge. Crkva niti je niti će
biti protiv alkohola kao takvoga. Protiv
droge svakako jeste. Međutim, upitno
je treba li osjećaj radosti susreta i zadovoljstvo
zajedništva "proizvoditi" umjetno.
Zar je došlo vrijeme da se stvarno
ne znamo radovati susretu i zajedništvu
bez "temelja" u pretjeranoj konzumaciji
alkohola? Postoji opasnost kada se
pretjera u alkoholu da čovjek gubi
svoje temeljno dostojanstvo, a to je uporaba
razuma. Pijan čovjek ne raspolaže
više svojim razumom u mjeri moralne
odgovornosti. Postaje neodgovoran, a
time se odriče i svoga dostojanstva. Da
ne govorimo o drogi. Konačno, četvrti
princip je pitanje zdravlja. Peta zapovijed
Božja nas obvezuje da ne škodimo
tuđem, ni svojem zdravlju. Velika
zamka za prekršaj ove zapovijedi na
zabavama je upravo tzv. moda. Crkva
će trajno podržavati radost, mir, velikodušnost,
veselje, ljepotu i sve ostale
vrednote, ali će se protiviti u ime ljudske
naravi svakom pomodarstvu u
kojem čovjek gubi svoje dostojanstvo
razgolićenošću, neukusom, nemoralom,
izazovom i slično.
Dakle, iznio sam četiri principa i
četiri pitanja. Što je onda odgovor? U
zabavu koja pripada čovjeku ulazi čovjek.
Zabavu koja je susret, čine ljudi.
Zabava u kojoj sudjeluju kršćani je
kršćanska ako se poštuju načela ljudske
naravi i kršćanskog morala. Ako
smo toga svjesni, ne treba nam kršćanska
zabava nego nam trebaju na zabavama
kršćani.
|
|
|
