Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić
23. veljače
Blaženi Ljudevit Mzyk
(* 22. travnja 1905. + 20. veljače 1940.)
- peto od desetero djece - sin rudarskog nadglednika - odrastao u pobožnoj obitelji - ministrant od najranijeg djetinjstva - u duhovnim vježbama odlučio postati svećenik misionar - za vrijeme školskih praznika radio u rudniku da pomogne materi - odrekao se alkohola i duhana - krvlju potpisao posvetu Gospi - redovnik Družbe Božje Riječi - doktor znanosti - ponizan i strog odgojitelj - i poslije batinanja blagoslivljao - ni batinanje ga nije ubilo-
Ljudevit je rođen 20. travnja 1905.
godine kao peto od desetero djece svojih
roditelja. Otac mu je bio rudarski
nadglednik blizu grada Chorzów u
Poljskoj, zapadno od Krakowa. Odrastao
je u skromnoj i sretnoj obitelji. Vrlo
rano postao marljivi ministrant. Za vrijeme
jednih župnih duhovnih vježbi
zaželio je postati svećenik - misionar.
Postao je sjemeništarac. Za vrijeme
školskih praznika Ljudevit je radio u
rudniku ugljena kako bi pomogao
majci kad je obudovjela. Bio je i član
pokreta katoličke mladeži 'Quickborn'
(=živi izvor) gdje se obvezao da će se
odreći alkohola i duhana. Svoje je ideale
želio ostvariti u Družbi Božje Riječi
(Societas Verbi Divini). Članove te
družbe u njemačkom govornom području
zovu Steyler Missionare, po
nizozemskom gradiću Steyl u kojem je
g. 1875. blaženi Arnold Janssen ustanovio
tu misijsku družbu.
Ljudevit je boravio u St. Augustinu
kod Bonna kako bi se pripravio za
novicijat i redovničke zavjete. Godine
1926. je svoju posvetu Gospi potpisao
vlastitom krvlju. Bogoslovlje je studirao
u Rimu, gdje je 1935. godine doktorirao.
Dok je čekao diplomu, pomagao
je učitelju novaka u sjemeništu St.
Gabriel kod Beča. Ta je kuća postala
svjetsko središte za studij misijskih
znanosti. U kući je 1925. godine živjelo
600 braće, svećenika i studenata.
Družba je napredovala pa se godine
1935. u Chludowu kod Poznana otvorio
prvi novicijat u Poljskoj, gdje je
mladi P. Mzyk bio prvi učitelj novaka.
Premda je bio strog poglavar, od pitomaca
nikada nije tražio ono što sam ne
bi učinio. Njegova su predavanja svi
rado slušali. Resilo ga prijateljstvo i
poniznost. Sam je radio s novacima,
osobno se zalagao za njihove potrebe.
Rektor novicijata u Chludowu postao
je 1939. godine.
Kad je Poljska pala pod njemačku
okupaciju, skoro svi ukućani su odselili
prema istoku. P. Mzyk je ostao u
kući zajedno s nekoliko subraće. Njegovim
nastojanjem novaci su se ipak
vratili. Na koncu je zaprijetilo prisilno
raspuštanje kuće. Puno je svećenika
bilo uhićeno. Zbog teških prilika, pitomci
zavoda su preseljeni u Bruczko,
gdje su novaci tvorničkim radom mogli
doprinositi za vlastito izdržavanje.
Nijemci su doduše zabranili raspuštanje
kuće Chludowo kod Poznana.
Progoni su doprli i do te kuće. Tako je
25. siječnja 1940. godine uhićen P.
Ljudevit.
Mučeništvo
Istoga dana stigoše kamioni njemačke
tajne policije. Bili su pretrpani
svećenicima iz okolice Poznana. S njima
je i P. Ljudevit Mzyk dospio u logor
u Poznanu. Zatočeni svećenici su bili
svaki dan okrutno tučeni i zlostavljani.
Do njegove je obitelji dva puta stiglo
krvavo rublje. U jednom komadu rublja
bila je cedulja s riječima: "Ja još
živim. Pomozite mi, ako možete."
Nitko mu nije mogao pomoći. Okrutna
su mučenja danomice nastavljana. O
mučeničkoj smrti oca Mzyka svjedoče
očevici iz logora, gdje je u posljednje
vrijeme boravio sa svećenicima Silvestrom
Marciniakom, Franciszekom
Olejniczakom i s još 28 zatvorenika,
mahom studenata. Gladovali su. Stražari
bi iznenada provaljivali u ćelije i
tukli ih sve bez reda i razloga. P. Mzyk
je uživao veliki ugled među zatočenima.
Nakon jednog batinanja jedan
slijepi svećenik je zamolio P. Mzyka da
ga blagoslovi.
Zatočenici su organizirali predavanja
i rasprave kako bi si olakšali
dane mučenja. U diskusijama se P.
Mzyk puno zanimao za pitanja odgoja.
Mučitelji su ga zvali neslomivi protivnik.
Mnogo su ga puta prebijali; 20.
veljače su ga tukla dvojica pijanih
mučitelja. Činilo se da je to posljednji
dan života za P. Mzyka. Oko 22.00 sata
je mučenje nastavila jedna druga
skupina. Tukli su i gazili zatočenike.
Pucali su kroz ključaonice. Od zaglušne
vike mučitelja jedva se čulo
zapomaganje zatočenika, koji su stajali
na hladnom hodniku u pidžamama i
čarapama. Onda su stražari izdvojili P.
Mzyka i još dvojicu svećenika, od
kojih mu je jedan dok su prolazili hodnikom
dao odrješenje. Na kraju hodnika
Mzyk je zakoračio uz stepenice,
misleći da se ide gore. Tada su se
stražari bacili na P. Mzyka i P. Galku,
te su ih pola sata gazili i udarali, pod
izlikom da je P. Ljudevit pokušao pobjeći.
Na kraju je jedan stražar hicem
u potiljak ubio P. Zmyka. Subraća koja
su živa izišla iz logora su svjedočila da
je P. Zmyk za svoje novake, sjemeništarce
i za svu svoju subraću bio svijetao
primjer za vjernost u nasljedovanju
Krista. O životu i djelovanju P.
Mzyka se u zajednici puno razgovaralo.
On je postao svjedok za mlađe,
koji su polagali zavjete. U molitvi
litanija su redovnici dodavali imena
ubijene subraće. Na prvom mjestu je
uvijek bilo ime P. Zmyka. Ljudevita
Mzyka i tri njegova subrata je 13. lipnja
1999. papa Ivan Pavao II. proglasio
blaženim.
|
|
|
