Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 172
Riječ urednika
Meditacija
Aktualno
Naša tema
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kateheza
Paulinum
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Tu oko nas
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak

Naša tema - Piše: Željka Zelić

Maske za obraz, ne za srce ...

Dobru Vam zabavu želimo: to nije tek riječ!

Vrijeme je poklada! Veljača je mjesec kada se diljem svijeta, ali i u našim krajevima održavaju maskenbali, karnevali i poklade. Mnogi s nestrpljenjem očekuju prijenos jednoga od najpoznatijih karnevala, onoga u Rio de Janeirou, a neki će možda posjetiti onaj nama bliži u Rijeci ili pak Samoborski fašnik. Potreba za slavljima i iskazivanjem radosti čovjeku je imanentna, međutim, postavlja se pitanje na koji način čovjek može i smije očitovati svoju radost te ima li u našemu vremenu pretjerivanja u slavljima i svemu onom što ih prati. Pogotovu ako uzmemo u obzir da vrijeme poklada prethodi korizmenom vremenu, vremenu posta, odricanja i promišljanja u svjetlu Isusove muke i uskrsnuća. U rubrici "Vjernici pitaju", dr. Andrija Kopilović govori upravo o drukčijem gledištu, to jest ne o takozvanim kršćanskim zabavama kako je uvriježeno u govoru, nego pak o kršćanima na zabavi. Ovdje, dakle, treba napraviti jasnu distinkciju kako se pokladne zabave ne bi pogrešno interpretirale kao "kršćanske" i "nekršćanske".

Zabave, prela, karnevali, fašnici, maškare ...

Diplomirana etnologinja Biserka Jaramazović ističe kako je vrijeme zabava, prela, karnevala, fašnika, maškara tj. mačkara, nerijetko upravo vrijeme raspojasanog slavlja, radosti, obilja i ekscesa. Ona pojašnjava kako je ovo zimsko razdoblje naslonjeno na stoljetne mesopusne običaje, od obrednog, simboličkog i religijskog značaja za svaku pojedinu zajednicu, a obilježava se različito u različitim krajevima - ruralnim, postruralnim te urbanim. Predkorizmeno vrijeme koje prethodi Uskrsnom postu i svekolikom odricanju, tradicionalno se obilježava upravo antitezom potonjeg. Karnevalsku tj. takozvanu mesopusnu (lat. carne vale = zbogom meso) tradiciju tipično odlikuju maskirani pokladni likovi, razni šaljivi prizori u svezi s istima, povorke, igrokazi, prizori svadbe, oranja i mnogi drugi. Sve to upućuje na drevni obred koji je u osnovi tih rituala - obred prizivanja plodnosti - počevši od značenja zvona, buke i zvončara koji pozivaju prirodu na buđenje, preko ceremonije vjenčanja ili oranja - kao simbola plodnosti polja, pojašnjava naša sugovornica, dodajući kako su nedvojbeno karnevalski običaji postojali od davnina odakle i vuku svoje zajedničke korijene i ritualno podrijetlo. No, nameće se pitanje današnjeg vida proslave istih - koliko je primjerice današnji Riječki karneval, karneval u Rio de Janeirou ili bilo koja druga njegova urbana inačica, zapravo autentičan? Kao primjer, Biserka navodi već spomenuti Riječki karneval koji se drži za dio hrvatske kulturne baštine, no, on je uistinu i svojevrsni turistički adut, tako da osim svoje vrijednosti za nacionalnu kulturu ima i svoju itekako znatnu komercijalnu komponentu. Po njenim riječima, takvo jedno urbano slavlje izniman je turistički proizvod. Sve proizvode treba učiniti atraktivne potrošačima, pa tako i ovaj. On se mijenja i prilagođava promjenama u društvu. Tako u moderno doba postoje drugi interesi od nekadašnjih isključivo agrarnih težnji za plodnošću te je logično i da karnevali poprimaju drukčiji karakter. Ponekad je taj karakter i socijalni odnosno politički, kao u slučaju kada se parodiraju i ismijavaju političari i njihove riječi, a ponekad je u pitanju čisto zabavni i komercijalno atraktivni karakter, koji obilježavaju elementi kao što su techno-party, žongleri, gutači vatre, ulični crtači i raznorazni performansi.

U suvremenom potrošačkom društvu u kakvome danas živimo, trendovi se mijenjaju. Da bi opstali, običaji se moraju mijenjati skupa s društvom čiji puls moraju pratiti, u protivnom im prijeti izolacija čiji je krajnji ishod izumiranje. Karnevalski običaji su izvrstan primjer prilagodbe i preživljavanja jednog drevnog običaja u suvremenom kontekstu življenja. Mijenjajući se ukorak s društvenim mijenama, karnevalski se običaj afirmirao u današnjem društvu i tako osigurao svoju egzistenciju, kaže Biserka. Pri tom dodaje kako sve spomenute suvremene ideje kojima je suvremeni karneval obogaćen zagrijavaju atmosferu i nasmijavaju i uveseljavaju današnji puk, istodobno se pitajući zar to nije i smisao pokladne tradicije? Ako se sada vratimo na pitanje autentičnosti, ponovno se nameće novo pitanje: što je to autentično ako ne ono što je čovjeku i njegovom iskustvu blisko u danim vremenskim, socijalnim, političkim i inim okvirima? Suvremenost također ima svoj autentični izričaj koji treba spoznati i prepoznati. Ako bismo autentičnost vezali isključivo za neku daleku mističnu prošlost, mnogo bismo sadašnje simbolike propustili prepoznati. Karneval je bio i ostao simbolički ritual koji nas priprema za novo poglavlje - vjerski i duhovni preporod. Jedino što se promijenilo njegova je simbolička aparatura. Na nama je prepoznati ju kao takvu i vrednovati, zaključuje Jaramazovićeva.

Više radosti u slavlju

Gledam kako ljudi odlaze na karnevalska slavlja. Vrijeme je poklada, vrijeme u kojemu ljudi luduju, nastoje pod maskama biti nešto sasvim drugo. Možeš se ponašati kako te volja, što luđe, to bolje. No, moraju li sva ta slavlja završavati u pijančevanju i drugim ekscesima? Zašto se čovjek nakon svega osjeća posve dotučenim, napola mrtvim? Svako slavlje trebalo bi u ljudima ostavljati trag životne radosti, ukoliko se ne radi i slavlju koje nije ništa drugo no zadovoljenje svojih požuda i naslada. Slavlja nakon kojih se čovjek mora sramiti, štete zdravlju i zatvaraju pore pomoću kojih možemo udisati životnu radost. Stoga se moramo zapitati: nismo li izgubili smisao slavljenja? Uvjeren sam da bismo imali daleko više radosti od slavlja, kad bismo znali cijeniti post i odricanje, kada ne bismo bili tako nezasitni. /Phil Bosmans/

Župna prela

Područje na kojemu živimo poznato je više po prelima nego nekim drugim gore spomenutim oblicima pokladnih običaja kao što su karnevali i slično. Dr. Ante Sekulić svojedobno je u knjizi Bački Bunjevci i Šokci pojasnio kako su pokladni običaji u razdoblju od Tri Kralja pa do Čiste srijede vezani uz zimske poslove u obitelji. Na području gdje žive Bunjevci to je doba svinjokolja i prela. U tom se vremenu održavaju i kućne i javne zabave. Skup žena koje su u zimskim danima prele jest jedna vrst prela. Drugo je prelo koje se održava jednom ili dva puta godišnje u kući gdje ima djevojaka, gdje one pozivaju prijateljice u roditeljski dom i pomažu domaćici (majci, nani) presti uz razgovor i pjesmu. Treće prelo je upriličeno redovito prve nedjelje nakon svinjokolja, kada je domaćin glavar obitelji koji toga dana želi u svojemu domu skupiti sve članove obitelji. Redovito bude svečan objed, zatim bude dioba darova ovisno o gospodarskoj moći domaćina i broju uzvanika. Za neka od tih prela pisane su i danas aktualne 'preljske pisme', piše dr. Sekulić.

Međutim, posljednjih godina sve je više župnih zajednica koje isto tako dolaze na ideju organiziranja takozvanih župnih prela. Jedno od takvih je i ono koje će se ove godine jedanaesti put po redu održati u organizaciji subotičke župe Isusova Uskrsnuća. Jedna od organizatorica od samoga početka, Nena Tumbas, u razgovoru za Zvonik ističe kako je ovo prelo kao oblik pokladnog druženja članova Pastoralnoga vijeća župe Isusova Uskrsnuća, do 2002. godine nekoliko godina organizirano u Župnom uredu, uz pomoć župnika mons. Bele Stantića. No, zbog potrebe za većim prostorom, počeli su organizirati Obiteljsko prelo u Caritasovu klubu. Nekoliko aktivista se sastane i svake godine osmisli kako će izgledati prelo. Karakteristika našega obiteljskoga prela je da zajedno s roditeljima dolaze i djeca. Cilj organizatora prvih godina bio je okupiti one roditelje koji su imali hrabrosti upisati djecu u školu na nastavu na materinjem, hrvatskom jeziku. Sad je to normalno, jer gotovo nema člana Pastoralnoga vijeća i aktivnijih članova župe čija djeca ne pohađaju nastavu na materinjem jeziku, kaže Nena.

Opisujući tijek prela, naša sugovornica ističe kako goste dočekuju tamburaši, par djece u nošnji i organizatori. Na samom početku je "Preljska pisma" te pjesma "Kolo igra tamburica svira", potom slijedi pozdravni govor organizatora usmjeren duhovnom životu njihove župe kao i produbljivanju nacionalnoga identiteta, usredotočen na razloge potrebe poznavanja i ljubavi prema materinjem jeziku i osjećaju ponosa na ono što jesmo. Bogati program izvode djeca od vrtićkoga uzrasta pa sve do 8. razreda. Tu se nađu igrokazi, recitacije, imitiranja, pjesme, revija maski... Nakon tradicionalne večere i fanaka, slijedi igrokaz odraslih, ples, razna natjecanja... Svaka obitelj dobije tombolu (zahvaljujući sponzorima), a svako dijete dobije prelo (dar). Odaziv je velik i, nažalost, uvijek izostanu neke obitelji jer prostora nema dovoljno, pa tako prvenstvo imaju djeca školskoga uzrasta, pojašnjava Tumbasova. Smisao održavanja prela je pokladno druženje vjernika katolika, na način dostojan vjernika a i naših predaka. Obiteljsko prelo je što se tiče morala i ostalog na visokoj razini, tako da je ovaj vid druženja potreban djeci kako bi zapamtili lijepe običaje, a s druge strane, važno je naglasiti da uskoro počinje korizma i priprema za Isusovu muku. Tako je zadnjih 5-6 godina postao običaj da obitelji nedjeljom vode križni put, uglavnom oni koji su uvijek i na prelu. Želja nam je da se nakon ovogodišnjega prela svakog mjeseca jednom okupljaju u obitelji, mole i rastu na duhovnom planu, kako bi nam zajednica obitelji bila još jača, zaključuje naša sugovornica Nena.

Pokladno vrijeme u znaku kućnih prela

Od Tri kralja pa do čiste srijede u Plavni su nekada postojali razni pokladni običaji. Danas su oni gotovo zaboravljeni, ali nešto od te bogate tradicije ipak je ostalo. Prije svega, to su oblici kućnih zabava koje zasigurno možemo nazvati prelima. Vrijeme svinjokolja uglavnom je završeno i sada je pravi trenutak za okupljanje i zabavu u domovima. Druženje i zabava poslije godišnje skupštine HKUPD-a "Matoš" bila je poticaj i za održavanje upravo takvih, obitelj- -skih prela. Stariji mještani dobro se sjećaju da je u Plavni, kao u većini mjesta gdje žive Hrvati, bilo tri načina održavanja prela. Prvo je ono prelo kad se žene sastanu te uz preslicu i vreteno ispune dan radom, divanom i pjesmom. To se može i danas upri-ličiti, naravno, u malo izmijenjenom obliku. Drugo je prelo koje se održava u kući gdje ima djevojaka. To je danas teže organizirati, ali još je uvijek izvodljivo. Treće prelo je upriličeno odmah nakon svinjokolja. Što to ne bi moglo i danas?

O tomu kako su nekada izgledala zimska prela pripovijeda nam Katica Durković-Šuntrina, rođena 1927. godine u Plavni. "Kad se jedared završe poslovi, odmah nakon Svi sveti, počnu prela. Na Mrtve dane se ispekla pogača i to je početak prela. U našem društvu bilo je nas šest parova pa smo se redali. Išli smo svaku večer u drugu kuću. Muški su se obično kartali a volili su crnu rotkvu sitno nasickanu i posoljenu pa su mogli na to popit koju čašicu vina više, a mi smo radile naše ručne radove. Svaka žena koja je bila domaćica prelu pripremila je nešto i za pojist: kokica, kuvani kukuruza, bugarke, kolače - što tko pripremi. Radili smo, divanili pa i pivali. Bilo je uvik veselo. Od ručnih radova neke su vezle ili šlingale, merkale, necale, štrikale a neke su prele na preslicama. Sve smo to radile pri svićama ili lampama, nije bilo još struje u svim kućama. Često smo pivale razne pisme: 'Pogledaj me nevirnice', 'Na te mislim', 'Kad ja pođoh na bembašu', 'Tko je srce u te dirno'... Prela su trajala sve do Poklada. Prid Poklade smo pravili večeru. To je bilo završno prelo koje se zvalo Refena. Ljudi bi znali ići pišice priko zaleđenog Dunava po ribu. Neki su znali jako lipo skuvat ribu u kotliću. Subotom i nediljom nije bilo prela na kojima se radilo, nego smo tada išli samo na druženje, pivanje i kartanje. Otkako smo nabavili prve televizore, prela se sve manje održavaju, a ljudi se sve manje druže", svjedoči Katica.

S majka Katicom smo razgovarali i o drugim stvarima. Ona se još uvijek dobro sjeća svojih uspomena iz starih dobrih vremena. Pamti sve župnike i kapelane, crkvu punu vjernika a pjevala je redovito u župnom zboru. Još se sjeća sv. misa pa i pjesama na latinskom jeziku. U ovim poznim godinama ona još uvijek čita ne samo stare kalendare nego i Zvonik i Hrvatsku riječ. Ovom zanimljivom susretu i razgovoru nazočile su i njezina unuka Marija i praunuka Danijela, koje su ovo pripovijedanje čule već mnogo puta. Dana je aktivna u "Matošu" i izgleda da će naslijediti neke osobine svoje prabake. Čini se da se zainteresirala za djevojačko prelo!
Zvonimir Pelajić

Zabava u obitelji

S njom se slaže i bračni par Vesne i Ladislava Huska koji ističu kako u obitelji zabava ne smije izostati: osim one osobne, koju bira svaki član obitelji sam za sebe i svoje prijatelje, obitelj treba dijeliti i radost skupa. Polazeći od psihopedagoškog aksioma, koji iskustvo vrlo zorno potvrđuje, a koji glasi: djeca uče ono što doživljavaju, prije nego počnemo kritizirati mlade koji se danas ne znaju zabavljati (eh, kao mi nekad!), radije pokušajmo primjerom to pokazati! Kritiziranje nije zabavno apsolutno nikomu!

Osobito je važno odgajati se u kršćanskom zabavljanju - svatko sam sebe (tu pomaže i ispit savjesti) - treba kontrolirati da zabava nikad ne postane neumjerena i svoje bližnje, a roditelji pažljivo i s ljubavlju i svoju djecu. Ako obitelj skupa uživa u kakvom vrijednom filmu, zanimljivoj TV emisiji ili finalnoj utakmici, djeca će naučiti kako se treba kritički odnositi prema zabavnim sadržajima koji se nude, ističe ovaj mladi bračni par s petero djece, dodajući da se ne treba iznenaditi psuje li sin protivnički tim ako je čuo svoga oca to činiti i prati li kći šund serije ili glazbu ako je uz svoju majku to naučila. "Znati odrezati" ponekad nije lako, ne gledati filmove u kojima ima psovanja, nasilja ili nemoralnih scena ma koliko oni bili reklamirani i skupa s djecom (ovisno o dječjem uzrastu), prokomentirati sve to i posvjedočiti zašto mi roditelji to ne gledamo i ne slušamo. Za neke sadržaje odvažno smijemo reći: "To još nije za vas, jer vi to još ne razumijete, a kad budete odrasli, moći ćete birati što ćete gledati." Ako iskreno razgovaramo s djecom o svemu i to i živimo, imamo čvrst temelj za vrijeme kada neće biti "cool" pitati roditelje za savjet o nečemu - mnogo toga u duši će naši maleni sačuvati, pojašnjavaju Vesna i Ladislav.

Za sve one koji ove godine možda neće biti u mogućnosti biti na nekom od mnogobrojnih prela koji se organiziraju u gradu, jedan od mogućih mogao bi biti njihov prijedlog: ples u dnevnoj sobi u plesnim haljinama? Naravno! Obiteljski tulum "Stari i novi hitovi", samo za djecu i roditelje? Sjajna zabava! Večer viceva? Jupi! Društvene igre za obiteljskim stolom? Zašto da ne?

Kako god, čini se da je pitanje pristupa pokladnomu vremenu, osobito s kršćanskoga stajališta, danas posebno aktualizirano, tim više što smo izloženi silnim kontradiktornostima kao i pretjerivanju kojega nam ne manjka. Kao i u svemu ostalom, važna je mjera! Potrudimo se da naša gradska, župna i obiteljska prela, pokladne zabave ili maskenbali poprime posve novu dimenziju: izgradnje zajedništva i međusobnoga približavanja i radosti, a sve manje "parade pijanstva i kiča", osobito ako pred sobom imamo vrijeme koje je pred nama: Korizmu! Korizmeno vrijeme trebalo bi nam pomoći da sa sebe skinemo sve one silne maske koje smo si natovarili tijekom godine ili kojima na trenutak u pokladnom vremenu želimo sebe predstaviti u drukčijem svjetlu. Maskiranje i prerušavanje omogućuju izmjenu identiteta, oslobađaju nas privremeno bremena svakodnevnih uloga. Čini se da bi nas na umjerenost ove godine mogla potaknuti i svjetska ekonomska kriza, pa bi upravo ovo pokladno vrijeme moglo poslužiti i kao svojevrsna vježba radosti u oskudijevanju i skromnosti. Možda nam upravo ovo vrijeme otkrije da sinonim radosti i slavlja ne mora biti izobilje već skromnost. U to ime želimo Vam dobru i radosnu zabavu! I dakako, plodan početak Korizme.