Djeca
Sve je u znaku KRIŽA
Vrijeme je za molitvu, čitanje Biblije - Svetoga
pisma i za dobra djela. To je ono vrijeme u kojem svi
postajemo bolji. U ovom korizmenom vremenu KRIŽ
nam je najbliži. Sada ga više gledamo tijekom dana, često ga držimo u
ruci i molimo Put križa ili Križni put. Mnogo je djece na ovoj
pobožnosti i jako je lijepo što se uključuju sa svojim roditeljima u
pobožnost koja je i najtužnija i najradosnija. Najtužnija je stoga što
vidimo koliko je Isus patio za nas, a najradosnija jer je Isus toliko volio
nas ljude da je primio križ, pobijedio smrt i pokazao nam da smo mu
jako vrijedni.
U župi Sv. Roka u Subotici djeca pamte svoja dobra djela, molitvu,
sudjelovanje na Križnom putu i čitanje Biblije i stavljaju svoje znakove
pred oltar svakoga dana. To je primjer i odraslima kako treba pamtiti
i željeti učiniti što više dobrih djela. Trebamo se natjecati u dobroti jer
će tako svi oko nas biti sretni. A križ onda postaje naše omiljeno sredstvo
u svakodnevnom životu koje nam pomaže u rastu u dobroti.
Od ovoga broja upoznat ćemo našeg Slugu Božjeg o. Gerarda
Tomu Stantića, karmelićanina po čijem zagovoru možete dobiti mnoge
milosti. Kad vam nešto treba, molite njegov zagovor i on će to "razgalit"
kod Boga. Bit će zanimljivo vidjeti kako o. Gerard voli Malog
Isusa!
Vaša Zvončica
Veličina Isusova križa
U Poslanici Filipljanima koju je napisao apostol
Pavao (drugo poglavlje), ostao nam je zabilježen ranokršćanski
napjev koji je upravo tim jezikom govorio
o križu, a koji su kršćani pjevali. Himna govori o
Isusu kao onom tko je mogao biti jednak s Bogom,
ali je pristao biti jednak ljudima.
Posljednji redak veli:
Ponizi sam sebe, poslušan do
smrti. I to smrti na križu. Isusovo
je poniženje zapravo
bilo najveće moguće: prvo je
rođenjem Bog postao čovjekom,
a onda na križu izgubio
čak i ljudsko dostojanstvo.
Ne postoji osoba u cijelom
svemiru koja je doživjela toliki
gubitak dostojanstva.
Ljudi koji su umirali na križu
bili su ipak ljudi (premda ni
za koga križ nije primjerena
kazna). Isus je bio Bog, imao
je najviše moguće dostojanstvo
i nitko u povijesti nije bio
toliko ponižen kao Isus. U
tom smislu križ postaje beskonačnim.
Svatko od nas nosi svoj križ. On nije lagan, grub je i neugledan,
ali upravo skrojen po našoj mjeri.
Zato ne tražite lakši teret već prihvatite i nosite svoj
križ, on je Vaš i ne pripada drugome!
Priča o križu u životu
Bio jednom jedan čovjek i bio je silno nesretan.
Neprestano mu se činilo da je njegov
život jako težak i molio je
Boga da mu dadne lakši križ u životu.
Jednog dana, dosadi Bogu
molitva tog čovjeka te mu pošalje
anđela. Anđeo ga odvede u jednu
veliku prostoriju punu raznih križeva.
Kaže mu anđeo: "Evo, ovdje
možeš birati novi križ svojega života.
Uzmi si vremena, koliko god
ti treba." I čovjek je pomno proučavao
križeve, svakoga je mjerkao,
pokušao ponijeti, i na koncu
se odlučio za jednoga. Rekao je:
"Evo, ovo je križ kojeg želim!"
Tada mu anđeo odgovori: "A sada
pogledaj komu je taj križ do sada
pripadao." Na križu je pisalo ime
tog čovjeka. Odabrao je svoj vlastiti
križ.
Kutak Sluge Božjega
o. Gerarda Tome Stantića
Upoznajmo našeg karmelićanina
Dragi Zvončići, prije 133 godine, na đurđinskom salašu,
blizu Subotice, 16. rujna 1876. godine, rodio se mali Tomo
Stantić kojeg su od milja zvali Tomica. Mama mu se zvala
Šula a tata Joso. Roditelji su skupa imali sedmero djece, od
kojih je petero ostalo živo: kćeri Stana, Manda i Marija i sinovi
Mate i Tomo. Kako vidite, Tomo je bio najmlađi, a roditelji
su ga dobili kad su mu braća već bila velika koja su se
pomalo stidjela što će mama roditi dijete. U to doba mame su
rađale djecu kod kuće, na salašu. Tako je i Tomina mama dočekala
svojeg najmlađeg sina u "sridnjoj" sobi, gdje nije
nikom "smetala", neki kažu, po svoj prilici na slami. Mali
Tomo kršten je u crkvi Sv. Petra i Pavla u Bajmoku. Možda
otuda potječe velika Tomina ljubav
prema Malom Isusu, o
čemu više u sljedećim nastavcima.
Zadatak: Nacrtajte salaš
na kojem se rodio naš o. Gerard
i pošaljite nam u Uredništvo
Zvonika koje će Vas u lipnju nagraditi
za najbolje likovne i literarne
radove!
Neki radovi mogli bi doći i
u Glasilo o. Gerarda, koje je u
pripremi. Potrudite se!
MOLITVA ZA USLIŠANJE
Pomolimo se!
Bože, milosrdan si djeci svojoj i Tvoje je milosrđe u sakramentu
pomirenja osobito darežljivo dijelio o. Gerard
Tomo Stantić. Dopusti nam, da Tvoga vjernog slugu, uzmognemo
častiti na oltarima svete Crkve. Svoje molitve, radosno
življen pokornički život i svoju svećeničku djelatnost,
o. Gerard Tomo je utrošio da ljude privuče Malom Isusu i u
zajedništvo života s Tobom; stoga daj da se njegovim zagovorom
približim vrelu Milosti kako bi moja molitva za milost
... bila uslišana njegovim zagovorom. Po Kristu Gospodinu
našem. Amen.
Molite često ovu molitvu kada vam treba nešto od
Gospodina po zagovoru o. Gerarda Tome Stantića
Tko primi kakvu milost na zagovor o. Gerarda Tome Stantića
može to priopćiti na adresu:
Karmelićanski samostan, 25000 Sombor
Veliki uspjeh recitatora na
hrvatskom jeziku
Na pokrajinsko natjecanje recitatora plasiralo se pet
učenika.
Najbolji recitatori od 24. do 26. travnja kazivat će stihove
u Sečnju.
Gradska knjižnica u Subotici bila je i ove
godine, najprije na općinskom natjecanju, 20.
veljače, a potom na zonskom 6. ožujka, pravi
hram poezije. Na svakom natjecanju, u vrlo
ozbiljnoj konkurenciji, sudjelovalo je devedesetak
učenika osnovnih i srednjih škola.
U kategoriji najmlađih recitatora u deset
najboljih ušli su Davorin Horvacki iz Osnovne
škole "Matko Vuković" iz Subotice i mala
Milica Vuković iz tavankutske škole "Matija
Gubec", učenica prvog razreda. Ovo je njihov
prvi veći uspjeh i vjerujemo da će nastaviti i
nadalje uživati u kazivanju poezije.
Na zonsko natjecanje recitatora plasirali
su se recitatori Hrvatske čitaonice: Karla
Rudić, Ivan Kovač, Filip Nimčević, i gimnazijalke
Ivana Stipić i Dragana Sudarević.
Pokazali su kako treba sugestivno, prirodno i lijepo kazivati
stihove u kojima i sami uživaju. A među njima izabrani
su za pokrajinsko natjecanje Karla, Filip i Ivana i oni će u Sečnju
nastupiti u vrlo jakoj konkurenciji gdje nastupaju učenici
na svim jezicima nacionalnih zajednica.
Čestitamo našim recitatorima koji su pokazali pravi rekord
- prvi put je sedam recitatora na hrvatskom jeziku nastupilo
na zonskom natjecanju i čak pet ih ide na pokrajinsko
natjecanje u Sečanj. Ponosni smo na njih i čestitamo im!
|
|
|
