KRIŽNI PUT - Piše: Željka Zelić
Uvodna molitva
Gospodine, polazim s tobom postajama tvojega križnoga puta. Želim biti dionicom tvoje
patnje i boli. Želim proniknuti u bol koju je tvoja Majka Marija proživljavala gledajući te
izranjenog i izbičevanog. Primi me u zajedništvo svoje ljubavi i trpljenja kojega si podnio za spas
cijeloga svijeta.
Daj da mi zajedništvo s tobom i tvojom Majkom olakša svakodnevne križeve. One koje mi
život donese, kao i one koje si sama stavljam na leđa i one koje mi stave moji bližnji. Neka ni
jedan od njih ne bude uzaludan već po uzoru na tvoj bude pretvoren u ljubav.
Blagoslovi nas, naše obitelji i cijelu Crkvu, koja hodajući tvojim križnim putem želi biti
dionicom suotkupljenja cijeloga svijeta.
Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati: Sin joj na Križ uzdignut.
Prva postaja:
Isusa osuđuju na smrt
Isuse, koliko
sam te puta do
sada osudila na
smrt? Svojim grijesima
i propustima.
Koliko puta
sam dopustila da
moja malodušnost
nadjača tvoju ljubav
i dobrotu koju
mi danomice pokazuješ.
Koliko sam te samo puta osudila na smrt u drugim
ljudima - ogovorima, klevetama, izdajama i Judinim
poljupcima. Koliko sam puta zbog vlastite povrijeđenosti
uzvraćala drugima istom mjerom? Koliko ...
No, puno puta osudili su me Isuse, baš kao i tebe, na
smrt moji neprijatelji, ali i prijatelji - oni od kojih sam to najmanje
očekivala. Često puta bez razloga, neutemeljeno,
površno - baš kao što i tebe osudiše. Puno puta zabili su mač
mojoj duši, a ja sam nespremna morala primiti taj udarac.
No, znam da zagledana u tvoje prihvaćanje Očeve volje
i ja mogu prihvatiti svoj križ i krenuti s tobom na Kalvariju.
Pružam ti ruku, povedi me svojim putom da spremnije
mogu prihvatiti svaku osudu.
Budi mi blizu, budi tu.
Oče naš ...
Dušom njenom razboljenom, rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.
Druga postaja:
Isus prima na se križ
"Ne želim
nositi ovaj križ" -
riječi su koje tako
često ponavljam!
I uvijek mi se križ
bližnjega čini lakšim
i manjim. A
onda, kad u mislima
vidim tvoje
ruke kako grle
drvo križa i primaju
ga na svoja pleća, ostajem posramljena i nijema. Nijema
pred veličinom tvoje spremnosti da zbog mene, mojih
grijeha i propusta, a na koncu i za moj spas, poneseš taj teški
križ. I život koji si mi darovao i svaki križ u njemu trebao bi
me približiti k tebi. Da bar na trenutak osjetim tjeskobu i
teret koje si ti osjetio primivši na se križ, kad već tako često
ne primjećujem tvoju blizinu u svojemu životu.
Isuse, na ovom putu kojim krećemo skupa, pomozi mi
da bez mrmljanja i pobune primim križ iz tvoje ruke. Pomozi
mi shvatiti da svaki moj križ, baš kao i tvoj, nije uzaludan.
Žrtvom koju ću zbog njega podnijeti, možda će biti spašen
samo jedan čovjek. Ali, bit će spašen!
Tvoj i moj križ - jedno su! Na tom putu, ne zaboravi me!
Zdravo Marijo ...
O koliko ucviljena, bješe ona uzvišena, Majka Sina jedinog
Treća postaja:
Isus pada prvi put pod križem
Koliko puta
sam uvjerena u
vlastitu "savršenost"
i hodajući
uspravne glave
pokleknula, lutajući
ovim strmim
cestama života.
Koliko sam
puta pala pod
teretom vlastita grijeha i životnoga križa. I sjetih
se tebe koji si hodajući ulicama Jeruzalema, vidjevši
podrugujuće poglede i slušajući poruge
ljudi, po prvi puta pao pod teretom križa.
Umoran i izbičevan. To je mjesto gdje se susrećemo
Ti i ja, iz dana u dan!
Isuse, znam da imam razloga ponovno ustati
iz gliba grijeha u kojega stalno zapadam.
Znam da ću tu susresti tebe koji ćeš mi pokazati
kako prigrliti križ, čak i onda kada podam pod
njegovim teretom, ponesena različitim životnim
problemima i navezanostima. Znam da nećeš
dopustiti da poginem pod teretom toga križa.
Ustat ću i očistiti svoje blatnjave haljine i nastaviti
hoditi tvojim putom.
Pruži mi ruku, nemoj me ostaviti!
Slava Ocu ...
Bol bolova sve to ljući, blaga Mati gledajući,
muke slavnog Sina svog.
Četvrta postaja:
Isus susreće svoju svetu Majku
Tek što si se podigao
nakon prvoga pada pod križem,
susrećeš svoju svetu Majku.
Majku koja ti je darovala život,
koja je bdjela uz tebe i bila svjedokinjom
tvojega bogočovještva.
A sada te gleda izmučenog
i u boli, kako prigrlivši
svoj križ koračaš ka Golgoti.
S kolikom tjeskobom je
podnosila taj teret, kad su se u
trenutku vječnosti susreli tvoj i njen pogled, dok su te promatrali zlobni
pogledi željni tvojega novoga pada! S kolikim bolom je gledala tvoj pad
pod križem dok te je uokolo ismijavala silna svjetina. No, u svoj tvojoj
bijedi i boli, tvoja je Majka uistinu shvatila tko si.
Ljubljeni Isuse, daj mi da kroz život uvijek uza se imam nekoga s
majčinskim srcem. Nekoga tko će me razumjeti na mojem križnom putu
kojim koračam skupa s tobom. Nekoga tko će mi pružiti nadu i uputiti
pogled koji tješi. Hvala ti što tvoju Majku mogu zvati svojom Majkom i
tvojega Oca svojim Ocem. Postala sam dijelom tvoje obitelji u kojoj se
mogu osjetiti sigurnom i zaštićenom.
Blagoslovi tolike koji nisu zaštićeni majčinskom rukom, a još više
one majke i očeve koje su padovi njihove djece razočarali. One roditelje
koji tjeskobni, gledajući patnju svoje djece u ovom svijetu, koračaju njihovim
putom s mačem u duši.
Pogledaj me isto onako kako si pogledao svoju svetu Majku!
Blagoslovi me i izliječi svojim pogledom!
Oče naš ...
Koji čovjek ne bi plako', Majku Božju videć' tako, u tjeskobi tolikoj?
Peta postaja:
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Isuse, čak i ti posustao si i
priznao da ne možeš sam nositi
svoj križ. Šimun Cirenac, iako
prisiljen, primio je na se dio tereta
tvojega križa. Zašto onda radije
posrćem na svojem križnom putu,
umjesto da priznam svoju slabost i
nemoć i prihvatim Šimunovu
ruku? Zašto? Toliko puta u životu
slao si mi pomoć, toliko puta me je
dotaknula nevidljiva a živa ruka
Šimuna Cirenca. A ja, što sam učinila? Iz vlastite oholosti
nisam ju prihvatila. A onda sam u svojoj tjeskobi postavljala
pitanja: "Zašto, Gospodine? Zašto?" i krivila sam tebe i sve
oko sebe za nevolju koja me je snašla. Zbog vlastite zaslijepljenosti
i hladnoće srca nisam mogla povjerovati u iskrene i
dobre namjere čovjeka kojega si mi slao kao pomoć! Da sam
se barem mogla osloboditi svoje oholosti i sljepoće...
Gospodine, hvala ti za sve Šimune Cirence koje stavljaš
na moj životni put kako bi mi olakšao hod strmim cestama
križnoga puta. S tobom je uvijek sve lakše. Daruj mi toliko
poniznosti da smijem priznati da sam slaba i da na životnoj
cesti trebam tvoju pomoć! Potakni me da drugima mogu
pružiti ruku Šimuna Cirenca. Tako ćemo se ponovno sresti
na tvojemu križnomu putu!
Zdravo Marijo ...
Tko protužit neće s čistom, kada vidi gdje za Kristom,
razdire se srce njoj?
Šesta postaja:
Veronika pruža Isusu rubac
Ranjeni Kriste!
Koliku je samo milost
doživjela Veronika kada
je pruživši svoj
rubac da njime obrišeš
svoje sveto krvavo lice,
kao uspomenu dobila
trajni obris tvojega
patničkoga lica.
Koliko je milosrđa i
ljubavi prema tebi izranjenom bilo u Veronikinu srcu. Koliko
hrabrosti i odvažnosti u njenom koraku, da ti i pored razjarenih
vojnika i ljudi priđe i pruži svoj rubac. Njena ljubav i
milosrđe ne poznaju računicu ovoga svijeta! Da sam bila na
njenom mjestu, da li bih imala hrabrosti koraknuti i pružiti
ti svoju ruku i u njoj stisnuti rubac? Da li bih imala hrabrosti
suočiti se sa silinom agonije i patnje u tvojim očima i u njima
prepoznati svoj lik?
Gospodine, daruj mi malo više hrabrosti, onda kada trebam
prići drugima i obrisati znoj s njihova izmučena i
izobličena lica. Daj mi više samilosti prema čovjeku koji
pored mene trpi i pati, a u kojemu prepoznajemo tvoje patničko
lice. Daj da u njihovim srcima ostavim biljeg brata čovjeka.
Pomozi mi da u svojemu srcu prepoznam tvoj lik,
izranjen i krvav, ali i proslavljen koji sjaji!
Slava Ocu ...
Zarad grijeha svoga puka, gleda njega usred muka, i
gdje bičem bijen bi.
Sedma postaja:
Isus pada drugi put pod križem
Sad već vidno izmučen
i ne mogavši se
oduprijeti njegovoj golemoj
silini, po drugi put
pao si pod teretom križa!
Kako je tvojoj Majci bilo
mučno gledati tvoj drugi
pad, a da ti pri tom nije
mogla pružiti ruku, obrisati
krv i znoj sa tvojega
čela i svojim ti pogledom pružiti tako potrebnu utjehu.
Jedino što si mogao osjetiti, bio je bolni pad na zemlju,
snažni udarci bičem po tvojem već izmučenom tijelu i
poruge onih zbog kojih si ponio teški križ.
Pred kušnjom ponovljenog pada nalazim se svakodnevno!
Padam i ponovno ustajem, očišćena zahvaljujući
tvojoj milosti, nježnosti i dobroti. Što bi sa mnom bilo da nije
tvoje ljubavi prema nama, tvojega razumijevanja za svaki moj
pad? Davno bih svoj život osudila na propast, ne znajući se
podignuti pod teretom vlastitih grijeha i slabosti. Zaboravljajući
da sam jaka onoliko koliko sam povezana s tobom!
Omalovažavanje, poruga i osuda drugih ljudi obeshrabrile
bi me i prikovale zauvijek za dno.
Hvala ti što me jačaš u mojoj slabosti! Dosta mi je Tvoja
milost! Jer, snaga se u slabosti očituje!
Oče naš ...
Gleda svoga milog Sina, ostavljenog sred gorčina, gdje
se s dušom podijeli.
Osma postaja:
Isus tješi jeruzalemske žene
Među silnom svjetinom
koja ti se podrugivala dok si se
jedva pridizao nakon drugoga
pada pod križem, našle su se i
pobožne jeruzalemske žene.
One koje su bile svjedokinjama
tvojih čudesnih djela i slušale i
upijale svaku tvoju Riječ. S lica
tih žena slijevale su se sada
suze zbog tvoje sudbine. No,
znajući da izvršavaš volju svojega
Oca mogao si ih samo tješiti
riječima da radije plaču nad sobom i djecom svojom, koja
trebaju njihov pogled i utjehu. Odakle je mogla doći snaga
da i u trenucima svoje najveće tjeskobe možeš tješiti druge,
osim od Oca čiju si volju prihvatio.
U jeruzalemskim se ženama tako često možemo prepoznati.
Onda kada radije žalimo druge i pokušavamo
proniknuti u njihove savjesti, prije nego se žalostimo zbog
vlastitih grijeha i nestalnosti našega srca! Ipak, podaj nam
toliko poniznosti da najprije žalimo zbog svojih grijeha, da
bismo iskrena i čista srca mogli druge tješiti onom snagom
kojom si na svojem križnom putu tješio jeruzalemske žene.
Daruj nam više osjećaja za one koji trpe i ne dopusti da
se naše djelovanje završi samo na žalovanju. I ne daj da zaboravimo
da od tebe i iz tvoje ruke uvijek dolazi najveća utjeha!
Zdravo Marijo ...
Vrelo milja slatka Mati, bol mi gorku osjećati daj, da s
tobom procvilim.
Deveta postaja:
Isus pada treći put pod križem
Pitam se, kako si
uopće mogao ponovno
prigrliti križ i nastaviti
koračati prema Golgoti,
nakon što si i treći put
pao pod teretom križa!?
Što bi se dogodilo s nama
da si odustao i odbacio
svoj križ, isto onako kao što ga mi ponekad svim silama
pokušavamo odbaciti od sebe? Što se to događa sa mnom
kada iznova padam pod teretom svojega grijeha kojim se,
ponekad nehotice, udaljavam od tebe?
Kad pred nas navale kušnje, kad smo pred većim životnim
odlukama, najlakše je odustati i dopustiti da te teret koji
prijeti svom silinom svlada u potpunosti. Zašto se boriti pod
teretom onoga što te neprestano koči, sputava, vuče ka dnu?
Zašto padati i ponovno ustajati? Ali, tvoj pad Isuse, pokazuje
mi da svaki pad ima svoj početak i kraj. Najprije pogled
prema dnu a potom pogled prema nebu, k spasenju i oslobođenju.
Padanje i ustajanje iščekivanje su... Gledajući te
izranjenog i izmučenog kako se na izmaku snaga pridižeš
pod teretom naših grijeha i koračaš prema Golgoti, mogu
samo ustuknuti i priznati svoju nemoć pred tvojom snagom
u slabosti.
Sad uistinu shvaćam da pad nije kraj!
Slava Ocu ...
Neka ljubav srca moga, gori sveđ za Krista Boga, da mu
u svem omilim.
Deseta postaja:
Isusa svlače
Kakvu si sramotu, porugu i
napad na stidljivost i dostojanstvo
morao pretrpjeti kad su te
onako izranjenog i na umoru
svukli, i za haljinu tvoju bacili
kocku. Kako je bilo teško biti
ogoljen i posramljen usred tišine
i tame Kalvarije. No, tvoja ogoljenost
i izranjenost simbol je
pobjede duha nad tijelom.
Gospodine, tako je i s nama! Koliko puta pred drugima
stavljamo različite maske na sebe, plašeći se ogoliti svoje
misli i srce i predati se tebi i drugima onakvi kakvi uistinu
jesmo, grešni i slabi. No, još je teže biti nepravedno i na silu
ogoljen, i nepravedno osuđen slušati pogrde ljudi koji se i
sami boje svoje ogoljenosti pred tobom. Teško je prihvatiti
osudu za grijehe koje nisi počinio i krivnju u kojoj nemaš
udjela. Teško je na silu prikazati svoju najdublju intimu pred
svijetom a potom nastaviti živjeti kao da se to nije dogodilo.
No, to je naša deseta postaja i deseti križ u kojemu se susrećemo.
Neka čistoća tvojega srca i tijela i meni postane
uzorom da se ne bojim svojih djela, riječi i misli. Onda kad me
na silu odvuku na stranu i ogole pred cijelim svijetom. Pomozi
mi da se ne kockam s čistoćom svojega tijela i srca i da ne
dajem u bescjenje ono što si mi tako velikodušno darovao!
Pomozi mi da i ogoljena mogu mirne savjesti stajati pred
Tobom i drugim ljudima!
Oče naš ...
Rane drage, Majko sveta, Spasa za me razapeta, tisni
posred srca mog.
Jedanaesta postaja:
Isusa pribijaju na križ
Isuse, kako
je bilo biti
pribijen na križ
kojega si grlio i
prihvatio ponijeti
za sve nas?
Tvoje raširene i
čavlima na drvo
križa pribijene ruke, pokazuju nam stvarnost: svojom
bezgraničnom ljubavlju i s križa grliš cijeli svijet. Taj je
prizor sjedinjujuća slika tvoje žrtve na križu i predanosti
Očevoj volji kako bi nas spasio.
Pristajem li biti pribijena na "križ" zbog ljubavi
prema Tebi? Pristajem li zagrliti cijeli svijet? Pristajem
li ponekad osim tjelesne boli doživjeti i bol u duši? Istu
onu bol koju si i ti osjetio na križu. Pristajem li ponijeti
teret za drugoga i pomoći onomu koji trpi tjelesnu, a još
više duhovnu bol? Pomozi mi da svakodnevnim ispitom
savjesti u skrušenosti srca odgovorim na ova pitanja.
Pomozi mi da radije pristanem biti pribijena na
"križ" nego pribijati druge na "križ", i biti nijema promatračica
tuđe boli.
Zdravo Marijo ...
Neka dođu i na mene patnje za me podnesene Sina
tvoga ranjenog.
Dvanaesta postaja:
Isus umire na križu
Tvoj pogled prema nebu i riječi
koje si izgovorio na križu: "Bože
moj, Bože moj, zašto si me ostavio?",
jasno pokazuju jačinu tvoje tjeskobe.
No, predajući svoj duh u Očeve
ruke, predao si u Njegovo krilo cijelo
čovječanstvo. Svojom si smrću
otkupio cijeli svijet. Tvoja smrtna
tjeskoba s jedne strane, i moć opraštanja
i molitve za one koji su te pribili na križ s druge strane,
poručuju nam: "Okanite se svoje sebičnosti, prihvatite volju
Očevu i opraštajte jedni drugima."
A ja, jesam li spremna umrijeti svojoj oholosti, taštini,
sebeljublju, nemogućnosti opraštanja, tvrdoći srca? Sve da se tebi
svidim. Jesam li spremna umrijeti na križu svoje svakodnevice i
predavati cijeli svoj život u Očeve ruke? Pomozi mi da iz obzorja
života nikada ne izgubim sliku križa, Tvojega prijestolja s kojega
si pobijedio smrt. Tvoja je smrt trenutak Tvoje pobjede.
Smrt nije kraj! Poslije smrti rađa se novi život, u Tebi Isuse!
Slava Ocu ...
Daj mi s tobom suze livat, Raspetoga oplakivat, dok na svijetu
budem ja.
Trinaesta postaja:
Isusa skidaju s križa
Vidjeti Majku
kako drži mrtvo tijelo
svojega Sina u naručju
- odraz je najveće
čovjekove boli i
patnje. Isuse, istu je
bol doživjela tvoja
Majka! Ona - koja te
je malenoga njegovala
i štitila, primila je Tvoje beživotno tijelo u naručje.
Njena je bol pretvorena u ljubav i nadu u kojoj je iščekivala
ponovni susret s Tobom u vječnosti! Dobro je
znala da smrt nije kraj!
Koliki su roditelji danas primorani "skidati s križa"
svoje dijete. S križa njihove patnje i nemogućnosti prihvatiti
teret kojega im je Gospodin natovario na pleća.
I njima samima vjerujem "mač probada dušu". Koliki
su doživjeli trenutak skidati obješeno "tijelo od tijela
svojega"... I toliko je tužnih i tragičnih priča oko nas.
Tragedija, nesmotrenosti, borbe i stradanja. I gdje sam
tu ja, ili ti prijatelju? Gdje je moja ili tvoja odgovornost
za onoga "pored"? Zašto nas često, prečesto, tek takve
slike mogu podsjetiti na veličinu života. Na veličinu tog
nezasluženog Dara.
Isuse! Pomozi mi bol preobražavati u ljubav!
Pomozi mi primati Tvoje Tijelo u Euharistiji pobožno i
uvijek čista i skrušena srca!
Oče naš ...
U tom društvu uz Križ stati, s tobom jade jadovati,
želja mi je jedina.
Četrnaesta postaja:
Isusa polažu u grob
Tvoje riječi izgovorene još
za života: "Ako pšenično zrno,
pavši na zemlju, ne umre, ne
donosi rod. Ako li umre, urodi"
(Iv 12,24), svoj pravi smisao
dobivaju tvojom smrću i uskrsnućem.
Uistinu, prazan grob
upućuje nam pogled prema
nebu i prema vječnosti koje si
nam svojom smrću na križu
darovao.
Pomozi mi da češće u "grob" svojega života polažem sve
svoje slabosti i grijehe, da bih očišćena od svih opačina ovoga svijeta
mogla nanovo uskrsnuti s Tobom, novomu životu. Tek kad
naučim nositi svoj križ, umirati svojim grijesima, shvatit ću
veličinu uskrsnuća.
Tvoj prazan grob, znak je najveće pobjede života nad smrću
i čistoće nad grijehom. Smrt uistinu vodi u život!
Zdravo Marijo ...
Kada dođu smrtni časi, Kriste Bože, nek me spasi, Majke
tvoje zagovor.
Kad mi zemlja tijelo primi, dušu onda uzmi ti mi, u nebeski
blažen dvor.
Zaključna molitva
Isuse, hvala ti što si mi dopustio biti Ti blizu i u duhu
proživljavati patnje koje si proživljavao da bi nas spasio od
propasti i darovao nam vječni život. Pomozi mi da drugima
danomice mogu prenositi tajnu tvojega Uskrsnuća.
Marijo, daj da uvijek po uzoru na tvoju ljubav prema Isusu,
mogu ljubiti Boga i one koje mi stavljaš na životni put. Neka mi
tvoja bespogovorna ljubav, unatoč svakodnevnim križevima,
pomogne da u svakom čovjeku prepoznam tvojega Sina koji je
svojom smrću i uskrsnućem otkupio cijeli svijet.
Isuse i Marijo, hvala vam što zagledana u sjaj križa mogu s
vama krenuti u novi život!
|
|
|
