Kršćanski stav
Diskriminacija kršćana
Europeizacija i globalizacija stižu velikom brzinom do
nas. Pune obećanja o boljem životu, ekonomskim i tržišnim
uvjetima, s pravima za sve i svakoga. Želimo li biti dio ove
nove, moderne Europe, prihvatit ćemo i načela prihvaćena
od strane država članica i na veliku (ne)sreću postati članovi
velike europske obitelji.
Da to ne bi zvučalo previše primamljujuće, pobrinuli su
se zakonodavci Vijeća Europe, ali i subjekti unutar država
koje više ili manje strpljivo pripremaju svoje zakonodavstvo i
prilagođuju ga europskoj većini. Najbučnije primljen u javnosti
i najkontroverzniji Zakon o zabrani diskriminacije na temelju
rodnoga identiteta i izražavanja, ponovno je bio
pokretač brojnih napada na Crkve i vjerske zajednice, a
oštrica je, kao i nebrojeno puta do sada, najjače usmjerena
prema Katoličkoj crkvi (napose u R. Hrvatskoj) i, očekivano,
Srpskoj pravoslavnoj crkvi u R. Srbiji. Napadi dolaze iz najliberalnijih
krugova, od nevladinih organizacija do stranaka,
pa čak i vladajući krugova. Kako je u javnosti stvorena slika
o Crkvi odvojenoj od države a koja se uporno miješa u zakonodavstvo
i poslove državnih tijela, u ime šutljive većine katolika
potrebno je pojasniti prijepore ili bar dići glas ako već
ne izlazimo na ulice demonstrirati svoje kršćansko - vjersko
opredjeljenje.
Što je to sporno za Crkve i vjerske zajednice, odnosno
kakve su primjedbe koje je potvrdila i Beogradska nadbiskupija?
U tisku čitamo kako je nadbiskupija stavila primjedbe
na članke 18 i 21 toga zakona, koje su dostavljene Skupštini
Srbije. Članak 18 garantira slobodu promjene vjeroispovijesti,
dok se članak 21 odnosi na sprječavanje diskriminacije na
temelju spolne orijentacije. Prema prijedlogu zakona "svatko
ima pravo izraziti svoj rodni identitet i seksualnu orijentaciju,
a diskriminatorsko postupanje zbog izražavanja rodnog identiteta
i seksualne orijentacije je zabranjeno". Na protivljenje
Crkava i vjerskih zajednica ministar Ljajić je prokomentirao:
Vijeće Europe, sve najrelevantnije europske institucije koje se
bave ljudskim pravima, dale su suglasnost na tekst ovog prijedloga
zakona, ali ne u Srbiji. Crkva izgleda zna bolje od njih
i zato joj se pruža prilika da ispravi navodne pogreške, te time
stavio na znanje gdje je komu mjesto. Crkvi u hramovima, a
državi iznad svih.
Kako će se mijenjati vjerska pripadnost, na koje će načine
ta sloboda vjeroispovijesti utjecati na čovjeka, pitanja su
koja će odgovor dobiti u nekoj ne dalekoj budućnosti. Trenutačno
je bolnija tema koja zadire u samu bit ljudskog postojanja
na Zemlji, opstanka ljudske vrste koju ni Charles
Darwin ne bi mogao pratiti u njezinim "rodnim", "genetskim"
i inim promjenama. Nitko ne smije zabraniti nekoj osobi njezino
spolno opredjeljenje i javno izražavanje! Spolnost se ipak
ne bi mogla definirati kao "opredjeljenje". Spolnost osim čovjeka
imaju i životinje. Istina, samo se čovjeku, u 21. stoljeću
(!) dopušta slobodan IZBOR seksualnosti. On može imati
istospolnog partnera, može zasnovati zakonsku zajednicu (ne
brak) i steći prava na temelju toga, treba mu omogućiti ne -
rađanje djece - već pravo na posvojenje djeteta i njegov odgoj,
može se "naručiti" dijete bez tjelesnih i drugih mana... Kako
velike pogodnosti, koliko je ovo suvremeno društvo napredovalo!
Možda će se uskoro i "ljubav" prema djeci blagonaklonije
gledati, jer - sve se mijenja, nikoga ne smijemo diskriminirati.
Pa što onda ova Crkva hoće? Želi "legalizirati
diskriminaciju nad osobom kojoj je jedini grijeh taj što je rođena
kao transseksualna, homoseksualna ili biseksualna"
(vecernji.hr. od 5. 03. 2009.).
Crkveni velikodostojnici, pak, gledaju čovjeka kao neponovljivu
vrijednost: "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na
sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih" (Post
1,27). Naravno, svjesni čovjekove grješne prirode, Crkva, a
time i kršćani koji tvore tu istu Crkvu, čovjeka promatraju
kao osobu koja može imati spolne sklonosti netipične, ili ako
bolje zvuči, neuobičajene i neprimjerene čovjeku, a kojemu je
potrebno pomoći u duhovnom i svakom drugom smislu. Nikada
Crkva nije nekoga isključila zato što ne osjeća svoju seksualnost
po svom prirodnom identitetu već pruža mogućnost
prevladavanja tih sklonosti. Tekst zakona (u Hrvatskoj,
što možemo očekivati i ovdje kod nas), omogućava vjerskim
zajednicama slobodno i neometano zastupanje doktrina,
postupanja, uvjerenja i ciljeva, a propisano je i da se poticanje
diskriminacije može kažnjavati samo ako je učinjeno s namjerom.
Hoće li zakon ići tako daleko da kažnjava svećenike ako
ne budu htjeli vjenčati dva muškarca ili dvije djevojke? U najnovijem,
srbijanskom tisku piše da bi kazna mogla biti novčana.
Nije li to miješanje zakonodavstva u Crkvenu doktrinu?
Tko će onda zaštititi Crkvu i njene članove? Dok javno štitimo
homoseksualce, nitko nije istim načinom štitio te iste kada
su se otkrivale "afere" u crkvenim krugovima. Dapače, to se
dočekalo s previše zluradosti i naslađivalo se s osobnim problemima
nekih svećenika.
Vladika Irinej podsjeća da superliberalni zakon o tzv. seksualnim
manjinama postoji samo u Nizozemskoj, Danskoj i
Švedskoj. Nema ga u ostalim zemljama EU, ni u SAD, rekao
je vladika za Novosti. A da ovo "seksualno pomodarstvo" nije
toliko novo svjedoči nam Biblija već na prvim stranicama gdje
su govorili Lotu "daj nam da ih se namilujemo" (Post 19,5).
Trebamo li se podsjećati što Bog učini Sodomi i Gomori, što
je sve u svom pedagoškom postupku Bog morao koristiti tijekom
ljudske povijesti? A Bog nam, ne gledajući naša
"opredjeljenja", darova svoga Sina, ponizivši ga do nemjerljivih
granica - dopusti njegovo razapinjanje na križu. I što mi
kršćani danas činimo u obranu ljudskog dostojanstva? Prečesto
spremno skrivamo križeve u kućama, dopustili smo prisustvo
Boga u našim životima samo u privatnim krugovima -
jer kršćani su tolerantni, pomirljivi, opraštaju... Žele biti što
manje izloženi podsmijehu i diskriminaciji. A oni to stvarno
jesu, diskriminirani. Oni ne izlaze pokazati na ulicu svoje
opredjeljenje jer je njihov moral smatran ili "već viđenim", uobičajenim,
za neke i normalnim. A danas je na cijeni ono
drukčije, neobično i prilično skandalozno.
Pridružujući se našim biskupima i svećenicima, vjernici
itekako moraju biti svjesni da je moralni ulog prevelik da bi
se šutjelo i moraju zaštititi ljudsko dostojanstvo svake osobe
a ne dopustiti da se manipulira slobodama. Upravo zbog zaštite
svih, a ne samo manjina!
Katarina Čeliković
|
|
|
