Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Liturgijski znakovi sakramenata
Krštenje
U prošlom broju zajedno smo
promatrali simbol vode u sakramentu
krštenja. Kod ovoga sakramenta,
međutim, ima još nekoliko značajnih
simbola čije značenje je obogaćenje
kako u vjeri tako i u praksi kršćanskog
života. Naime, svaki simbol
mora biti jasan kako bi označavao
ono što simbolizira te tako bio prepoznatljiv.
Prvi znak koji se čini nad
novokrštenikom je znak križa na
čelu. Svi razumijemo taj znak koji je
za nas kršćane temeljni znak Krista
raspetoga u čiju se smrt i uskrsnuće
krstimo. Znak križa na čelu je znamenovanje
kojim krštenika označavamo
kao onoga koji od sada pripada
Kristu. Taj znak križa prvo daje
djelitelj sakramenta (svećenik, đakon)
a onda i roditelji i kumovi. Kod
krštenja djece je važno roditeljima
shvatiti da time oni izražavaju svoju
želju za krštenjem djeteta. Prije
samoga polijevanja vodom krštenja
preporuča se i mazanje katekumenskim
uljem. Crkva poznaje tri vrste
ulja. Ta ulja biskup blagoslivlja -
krizmu posvećuje - na Veliki četvrtak
na misi posvete ulja. Ulje je u
liturgiji inače znak pomazanja milošću
Božjom, Duhom Svetim. U vrijeme
kada je katekumenat bio izrazito
značajna etapa na putu hoda vjere,
taj je obred bio posebno značajan jer
je katekumen tim činom bio pribrojen
zajednici izabranika. Kada već
govorimo o uljima, spomenimo i to
da se kod krštenja djece nakon
krštenja pomazuje posvećenim krizmanim
uljem. Naime, kada je krštenje
odraslih odmah nakon krštenja
slijedi i podjela sakramenta Potvrde.
U Istočnim crkvama to je i sada tako
bez obzira što se krste djeca. U Zapadnoj
liturgiji to je ostao kao poseban
zaziv i molitva kao znak pribrojenosti
Kristovom svećeničkom narodu.
Drugi značajan simbol je bijela
haljina. Kada su se krštavali odrasli
to je bilo uranjanjem. Prije ulaska u
krsni studenac sa sebe su skinuli
"staru odjeću", a izlaskom iz krsnog
studenca oblačili su bijelu haljinu
"besmrtnosti". Bijela haljina dakle
označava vječni život. Mnogi su kršćani
u pracrkvi krsnu haljinu čuvali
za dan svoje sahrane i u njoj se pokapali.
Bijela boja je znak, vječnoga života,
čiji smo baštinici postali na
krštenju. Možda nije uputno, ali ipak
spominjem da je znak toga i danas u
našim krajevima ostao običaj da se
mrtvo tijelo kršćana polaže i prekriva
bijelom bojom.
Još jedan značajni simbol koji se
kod krštenja uočava je svjetlo - svijeća.
U uskrsnoj noći simbol samog
uskrslog Krista je uskrsna svijeća.
Sjetimo se da je u uskrsnom bdijenju
posebno značajan dio liturgije blagoslov
i pohvala Uskrsnoj svijeći. Ona
je simbol Krista i nakon uskrsnog
vremena se stavlja uz krstionicu. Kristovo
uskrsnuće i sakrament krštenja
usko su povezani. Stoga je i krstionica
povezana s uskrsnom svijećom.
Nakon krštenja kao znak svjetla
Kristova, roditeljima ili kumovima
se predaje zapaljena svijeća sa Uskrsne
svijeće koja je simbol vjere u
kojoj novokrštenik nastavlja svoj
hod. Lijepa je praksa da se ta svijeća
pali na dan krštenja a osobito na dan
obnove krsnih obećanja prije Prve
pričesti.
Obredom "Effatta" završava se
podjela sakramenta krštenja. Svećenik
blago dodiruje uši i usta novokrštenika
s molitvom da mu se uši
duha otvore za slušanje Božje Riječi,
a ustima da mogne tu Božju Riječ
ispovijedati i navješćivati. Jasno, kao
i svaki obred, i podjela sakramenta
krštenja završava svečanim blagoslovom.
Krštenje se obavlja unutar
svete mise tako da je u tri dijela: prijem
na početku mise i znamenovanje
križem, samo krštenje i podjela simbola
iza homilije, a na kraju mise
blagoslov i otpust. Zašto Crkva zahtijeva
da se prije krštenja barem
roditelji i kumovi nađu na zajedničkoj
pripravi? Govor simbola, kako
smo vidjeli, vrlo je značajan. Nažalost,
mnogi danas više ne razumiju
taj govor. Navještaj značenja tih simbola
u isto vrijeme je i pouka i obnova
u vjeri. Roditelji trebaju biti svjesni
da se djeca krste isključivo na njihovu
vjeru. Ako ta vjera nije "osvješćena",
ne može se krstiti bez nje.
Stoga i ovih par misli upućuju na
važnost svjesnog vjerničkog sudjelovanja
u sakramentu krštenja.
22. 03. 2009.
4. korizmena nedjelja
2 Ljet 36,14-16. 19-23
Ps 137,1-2.3. 4-5.6
Ef 2,4-10; Iv 3,14-21
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te
je dao svoga Sina Jedinorođenca da
nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,
nego da ima život vječni. Ta Bog nije
poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego
da se svijet spasi po njemu.
25. 03. 2009.
Navještenje Gospodinovo
Blagovijest
Iz 7,10-14.8,10
Ps 40,7-8.8-9.10.11
Heb 10,4-10; Lk 1,26-38
Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut
ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će
se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin
Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
i kraljevat će nad domom Jakovljevim
uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti
kraja.
29. 03. 2009.
5. korizmena nedjelja
Jr 31,31-34
Ps 51,3-4.12-13.14-15
Heb 5,7-9; Iv 12,20-33
Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično
zrno, pavši na zemlju, ne umre,
ostaje samo; ako li umre, donosi obilat
rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A
tko mrzi svoj život na ovome svijetu,
sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko
hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje
sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako
mi tko hoće služiti, počastit će ga moj
Otac.
5. 04. 2009.
Cvjetnica
Procesija:
Mk 11,1-10; ili Iv 12,12-16
Misa:
Iz 50,4-7
Ps 22,8-9.17-18.19-20.23-24
Fil 2,6-11; Mk 14,1-15,47
Dovedu magare Isusu, prebace
preko njega svoje haljine i on zajaha na
nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po
putu, a drugi narezaše zelenih grana po
poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu:
"Hosana! Blagoslovljen Onaj koji
dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno
kraljevstvo oca našega Davida koji
dolazi! Hosana u visinama!"
|
|
|
