Meditacija - s. M. Jasna Crnković
Obrati me i obratit ću se
Iznenada ga obasja svjetlost s neba.
On pade na zemlju. (Dj 9,3b-4a)
Obraćenje je pojam koji često čujemo.
Obratite se i vjerujte Evanđelju (Mk 1,15),
obrati se od svoga zloga puta (usp. Ez 8,1-
11), potrebno se obratiti, netko se obratio,
netko je obraćenik. Postavljena mi je
zadaća obraćenja. Postavlja ju Isus, postavlja
ju Crkva. Ali tu se moje razumijevanje
zadaće zaustavlja. Jer u silnoj želji
da se obratim - ne postižem ništa. I dalje
sam onakva kakva sam i bila. S pomacima
u nijansama. Pa što je to onda obraćenje?
Toliko se to od mene traži, a nitko ne objašnjava
kako se postiže.
Ostavi se zlih nagnuća - reći će netko.
Kad bi to bilo tako jednostavno! Kao svući
zaprljanu košulju... To je u koži, a kožu
ne mogu svući!
Više moli - kaže netko drugi. Ali kako
moliti? I što moliti? Svi oko mene žure,
trče, smiju se, plaču, a ja da molim? Dok
me traže u zajednici, obitelji, društvu,
župi, ja da molim? Pa i pokušala sam, ali
ne događa se ništa posebno.
Povjeruj Isusu! - kažu treći. E, sad ste
baš pogodili! Kao da se povjerenje samo
tako daje! I to nekome o kome samo
čitam, kojeg ne vidim u blizini, koga ne
mogu čuti onda kad ima konkretan problem.
Povjerovati? Neizvodivo!
... Dobro! Nisam našla pametnijih savjeta,
pokušat ću s ova tri. Idem na ispovijed
- uvijek isto. Mučim se sa svojim
grijesima, pokušavam na sve načine
ispraviti svoje mane i pogreške. I molim.
Upinjem sve svoje snage. Ne ide, doduše,
ali tješe me da je i to molitva. Pokušavam
obnoviti prijateljstvo s Isusom. On šuti.
Obraćam mu se s najvećim poštovanjem,
vapim mu, zovem ga da posjeti moje srce,
ali njega nema... Neuspjeh! Mučenje! Križ!
I pitanje: ima li smisla? Nemoć! Praznina...
Put u Damask...
Odjednom svjetlo. Sjajno, zadivljujuće,
predivno. Kao munja, probija direktno
u srce. Padoh na koljena... Dosta
ti je moja milost! (2 Kor 12,9)
Kako li su bremenite te riječi! Otvorile
su mi oči. Obraćenje je upravo to: Božja
milost. NE moje nastojanje! NE moja
muka! NE moj trud! Upravo i samo Božja
milost.
Zato treba moliti. Zato treba povjerovati
Isusu i prepustiti mu se da on može u
meni izvesti obraćenje. I zato treba ispravljati
svoje mane. Bog ih može najedanput
promijeniti, ali ako ne naučim sama
opravdati dar Božje milosti i ne naučim
mrtviti svoje udove (usp. Kol 3,5) da bi
sve više uranjala u Božju ljubav, neću daleko
otići. I bit će mi potrebna nova intervencija
Božje milosti.
Matematički rečeno: pad + Božje prosvjetljenje
= obraćenje. To je put k Vječnom,
Istinitom, Milosrdnom. Nije recept:
uzmeš potrebne sastojke i evo rezultata.
To je proces i može trajati dugo, možda
cijeli život. To je trud i muka. Nemojmo
da nas to obeshrabri. Bogu je važan svaki
trenutak procesa jednako kao i rezultat.
Otvorimo svoje srce da Bog može nesmetano
djelovati u nama i po nama.
|
|
|
