Misije - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić
JAPAN
Japan - "Zemlja izlazećeg sunca", glavni grad Tokio, površinom šezdeseta, a po broju stanovnika
deseta zemlja na svijetu. Japan je arhipelag smješten u istočnoj Aziji, sastavljen od 4.000 otoka koji su
od kopna odvojeni Japanskim morem. Vlažna monsunska klima obilježava južni dio japanskog podneblja,
dok je na sjevernom dijelu klima umjereno topla s obilnim snijegom.
Hirošima i Nagasaki - poziv na mir
Japan je prvi put naseljen u bakarno doba. Povijest Japana
počinje s državom Yamato između 200. i 646. godine, a preko
razdoblja Nara i Heian (do 1185. godine) i kasnije razdoblja vojnih
vladavina od dinastije Minamota do dinastije Toyotomi
dolazimo do novije japanske povijesti. Ulazak u Trojni pakt s
Njemačkom i Italijom neposredno uoči Drugog svjetskog rata,
te napad na američku mornaricu u luci Pearl Harbour označili
su ulazak Japana u Drugi svjetski rat koji je za Japan završio
američkim bombardiranjem Hirošime i Nagasakija atomskom
bombom. Dva potpuno razorena grada i najmanje 120.000 mrtvih
prisililo je Japan da potpiše bezuvjetnu kapitulaciju SAD-u
15. kolovoza 1945. godine čime je i formalno završen Drugi svjetski
rat. Japan je ostao pod okupacijom SAD-a do 1952. godine.
Japan broji gotovo 130 milijuna stanovnika, koji u većini
ispovijedaju šintoizam i budizam. Kršćana, koji su raspodijeljeni
na dvadesetak biskupija i crkvenih pokrajina, ima oko pola
milijuna. Za njih skrbi 1.740 svećenika. Prvi misionar u Japanu
bio je sv. Franjo Ksaverski, jedan od drugova sv. Ignacija Lojolskog.
I u drugom valu misionara bilo je među predstavnicima
raznih redovničkih zajednica i nekoliko isusovaca, koji su uspjeli
razviti plodnu misionarsku djelatnost. To je izazvalo oštru
reakciju u japanskim krugovima, tako da su tijekom iduća tri
stoljeća bili protjerani gotovo svi misionari. U tim je progonstvima
bilo ubijeno i dvadesetak tisuća mučenika.
Temelji sv. Franje Ksaverskog
Sv. Franjo Ksaverski
1549. godine u Japanu postavlja
temelje Crkve i tu
djeluje dvije godine. Nakon
njegove smrti isusovački
misionari, njegovi nasljednici,
postigoše u Japanu
brojna obraćenja. Oko
1580. godine u Japanu je
bilo oko 200 crkava s
200.000 vjernika, koji su
pripadali svim društvenim
slojevima, uključujući i one
najviše. Godine 1585. dva
kršćanska japanska princa
dođoše u Rim sa skupinom
japanskih hodočasnika u
posjet papi Grguru XIII.
Godine 1588. podignuta je
u Japanu biskupija u gradu Funayu u kraljevstvu Bungo. Ona je
bila ovisna o metropoli u Goi u Indiji. Nade u procvat i razvitak
japanske Crkve bile su veoma velike. Pomrsit će ih ljudska nerazboritost
i mušičavost jednog vladara. Nezakoniti dolazak
novih misionara i nova metoda naviještanja Evanđelja koja je
posve odbacivala vrednote i običaje japanskog stanovništva, izazvat
će brutalne represalije: 5. veljače 1597. bijaše u Nagasakiju
razapeto 26 kršćana, od kojih dvadesetorica bijahu Japanci.
Među njima Družba Isusova slavi trojicu kao svoje svece. To
su: Pavao Miki, sv. Ivan de Goto i sv. Jakov Kisaj. I svi su ostali
mučenici te skupine kanonizirani.
Od progona do slobode
To progonstvo nije ipak smanjilo broj kršćana. Oko godine
1600. bilo ih je već 750.000, a 14 godina kasnije već oko milijun.
Od te godine buknulo je još žešće progonstvo. Svi misionari
su bili protjerani iz zemlje. Tisuće i tisuće kršćana poginulo
je mučeničkom smrću u najokrutnijim mukama. Godine 1638.,
nakon ustanka Shimabara - koji bijaše više političke nego religiozne
naravi - uslijedilo je nemilosrdno masakriranje kršćana.
Od tada se Japan potpuno zatvorio svakom europskom nadiranju
osim grada Nagasakija, kamo su imali pristup nizozemski
trgovci. Sustavno neprijateljsko držanje prema zapadnjačkoj religiji
održalo se puna dva stoljeća. Sve do godine 1857. tražilo se
od svakoga tko je bio osumnjičen zbog kršćanstva da pogazi
raspelo ili sliku Presvete Djevice. Premda je Japan bio zatvoren
utjecaju Crkve, kršćanstvo se ipak u njemu potajno zadržalo sve
do novijih vremena. Dakako da je proživjelo neizbježive preobrazbe.
Godine 1865. otkrili su francuski misionari u Nagasakiju
oko 20.000 kriptokršćana koji se kasnije pridružiše
Katoličkoj crkvi. Danas Crkva uživa u Japanu potpunu slobodu,
ima u Tokiju svoje sveučilište Sofia, koje vode isusovci, ali su
katolici ondje skromna manjina od jedva kojih pola milijuna
vjernika.
Kršćani sačuvali vjeru
Nagasaki ima crkava koje su pravi biseri kulturne baštine.
Takva je stara crkva Oura sagrađena 1879. godine koja se smatra
nacionalnim blagom. Prvobitno je bila sva od drva,
sagrađena 1864. pa je stradala djelomično od tajfuna a i broj
vjernika se povećao tako da je proširena i završena 1879. Misionar
franjevac B. Petitjean posvetio je crkvu. On je otkrio potomke
tzv. sakrivenih kršćana. U to vrijeme samo je strancima
bilo dozvoljeno prakticirati vjeru. Dana 29. prosinca 1864. gradnja
crkve s imenom "Tenshu Do" bila je dovršena. "Tenshu do"
je mjesto posvećeno Bogu kršćana ili Stvoritelju. Dan nakon
posvećenja crkve Fr. Petitjean zapisao: "Jučer, oko 15 minuta
iza podneva vidio sam ispred crkve petnaestak Japanaca, žena
i muškaraca, kako stoje pred vratima. Kad sam otvorio vrata
crkve i uputio se prema oltaru oni su ušli u crkvu i slijedili me.
Jedna žena došla je bliže k meni, stavila ruku na srce i rekla:
'Svi mi u Urakamiju imamo isto srce kao ti'. Upitala je: 'Gdje je
kip Svete Marije?' Čuvši ovo sveto ime nisam više sumnjao. Ovi
Japanci su sigurno potomci skrivenih kršćana."
Plodovi sv. Maksimilijana Kolbea
U Nagasakiju postoji Grad Bezgrešne
koji je osnovao sv. Maksimilijan
Kolbe, a koji je do danas ostao sačuvan.
Grad Bezgrešne nalazi se malo izvan Nagasakija
na jednom brežuljku. Tamo je i
Muzej sv. Maksimilijana i osjeća se njegova
prisutnost. U blizini je i tiskara gdje
se i danas uz pomoć volontera tiska
"Apostol Bezgrešne" u 20.000 primjeraka
kao i za vrijeme sv. Maksimilijana. Taj časopis
se šalje po cijelom Japanu. Sjeme
koje je posijao sv. Maksimilijan donijelo
je plodove koji se još i danas vide.
|
|
|
