Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
Govori vam sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić
Slatke istine za sebe i za druge
Kod prenošenja posmrtnih ostataka
sluge Božjega oca Gerarda Tome
Stantića, sa somborskog groblja u karmelsku
somborsku crkvu, bio je prisutan
i generalni postulator karmelskoga
reda koji ima svoje sjedište u Rimu. Kad
je vidio brojne rukopise sluge Božjega,
reče meni, vicepostulatoru: "Znaš, često
puta nisu svjedoci u postupku za kanonizaciju
jednog sluge Božjega koji otkrivaju
cjeloviti svetački lik jednog sluge
Božjega, nego su presudni njegovi vlastoručni
zapisi".
Mogu reći, iako sam oca Gerarda
osobno poznavao, da sam bio iznenađen
kad sam počeo analizirati njegovu pismenu
ostavštinu i otkrio da se na njemu
ispunila prognoza generalnog postulatora!
Otkrio sam, prije svega, zašto u
jednom njegovu zapisu piše: "Vrijedne
pčele kupe med a karmelićanin slatke
istine i stavlja ih na papir za sebe i za
druge"1. Dok navod ima svoje izvore u
jednom od prvih pisaca o karmelićanima
na gori Karmelu, Jaques de Vitry,
Gerard time očituje svoju duboku svijest
da je prvi karmelićanin Hrvat na ovom
našem podneblju i osjeća dužnost "prenijeti
baštinu", "med", to jest karizmu
reda onima koji će iza njega izabrati karmelski
poziv u našem podneblju, hraniti
Božji narod. On je to činio, u odnosu na
svoju subraću i jednako u odnosu na
vjernike, osobito svakog 25. u mjesecu
kada je slavio sv. misu u čast Djetetu
Isusu, zapravo u čast Utjelovljenoj Riječi
i obraćao se živom riječju puku, na dva
jezika: hrvatskom i mađarskom, potičući
ih na mjesečnu sv. ispovijed i sv.
pričest i stoga na dublji kršćanski život.
Onaj tko na poticaj ovog citata, koji
počinje riječima "vrijedne pčele...", raščlanjuje
njegove brojne rukopise,
ostaje iznenađen, ne samo zbog broja
rukopisa, nego i zbog posebnosti njihovih
sadržaja. Proučavajući njegove
brojne rukopise, napisane na hrvatskom
- bunjevačkom ikavicom i mađarskom
jeziku, dolazi do zaključka da
njegovi rukopisi sadrže učenje velikih
učitelja Crkve: svetih Terezije Avilske,
Ivana od Križa i Terezije od Djeteta
Isusa. Imao je jednako dar, posebno na
misama svakog 25. u mjesecu, običnom
puku o toj duhovnosti tako jednostavno
i prilagođeno govoriti da su ga vjernici
razumjeli, u velikom broju sudjelovali na
toj misi, i svoj kršćanski život obogaćivali
njegovim uputama i sakramentalnim
životom. Jednako tako o duhovnosti
spomenutih učitelja Crkve je znao
uvjerljivo govoriti svojoj braći na sastancima
zajednice.
Kako sam zaranjao u dublju analizu
njegovih rukopisa, došao sam do zaključka
da nam je na ponos, i Hrvatima
i Mađarima, jer u njemu imamo pisca
koji je obogatio duhovnu literaturu, u
specifičnom sektoru u kojem smo prilično
siromašni u usporedbi s drugima, a
to je duhovnost spomenutih karmelskih
učitelja. Nabrojit ću, kao potvrdu, samo
neke naslove njegovih rukopisa: "Theologia
pastoralis" ili "Pastoralno bogoslovlje",
"Biser mišljenja", "Razgovor s
Isusom", "Razgovor s Isusom i Majkom",
"Razgovor s Isusom, Majkom i
sv. Josipom", "Duhovne misli na hrvatskom
jeziku", "Biser mišljenja", "Blago
duše".
Na mađarskom jeziku su pisane
osobne duhovne vježbe iz doba dok je
bio bogoslov u Györu, sve do duhovnih
vježba za vrijeme priprave za svećeničko
ređenje. Nalaze se u rukopisu i propovijedi
koje je održao bilo na hrvatskom
bilo na mađarskom jeziku. Jednako tako
na mađarskom jeziku, u rukopisima se
nalaze nagovori koje je upućivao svojoj
zajednici sve do godine 1918. dok je
somborski samostan bio u sklopu Austro-
Ugarske a potom pripao mađarskoj
polu-provinciji karmelićana.
Na latinskom jeziku zapisao je
mnoga mišljenja autora iz moralnog bogoslovlja
među kojima citira pisce priručnika
moralnog bogoslovlja kao što
su Prümer, Lemkuhl, Noldin, Fanfani i
drugi. Slijedi pomno Quartalschrift, časopis
koji i danas izlazi u Linzu, u Austriji.
Razješuje, u svjetlu tih autora,
konkretne slučajeve.
Konzultira također pisce iz duhovnog
bogoslovlja uz djela spomenutih
učitelja Crkve. Drag mu je pisac Antonius
a Spiritu Sancto, (Ante od Duha
Svetoga) koji je na latinskom jeziku napisao
knjigu koja kroz procese obraćenja
i prosvjetljenja, vodi k sjedinjenju s
Bogom, u mistiku, a sve temelji posebno
na sv. Tereziji Avilskoj i sv. Tomi
Akvinskom.
Ono što mu je navlastito u rukopisima
o duhovnosti, nije sastavljanje
nekih sustavnih djela o duhovnosti nego
su misli, u kojima svojim riječima prenosi
ne samo nauk spomenutih učitelja,
nego kroz te misli očituje i vlastiti duhovni
život tako da možemo reći da su
njegovi zapisi o duhovnom životu nalik
na rukopise Male Terezije "Povijesti
jedne duše".
U ovoj prigodi mogu obavijestiti
štovatelje našega sluge Božjega da sam,
proučavajući brojne njegove rukopise,
napisao prikaz na oko 300 stranica na talijanskom
jeziku i nastojao otkriti kako
on poima i živi duhovnost, na temelju
Svetoga pisma i onda na temeljima učenja
spomenutih crkvenih učitelja i drugih
pisaca.
Ovaj prikaz bit će u prijedlogu takozvane
"Positio", koja će sadržavati: 1)
Autentični životopis sluge Božjega; 2)
Njegov duhovni život na temelju njegovih
rukopisa; 3) Mišljenja svjedoka u postupku
koji je obavljen na razini naše
Subotičke biskupije u kojoj je naš sluga
živio i djelovao. Sve su ove sastavnice
kao prijedlog za "Positio" u zaključnoj
fazi obrade i stoga se nadamo da će, dok
prođu još jednu provjeru, biti uskoro
predstavljena Kongregaciji za Svete u
Rimu kao, recimo tako, platforma za
eventualnu doradu definitivnog oblika
spomenute "Positio". Nakon toga "Positio"
se tiska i ide u ruke određenom
broju teologa koji daju svoje mišljenje o
svetosti sluge Božjega.
Neka nam ovaj sažeti prikaz pomogne
ne samo bolje upoznati osobnost
našeg sluge Božjega oca Gerarda Tome
Stantića kroz njegove vlastoručne zapise,
nego i uočiti da priprava prijedloga
o svetosti određenog sluge Božjega prolazi
kroz mnoge provjere, kako ne
bismo zaboravili da svemu možemo pridonijeti
ako se sluzi Božjem utičemo za
zagovor, kako bi Bog potvrdio znakovima
njegovu svetost.
Stoga potičem sve štovatelje našega
sluge Božjega da ispitaju svoju savjest
- što su poduzeli bilo kako bi
štovanje našega sluge Božjega ostalo
živo među nama kao što je bilo kada je
njegove posmrtne ostatke desetak tisuća
štovatelja ispratilo do somborskog
groblja, bilo da se ispitamo jesmo li
ustrajni u molitvi kako bi na njegov zagovor,
njegovu svetost, Bog potvrdio
znakovima.
__________
1. Blago duše, 008394.
|
|
|
