Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
Tko se boji života ( braka? bebe?) još?
Dragi čitatelji! Danas nije u modi biti "nepromišljen" i "ludo siguran u
Božju providnost" - slažete li se? Ma, ova svjetska financijska kriza (Ladislav
je dobio otkaz zato što je zatražio da u nedjelju na posao ode poslije mise), nesigurnost,
vječita "oskudacija"... tko bi se još danas vjenčavao, a kamoli još i
djecu planirao? Neka nam daju posao i stan, bit će i djece! Sada nismo još
spremni... Hm... Pada mi na um možda jedina TV reklama koja me ne nervira,
u kojoj je jedna rečenica i ova: "Je li itko ikada spreman?" Ako se brinete da će vam brak i djeca promjeniti život, ne brinite
više: NARAVNO DA HOĆE! IZ KORIJENA!? Zato se ženimo i stvaramo obitelj, da nam život bude promijenjen: potpun i do
ludila sretan, jer se usrećujemo međusobno, i u boli i u radosti. /lvh/
o očevima i djeci
Kao uvijek i kao nikad prije...
Čovjek je nečim osobito nadahnut u dva slučaja: kada je
jako nesretan i ima jako loš primjer nečega iz vlastita iskustva
ili - kada je jako sretan i ima prekrasno osjećanje koje ga
"tjera" da govori o tomu i pomaže drugima da i oni to iskuse
i - žive. Hvala dragom Bogu, spadam u drugu grupu: govorim
i pišem o očevima i očinstvu često i s puno ljubavi, sjećajući
se i još živeći u nježnoj sigurnosti ljubavi moga tate i - svaki
dan otkrivajući dubinu i veličinu, teškoće i bol, suze i smijeh,
borbu i nježnost odnosa OTAC - DIJETE, gledajući svoga
muža s našom djecom...
Nikada čovik neće biti od mene ako mi jubav tvoja leđa
okrene. Nikada nisi zna da želim reć ti ja tek rič da sam ja
svoga oca sin i da ponosim se s tim. Rič po rič, mlado vino ti si
prolija, sve si u lošu bevandu pretvorija. Rič po rič kada svoje
srce razdilim na dva - komad mog, ka i komad tvog, sve je isti
bol. Sve polako, dan po dan ja prihvaćam da se čovik rodi,
umre sam. Sve na svoje gušte potrošiš. Reci mi, da li ikad na
me pomisliš? Fali mi da mi rečeš koju lipu rič za kraj - teško je,
pasje vrime je, i tebe će stić.
/Petar Dragojević - Rič po rič/
Tata je važan, svaka tatina riječ je važna. U dobu kada
mladi kažu da ih uopće ne interesira što "stari" govori, još je
važnija! Kako ova pjesma kaže, "fali koja lipa rič". Zbilja, nikada
čovjek neće biti od dječaka, od mladića, ako se ljubav
tatina pretvori u
"gušt u bevandi" i
koju riječ (pa još
grubu) pod utjecajem
iste. Uvijek
otac mora biti odrastao,
ne zato što
mladi moraju slušati
jer ništa ne
znaju (tako se ponižavanjem
"proliva
mlado vino"), već
da "vino" sazri s najljepšom
aromom, a
muškarac i žena i u
"pasje vrime" budu
pravi ljudi!
"Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom."
(Kol 3,21) Očevi, ljubite svoje sinove i kćeri, ne očekujte da će
"očvrsnuti" ikako drukčije nego u razgovorima s vama... Ne
štedite ni stisak ruke i zagrljaj sinu i osmijeh i češljanje kćeri.
Kada vam jednom kažu da se ponose što su sinovi i kćeri
svoga oca, ne krijte suzu ponosa i sreće čovjeka koji se u mladosti
borio da bude dobar otac i tako zavrijedio u zrelom dobu
i starosti imati dobru djecu izraslu u dobre ljude koji ne kriju
ogromnu ljubav i zahvalnost svome tati (a malo i mami!).
Vesna Huska
Sretno Josipovo - sretan Dan Očeva!
jedna slika - jedna priča
SVOM SNAGOM
Otac je promatrao svog sinčića kako pokušava
premjestiti oveću vazu sa cvijećem. Mališan
se trudio, naprezao, mrmljao, ali nije ju uspio ni
pomaknuti.
- Jesi li upotrijebio
sve svoje
snage? - upita ga
otac.
- Jesam - odgovori
dječačić.
- Nisi - odvrati
mu otac, jer
nisi pozvao mene
da ti pomognem!
Moliti znači
upotrijebiti "sve"
svoje snage.
/Bruno Ferrero "Priče iz pustinje"/
PONOVNO OTKRITI
RADOSNU ISTINU O BRAKU
Propovjednik Papinskoga doma, kapucin o. Raniero Cantalamessa,
na nedavno održanom VI. svjetskom susretu obitelji u Meksiku, u svom
je izlaganju zaključio: "Zadaća kršćana da ponovo otkrivaju i u punini
žive biblijski ideal braka i obitelji, nije ništa manje važna od njegove
obrane. Na taj način može ga se ponovno predočiti svijetu činjenjem,
više nego li govorenjem." (...) Na sreću, mnogi kršćanski supružnici odgovaraju
Isusovom pozivu na takvu ljubav, međusobno se podlažući
jedno drugom. (usp. Ef 5,21). Pri tome muž ostvaruje svoju misiju ljubeći
ženu kao Krist Crkvu, spreman za nju sve žrtvovati, uključujući i
svoj vlastiti život. Žena, pak, prihvaća tu njegovu misiju da bude tako
ljubljena (usp. Ef 5,21-25). Uz to, doživljavajući bračni čin kao obnovu
bračnih zavjeta oni produbljuju svoju ljubav, a iz sakramenta braka crpe
snagu za sve teškoće i probleme koje bračni i obiteljski život neminovno
donosi. (...) Za Krista nema izgubljene situacije i mrtvog braka kojeg
ne bi mogao oživjeti, jer kao što je Lazara uskrisio od mrtvih kad su svi
mislili da je prekasno (usp. Iv 11,38-43) tako može oživjeti i brak za koji
se čini da više nema nade, jer "Bogu je sve moguće" (Mt 19,26).
(Iz poruke Predsjednika Vijeća HBK za obitelj kršćanskim supružnicima
i svim ljudima dobre volje za Svjetski dan braka 8. veljače 2009.
- Valter Župan, krčki biskup)
MALE MUDROSTI
Dobra učiteljica
Jedan profesor s grupom svojih
studenata sociologije obilazio je
siromašna predgrađa Baltimoora
kako bi napravili studiju o 200 momaka.
Trebali su napisati što misle
o budućnosti svakog od tih dječaka.
Studenti su, svi do jednoga,
napisali da ti dječaci nemaju nikakvih
šansa za uspjeh. Drugi profesor
sociologije poslije izvjesnog perioda
proučavao je tu istu studiju.
Od svojih studenata zatražio je da
istraže što se dogodilo s nekadašnjim
dječacima. Studenti su saznali
da su, osim 20 dječaka koji su se
odselili ili umrli, 176 od 180 postali
uspješni odvjetnici, liječnici i poslovni
ljudi.
Profesor je bio zapanjen. Odlučio
je detaljnije ispitati u čemu je
stvar. Svi ti ljudi, srećom, živjeli su
u okolini, tako da je svakome od
njih mogao postaviti pitanje: "Što
je, po vašem mišljenju, najviše doprinijelo
uspjehu koji ste postigli?"
U svim slučajevima odgovor je ukazivao
na činjenicu da su dječaci
imali dobru učiteljicu.
Učiteljica je još uvijek bila na
životu, pa je profesor potražio tu
staru, ali još živahnu ženu koja je
koristila magičnu formulu pomoću
koje je te dječake izvukla iz siromašnih
ulica u predgrađu i utrla im
put ka uspjehu. Učiteljičine oči su
blistale, a usne se razvukle u ljubazan
smiješak.
"To je tako jednostavno" - rekla
je. "Voljela sam te dječake."
/Erik Batervort/
Za život
za život: SVJETSKI DAN BRAKA
U Hrvatskoj je 8. veljače po prvi puta proslavljen Svjetski dan braka. Riječ je
o inicijativi koju je 1981. godine u SAD-u pokrenula Svjetska zajednica bračnih susreta,
a papa Ivan Pavao II. udijelio je apostolski blagoslov 1992. godine, a u pojedinim
zemljama organizira se i Tjedan braka od 7. do 14. veljače.
MOLITVA ZA NAŠ BRAK
Nebeski Oče, zahvaljujemo Ti
za neizmjerni dar sakramenta
braka. Omogući nam rasti u prisnosti
s Tobom i jedno s drugim.
Pouči nas ljepoti opraštanja kako
bismo sve više i više postajali jedno
u srcu, umu i tijelu. Ojačaj našu
međusobnu komunikaciju i pomozi
nam da postanemo živim znakovima
Tvoje ljubavi. Pomozi nam da
budemo primjeri predanja, ljubavi
i služenja našim obiteljima i djeci.
Učini nas znakovima jedinstva za
koje Isus moli na Posljednjoj večeri.
Otvaramo se vodstvu Tvoga
Svetoga Duha, koji nas osnažuje ljubiti u Isusovo ime slijedeći Njegove stope.
Amen
protiv života: OPIJANJE
Prema studiji rađenoj tijekom 2005. i 2006. u beogradskoj Specijalnoj bolnici
za bolesti ovisnosti, čak 60% ispitanika priznalo je da je prvo opijanje imalo prije 15.
godine života, 33,3% između 15. i 20. godine, a tek 6,6% poslije svoje 20. godine.
Projekt "Procjena zlouporabe droga u Srbiji", sproveden tijekom 2005. u srednjim
školama pokazuje:
93% svih učenika u Srbiji probalo alkohol najmanje jednom tijekom života,
od čega
33% alkoholna pića konzumirali najmanje 40 puta (48 % dječaka i 19 % djevojčica),
što se smatra redovitim konzumiranjem
tek 6,8% učenika u dobi od 16 godin nikad nije pilo alkohol
66,9% učenika bilo je pijano najmanje jednom u životu, od čega
čak 16% učenika bilo pijano s 13 ili manje godina (4% s 11, pa i mlađe), a
većina - 18,3% prvi put s 15 godina.
Na pitanje hoće li piti alkohol kad budu imali 25 godina, srednjoškolci kažu:
28,5% (od kojih 21% djevojčica i 36% dječaka) - DA
42,1% učenika - NIJE SIGURNO
29,4% - NE
Ovo pokazuje da mladi ljudi smatraju konzumiranje alkohola u odraslom dobu
očekivanom vrstom ponašanja, što može biti rezultat pritiska vršnjaka, ali i veza s
ponašanjem roditelja i drugih odraslih.
"Roditelji su najodgovorniji za ponašanje svoje djece. Oni su im uzor i nikako
ne bi trebali prvo im nuditi pivo ili vino 'samo da probaju', jer to neka djeca mogu
shvatiti kao dozvolu da mogu piti. Također bi valjalo bolje kontrolirati noćne izlaske,
jer se upravo tada povećavaju šanse za (zlo)uporabu alkohola. Treba skratiti
radno vrijeme kafića, bolje nadzirati zabranu točenja i prodavanja alkohola
maloljetnicima, odnosno zbilja zatvarati splavove i kafiće koji to ne poštuju. Zakoni
su dobri, ali se ne primjenjuju dovoljno." /Dr. Ljubinka Marinković/
|
|
|
