Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić

Somborski župnici

U vrijeme kad je od 1478. do 1480. godine na čelu Kalačko-Bačke nadbiskupije stajao nadbiskup György Handó, a na kraljevskom prijestolu sjedio mađarski i hrvatski kralj Matijaš Korvin, koji je kraljevao od 1458. do 1490. godine, padale su europske zemlje pod Turke. U njegovo vrijeme je 1459. godine padom Smedereva pala Srbija, 1463. godine pak i Bosna. U to vrijeme djeluje glasoviti poljski kanonik Nikola Kopernik, koji je ustanovio suvremenu astronomiju i otkrio heliocentrički sustav. Tih godina je za pape Siksta IV. započelo "istraživanje heretičke zloće" - tj. počela je djelovati Španjolska inkvizicija.

Prvi poznati somborski župnik

U ta vremena, spominje se prvi poznati somborski župnik Ivan. Ime mu spominju Monumenta vaticana hungarica I. Sev. V. tomus, 59. V. Tamo je zapisano: "Ioannes de Chobor-Zentmyhal Presbyter Dioecesis Colocensis = Ivan iz Cobor Sentmihalja, svećenik kalačke biskupije". Poznato je da je stupio u rimsku družbu Duha Svetoga 1479. godine. O tome piše bački povjesničar Menyhért Érdújhelyi, na 247. stranici svoga djela A Kalocsai Érsekség a renaissance-korban, koje je izdano u Senti 1899. godine. Gospodar Sombora János Czobor 20. prosinca iste te, 1479. godine je, iz ljubavi prema dominikancima, tražio dopuštenje da u Somboru podigne dominikanski samostan, kako čitamo u 253. stranici 1. dijela knjige A Kalocsai Érseki Egyház Története, koju je 1800. godine objavio István Katona na latinskom jeziku, a prijevod na mađarski jezik je objavljen u Kalači 2001. godine.

Je li Šimun Matković bio župnik u Somboru?

Ako je Šimun Matković tražio župu Bunjevac, onda je mogao djelovati i na području somborske župe. A ako je i djelovao, djelovao je, vjerojatno vrlo kratko vrijeme, jer ga više susrećemo u Srijemu i Baranji. Vrijedi ga se sjetiti, budući da je bio iznimno požrtvovan svećenik. U 17. stoljeću su u Bačkoj, pa tako i u Somboru djelovali i rijetki svjetovni svećenici. Tako za franjevca Pavla Papića piše fra Beato Bukinac da je u Bačkoj 1629. godine kao franjevac od svjetovnog svećenika preuzeo jednu župu (44. stranica Bukinčeva djela De activitate franciscanorum izdanom u Zagrebu 1940. godine). Josip Buturac piše, kako je župnika Šimuna Matkovića Bartol Kašić 1613. godine predložio za biskupa u Podunavlju (Buturac, Katolička crkva u Slavoniji za vrijeme turskoga vladanja, Zagreb 1970, 27. stranica). Na 68. stranici svoga djela, Buturac piše da je Bartol Kašić predlagao Svetoj Stolici osnutak nove biskupije u srednjoj Slavoniji, čije bi sjedište bilo u Požegi ili Valpovu. Za biskupa te biskupije Kašić predlaže svećenika Markovića. Za Srijem predlaže Kašić da se povjeri beogradskom biskupu, kao nadbiskupu i metropoliti za sve biskupije pod turskom vlasti. Ti se Kašićevi prijedlozi nisu ostvarili. Šimun Matković je kao župnik u Bapskoj uspio potisnuti kalvinske propovjednike iz Vinkovaca, Iloka, Karlovaca i Petrovaradina (Buturac, 53. stranica). Na 63. stranici istoga djela fra Beato Bukinac spominje da je 1622. godine u Bačkoj djelovao i već spomenuti bosanski svećenik Šimun Matković, koji je za sebe upravo te godine tražio župe Bač i Bunjevac. O tome piše Josip Butorac na 78. stranici svoga djela Katolička crkva u Slavoniji za vrijeme turskoga vladanja. Šimun Matković je rođen u bosanskom Olovu (Buturac, 68. stranica), a bio je nadasve poduzetan i gorljiv svećenik. Bilo ga je ne samo u Srijemu i Bačkoj, već je djelovao i u baranjskom Mohaču, gdje je u župi koja je brojala 5000 vjernika 1630. godine otvorio školu za 15 učenika - budućih dušobrižnika u Slavoniji i Mađarskoj (Buturac, 79. str.) O tome pišu Buturac i Ivandija na 166. stranici svoga djela Povijest Katoličke crkve među Hrvatima (izdano u Zagrebu 1973. godine). Papinski vizitatori su Matkovićevu školu hvalili pred Svetom Stolicom (Buturac, 80. stranica). U to su vrijeme postojale povelike napetosti između franjevaca i svjetovnih svećenika u Srijemu. Zato je 8. srpnja 1636. i Matković potpisao tužbu Svetoj Stolici (Buturac, 91).

Mijo Radnić je zacijelo bio i u Somboru

Osim župnika Ivana, i svećenika Šimuna Matkovića, koji je vjerojatno djelovao i u Somboru, valja spomenuti i slavnog franjevca Mihajla Radnića, koji je osim visoke teološke izobrazbe, bio još i pisac, ali i pastoralni djelatnik vrlo zauzet oko iseljavanja Hrvata iz Bosne u Slavoniju, ali i u Bačku i u ostale mađarske krajeve. Mijo Radnić ("Mihaylo") je rođen u Kalači 1636. godine. Studirao je u Italiji i postigao naslov generalnog lektora. Živio je u olovskom samostanu, gdje je obnašao i službu gvardijana. Godine 1678. je postao tajnikom, a 1681. kustosom bosanske provincije. Neko je vrijeme boravio u Rimu, da bi se u Bosnu vratio kao generalni pohoditelj. Nakon smrti provincijala, Mijo Radnić je postao provincijalom bosanske provincije u vremenu od 1685. do 1690. godine. Imao je velikih nevolja u provinciji zbog seljenja Hrvata iz Bosne u Podunavlje. Za vrijeme Bečkih ratova (1663.-1664.) mnogi su franjevački samostani u Bosni srušeni, četiri petine Hrvata katolika se iselilo iz Bosne. Većina franjevaca je bila već sa sjeverne strane Save. Mijo Radnić je navodno poticao iseljavanja iz Bosne. "M. Radnić iz Kaloče, koji uz svoje ime stavlja da je iz Bačke, nije sebe optuživao zbog seoba krajem XVII. stoljeća, jer mu se vjerojatno činilo da pučanstvo ne odvodi u tuđinu, nego u svoj zavičaj" - tako piše Ante Sekulić na 56. stranici svoga djela Bački Hrvati (izdano u Zagrebu 1991. godine). Mihovil Radnić je umro u Budimu 1707. godine.