Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić
Somborski župnici
U vrijeme kad je od 1478. do 1480.
godine na čelu Kalačko-Bačke nadbiskupije
stajao nadbiskup György
Handó, a na kraljevskom prijestolu sjedio
mađarski i hrvatski kralj Matijaš
Korvin, koji je kraljevao od 1458. do
1490. godine, padale su europske zemlje
pod Turke. U njegovo vrijeme je
1459. godine padom Smedereva pala Srbija,
1463. godine pak i Bosna. U to vrijeme
djeluje glasoviti poljski kanonik
Nikola Kopernik, koji je ustanovio
suvremenu astronomiju i otkrio heliocentrički
sustav. Tih godina je za pape
Siksta IV. započelo "istraživanje heretičke
zloće" - tj. počela je djelovati
Španjolska inkvizicija.
Prvi poznati
somborski župnik
U ta vremena, spominje se prvi
poznati somborski župnik Ivan. Ime
mu spominju Monumenta vaticana hungarica
I. Sev. V. tomus, 59. V. Tamo je
zapisano: "Ioannes de Chobor-Zentmyhal
Presbyter Dioecesis Colocensis
= Ivan iz Cobor Sentmihalja, svećenik
kalačke biskupije". Poznato je da je stupio
u rimsku družbu Duha Svetoga
1479. godine. O tome piše bački povjesničar
Menyhért Érdújhelyi, na 247.
stranici svoga djela A Kalocsai Érsekség
a renaissance-korban, koje je izdano u
Senti 1899. godine. Gospodar Sombora
János Czobor 20. prosinca iste te,
1479. godine je, iz ljubavi prema dominikancima,
tražio dopuštenje da u Somboru
podigne dominikanski samostan,
kako čitamo u 253. stranici 1. dijela
knjige A Kalocsai Érseki Egyház Története,
koju je 1800. godine objavio István
Katona na latinskom jeziku, a prijevod
na mađarski jezik je objavljen u Kalači
2001. godine.
Je li Šimun Matković
bio župnik u Somboru?
Ako je Šimun Matković tražio
župu Bunjevac, onda je mogao djelovati
i na području somborske župe. A ako je
i djelovao, djelovao je, vjerojatno vrlo
kratko vrijeme, jer ga više susrećemo u
Srijemu i Baranji. Vrijedi ga se sjetiti,
budući da je bio iznimno požrtvovan
svećenik. U 17. stoljeću su u Bačkoj, pa
tako i u Somboru djelovali i rijetki svjetovni
svećenici. Tako za franjevca
Pavla Papića piše fra Beato Bukinac
da je u Bačkoj 1629. godine kao franjevac
od svjetovnog svećenika preuzeo
jednu župu (44. stranica Bukinčeva
djela De activitate franciscanorum izdanom
u Zagrebu 1940. godine).
Josip Buturac piše, kako je župnika
Šimuna Matkovića Bartol Kašić
1613. godine predložio za biskupa u Podunavlju
(Buturac, Katolička crkva u
Slavoniji za vrijeme turskoga vladanja,
Zagreb 1970, 27. stranica). Na 68.
stranici svoga djela, Buturac piše da je
Bartol Kašić predlagao Svetoj Stolici osnutak
nove biskupije u srednjoj
Slavoniji, čije bi sjedište bilo u Požegi ili
Valpovu. Za biskupa te biskupije Kašić
predlaže svećenika Markovića. Za Srijem
predlaže Kašić da se povjeri beogradskom
biskupu, kao nadbiskupu i
metropoliti za sve biskupije pod turskom
vlasti. Ti se Kašićevi prijedlozi
nisu ostvarili. Šimun Matković je kao
župnik u Bapskoj uspio potisnuti kalvinske
propovjednike iz Vinkovaca,
Iloka, Karlovaca i Petrovaradina (Buturac,
53. stranica). Na 63. stranici istoga
djela fra Beato Bukinac spominje da je
1622. godine u Bačkoj djelovao i već
spomenuti bosanski svećenik Šimun
Matković, koji je za sebe upravo te godine
tražio župe Bač i Bunjevac. O tome
piše Josip Butorac na 78. stranici svoga
djela Katolička crkva u Slavoniji za vrijeme
turskoga vladanja. Šimun Matković
je rođen u bosanskom Olovu (Buturac,
68. stranica), a bio je nadasve poduzetan
i gorljiv svećenik. Bilo ga je ne
samo u Srijemu i Bačkoj, već je djelovao
i u baranjskom Mohaču, gdje je u župi
koja je brojala 5000 vjernika 1630. godine
otvorio školu za 15 učenika - budućih
dušobrižnika u Slavoniji i Mađarskoj
(Buturac, 79. str.) O tome pišu Buturac
i Ivandija na 166. stranici svoga djela
Povijest Katoličke crkve među Hrvatima
(izdano u Zagrebu 1973. godine). Papinski
vizitatori su Matkovićevu školu
hvalili pred Svetom Stolicom (Buturac,
80. stranica). U to su vrijeme postojale
povelike napetosti između franjevaca i
svjetovnih svećenika u Srijemu. Zato je
8. srpnja 1636. i Matković potpisao
tužbu Svetoj Stolici (Buturac, 91).
Mijo Radnić je zacijelo
bio i u Somboru
Osim župnika Ivana, i svećenika
Šimuna Matkovića, koji je vjerojatno
djelovao i u Somboru, valja spomenuti i
slavnog franjevca Mihajla Radnića,
koji je osim visoke teološke izobrazbe,
bio još i pisac, ali i pastoralni djelatnik
vrlo zauzet oko iseljavanja Hrvata iz
Bosne u Slavoniju, ali i u Bačku i u ostale
mađarske krajeve. Mijo Radnić
("Mihaylo") je rođen u Kalači 1636. godine.
Studirao je u Italiji i postigao
naslov generalnog lektora. Živio je u
olovskom samostanu, gdje je obnašao i
službu gvardijana. Godine 1678. je
postao tajnikom, a 1681. kustosom
bosanske provincije. Neko je vrijeme
boravio u Rimu, da bi se u Bosnu vratio
kao generalni pohoditelj. Nakon smrti
provincijala, Mijo Radnić je postao
provincijalom bosanske provincije u
vremenu od 1685. do 1690. godine.
Imao je velikih nevolja u provinciji zbog
seljenja Hrvata iz Bosne u Podunavlje.
Za vrijeme Bečkih ratova (1663.-1664.)
mnogi su franjevački samostani u Bosni
srušeni, četiri petine Hrvata katolika se
iselilo iz Bosne. Većina franjevaca je
bila već sa sjeverne strane Save. Mijo
Radnić je navodno poticao iseljavanja iz
Bosne. "M. Radnić iz Kaloče, koji uz
svoje ime stavlja da je iz Bačke, nije
sebe optuživao zbog seoba krajem
XVII. stoljeća, jer mu se vjerojatno
činilo da pučanstvo ne odvodi u tuđinu,
nego u svoj zavičaj" - tako piše Ante
Sekulić na 56. stranici svoga djela Bački
Hrvati (izdano u Zagrebu 1991. godine).
Mihovil Radnić je umro u Budimu
1707. godine.
|
|
|
