Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Proslavljeno Stepinčevo u Subotici

Vjernici grada Subotice već desetak godina zajednički slave blagdan bl. Alojzija Stepinca u Franjevačkoj crkvi u kojoj se od 2. do 11. veljače održava tradicionalna devetnica u čast Gospi Lurdskoj. Euharistijsko slavlje kao i svih prethodnih godina na sam blagdan 11. veljače, predslavio je biskup Ivan Pénzes s kojim je suslavilo trinaest svećenika.

Na početku slavlja biskupa, okupljene svećenike i lijepi broj vjernika pozdravio je gvardijan o. Ivan Bošnjak, izrazivši radost što i ove godine svi zajedno, na čelu s biskupom, slavimo blagdan bl. Alojzija Stepinca koji je svoju ljubav prema Bogu, bližnjemu i prema svom hrvatskom narodu posvjedočio svojom krvlju.

U prigodnoj propovijedi biskup Pénzes je najprije u kratkim crtama podsjetio na životni put blaženog kardinala Stepinca. Posebno je naglasio: Snagu za svoje hrabro svjedočenje crpio je iz vjere u Božje sveznanje i u Božju svemoć. To je bl. Alojzija ispunjavalo pouzdanjem, davalo mu snagu da ostane uspravan i nepokolebljiv u svim protivštinama. Doista ga, kao ni sv. Pavla, ništa nije moglo odvojiti od ljubavi Kristove: nikakve nevolje, nikakva progonstva, osude, zlostavljanja, tamnovanja, nikakve nepravde. U svemu tome on je nadmoćno pobijedio, kao i toliki kršćanski mučenici i svjedoci vjere prije i poslije njega. U svemu je ostajao vjeran svome biskupskom geslu: "U tebe se, Gospodine, uzdam!", rekao je biskup. U nastavku propovijedi, upitao je okupljene vjernike kako sačuvati vjeru u doba sve većeg ateizma i vjerske ravnodušnosti? Kako usaditi živu vjeru u srca mladih naraštaja da im ona osvjetljava životni put i pruža neuništivu nadu u svim nedaćama koje proživljavaju kao što su to proživljavali i mnogi njihovi vršnjaci tijekom svih stoljeća kršćanstva? Odgovor na ta pitanja, istaknuo je biskup Pénzes, možemo pronaći promatrajući lik i djelo kršćanskih mučenika u čiji zbor je svrstan i bl. Alojzije Stepinac. Nasljedovati mučenike znači ljubiti istinu i ispovijedati istinu. Ta istina glasi: Bog je Otac svih ljudi. On nas toliko ljubi da je radi nas i radi našega spasenja predao svoga Sina. To je istina da je svaki čovjek dijete Božje i ima svoje dostojanstvo koje svi trebaju poštivati, zaključio je biskup. Na misi su pjevali združeni zborovi župa Sv. Roka i Marije Majke Crkve te pjevači Franjevačke crkve kao i članovi zbora Collegium musicum catholicum. Psalam je pjevala Antonija Piuković a zborom je ravnao Miroslav Stantić. Na kraju mise vjernici su poljupcem iskazali počast moćima bl. Alojzija Stepinca. Devetnica Gospi Lurdskoj u Franjevačkoj crkvi i ove je godine započela 2. veljače proslavom Dana posvećenoga života, kada su se na misi koju je predvodio biskup Pénzes okupili redovnici i redovnice grada. Kroz svih devet dana misu je predvodio i propovijedao mladi franjevac o. Ivan Cvetković, koji od prošle godine živi i djeluje u subotičkom samostanu. U svojim propovijedima govorio je o otajstvima Gospina života te o njezinom štovanju diljem svijeta, osobito u Lurdu kao i o plodovima Gospina štovanja u svakodnevnom životu vjernika.
/Andrija Anišić/

Širi se štovanje Sluge Božjega o. Gerarda

Vicepostulatura Sluge Božjeg oca Gerarda će ove godine pokrenuti glasilo za promicanje štovanja oca Gerarda "Otac Gerard - Glasilo vicepostulature za promicanje štovanja oca Gerarda", koje će se izdavati u Subotici, a čiji je glavni pokretač o. Mato Miloš. Ovaj list će izlaziti dva puta godišnje, na dan smrti Sluge Božjega 24. lipnja i za Božić, jer je otac Gerard Tomo Stantić bio veliki štovatelj djeteta Isusa i njegova djetinjstva.

Oko ovog projekta su se okupili patri teolozi, te će u listu biti zastupljeni članci: "Suvremeni duhovni lik oca Gerarda", "Sveto pismo u životu oca Gerarda", "Terezijanska molitva u životu oca Gerarda", "Majka Božja u životu oca Gerarda" , teme u svezi s obiteljskim problemima, ekumenizam, a mladi i djeca će također imati svoju stranicu na kojoj će pisati kako oni doživljavaju oca Gerarda. Želimo zahvatiti sve pore kulture i duha našega podneblja, u Somboru, Subotici i Durđinu, nebili se s ova tri punkta štovanje oca Gerarda proširilo. Angažirali smo pjesnike, slikare i slamarke, a pripremamo se i za komemoraciju smrti oca Gerarda 23. i 24. lipnja, gdje će sudjelovati naš biskup dr. Ivan Pénzes, a imamo naznake da će doći i kardinal Walter Kasper, a jedan dan bi se kod karmelićana u Somboru posvetio duhovnoj obnovi. Ovogodišnja tema korizme je Molitva Gospodnja - Očenaš, a sljedeće godine ćemo cijelu korizmu posvetiti temama vezanim za našega Slugu Božjeg. Otac Gerard je u Somboru djelovao 55 godina, te bismo željeli oživjeti njegovo štovanje, koje je pomalo utihnulo - rekao nam je karmelićanin o. Mato Miloš.

Postupak za proglašenje blaženim i svetim oca Gerarda Tome Stantića je 1985. godine pokrenuo tadašnji subotički biskup Matija Zvekanović, pošto je saslušao Biskupsku konferenciju Jugoslavije i dobio suglasnost Kongregacije koja je pri Svetoj Stolici nadležna za proglašenje svetima onih koji u Božjem narodu slove kao Božji ljudi. Pri postupku za proglašenje blaženim i svetim su potrebna i čuda, tako da će se u ovoj reviji za promicanje štovanja oca Gerarda Tome Stantića naći i strana o milostima i čudima zadobivenim zagovorom jedinog kandidata za sveca sa naših prostora. Revija će se izdavati na dva jezika: hrvatskom i mađarskom.
Z. Gorjanac

Uzvišenost nebeskog Oca

Četvrta je godina kako Duhovni centar o. Gerarda u suradnji sa HKUD "Vladimir Nazor" organizira korizmene duhovne tribine u Hrvatskom domu u Somboru. Ovogodišnja tema je Molitva Gospodnja - Očenaš. Predavanje na prvoj tribini na temu "Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje", održao je o. Petar Janjić, karmelićanin iz samostana Gospe Karmelske na otoku i u gradu Krku.

Nazočne je pozdravio predsjednik društva Šima Raič iskazavši zadovoljstvo što HKUD "Vladimir Nazor" surađuje s karmelićanima i što su ove tribine uvijek lijepo posjećene. Otac Zlatko Žuvela je napomenuo da su ove korizmene tribine današnji izričaj, nastavak onih čuvenih korizmenih propovijedi po kojima je Karmel u Somboru bio prepoznat od samog svog početka. Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić je u karmelskoj crkvi održavao korizmene propovijedi od 1905. pa sve do 1920. godine, kada ga je zamijenio o. Ambrozije Bašić. Nakon prerane smrti o. Ambrozija, o. Gerard nastavlja održavati korizmene propovijedi sve dok ga nisu zamijenili svećenici mlađeg naraštaja. Iz te tradicije su se razvile sadašnje korizmene tribine, a svjedočanstva govore da je crkva za koju se smatra da može primiti tri tisuće duša, bila dupkom puna.

Predavač je uvodnom izlaganju rekao nekoliko riječi o molitvi općenito, a potom je uslijedilo razmatranje. Današnji čovjek nema toliku utjehu u riječi Otac, jer nerijetko ima krive predodžbe o ocu i o majci. Riječi "Oče naš" zahtijevaju da iziđemo iz svoje zatvorenosti i otvorimo se prema ljudima koji imaju istog, zajedničkog nebeskog Oca, rekao je predavač nadodavši da izraz "koji jesi" dolazi od "Ja sam koji jesam", dok izraz "na nebesima" ne označava Božju udaljenost, već njegovu uzvišenost. Otac Petar je razmatrajući ovaj izraz naglasio da Bog stanuje tamo gdje mu se otvori srce, a nebo bi trebalo biti naša duša, naša nutrina, mjesto gdje Bog stanuje. Kod sljedećeg izraza "Sveti se ime Tvoje", otac Petar je naglasio da svojim životom trebamo drugima omogućiti da vide svetost Božju i da ga slave. Svetiti ime Božje ustvari znači slaviti Boga. Budući da molitva Očenaša proizlazi iz Isusove vlastite molitve, iz razgovora Sina s Ocem, njegova dubina seže onkraj riječi. Riječi ne mogu obuhvatiti bogatstvo te molitve. Ta molitva obuhvaća svu širinu ljudskog postojanja svih vremena. Veliki molitelji svih stoljeća zbog svoga nutarnjeg jedinstva s Gospodinom, mogli su sići u dubinu onkraj riječi i stoga nam mogu dodatno otvoriti skriveno bogatstvo molitve, naglasio je otac Petar Janjić.

Daliborka Malenić, učenica drugog razreda Gimnazije i učenica Srednje glazbene škole u Somboru, je svirajući nekoliko stavaka klasične glazbe na flauti, kao i prošle godine, uljepšala ovu korizmenu tribinu i oduševila nazočne u Hrvatskom domu.
Z. Gorjanac

Konzervacija i restauracija Križnoga puta u crkvi Sv. Marka Stari Žednik

U nedjelju 22. veljače, u župnoj crkvi Sv. Marka u Starom Žedniku nakon sv. mise u 10 sati, preč. Željko Šipek blagoslovio je obnovljene slike Križnoga puta.

Član žedničke župne zajednice, Saša Bukvić, vođen željom uraditi nešto za svoju crkvu, obratio se župniku vlč. Željku Šipeku i u razgovoru koji je uslijedio rođena je ideja oko obnove samih slika i okvira. Saša je odmah marljivo prionuo na posao i već u prvu sliku unio svoju vještinu i umijeće što je župnika oduševilo, te je došao na ideju da se ispod svake slike na mesinganoj ploči ugravira naziv postaje križnoga puta dvojezično - hrvatski i mađarski.

Uljane slike dolaze iz umjetničke radionice baroknog slikara Pavla Šubiča iz Kranjske. Slikar je poznat po tomu što je kompoziciju križnoga puta naslikao više puta pa autora možemo nazvati izvanrednim kopistom. Identične slike križnoga puta koje se nalaze u župnoj crkvi Sv. Marka susrećemo još u Franjevačkom samostanu Duha Svetoga u Fojnici i u Franjevačkom samostanu Sv. Roka u Virovitici. Kompoziciju križnoga puta Šubič je naslikao za 140 forinta u vremenskom razdoblju od 1. studenoga 1897. do 30. travnja 1898. godine, pa možemo smatrati da su i slike podvrgnute restauraciji i konzervaciji nastale u ovom vremenskom razdoblju, tj. početkom 19. stoljeća. Jedina razlika među njima je u dimenzijama, pretpostavlja se (na temelju viđenog) da su slike, koje su podvrgnute restauraciji, bile prije uramljivanja opsječene kako bi se uklopile u sadašnje okvire. Tim zahvatom je sigurno i odstranjen potpis autora. Prvobitno su slike bile postavljene u barokne okvire koji su iz nepoznatih razloga zamijenjeni novim. Slike su rađene u tehnici ulja na platnu. Platno je rijetko i preparirano tutkalo-krednom preparacijom. Slikarsko platno je postavljeno na blind okvir s kajlovima. Blind okvir je novijeg datuma. Na poleđini slika se nalazi štambiljem utisnuti broj. Slike su očuvane, s neznatnim mehaničkim oštećenjima koja su sanirana. Sa slika su odstranjene nečistoće nastale od strane kukaca i pod utjecajem atmosferskih prilika kao i stari zaštitni lak, mehaničkim i kemijskim putem. Slike su zaštićene damar lakom. Križevi na okvirima nisu originali, već vjerne kopije. Oni su pozlaćeni kao i brojevi postaja na okvirima i zaštićeni lakom.
Ljubica Vukov

Korizma u Plavni

Nakon "Šokačkog bala" u Baču u organizaciji HKUPD-a "Mostonga", maškara i maskenbala u Vajskoj u organizaciji HKUPD-a "Dukat", te obnove trodnevnih pokladnih običaja u Plavni, u svim je ovim mjestima nastupilo vrijeme povratka duhovnom životu i pravim vrednotama.

Na sv. misi na Čistu srijedu, crkva Sv. Jakova u Plavni bila je ispunjena brojnim župljanima. Tom je prigodom vlč. Josip Štefković obavio blagoslov pepela i pepeljanje. Vlč. Josip je pozvao vjernike na češću i jaču molitvu, čitanje i meditiranje Božje riječi i duhovnog štiva, kao produbljivanje duhovnoga života koji je kod mnogih u zastoju. Kršćanin nema radnih i neradnih dana - njegova molitva mora biti neizostavna točka dnevnoga reda svakoga dana.

I rad u HKUPD "Matoš" odvija se u ovom vremenu u duhu korizme. Pjevački zbor redovito pjeva korizmene pjesme na nedjeljnim sv. misama, a trenutačno uvježbava za manifestaciju "Dani A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića" skladbu "Mučeniče Kristov", koju je dr. Andrić posvetio sv. Nikoli Taveliću. Upravo, između dviju proba ovoga zbora, uslijedilo nam je "korizmeno iznenađenje": posjetio nas je ravnatelj NIU "Hrvatska riječ" Ivan Karan sa svojim suradnicima i tom nam je prigodom ustupio računalo s popratnom opremom za potrebe dopisništva i našega Društva. U našoj župnoj zajednici, pod vodstvom vlč. Josipa, započela je pobožnost križnoga puta koja će se odvijati svakoga petka tijekom cijele korizme, kao znak podsjećanja na Kristovu muku i patnju. To je prigoda da se sjetimo i vlastitih patnja i bolova i prihvatimo ih kako je to učinio Isus Krist. Nadamo se da će naša župna crkva, koju su počeli graditi naši preci prije točno 200 godina (1809.), svakog petka u 15 sati biti sve punija. Mnogi će se ugodno iznenaditi novim slikama na postajama križnoga puta, koje je ove godine na početku korizme postavio naš župnik. /Zvonimir Pelajić/

Tribina u Đurđinu

U župnoj dvorani u .urđinu održana je u nedjelju 8. ožujka tribina na temu "Caritas - oporuka, obveze i mogućnosti". Gosti predavači bili su vlč. István Dobai, ravnatelj Caritasa Subotičke biskupije i Gabor Ric, koordinator ove ustanove.

Nazočnima je ukratko predstavljena povijest Caritasa i organizacija rada u Subotičkoj biskupiji. Ujedno smo svi pozvani preispitati mogućnosti i sposobnosti, kako bismo se i mi mogli organizirati na području svojih župa. Svugdje ima onih kojima bi nečija pomoć, bilo materijalna bilo duhovna, dobro došla.

Kako bismo vidjeli tuđe siromaštvo, bolest ili osamljenost, potrebno je malo vremena, zanimanja i hodanja ulicama i sokacima našega sela. A najpotrebnija je dobra volja, velikodušnost i ljubav prema čovjeku.

U jednom udžbeniku za više razrede osnovne škole stoji prekrasan naslov cijeloga poglavlja "Ljubav nam je potrebnija od kruha". Vidjeti što je čovjekova prva potreba - kruh ili Radosna vijest, to je dar koji dolazi odozgo. Ali svakako kad nekome s ljubavlju pomogneš, nahraniš ga, odjeneš ili utješiš, već si mu navijestio Isusa Krista. Verica Dulić

Bački Hrvati u Mađarskoj

U povodu osamdesetog rođendana poznatog hrvatskog koreografa Antuna Kričkovića (rođenog u Gari) koji živi i radi u Mađarskoj, 14. veljače upriličen je koncert hrvatskog ansambla "Luč" iz Budimpešte, čiji je i sam umjetnik osnivač. U prelijepom ambijentu budimpeštanske dvorane "Duna palota" okupilo se preko stotinu Hrvata, uglavnom iz Bačke, koji žive i rade diljem cijele Mađarske.

Divno je bilo vidjeti toliko ljudi na jednome mjestu koji cijene rad svog sunarodnjaka. Prvi dio večeri bio je svojevrsna zahvala Antunovih suradnika, prijatelja kao i veleposlanika RH u Mađarskoj mr. sc. Ivana Bandića koji je iskrenim riječima zahvalio umjetniku na tomu što je znao iskoristiti darovani mu talent od Boga i pokloniti svojoj publici kao i budućim naraštajima veliki broj djela. Poželjevši mu da ga Bog blagoslovi i da mu da još snage da može raditi ono što voli i nadalje stvarati plesove koji oslikavaju narode i narodnosti (Rumunje, Hrvate, Mađare i dr.) te njihove vjerske i narodne običaje. Kroz folklor je predstavljeno i nekoliko starih bunjevačkih običaja.

U nedjelju 15. veljače u crkvi Sv. Mihovila u Budimpešti, svetu misu na hrvatskom jeziku održao p. Árpád Horvath, koji je u svojoj propovijedi koja se odnosila na evanđelje (Mk 1,40-45 ), u kome Isus samilosno pruža ruku gubavcu i iscjeljuje ga, svima nama ukazao na to da i u današnje vrijeme ima veliki broj bolesnih i onih kojima je naša ruka potrebna. Marijana

Kersko župno prelo

Sada već vrlo popularno, peto po redu Kersko župno prelo održano je u subotu 21. veljače u organizaciji Pastoralnog vijeća župe Sv. Roka. U vjeronaučnoj dvorani Kerčane i njihove goste, njih oko 100, prvi puta je zabavljao mladi i vrlo talentirani orkestar "Dukati".

Nakon pozdrava domaćina prela, župnika preč. Andrije Anišića, slijedio je program u okviru kojeg je izveden igrokaz Đule Milodanović "Pametni divani", koji je izazvao obilje smijeha kod gostiju. Pročitano je nekoliko preljskih pjesama, a dodijeljene su i tzv. "smišne" diplome: za najvišlje čelo, najvickastije brkove, najljepši prsluk, a diplomu je dobio i gost koji je najčešće pozivao konobara i dr. Organizirana je i tombola, koju su značajno pomogli sponzori, a kao nagrade su, u duhu Književnog prela održanog prethodnu večer, dominirale knjige. Glavna nagrada na tomboli je bio DVD plejer, a sreću da ga dobije imala je Vesna Kovačević. Kao i u nekoliko prethodnih godina, i prije samog prela na župi je napravljen "disnotor". Na njemu su napravljene "divenice i krvavice" koje su bile u krumpirači za preljsku večeru. Na prelu su se osobito istaknuli mladi, kako u njegovoj pripremi, tako i tijekom večeri u posluživanju kod stola. Na koncu su strpljivo dočekali kraj prela kako bi pripremili dvoranu za njihov omiljeni nedjeljni vjeronauk.
Lazar Cvijin

Zaručnički tečaj

Tečaj za zaručnike grada Subotice i okolice održan je ove godine od 2. do 6. ožujka u katedralnoj župi Sv. Terezije. Na tečaju se okupilo 38 zaručnika.

Predavanje o braku i obitelji u Bibliji održao je mons. dr. Andrija Kopilović, o psihologiji bračnog para mons. Stjepan Beretić, o sakramentu ženidbe i duhovnom životu u braku i obitelji govorio je mr. Andrija Anišić. Dr. Marija Mandić govorila je o prirodnim metodama planiranja obitelji odnosno reguliranja poroda. Prije njezinog izlaganja zaručnici su pogledali igrani film "Ja sam tu", koji na simpatičan i vrlo poučan način govori o razvoju ljudskog života u majčinoj utrobi od začeća do rođenja. Zatim su pogledali kratki film o pobačaju pod nazivom "Hard truth", a mr. Andrija Anišić upozorio je zaručnike na moralne probleme vezane uz pobačaj, umjetnu oplodnju i genetska ispitivanja ukoliko se ona poduzimaju kako bi se utvrdila anomalija djeteta zbog kojega se majkama savjetuje pobačaj. Posljednjeg dana tečaja zaručnicima je o iskustvima bračnog i obiteljskog života govorio bračni par Vesna i Ladislav Huska. Zaručnici su sa zanimanjem pratili izlaganja predavača, a najviše pitanja postavili su liječnici i bračnom paru. /Zv./

Zahvala

Htjela bih se javno zahvaliti bračnom paru Huska, na prekrasnom svjedočenju kršćanskog braka. Oni su bili petog dana zaručničkog tečaja i govorili su nam sve ono što su mislili da treba znati. Prethodnih dana su govorili svećenici i to je bilo jako lijepo. Ali njihovo svjedočenje je upravo ono što sve nas čeka jednog dana. Govorili su iskreno i bilo je i smijeha, ali i ozbiljnih tema. Ipak je kršćanski brak sasvim ozbiljna stvar. Ali ono što mi je bilo najljepše jest što su nam na kraju poželjeli sretne brakove i da naši brakovi budu sretniji od njihovog.
N. S.

Teret ljudske navezanosti

Pjesmom "Bliže o Bože moj", koju je na flauti izvela Daliborka Malenić, u ponedjeljak 9. ožujka započeo je drugi korizmeni susret kojega organiziraju somborski karmelićani u suradnji s HKUD "Vladimir Nazor" iz Sombora. Nastavilo se s razmatranjem Molitve Gospodnje koju je ovoga puta razmatrao o. Antonio Mario Čirko u izrazu "Dođi kraljevstvo tvoje".

Otac Antonio je želio pokazati koliko čovjeka od Boga udaljuju svakodnevne stvari kao što su navezanosti na televizor, radio, virtualni svijet i mnoge druge svakodnevne navezanosti. Kada današnji čovjek dođe doma, prvo segne za daljinskim upravljačem ne bi li uključio televizor ili pustio glazbu, jer jednostavno nije naviknut na tišinu, a upravo u tišini nalazimo Boga. To je otac Antonio i prikazao praktičnim primjerom, čitajući psalam i naizmjence pojačavajući i smanjujući modernu elektronsku glazbu. Današnji ritam života nas želi udaljiti od molitve koja nam daje snagu, a Isus nam je dao jednostavnu Molitvu Gospodnju, bez ikakvih teoloških traktata. Dragi Bog je naš kralj koji nas dariva, ali trebamo imati otvoreno srce - istaknuo je predavač. Problem navezanosti na zemaljske stvari o. Antonio je prikazao još jednim praktičnim primjerom - špagom za koju je bio vezan i s kojom je mogao hodati samo onoliko dokle ona seže. Međutim, škarama koje predstavljaju Boga i Kraljevstvo Božje je presjekao špagu i bio slobodan. Napravio je i usporedbu s pticom kojoj je vezana noga i čiji let ne seže visoko. Bog je, dakle, taj koji može presjeći konopac ljudske navezanosti. Otac Antonio je posebno istaknuo da su jednostavnost, poštenje, nesebičnost i ljubav potrebni za naviještanje Kraljevstava Božjega koje je tu, ali dolazi neprimjetno. Stoga je potrebno biti kao dijete, jer je dječje srce jednostavno, a Kraljevstvo Božje se može crpsti iz konkretnih stvari kao što su Sveto pismo i sakramenti. Na koncu su predavač i o. Zlatko Žuvela prikazali Molitvu Gospodnju kao dijalog između molitelja i Boga. Ovaj interesantan prikaz molitve je pokazao koliko je potrebno otvoriti srce u molitvi i razmišljati o svakoj riječi koja biva izgovorena.
Z. Gorjanac

Žedničko prelo 2009.

U organizaciji crkvene općine 19. veljače na "Debo četvrtak" održano je Žedničko prelo. Nakon dvogodišnjeg planiranja, Pastoralno vijeće ove župe organiziralo je prvo Župno prelo.

Ovo Prelo bilo je specifično po tomu što je samu organizaciju Prela preuzela župna zajednica tj. sami sudionici Prela. Sama činjenica da se okupilo preko 180 gostiju dovoljni je razlog da se zaključi da je i običnom čovjeku potrebno druženje, pjesma i igra. Prelo je započelo maskenbalom, pomalo nesvakidašnjim. Djeca su glumila i iz srca nas zasmijavala. Bilo je predivno gledati ta ozarena lica i maštovite kostime koje su sa ponosom nosili. Gosti prela su birali i izabrali najljepšu masku gdje je pobijedila Ljubica Fabijan. Uslijedile su i nagrade, kako glavna tako i za sve sudionike maskenbala. Nagrade je uručila i sponzorirala Dijana Kuzmanović. Nakon toga uslijedio je izbor za najljepšu prelju Žednika. Naše lijepe cure ponosno su nosile bunjevačko ruvo. Svaki detalj na njima bio je s puno pažnje pripravljen kao u ona davna vremena, a frizure su ljepota za sebe. Dok su cure igrale kolo, svi smo uživali u ljepoti naše tradicije koja u Žedniku sigurno neće nestati. Iako su sve cure, svaka na svoj način bile predivne, za najljepšu prelju izabrana je Jelica Čipak i to opet po izboru gostiju. Glavnu nagradu sponzorirao je manager hotela Elitte Palić, Saša Bukvić, a da svaka prelja dobije cvijet pobrinula se naša cvjećarka Marica Korponaić. Za pripremu tradicionalnih jela: krumpirače i odličnih fanaka, pobrinuo se i sam vlasnik restorana Zvonko, koji je ujedno svim preljama darovao večeru. A nakon obilne večere na red je došla tombola. Zahvaljujući sponzorstvu obitelji Fabijan i Kuzmanović imali smo preko 60 nagrada. Za izvlačenje nagrada bio je zadužen naš župnik Željko Šipek. Mnogi župljani pomogli su pri samoj organizaciji svojim radom ili sponzorstvom te im od srca hvala. Naša je župna zajednica pokazala da i mi župljani župe Sv. Marka moramo imati dan za sebe kada ćemo uz pjesmu i veselje uživati u našem Prelu. Hvala Bogu i na tom velikom daru zajedništva!
Nataša

Tradicionalni maskenbal u Petrovaradinu

Stavivši maske na lice, nekoliko vjernika iz Novog Sada prešlo je most koji povezuje bačku i srijemsku stranu i uputilo se na mnogima dobro poznat "Petrovaradinski maskenbal", koji je održan u prostorijama samostana crkve Sv. Jurja.

U prostorijama koje su uređene za okupljanje kršćanske mladeži, za kratko vrijeme okupilo se skoro dvije stotine mladih katolika. Vješto izrađene maske mogle su nas povesti u različita razdoblja naše povijesti, vjerskih i svjetskih značajnih događaja za čovječanstvo. Kao i ranijih godina, neizbježno je bilo maskiranje u biskupe, franjevce i anđele, kao i razne povijesne i animirane likove. Bio je to događaj ispunjen darivanjem osmijeha svakome tko bi se našao kraj vas, plesom, upoznavanjem (slobodno se može reći i prepoznavanjem). Jednom riječi, veselje koje je bila okrjepa duše i tijela od svagdašnjih obveza. Pozitivna atmosfera koja je zračila prenosila je zapravo s jednih na druge osjećaj povezanosti u duhu kršćanstva. U toj se atmosferi i do ranih jutarnjih sati mogla čuti pjesma i smijeh mladeži. U našu svakodnevicu ponijeli smo dio te atmosfere. Kao rezultat čitavog događaja vjerujem da su mnogi u svojim srcima ponijeli mir koji nam je svima potreban. Mir koji će nam u korizmenom vremenu skrušiti srca i misli usmjeriti ka temeljitijoj pripremi za Uskrs.
Marijana

Škola animatora 2008./09. u Sonti

U sklopu III. Škole animatora, u župi Sv. Lovre u Sonti održan je treći susret animatora. Tema ovoga susreta bila je "Ljubav i zdrava spolnost". Predavač je bila Katarina Ralbovsky, djelatnica Centra za duhovnu pomoć iz Zagreba.

Zbog zanimljive teme na susretu je sudjelovalo više od 60 mladih s raznih strana biskupije, kao i gosti iz Hrvatske, Zagreba i Pakraca. Organizatori su i ovoga puta mlade potaknuli na preuzimanje odgovornih zadaća na susretu. Petak je obično dan dolaska i upoznavanja. Subotnje prijepodne posvećeno je predavanju, a poslijepodne smo imali kreativne radionice, prigodu za sv. ispovijed i sv. misu. Navečer je uslijedio kreativno-zabavni program koji pripremaju odgovorni animatori sa svojim skupinama. Dan smo završili klanjanjem - koje se ne smije izostaviti, kako govore mladi, to je nešto posebno. Nedjeljnu sv. misu svojim pjevanjem uljepšao je zbor mladih "Vita nova" župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Pakraca. Svjedočanstvo vjere ovih mladih je ostavio dubok dojam na sve prisutne a ujedno i poziv da se u korizmenom vremenu što više približimo Isusu.
Animatori

A zašto nisam?

Priznajem, prilično dugo nosim ovo razmišljanje u sebi. Zašto mu nisam dao mogućnost da se rodi? Nisam ga znao pravo "obući", naći prikladne riječi. I sada sam u strahu - kako će biti!? O čemu se radi? Dogodilo se u jesen 1980. i neke, pokraj jedne naše subotičke crkve. Posjetio sam prijatelja, mladog svećenika. Nakon sv. mise razgovarao je s mladim bračnim parom i njihovim djedom. Razgovor je bio srdačan, osmijesi, rukovanje... A onda se svećenik oprostio, okrenuo i pošao prema meni. U tom trenutku dogodio se tužan, neljudski čin. Stari djed je pokazao rukom, iza leđa svećenika, ono što nazivamo ružnim, bezobraznom stvari, nemoralnom gestom... Ostao sam zatečen, zbunjen. Reagirati ili ne? Otići do djeda i pitati - zašto dvoličnost? U čemu je proveo svoje godine? Čime je svećenik to zaslužio? No, ostao sam bez riječi, nepomičan. I danas mi je žao... Drugi događaj. Dolazim na imendan. Radujem se susretu. Izabrani dar sam ponio. Uzvanici su za stolom, veseo razgovor, dobar štimung... Ulazim u prostoriju a onda riječi: "Stigo je popo. Sad ćemo bit ozbiljni i dobri..." Misao mi je došla - okreni se i idi kući. Nisam otišao. Reagirao sam na "pozdrav" i ostao. Reagiranje se sastojalo u tome da dvoličnost nije dobra i jao kršćaninu licemjeru... U vrijeme odgoja mnogi su mi govorili o savjesti. Zovemo je Božjim glasom u nama. Naučio sam je osluškivati. Gotovo svaku večer je preslišam. Nađem u njoj svašta, osobito poslije susreta s ljudima. Bude i ovakvih konstatacija - onaj vic nije baš pasao, koja čašica je mogla biti manje, mogao sam biti hrabriji, jasniji...

U zadnje vrijeme jedna molitva mi je osobito draga. Našao sam je u jednoj duhovnoj knjizi. Pisac kaže da pripada religioznom geniju Indijanaca. Ovako glasi: "Gospodine, daj mi snage da mijenjam stvari. Pomozi mi podnijeti stvari koje ne mogu promijeniti. I daj mi mudrost da to dvoje znam razlikovati". Korizma je vrijeme čišćenja, prosvjetljenja. Ona je vrijeme izbora pravih odluka, vrijeme hrabrosti. Želim sebi i svakom kršćaninu dobre volje, plodonosnu i uspješnu korizmu.
Lazar Novaković