Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić
15. ožujka
Klement Marija Hofbauer
(* 26. prosinca 1751. + 15. ožujka 1820.)
_ Lijepo ime Klement _ sin siromašne obitelji _ rano ostao bez oca _ apostol Varšave i Beča _ od Dvoržaka Hofbauer _ svetac neuništiva humora _ umjesto svećenik postao pekar _ postao redovnik redemptorist _ pod njegovom rukom nicali samostani _ neprestane misije? _ svetac prgave naravi? _
Češki i njemački korijeni
Clemens na latinskom jeziku znači
blag, nježan. Rođen je u selu Tasovice
u južnoj Moravskoj na austrijskoj
granici. Do 1945. godine bilo je to njemačko
selo pod imenom Taßwitz. Klementovo
građansko ime je bilo Ján
Dvoržak. Otac mu je bio Čeh, a mati
Njemica. Ján je postao pekar, da bi pomogao
izdržavanje svoje obitelji. Htio je
postati svećenik ali za školovanje nije
bilo novaca. Dvije godine je živio pustinjački,
povučen u samoću. Svoje češko
prezime je zamijenio njemačkim: Hofbauer.
Zahvaljujući dobročiniteljima Ján
je, kad mu je bila 21 godina, započeo
studij bogoslovlja u Beču, a završio u
Rimu 1784. godine. U Rimu je postao
redovnik redemptorist, te je primio
svećenički red.
Apostol Varšave
Najprije je bio dušobrižnik varšavskih
Nijemaca. Iz Varšave sveti Klement
je osnivao samostane u Poljskoj,
po južnoj Njemačkoj, Švicarskoj i
današnjoj Rumunjskoj. Sa svojim prijateljem
je osnovao školu za 350 siromašnih
dječaka, pa gimnaziju za
djevojčice. O uspješnosti njegova pastoralnog
djelovanja svjedoči činjenica
da je u crkvi sv. Benona do njegova
dolaska bilo 2000 svetih Pričesti godišnje,
a za godinu dana već 100.000.
Starao se za djecu sa ulice i siročad. U
Varšavi je organizirao neprestane misije.
Svake nedjelje bi ujutro u 5 sati započelo
bogoslužje. Program je tekao
kroz cijeli dan. Za vrijeme svake mise
se intenzivno propovijedalo. I svagdanom
su vjernici slušali propovijedi.
Brojni laici su se udružili u bratovštinu
za borbu protiv velegradske nećudorednosti
i poroka. Za vrijeme napoleonskih
ratova, 1808. godine je
morao napustiti Varšavu. Tada je svoje
djelovanje nastavio u Beču.
Apostol Beča
U Beču je Hofbauer privlačio mase
svojim naravnim, seoskim, ponekad
grubim nastupom, koji je potpuna
suprotnost prosvjetiteljskom i racionalističkom
duhu toga vremena. Glavno
mjesto njegove djelatnosti je bila ispovjedaonica
i propovjedaonica. Premda
je bio dobre ćudi, znao je planuti. O toj
svojoj mani piše: "Da, to je, na žalost,
moja pogrješka, ali zahvaljujem Bogu
što je imam. Kad je ne bih imao, bio bih
u napasti da iz poštovanja prema sebi
poljubim svoju ruku." Kad je jednom
skupljao milostinju, netko mu je pljunuo
u lice, na što je on rekao: "To je bilo za
mene, a sada dajte nešto i za siromašnu
djecu." O Hofbaueru piše O. Weiss:
"Njegovo snažno tijelo s punim, okruglim
licem bilo je u suprotnosti sa sitnim
očima, blagim glasom i finim, živahnim
rukama. U njegovoj je nutrini pored
žilave energije živjelo srce s tako silnom
osjetljivošću da ga je duševna
potresenost prikivala uz bolesnički
krevet. Ta mješavina slavenske i njemačke
krvi, seljačko-seosko ozračje u
kojem je proveo 20 godina života, a
nadasve utjecaj njegove pobožne majke
- otac mu je rano umro - oblikovali su
skupa s Božjom milošću onog neumornog
radnika i nemirnog planera,
onog dobrog, društvenog čovjeka, koji
sa svojom priprostom vjerom nije išao
u okvire prosvjetiteljstva, ali koji je baš
zbog svega toga duše privlačio. Njegova
nenamještenost, njegovo zdravo, a katkada
nespretno biće, i njegov neuništivi
humor krčili su mu put posvuda."
Uveo kućne posjete
Njegovo uspješno djelovanje donijelo
mu je nadimak apostol Beča.
Državna ga je policija uhodila kao neprijatelja
prosvjetiteljstva. Bio je veliki
zagovornik individualnog pastorala. On
je uveo kućne posjete vjernicima. Prijateljevao
je s umjetnicima iz krugova
njemačkog romantizma. Družio se sa
studentima i učenjacima, ali isto tako i s
jednostavnim ljudima. Siromašnima je
odnosio hranu koju je skrivao pod ogrtačem.
Odan presvetoj Bogorodici
Pri kraju svoga života doživio je
ostvarenja svoga životnog sna. Nakon
godina progona i policijskog nadzora,
dočekao je dan, kad je car Franjo dopustio
povratak redemptorista u Austriju.
Bio je veliki štovatelj Blažene
Djevice Marije. Govorio je da nitko ne
ulazi u nebo bez Marije. Molio je i širio
krunicu. Krunicu je zvao svojom bibliotekom.
Uvijek je sa sobom nosio
krunicu. Krunica je bila dar kojim je
darivao mlade. Veliki Gospin štovatelj je
umro u Beču 15. ožujka 1820. godine
kad je zvonilo podnevno pozdravljenje.
Sutradan su nepregledne rijeke ljudi
iskazale počast velikom apostolu Beča.
Papa Lav XIII. je 1888. godine proglasio
Hofbauera blaženim, a sveti Pio
X. 1909. godine svetim. Godine 1914.
proglašen je zaštitnikom grada Beča.
Hofbauer je još i zaštitnik šegrtskih
udruga.
|
|
|