Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić

15. ožujka

Klement Marija Hofbauer

(* 26. prosinca 1751. + 15. ožujka 1820.)

_ Lijepo ime Klement _ sin siromašne obitelji _ rano ostao bez oca _ apostol Varšave i Beča _ od Dvoržaka Hofbauer _ svetac neuništiva humora _ umjesto svećenik postao pekar _ postao redovnik redemptorist _ pod njegovom rukom nicali samostani _ neprestane misije? _ svetac prgave naravi? _

Češki i njemački korijeni

Clemens na latinskom jeziku znači blag, nježan. Rođen je u selu Tasovice u južnoj Moravskoj na austrijskoj granici. Do 1945. godine bilo je to njemačko selo pod imenom Taßwitz. Klementovo građansko ime je bilo Ján Dvoržak. Otac mu je bio Čeh, a mati Njemica. Ján je postao pekar, da bi pomogao izdržavanje svoje obitelji. Htio je postati svećenik ali za školovanje nije bilo novaca. Dvije godine je živio pustinjački, povučen u samoću. Svoje češko prezime je zamijenio njemačkim: Hofbauer. Zahvaljujući dobročiniteljima Ján je, kad mu je bila 21 godina, započeo studij bogoslovlja u Beču, a završio u Rimu 1784. godine. U Rimu je postao redovnik redemptorist, te je primio svećenički red.

Apostol Varšave

Najprije je bio dušobrižnik varšavskih Nijemaca. Iz Varšave sveti Klement je osnivao samostane u Poljskoj, po južnoj Njemačkoj, Švicarskoj i današnjoj Rumunjskoj. Sa svojim prijateljem je osnovao školu za 350 siromašnih dječaka, pa gimnaziju za djevojčice. O uspješnosti njegova pastoralnog djelovanja svjedoči činjenica da je u crkvi sv. Benona do njegova dolaska bilo 2000 svetih Pričesti godišnje, a za godinu dana već 100.000. Starao se za djecu sa ulice i siročad. U Varšavi je organizirao neprestane misije. Svake nedjelje bi ujutro u 5 sati započelo bogoslužje. Program je tekao kroz cijeli dan. Za vrijeme svake mise se intenzivno propovijedalo. I svagdanom su vjernici slušali propovijedi. Brojni laici su se udružili u bratovštinu za borbu protiv velegradske nećudorednosti i poroka. Za vrijeme napoleonskih ratova, 1808. godine je morao napustiti Varšavu. Tada je svoje djelovanje nastavio u Beču.

Apostol Beča

U Beču je Hofbauer privlačio mase svojim naravnim, seoskim, ponekad grubim nastupom, koji je potpuna suprotnost prosvjetiteljskom i racionalističkom duhu toga vremena. Glavno mjesto njegove djelatnosti je bila ispovjedaonica i propovjedaonica. Premda je bio dobre ćudi, znao je planuti. O toj svojoj mani piše: "Da, to je, na žalost, moja pogrješka, ali zahvaljujem Bogu što je imam. Kad je ne bih imao, bio bih u napasti da iz poštovanja prema sebi poljubim svoju ruku." Kad je jednom skupljao milostinju, netko mu je pljunuo u lice, na što je on rekao: "To je bilo za mene, a sada dajte nešto i za siromašnu djecu." O Hofbaueru piše O. Weiss: "Njegovo snažno tijelo s punim, okruglim licem bilo je u suprotnosti sa sitnim očima, blagim glasom i finim, živahnim rukama. U njegovoj je nutrini pored žilave energije živjelo srce s tako silnom osjetljivošću da ga je duševna potresenost prikivala uz bolesnički krevet. Ta mješavina slavenske i njemačke krvi, seljačko-seosko ozračje u kojem je proveo 20 godina života, a nadasve utjecaj njegove pobožne majke - otac mu je rano umro - oblikovali su skupa s Božjom milošću onog neumornog radnika i nemirnog planera, onog dobrog, društvenog čovjeka, koji sa svojom priprostom vjerom nije išao u okvire prosvjetiteljstva, ali koji je baš zbog svega toga duše privlačio. Njegova nenamještenost, njegovo zdravo, a katkada nespretno biće, i njegov neuništivi humor krčili su mu put posvuda."

Uveo kućne posjete

Njegovo uspješno djelovanje donijelo mu je nadimak apostol Beča. Državna ga je policija uhodila kao neprijatelja prosvjetiteljstva. Bio je veliki zagovornik individualnog pastorala. On je uveo kućne posjete vjernicima. Prijateljevao je s umjetnicima iz krugova njemačkog romantizma. Družio se sa studentima i učenjacima, ali isto tako i s jednostavnim ljudima. Siromašnima je odnosio hranu koju je skrivao pod ogrtačem.

Odan presvetoj Bogorodici

Pri kraju svoga života doživio je ostvarenja svoga životnog sna. Nakon godina progona i policijskog nadzora, dočekao je dan, kad je car Franjo dopustio povratak redemptorista u Austriju. Bio je veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Govorio je da nitko ne ulazi u nebo bez Marije. Molio je i širio krunicu. Krunicu je zvao svojom bibliotekom. Uvijek je sa sobom nosio krunicu. Krunica je bila dar kojim je darivao mlade. Veliki Gospin štovatelj je umro u Beču 15. ožujka 1820. godine kad je zvonilo podnevno pozdravljenje. Sutradan su nepregledne rijeke ljudi iskazale počast velikom apostolu Beča. Papa Lav XIII. je 1888. godine proglasio Hofbauera blaženim, a sveti Pio X. 1909. godine svetim. Godine 1914. proglašen je zaštitnikom grada Beča. Hofbauer je još i zaštitnik šegrtskih udruga.