Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 174
Riječ urednika
Meditacija
Uskrs 2009.
Tema
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kutak za katehete
Paulinum
Ekumenizam
Osvrt
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Duhovnost - Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Kršćanska molitva (4)

Karizmatske molitve

Živimo u vremenu novih karizmatskih pokreta, koji donose novu svježinu duhovnoga života u Crkvi. To nije ništa novo. Rekli smo da Duh Sveti vodi Crkvu od samog njezinog nastanka sve do svršetka ovozemnog putovanja prema vječnosti. Kada u Crkvi, odnosno u kršćanskim zajednicama ponestane toga laganog "lahora", sam Duh Sveti dolazi nam u susret i ponovno pokreće pojedince i zajednice kršćanskih vjernika, kako bi više bili svjesni prisutnosti Duha Svetoga, te da se njegovo djelovanje još više osjeća kao nadahnuće kršćanskog života, rada i molitve. U principu, svaka molitva je "karizmatična" iako se izravno ne osjeća prisutnost Duha Svetoga. Bog i njegovo djelovanje su nevidljivi, no najsigurniji znak Duha Svetoga je kada je molitva nadahnuta ljubavlju. Zato mnogi danas kritiziraju karizmatske zajednice, jer se u njima ne živi duh bratske ljubavi. Tamo gdje su podjele, gdje se pojedinci nameću drugima, gdje nedostaje bratske ljubavi, ne može se govoriti da su to karizmatske zajednice ma koliko one to željele biti.

Smijemo li se moliti svecima?

Ako je Krist jedini posrednik između Oca i ljudi, zašto se onda trebamo moliti svecima? Krist kojemu upućujemo naše molitve, vječni je Krist, koji u svome otajstvenom Tijelu objedinjuje sve. Moleći po Kristu i s Kristom, ujedinjeni smo sa svima onima koji su njegovi udovi. Naša se molitva uzdiže prema nebu i mi također možemo "zajedno" ići prema nebu, a sami se spuštamo u pakao. Stoga naše molitve završavaju riječima: to Te molimo po Kristu Sinu tvome, u jedinstvu Duha Svetoga, skupa s presvetom Djevicom Marijom, s anđelima i svima svetima. Sveci snažno surađuju s Duhom Svetim, pa je onda još snažnija i njihova molitva za sve nas.

Čuvati se praznovjerja u molitvi svecima

Naši su pojedinačni ljudski odnosi utkani u božanski život i time nisu uništeni. Na jedan određeni način, oni su pred očima Božjim. Ti si pojedinac, čovjek, na otajstven si način povezan s pojedinim svecima, tvojim posebnim zaštitnicima. Stoga se možeš slobodno obratiti jednom određenom svecu, zaštitniku župe ili mjesta. Isto tako, molitva je razgovor. Preko razgovora stvaraju se posebni odnosi na zemlji. Zašto onda ne bismo imali žive odnose također i sa svecima na nebu? Ako se obraćamo jednom određenom svecu, to ne činimo tako da se odvajamo od drugih svetaca. Ipak, za čašćenje pojedinih svetaca potrebno je stvarati ozračje obiteljske topline u našim pobožnostima. Sveta Terezija Avilska pripovijeda iz svoga iskustva kako se molila sv. Josipu svome omiljenom svecu i zaštitniku: Nikad nisam voljela pobožnosti, što ih obavljaju neki, pogotovo žene. Vršile su nekakve obrede, kojih ja nisam mogla podnijeti, a njih su poticale na pobožnost. Kasnije se doznalo da te pobožnosti nisu dolikovale, jer su bile praznovjerne. A ja uzeh za odvjetnika i gospodina slavnoga sv. Josipa te mu se stadoh uvelike preporučivati. Vidjeh jasno, da me ovaj moj otac i gospodin izbavio iz one nevolje, pa i iz drugih većih nedaća, što su se ticale moje časti i duševnoga spasenja, te mi je pribavio i više dobra, nego sam ga znala moliti. Ne sjećam se da sam ga do sada za što zamolila, što mi ne bi bio učinio. Za čudo je kakve mi je goleme milosti udijelio Bog posredovanjem ovoga blaženog sveca, od kakvih me je tjelesnih i duševnih pogibli izbavio. Drugim je svecima, čini se, Gospodin dao milost da pomažu u jednoj nevolji; a ja upoznah da ovaj slavni svetac pomaže u svima. Čini se Gospodin hoće da nam pokaže kao što mu je bio podložan na zemlji, jer mu je bio hranitelj, a zvao ga je ocem, tako da mu može zapovijedati i na nebu, neka učini, što god zamoli. To su iskusili neki drugi koje sam savjetovala, jer su ponovno iskusili ovu istinu. Ja sam nastojala njegov blagdan svetkovati, što sam mogla svečanije. Ali sam bila punija taštine nego duha, pa sam željela da se sve obavlja što sjajnije. Nakana mi je bila dakako čista. Ali je bilo zlo da mi je u dobru, za koje mi je Gospodin davao milosti, bilo puno nesavršenosti s mnogo pogrešaka. A u zlu sam, u gizdavosti i taštini bila veoma vješta i marljiva. Neka mi Gospodin oprosti. Rado bih nagovoriti svakoga, neka bude pobožan prema ovome slavnom svecu, jer znam iz velikoga iskustva da mnogo dobra dobiva od Boga. Nisam poznala nikoga tko bi bio prema njemu zaista pobožan i posebice mu služio, da ne bih opazila u njega veliki napredak u kreposti; jer on pomaže i te kako dušama koje mu se preporučuju. Ima, mislim, već nekoliko godina, da svaki put na njegov blagdan zaištem što od njega, a vazda vidim, da mi to izvrši. Ako je prošnja u čemu nepodesna, on je ispravi za veće moje dobro. (Život, pogl. 6., br. 6 i 7). Ovo je tipičan primjer kako se u Crkvi iskreno i ispravno štuje svece. Zato kršćani vole zazivati svece, zaštitnike kojih nose ime, anđela čuvara i druge zaštitnike mjesta u kojemu žive.

Možemo li se moliti našim pokojnima?

U našem hrvatskom narodu veoma se štuje sveti Antun Padovanski. Njemu se utječemo za izgubljene stvari. To su pobožni običaji koje ne treba kuditi. Ne smijemo zaboraviti da svaka naša molitva po zagovoru sveca dolazi do Boga Oca, darivatelja svakog dobra, kako to malo gore, opisuje sveta Terezija Avilska u svome štovanju svetog Josipa. U ovom kontekstu, pitamo se možemo li se moliti našim pokojnim roditeljima i osobama koje nisu od Crkve službeno proglašene blaženima i svetima? Mi se obično molimo svecima koje je Crkva službeno proglasila blaženima i svetima. No, privatno se možemo molitvom utjecati svima onima za koje vjerujemo da žive s Kristom i koji su mu blizu, pa tako i našim roditeljima. Što je s dušama u čistilištu? Možemo li i njima uputiti naše molitve? Da. Mi molimo za naše pokojne u čistilištu i oni mole za nas. Kod svakog euharistijskog slavlja svete mise, posebno molimo za našu pokojnu braću i sestre i sve koji u tvojoj ljubavi prijeđoše s ovoga svijeta, dobrostivo primi u svoje kraljevstvo, gdje se i mi nadamo zajedno s njima vječno uživati u tvojoj slavi, po Kristu našemu Gospodinu, po kojemu sva dobra svijetu daješ (3. euharistijska molitva).

Molimo često najstariju marijansku molitvu

Među svim svetima, najviše štujemo presvetu Bogorodicu Djevicu Mariju. Snaga molitve odgovara snazi milosti Duha Svetoga. Presveta Djevica Marija je puna milosti, sjedinjena s Duhom Svetim na povlašteni način. Stoga, kršćanski narod gaji veliku nadu i povjerenje u njezinu majčinsku molitvu. Štujući njezinog Sina Isusa Krista, ne možemo ne štovati njegovu Majku i njoj se utjecati u pomoć u svakoj našoj potrebi. Stoga je pohvalno često puta na našim usnama tokom dana i noći, ponavljati najstariju marijansku molitvu, koja potječe iz IV. stoljeća: Pod obranu se tvoju utječemo sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od sviju pogibelji uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena, posrednice naša, zagovornice naša, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči.