Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Liturgijski znakovi sakramenata
Sakrament potvrde
U našem zajedničkom upoznavanju
sakramenata kao sredstava spasenja
koja se događaju u znaku i riječi, nastavljamo
tumačenje znakova sakramenata.
U predaji Crkve kao drugi sakrament
susrećemo Potvrdu . Samo ime
dolazi od latinske riječi, a treba je razumijeti
kao jačanje, utvrđivanje. U Srednjem
vijeku taj se sakrament nazivao i
polaganje ruku. Na Istoku se govori o
myronu kao miropomazanju, a označava
"jačanje" ili dovršenje. Poznat je i pod
nazivom krizma. Potvrda se mora promatrati
u uskoj povezanosti s krštenjem.
Pranje vodom uz zazivanje imena
Presvetoga Trojstva jest učlanjenje čovjeka
u Krista i njegovo Tijelo - Crkvu.
Ono se izvršuje Duhom Svetim i daruje
Duha Svetoga. U okviru krsnoga čina
bilo je i polaganje ruku kao znak punine
po kojemu čovjek postaje pomazanik.
Tako su krštenje i potvrda iznutra povezani
sakramenti.
Kao prvi znak je polaganje ruku. To
je uvijek znak dara i ovlaštenja. Vatikanski
sabor pojačava to značenje zaziva
i darivanja Duha Svetoga polaganjem
ruku. Poznato je da je polaganje
ruku na glavu ili rame druge osobe
znak prenošenja ili predanja moći, vlasti
i blagoslova. U kršćanstvu je taj znak od
početka i nije vlastit samo ovom sakramentu
nego u više sakramenata. Najviše
kod svećeničkog reda.
Osim polaganja ruku i zaziva Duha
Svetoga krizmanik se pomazuje posvećenim
uljem krizme. Crkva poznaje tri
ulja od kojih su dva blagoslovljena, a to
su ulje za krštenje (katekumensko) i za
podjelu sakramenta pomasti. Sveta krizma
se posvećuje i to isključivo vrši biskup
na Veliki četvrtak. U to ulje se
miješa i miomirisni balzam čime se označuje
da je pomazanik tim uljem pozvan
činiti djela koja su Bogu ugodna - miomirisna.
To se ulje koristi i kod sakramenta
svetoga reda i kod posvete
crkve, a nekada se koristilo i kod pomazivanja
kraljeva. Kada razmišljamo
koje značenje ima u sakramentu potvrde,
onda nam je jasno da se tim
činom potvrđuje kršteni vjernik i postaje
Božji Pomazanik - Krist - Mesija.
Dakle, označuje Božje pomazanike, izabranike,
posvećenike i poslanike. Čitav
kršćanski život promatran je kao prostor
moguće kušnje, a pomazanje je prizivanje
sigurnosti da se Duh Sveti nalazi
na njima i s njima da čovjek može
biti tom snagom pobjednik. Krizmano
pomazanje je ulje zahvale kao svečani
čin uvođenja u kršćansku zajednicu i
znak kršćanske punoljetnosti.
Potvrđenik ovim pomazanjem prima
biljeg, pečat Duha Svetoga. Pečat je simbol
osobe, znak njezina autoriteta, njezina
vlasništva nad određenim predmetom:
tako su vojnici bili opečaćeni
pečatom svoga vojskovođe i robovi
pečatom svoga gospodara; pečat nadalje
potvrđuje vjerodostojnost nekog
prav-nog čina ili neke povelje, što je, u
sta-novitim uvjetima, čini tajnom. Sam
Isus kaže o sebi da ga je Otac opečatio.
I krš-ćani su isto tako opečaćeni: Bog je
onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za
Kri-sta; on nas je pomazao, on nas je
ope-čatio i u srca naša dao zalog -
Duha (2 Kor 1,21-22). Taj pečat Duha
Svetoga znači potpunu pripadnost Kristu,
trajno predanje njegovoj službi, ali
jednako tako i obećanje božanske zaštite
u velikoj kušnji posljednjih vremena.
Tako se ovaj sakrament može nazvati
i sakrament punine i punoljetnosti.
Znakovi su dakle jednostavni ali posvećeni
tradicijom ne samo u kršćanstvu
nego još ranije u Starom Zavjetu ali
i u drugim religijama. Riječi kojima se
ovaj sakrament podjeljuje su jednostavne:
Primi pečat dara Duha Svetoga. U
toj jednostavnosti je i sva punina ovog
sa-kramenta. Ono što prati liturgiju
ovoga sakramenta je vrlo znakovito.
Naime, redoviti djelitelj ovoga sakramenta
je bis-kup. Zašto? Biskup je glava
mjesne Crkve. Zajednica okupljena oko
bis-kupa čini pravu: Jednu, svetu, katoličku
i apostolsku Crkvu. Redovitim
susre-tom biskupa sa svakim pojedinim
vjer-nikom (barem jednom u životu) bivaju
povezani vezama jedinstva i zajedništva.
Tako je biskup - dijeleći ovaj
sakrament - doslovno u susretu sa svakim
pojedi-nim vjernikom. Jasno da valjanost
sa-kramenta nije ovisna o
biskupskoj službi kao takvoj - jer može
taj sakra-ment dijeliti i svećenik - ali je
zajedniš-tvo s biskupom uvjet valjanosti
sakra- menta. Tako se rađa sveta Crkva
kao Mistično tijelo ispunjena Duhom
Sve-tim. Valja dovesti u svijest krizmanika
da su krizmanjem sudionici i Kristova
poslanja koji je Svećenik, Prorok
i Kralj. Tako je trolist krštenje - potvrda
12. 04. 2009.
Uskrs
Dj 10,34a. 37-43
Ps 118,1-2. 16-17. 22-23
Kol 3,1-4 ili 1 Kor 5,6b-8
Iv 20,1-9
ili za popodnevne mise:
Lk 24,13-35
Dok bijaše s njima za stolom, uze
kruh, izreče blagoslov, razlomi te im
davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše.
19. 04. 2009.
2. uskrsna nedjelja
Dj 4,32-35
Ps 118,2-4. 13-15. 22-24
1 Iv 5,1-6
Iv 20,19-31
Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir
vama!" To rekavši, pokaza im svoje
ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši
Gospodina.
26. 04. 2009.
3. uskrsna nedjelja
Dj 3,13-15. 17-19
Ps 4,2. 4. 7-8. 9
1 Iv 2,1-5a
Lk 24,35-48
Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i
treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo
će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje
grijeha po svim narodima
počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.
3. 05. 2009.
4. uskrsna nedjelja
Dj 4,8-12
Ps 118,1.8-9. 21-23. 26.29
1 Iv 3,1-2
Iv 10,11-18
Ja sam pastir dobri i poznajem svoje
i mene poznaju moje, kao što mene poznaje
Otac i ja poznajem Oca i život
svoj polažem za ovce.
10. 05. 2009.
5. uskrsna nedjelja
Dj 9,26-31
Ps 22,26-27. 28.30. 31-32
1 Iv 3,18-24
Iv 15,1-8
Kao što loza ne može donijeti roda
sama od sebe, ako ne ostane na trsu,
tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja
sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja
u njemu, taj donosi mnogo roda.
|
|
|
