Meditacija - Piše: s. M. Jasna Crnković
Put u Emaus
Sretoh Ga na putu života. Išao je sa mnom. Rame uz rame. Nisam ga pitala tko je: bilo mi je svejedno.
Bio je ugodan i osjećala sam se lijepo...
Ja sam tražila Boga - Spasitelja, Prijatelja, Zaručnika. Izgubila sam ga. Činilo mi se kao da je umro.
A on, moj suputnik, koračao je kraj mene. Nije shvaćao zašto tražim. Govorio je: "Zar Bog nije uskrsnuo
da bi bio uz tebe i da bi ti bila s njime? Zar nije rekao: Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta?"
"Ali ja ga ne vidim! - rekoh. Lutam životom tražeći smisao. Zašla sam i na ovaj put. Učinilo mi se kao da je tu. Ali i dalje ga ne vidim. Skriva li se to on od mene?... Želim ga blizu kao Zaručnika. Želim se nasloniti na njegove grudi i biti mu kćerka ljubljena."
Sklopljenih ruku zagledala sam se u nebo. I On je sklopio ruke i molio sa mnom. Molio je da nađem
Boga. Molio je da ga što prije ugledam i ne propustim njegove milosti.
Molio je za snagu na tom putu traženja. A ja sam, puna neke nove
nade, i dalje tražila. On je strpljivo išao sa mnom. Kao pravi
prijatelj. Nije me napuštao. Uklanjao je prepreke na
mome putu. Više puta me spa-
sio od pada. Pri padu me
uvijek dizao. Osjećala
sam zahvalnost, pa ljubav. Možda nikoga
ne bih mogla voljeti
tako kao Njega. Čini
mi se da i On mene
voli. Tko bi sve to
učinio, a da me ne
ljubi. Ljubav! Pa zar
to nije Bog?!
U oduševljenju se okrenuh,
ali... Njega više
nije bilo. Ostao je
samo svijetli trag
onoga što je uči-
nio i onoga što jest - Ljubav!
To mi je bilo
dosta. Našla sam
te, Bože! Dajem ti
svu sebe: djeluj po
meni kako si zapo-
čeo! Ulij u mene
Duha ljubavi i po-
vedi me da slavim i
naviještam Ime tvo-
je. Ponesi me svo-
jim Duhom!
Sretoh Ga na putu života. Išao je sa mnom. Rame uz rame. Nisam ga pitala tko je: bilo mi je svejedno.
Bio je ugodan i osjećala sam se lijepo...
Ja sam tražila Boga - Spasitelja, Prijatelja, Zaručnika. Izgubila sam ga. Činilo mi se kao da je umro.
A on, moj suputnik, koračao je kraj mene. Nije shvaćao zašto tražim. Govorio je: "Zar Bog nije uskrsnuo
da bi bio uz tebe i da bi ti bila s njime? Zar nije rekao: Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta?"
"Ali ja ga ne vidim! - rekoh. Lutam životom tražeći smisao. Zašla sam i na ovaj put. Učinilo mi se kao da je tu. Ali i dalje ga ne vidim. Skriva li se to on od mene?... Želim ga blizu kao Zaručnika. Želim se nasloniti na njegove grudi i biti mu kćerka ljubljena."
Sklopljenih ruku zagledala sam se u nebo. I On je sklopio ruke i molio sa mnom. Molio je da nađem
Boga. Molio je da ga što prije ugledam i ne propustim njegove milosti.
Molio je za snagu na tom putu traženja. A ja sam, puna neke nove
nade, i dalje tražila. On je strpljivo išao sa mnom. Kao pravi
prijatelj. Nije me napuštao. Uklanjao je prepreke na
mome putu. Više puta me spa-
sio od pada. Pri padu me
uvijek dizao. Osjećala
sam zahvalnost, pa lju-
bav. Možda nikoga
ne bih mogla voljeti
tako kao Njega. Čini
mi se da i On mene
voli. Tko bi sve to
učinio, a da me ne
ljubi. Ljubav! Pa zar
to nije Bog?!
U oduševljenju se okrenuh,
ali... Njega više
nije bilo. Ostao je
samo svijetli trag
onoga što je učinio i onoga što jest - Ljubav!
To mi je bilo
dosta. Našla sam
te, Bože! Dajem ti
svu sebe: djeluj po
meni kako si započeo! Ulij u mene
Duha ljubavi i povedi me da slavim i
naviještam Ime tvoje. Ponesi me svojim Duhom!
|
|
|
