Mladi - Uredio: Vladimir Lišić
Kakvo smo mi zrno?
Evo priče o jednom zrnu koje
nije htjelo da bilo tko raspolaže
njim:
"Želim živjeti svojim životom, za
sebe a ne za druge. Kada je gospodar htio zagrabiti
pšenicu kako bi je posijao, zrno se zavuklo u raspuklinu
te se samodopadno naslađivalo mišlju kako
je pametnije od drugih i kako je mudro postupilo sakrivši
se. No, veselju je ubrzo došao kraj. Odnekud
se nečujno dovukao crv. Zagrizao je zrno baš na
onom mjestu gdje bi klica potjerala korijen i stabljika
se dizala visoko prema suncu. Crv se vidljivo
debljao, a zrno sušilo. Jedva je znalo za sebe kad je
ponovno došao gospodar. S metlom u ruci brižno je
počistio sve raspukline u škrinji. Zrno je palo u lopaticu
za smeće, odneseno je iz ostave te zajedno s
ostalim smećem bačeno na smetlište." (Iz propovijedi
jednog svećenika)
Na dan Uskrsa, najvećeg blagdana kršćanstva,
uvijek iznova uviđamo stvarnost Isusovih riječi: Zaista,
zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na
zemlju, ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat
rod (usp. Iv 12, 24).
Često mislimo da je jedno zrno pšenice sićušno
i "zanemarivo". Ali, je li stvarno zanemarivo?
Kada Isus priča o pšeničnom zrnu, spominje i zrno
koje pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim
plodom (usp. Lk 8,8). Zamislite da žrtvujete jedan
sebi dragi predmet, a zauzvrat dobijete stotinu istih.
Je li to zanemarivo? Naravno da ne! Isto tako je i s
tim pšeničnim zrnom, s tim da nam ono rađa hranu.
A Isus? Koliki je On plod donio čovječanstvu svojom
žrtvom? Otkupio je svakog čovjeka, svima nam je
omogućio spasenje!
Smisao našega života nije živjeti za nas same,
nego za druge. Ukoliko živimo sebično i svojeglavo,
ostajemo sami. No, otkuda nam pravo zadržati sebe
samo za sebe? On, trajni lik Božji, nije se kao plijena
držao svoje jednakosti s Bogom (usp. Fil 2,6). Isus
nam je dao primjer kako trebamo živjeti i iz ljubavi
prema nama, podnio je konačnu žrtvu. Usuđujemo
li se zanemariti to?
Dragi mladi, na dan Uskrsa, Isus nas pita
kakvo smo mi zrno... Jesmo li spremni žrtvovati se
za druge, za svoje bližnje, ili smo sebični i gledamo
samo sebe? Upitajmo se i mi sami, pratimo li primjer
koji nam je dao Isus, slijedimo li Njegov put ljubavi?
U nadi da ćemo svi postati poslušno i plodonosno
zrno, SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN
USKRS!
Vladimir
Hodočasnički križni put
Tradicionalni Hodočasnički križni put mladih održan je 28. ožujka. Nakon sv. Mise
i prve postaje u crkvi Sv. Jurja, skupina od oko 150 hodočasnika uputila se prema Bunariću,
te nastavila svoj put prema Bikovu. U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Bikovu,
župnik Julije Bašić pojasnio nam je simboliku oltara i pojedinih ukrasa u crkvi.
Pauza za ručak je bila na obližnjem salašu Grge i Gabrijele Tikvicki gdje su se svi sudionici
odmorili i fino počastili. S obzirom na to da je Godina sv. Pavla, ove godine je čitan
"Križni put u nauku apostola Pavla" kojega je napisao mons. dr. Andrija Kopilović.
Križni put je završen u župi Sv. Roka nakon 28 prijeđenih kilometara. Sudionici ovog križnog
puta bili su predvođeni svećenicima vlč. Franjom Ivankovićem i vlč. Markom
Forgićem. Svojom molitvom kraj križeva krajputaša i pjesmom, mladi su svjedočili Krista
svijetu i svojim vršnjacima.
Svi sudionici ove pobožnosti se od srca zahvaljuju organizatorima i dobročiniteljima
ovogodišnjeg Hodočasničkog križnog puta.
V.L.
Bdjenje
mladih
u Paulinumu
Tradicionalno bdjenje mladih
uoči Cvjetnice održano je 4.
travnja u sjemeništu "Paulinum"
u Subotici. U organizaciji
nekolicine mladih, predstavljena
je i obrađena poruka pape
Benedikta XVI. za 24. svjetski
dan mladih s naslovom Pouzdajemo
se u Boga živoga. Skupini
od oko 50 mladih obratili su se
ravnatelj sjemeništa mons.
József Miocs, potom mons.
dr. Andrija Kopilović, a na
kraju je svoj pozdrav i blagoslov
mladima uputio i subotički biskup,
mons. dr. Ivan Pénzes.
Zahvaljujemo domaćinima što
su nas ugostili, neka ih prati
Božji blagoslov u daljem radu.
V. L.
Ja sam već dovoljno promijenio svijet
Svako novo jutro donosi sa sobom, prije svega, novi dan.
Doista, treba napraviti mnoštvo koraka. Dan pun iščekivanja,
novih pobjeda i poraza... Kao mladim ljudima, željnima novih
saznanja i inovacija, sve ono neopipljivo čini nam se vrlo privlačnim.
Moraš jednostavno sebi dokučiti - zašto? Ako si čovjek
koji razmišlja, vrlo vjerojatno ćeš potražiti odgovor na
mnoga pitanja.
Svakako, svjedoci smo i
brojnih promjena koje se događaju
oko nas. Svjedoci smo
konstantnih apsurda. Na jednoj
strani ceste su oni zadovoljni
- puni sebe, kojima sve
odgovara, jer im je ugodno,
nemaju se čemu protiviti. S
druge strane su oni kojima
ništa nije dobro. Svemu se
protive, sve im teško pada, ni s
čim se ne slažu, pesimisti su
do te mjere da im ništa ne
unosi ni tračak radosti u život.
Pitanje je na kojoj strani ceste
smo mi?
Vratimo se na ono jutro...
Mladi smo ljudi. Pogađaju nas
realne činjenice. Konstantno
se govori o bijedi, siromaštvu,
o tomu kako netko nije dobio
plaću na vrijeme. Toliko je
gladnih. Toliko je njih bez krova nad glavom. Toliko u tom
danu susrećemo prosjaka, pijanaca, ostavljenih, usamljenih.
Susrećemo ljude u kolicima, majke s bolesnom djecom. Gotovo
da svaki dan izbije neki novi rat. Neka nova revolucija...
A mi? Itekako smo spremni na bune. Tako nam je lako
osuđivati druge. Tek toliko lakše, da vidimo koliko je trulog
i pokvarenog oko nas. Nevjerojatno koliko toga bismo željeli
promijeniti. Ogromna borba koju bismo željeli voditi, a nismo
je niti svjesni. Tako olako ćemo otići na protest, tako lako
ćemo se boriti za svoja prava. Na svašta smo spremni, ali da
zavirimo u svoju nutrinu - ne pada nam na pamet. Nitko da se
prisjeti da je možda u njemu problem? Ma ne, ne vjerujem.
Teško nam je gledati i slušati, ali nekako koračamo dalje.
Stvarnost se nekako akumulira u nama. Navikli smo živjeti s
tim.
Konačno, dolazi i do našeg poraza, ali ovoga puta "nepravednog".
Nepravednog, jer se to baš nama dogodilo? Bila
je to kap koja je prelila čašu. Kako nas to samo boli. Strpljenja
nemamo, razboritosti još manje, vjera nam posustaje, puni
smo bijesa i nameću nam se mnoga pitanja.
Zašto Bože?! Zašto je toliko nepravde, toliko pohlepe, toliko
proždrljivosti? Zašto je nehumanost vrednota? Zašto su
moralni kriteriji na tako niskoj razini. Koliko ljudi još mora
propatiti zbog tuđih pogrešaka? Koliko još suza mora biti proliveno?
Čemu sve ovo vodi? Ima li kraja ovoj agoniji?
Postoji li uopće ljubav? Zašto dragi Bože ne promijeniš
ovaj svijet? "Svi su krivi, svi i sve...."
Jednog jutra Bog odgovara:
Dijete moje, ja sam već dovoljno promijenio ovaj svijet -
stvorio sam tebe!
Iz najveće si ljubavi stvoren, za ljubav predodređen, ljubavlju
otkupljen!
Zašto ne širiš ljubav koju sam ti pružio? Zašto ostalim ljudima
ne navješćuješ moju radosnu
vijest?
Zašto se ne obratiš? Zašto
ti nisi taj, koji će pomoći?
Zašto nisi taj koji će gladnoga
nahraniti, gola obući, ražalošćenoga
utješiti? Zašto nisi taj,
a tolikima si potreban?
Vrlo rijetko se prisjetimo
da smo mi divni ljudi, stvoreni
na sliku Božju. U svojoj nutrini
jedinstveni, nezamjenljivi,
neponovljivi. U vijeke vjekova
neće biti ljudi poput nas.
Zašto onda toliku ljubav
koja nam je darovana, nismo
u stanju preobraziti u komadić
raja na zemlji?
Ne očekujmo previše od
drugih. Budimo mi oni koji će
načiniti prvi korak da ovaj
život uljepšamo, nama i drugima.
Ocean je ogroman, no,
i on se sastoji samo od mnoštva
pojedinih kapljica, i svaka je jednako bitna i daje jednak
"doprinos".
Vlado Kovač
Rascvjetan Križ
Rastrzane ruke, od kraja do kraja ravne zemaljske ploče,
rasporen bok, milosrdan, tako nemilosrdno.
Slika prolaznosti i očaja - bezizlaza.
Uzmi i ovo propadljivo, ljudsko "ja",
u trenutku neka se rasprsne,
s Tvojom smrću, nek nestanem!
Jer čemu besmisao?
Križ, Tvoj križ - bez tvog tijela.
Iz gradinarsko crvene rupe pupoljak niče.
Majčine suze i toplota usred tmine
poput najnježnije rose otvaraju mi oči.
Pogledaj! Cvijet niče, niče!
I takvom brzinom obavija grede upijajući krv,
lale, zumbuli, kukurijeci.
U podnožju blatom za zemlju zalijepljena
samo gledam proljeće Tvoga križa.
Usmjerio se na mene kukurijek, ne skreće pogled!
Svjetlo na licu, oslobođeni prsti, dah!
Sjaj kukurijeka i ja! Život u venama.
Podiže me, milosrdno rastapa zemaljski jad.
Procvjetao križ, Uskrsli Spasitelj i ja!
Nevena Mlinko
Mladi - naša tema
Rob vremena (3)
Nastavljamo proučavati "vremenske
bombe" koje se javljaju u
našim životima uslijed našeg užurbanoga
načina života.
Vremenska bomba br. 4:
"RASTEZLJIVI" POSLOVI
Dovršavate li stalno svoje poslove
u zadnji tren, na samom
kraju roka? Ukoliko ste potvrdno
odgovorili, onda ste žrtva ove
bombe. Čudno je kako ljudi dopuštaju
da im poslovi potroše sve vrijeme
koje su im namijenili, čak i
ako je to više nego što je potrebno
za njihovo obavljanje. Ova se navika
često počinje javljati još tijekom
školovanja.
Na primjer, kad pišete neki seminarski
rad. Za njega imate mjesec
dana. Prvih par dana ćete
malo raditi, a poslije toga ćete uvijek
govoriti "ima vremena", tako
do posljednja 3-4 dana, kada ćete
sjesti i uraditi pod svaku cijenu, pa
makar i ne spavali. Ova vremenska
bomba je podmukla i lukava.
Kako spriječiti ovu bombu?
Pokušajte gledati ovako: ukoliko
ste srednjoškolac ili student, uzmite
kao da je svaki dan posljednji
dan za učenje. Naime, tu tehniku
ne treba primjenjivati čitavoga života,
nego samo za vrijeme studija
i ispitnih rokova. Dok za starije
važi drugo pravilo; ako ste svjesni
da je uvjet za odlazak na godišnji
odmor dovršavanje nekih poslova
do određenoga roka, odgađanje
će brzo nestati, jer ćete uvijek naći
načina za obaviti ono što imate.
Stoga ovako: pravite se kao da
idete na godišnji odmor odmah
nakon ručka i prisilite se obaviti
do popodneva sve što ste planirali
toga dana. I nemojte to učiniti
samo danas, nego svaki dan. No,
rezultat ćete vidjeti kad budete
imali puno više slobodnoga vremena!
Vremenska bomba br. 5
NEPOTREBNI RAZGOVORI
Izbjegavajte isprazne razgovore
koji troše vrijeme. Sada dolazimo
do najučestalije pojave i
vremenske bombe: ispraznoga govora.
Promislite koliko vremena
potrošimo u neplaniranim i ispraznim
razgovorima. Na ovo se ne
odnose oni razgovori koje ljubazno
upućujemo prolazniku. Nasuprot
tomu, osoba koja je toliko
zaposlena da ne može stati ni na
pet minuta razgovarati s nekim,
zasigurno nije u skladu s kršćanskim
normama.
Ovdje svakako ne spadaju oni
razgovori sa svojim starima, od
kojih ćete možda i sami znati bolje
ispričati priču, s obzirom na to koliko
ste je puta čuli. Ne, ovdje spadaju
one isprazne priče ogovaranja,
razgovori o sapunicama, zadirkivanje
i još mnogo toga. Možda
nam se čini da je vrijeme
potrošeno na ovakve razgovore
beznačajno, čak zanemarivo. Neki
čak vide malo opuštanja u njima
kako bi razbili svakodnevnu monotoniju.
Ali, razmislimo iskreno
o njima: mnogima od nas oni
znače nekoliko sati tjedno. A zamislite
kako ste to vrijeme mogli
pametno iskoristiti.
Ponekad naši razgovori znaju
krenuti s određenim ciljem, međutim
tijekom razgovora se skrene
s teme i zaluta na stranputice.
Statistike su pokazale da ljudi koji
su sami u uredu urade puno više
od onih koji ga dijele s drugim kolegama.
Isto se pokazalo za rad u
skupinama s mladima: ukoliko se
skrene s teme i ne vrati se na prvobitnu
temu, onda će to vrijeme
biti pogrešno upotrijebljeno, jer je
radu u skupini prethodila priprema.
Vremenska bomba br. 6
NEDOVRŠENI POSLOVI
Završite započete poslove.
Možda nedovršene poslove smatrate
više rezultatom rasipanja vremena
negoli vremenskom bombom
koja pridonosi takvom rasipanju
vremena - ali to jest vremenska
bomba, i to opasna!
Možda niste dovršili neki
posao, i dalje vam ostaje problem
zbog kojega ste ga i započeli -
samo što je sada još teži, jer ste
potrošili sredstva, novac, energiju,
a povrh svega treba opet početi
raditi. Svi se poslovi sastoje iz istih
koraka: KONCIPIRANJE (teorijsko
promišljanje), PLANIRANJE
i IMPLEMENTIRANJE (provedba).
Stvorite jasnu predodžbu o
tomu što treba učiniti! To je način
identificiranja problema i pronalaženja
njegova rješenja. Na primjer:
kod kuće vam je neuredno dvorište.
Trebate naći rješenje planiranja
dvorišta.
Isplanirajte provedbu ovih zamisli!
Nakon što ste ih koncipirali,
potrebno je razmisliti kako ih provesti.
Na primjer: koje će elemente
uključivati novi izgled dvorišta?
Implementirajte svoj plan! Sad
iskoristite rezultate dvaju prvih
koraka. Vadite radne rukavice i počinjete
kopati i saditi po dvorištu.
Isus navodi prispodobu o čovjeku
koji postavi temelj, ali nije u
stanju dovršiti kulu: Svi koji to
vide počeli ga ismijavati riječima:
"Ovaj čovjek poče graditi, a ne
može dovršiti!" (Lk 14,30). On
ovdje govori o temeljnom projektu
tvojega života: tvom pozivu na svetost.
Nema veće tragedije u životu,
doli ostaviti ovaj projekt nedovršenim.
Nastavit će se...
Petar Gaković
|
