Moralni kutak - Piše: mr. Andrija Anišić
Trgovina ili darivanje
ljudskih organa
Ovih dana bili smo zagledani u
jedno ljudsko tijelo - u tijelo Krista Gospodina.
Promatrali smo izmučeno i izmrcvareno
tijelo i konačno mrtvo tijelo
raspetoga Krista. U uskrsno vrijeme,
pak, promatramo to isto tijelo, ali proslavljeno,
novo, drukčije od bilo kojeg
ljudskog "ovozemaljskog" tijela. Nuka
me to da u ovom broju Zvonika napišem
nešto o trgovini, odnosno darivanju
ljudskih organa.
U proteklom razdoblju slušali smo
na našim medijima strašne priče o trgovini
ljudskim organima. Trgovina ljudskim
organima može biti kriminalni i
teroristički čin, ali može biti i dragovoljni
čin. Klikom na tražilicu na internetu
pod naslovom "trgovina ljudskim
organima" ili "kupujem - prodajem bubreg",
saznat ćemo mnoštvo informacija
o ponudi i potražnji ljudskih organa.
Takva ponuda i potražnja može se pronaći
čak i na javnim oglasima. No, osim
"biznisa" i kriminala u trgovini ljudskim
organima, postoji i darivanje ljudskih
organa, što je nešto sasvim drugo i
može biti humani i krjeposni čin.
Crkvena prosudba
darivanja organa
Promotrimo crkvenu prosudbu darivanja
ljudskih organa. Najprije donosim
stav Katoličke crkve izražen u njezinom
katekizmu: Presađivanje organa
moralno je neprihvatljivo ako davalac ili
njegovi koji na to imaju pravo nisu dali
svoj izričit pristanak. Presađivanje organa
u skladu je s ćudoređem i može biti
zaslužno ako su štete te tjelesne i duševne
opasnosti kojima se davalac izlaže razmjerne
dobru za kojim se u primaocu
ide. Moralno je neprihvatljivo izravno
izazvati onesposobljujuće osakaćenje ili
smrt ljudskoga bića, makar to bilo za odgodu
smrti drugih osoba (Katekizam katoličke
Crkve, br. 2296).
Značajne misli o ovoj problematici
izrekao je papa Ivan Pavao II. prigodom
18. svjetskoga transplantacijskog kongresa
2000. godine u Rimu. Papa je osobno
prisustvovao tom znanstvenom skupu.
Uputio je tada svijetu dvije važne poruke.
Ustvrdio je najprije da je smrt
mozga, u skladu s katoličkim moralnim
naukom, prekid ljudskoga života a
potom je potaknuo na presađivanje organa
od klinički mrtvih osoba kako bi
se pomoglo neizlječivim bolesnicima.
Još je jedna misao pape Ivana
Pavla II. ostala vrlo zapažena i nalazi se
na službenoj stranici Hrvatske donorske
mreže: Sve što može poslužiti živomu,
grijeh je pokopati! Papa tu vidi veliku etičku
vrijednost jer darivanjem vlastitoga
tijela, darujemo dio sebe. To je ujedno i
najveća Isusova zapovijed: ljubi bližnjega
svoga kao samoga sebe. Smatra
se da je glavni razlog maloga broja donatora
organa u skladu s osobnim religijskim
vjerovanjem. Odgovori na ta
pitanja leže u činjenici kako danas gotovo
sve religije podržavaju i dozvoljavaju
presađivanje i doniranje organa. Uz pozitivan
stav, time žele upozoriti i na ljubav
prema bližnjemu pa čak i žrtvovanje
za druge. Katolička Crkva odobrava
homotransplantaciju držeći se nekih
pravila koja ne krše ljudska prava a glavni
razlozi su solidarnost s bolesnicima
- što naglašava Papinsko vijeće za pastoral
zdravlja (1995), ali, time se darivanje
organa ne izjednačava s dužnošću.
Ističe se da je transplantacija kao
oblik služenja ljudskoj obitelji i sredstvo
promicanja dobara čovjeka, kao i altruizam.
(Usp. Glas Koncila, 51/1591, 19.
12. 2004).
Potrebe organa su velike
a donatora malo
Pogledao sam podatke za Hrvatsku
i Srbiju. U Hrvatskoj je mreža donatora
ljudskih organa bolje razvijena,
pa ipak su potrebne puno veće. U Hrvatskoj
danas živi oko 3.800 osoba s presađenim
organima. Oko 600 osoba je na
listi čekanja za transplantaciju, a na dijalizi
je oko 2.700 osoba", ističe Tanja
Watz kojoj je presađen bubreg.
Kako ističe Tanja Watz, od prošle
godine Hrvatska je punopravna članica
Eurotransplanta, međunarodne organizacije
za transplantaciju organa, čime su
se značajno povećali izgledi za dobivanje
organa bolesnicima koji su dugo na listi
čekanja, osobito djeci. Prema evidenciji,
u Hrvatskoj na presađivanje organa
čeka oko 1.000 bolesnika, a godišnje se
transplantira manje od 200 organa.
Oko 30 posto bolesnika umre ne dočekavši
organ koji mu je potreban, a mnogi
ostaju godinama na listi čekanja (usp.
Glas Koncila, broj 13/1762, 30. 3. 2008).
U R. Srbiji ima oko 20.000 donora.
Taj je broj ipak premali, jer Srbija je
po broju kadaveričnih transplantacija i
dalje na poslednjem mestu u Europi. Na
listi čekanja za transplantaciju bubrega
u Srbiji nalazi se oko 1.500 bubrežnih
bolesnika, dok je teško odrediti koliko
ljudi čeka na novo srce ili jetru. (usp.
www.vesti.rs/exit/ Donorske-karticetreba-
da-ima-80-odsto-gradjana.html).
Možda je proslava ovogodišnjeg
Uskrsa prigoda da postanemo dobrovoljni
donatori svojih organa i tako unaprijed
osiguramo da ćemo i neposredno
poslije smrti učiniti neko dobro djelo.
Informacije za dobivanje donorske
kartice mogu se dobiti u svim većim
medicinskim centrima.
Hrvatske katoličke
internetske stranice (83.)
Subotička katedrala
Najpoznatija i najveća subotička
crkva - današnja subotička katedrala,
izgrađena je od 1773. do 1779. godine.
Nakon što je Papa Pavao VI. na području
dotadašnje Bačke apostolske
administrature 1968. ustanovio novu
samostalnu Subotičku biskupiju, subotička
stolna crkva je 1974. dobila naslov
katedrale - bazilike, ili: stolna
bazilika Svete Terezije. Ona odnedavna
ima i svoju internetsku adresu:
http://www.suboticka-katedrala.info
Nakon odabira jezika (hrvatski ili
mađarski) na naslovnici, na njoj se,
poput drugih župnih stranica, nalaze
najvažnije informacije glede župnoga
života. One se mogu naći pod izbornicima:
raspored misa (mjesečni), župni
ured, kontakt i sl., a na početnoj se
stranici nalaze i aktualne vijesti, poput
rasporeda vjeronauka, obavijesti o zaručničkome
tečaju, krštenjima i sl.
No, osim ovih dinamičkih dijelova, na
stranici ima i statičnih dijelova, poput
povijesti same katedrale, katedralne
župe (i pukotine na samoj katedrali), o
župniku, molitve, adresar župa, te linkovi
na neke druge katoličke stranice.
Postavljanje ove župske internetske
stranice jest značajan događaj u životu
Subotičke biskupije, jer relativno
mali broj župa ima svoje stranice, za
razliku od župa u susjednoj Hrvatskoj
i Mađarskoj, te je za nadati se da će
primjer biti poticajan i za druge župe.
s.b.
|
|
|
