Događanja u Subotičkoj biskupiji

Sv. Rok

Devetnica sv. Josipu u znaku duhovnih zvanja

Svetkovina sv. Josipa i ove godine svečano je proslavljena u crkvi Sv. Roka u Subotici. Euharistijsko slavlje 19. ožujka predvodio je biskup mons. dr. Ivan Pénzes u zajedništvu s dvanaest svećenika i jednim đakonom.
U prigodnoj propovijedi biskup Pénzes je istaknuo dvije kreposti sv. Josipa - krepost ozbiljnosti i odgovornosti, naglasivši da bi te kreposti trebale resiti i sve članove kršćanskih obitelji a napose očeva. Iz svoga djetinjstva podsjetio se kako ga je otac još kao dijete vodio za ruku svake nedjelje na misu. Da toga nije bilo, možda danas ne bih bio ovo što jesam, zaključio je biskup te je pozvao roditelje da, ugledajući se u primjer sv. Josipa, budu brižni u odgoju svoje djece u vjeri, jer će ih tako učiniti spremnima da se odazovu i u duhovno zvanje, ako ih Gospodin pozove. Na kraju mise on je župniku Andriji Anišiću čestitao srebrni jubilej svećeništva i okupljene vjernike pozvao da mole za svoje svećenike i za nova duhovna zvanja.

Na misi su riječ Božju čitali i predmolili molitve vjernika najbolji subotički recitatori na hrvatskom jeziku koji nastavljaju natjecanje na pokrajinskoj i republičkoj razini. Na svečanoj sv. misi pjevali su združeni zborovi župe Sv. Roka, Marije Majke Crkve i zbora mladih Collegium musicum catholicum s njihovim ravnateljima s. M. Jasnom Crnković i Miroslavom Stantićem, a za orguljama su bili mr. Ervin Čeliković i mr. Kornelije Vizin.

Blagdan sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda i domovine, na prijedlog Hrvatskog nacionalnog vijeća, kao svoj blagdan slavi i hrvatska zajednica u R. Srbiji. Stoga su se na toj misi okupili i članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća te brojni predstavnici drugih hrvatskih udruga u R. Srbiji. Prije svete mise okupljene je pozdravio i čestitao blagdan predsjednik HNV-a Branko Horvat. Poslije mise, u župnoj dvorani predstavljena je knjiga Josipa Temunovića Bilježnica za povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata u izdanju Hrvatskog akademskog društva i Hrvatske riječi. Knjigu je predstavio glavni urednik Zvonika mr. Mirko Štefković a o njenom značaju par riječi je rekao i dr. Slaven Bačić, predsjednik HAD-a. Svečanoj proslavi svetkovine sv. Josipa u crkvi Sv. Roka prethodila je devetnica. Svaku večer u 17 sati bio je križni put, krunica, klanjanje ili neka druga pobožnost a u 17,30 sati sv. misa i prigodna propovijed. Župnik mr. Andrija Anišić, odlučio je da u godini njegova srebrnog jubileja svećeništva okvirna tema ovogodišnjih propovijedi bude: "Sv. Josip i duhovna zvanja". Dok zahvaljujem Bogu na velikom daru svećeništva, želio sam u ovoj devetnici i sam ali i u zajedništvu s vama, dati doprinos novim duhovnim zvanjima u Subotičkoj biskupiji i u cijeloj Crkvi, rekao je župnik štovateljima sv. Josipa na početku devetnice. Svi ovogodišnji propovjednici u devetnici su, kako je objasnio župnik, povezani s njegovim svećeništvom, i dobili su zadaću da osim prikaza o svom štovanju sv. Josipa kažu koju riječ i o povijesti svoga zvanja. Osim toga sudionici devetnice mogli su čuti kako sv. Josipa štuju karmelićani i karmelićanke, franjevci i franjevke. Jedan od najmlađih svećenika Subotičke biskupije vlč. Marijan Vukov ispričao povijest svoga zvanja a njegovi roditelji kako su ga pratili na njegovom putu do svećeništva i kako ga sada prate u njegovom svećeništvu. U okviru devetnice, 15. ožujka proslavljen je Dan trudnica. Na slavlju se toga dana osim brojnih vjernika okupilo se 16 trudnica koje su primile na kraju mise poseban blagoslov kako to predviđa Obrednik Blagoslovi. Dan biskupa Lajče Budanovića o 51. obljetnici obilježen je 16. ožujka. Toga dana je mons. dr. Andrija Kopilović govorio o duhovnim velikanima bačkih Hrvata - o biskupima Antunoviću, Budanoviću i Zvekanoviću te o Blašku Rajiću. Slavljenik mr. Andrija Anišić je 18. ožujka zahvalio Bogu za 25. godina svoga svećeništva, a na misi je pjevao VIS Proroci. U srijedu, 12. ožujka, gosti na devetnici bili su poglavari i sjemeništarci sjemeništa Paulinum, a misno slavlje predslavio je rektor sjemeništa mons. József Miocs, dok je prigodnu propovijed održao duhovnik sjemeništa mons. Marko Forgić. Najmlađa sestra Kćeri Milosrđa iz Subotičke biskupije, rodom iz župe Sv. Roka, s. M. Jasna Crnković govorila je o povijesti svoga zvanja i kako je bl. Marija Petković štovala sv. Josipa, a s. M. Eleonora Merković govorila je o štovanju sv. Josipa u Misijama te o svom životu i djelovanju u Južnoj Americi.

Andrija Anišić

Film i večer posvećena Čuvarima Božjeg groba

Običaj čuvanja Božjeg groba u subotičkim crkvama, napose u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske, dobio je i novu medijsku dimenziju - zabilježen je na dokumentarnom filmu u režiji Rajka Ljubiča a po ideji Ivana Ivkovića Ivandekića, Zvonimira Sudarevića i Marinka Piukovića. Večer posvećena ovom svojevrsnom vjerskom fenomenu održana je 30. ožujka u Velikoj vijećnici Gradske ku-će u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović" u Subotici.
O pobožnom običaju čuvanja Božjeg groba govorio je mons. dr. Andrija Kopilović i naglasio da je to vrlo star običaj, čija povijest seže u srednji vijek, a očuvan je na području bivše Austro-Ugarske monarhije te je podsjetio na početke njegova obnavljanja: Običaj se održavao sve dok se nije i u školi počeo zabranjivati vjeronauk, te je riskantno bilo biti čuvar Božjeg groba. Tada je nastala kriza. Kako sam baš u to vrijeme bio zaređen za svećenika, promatrao sam taj fenomen, i hvala Bogu, uspio sam tada sa svojim vjernicima, najprije sa salašarima, koji nisu ovisili o tadašnjoj vlasti, a potom i školarcima, oformiti skupinu od nekoliko čuvara. Kasnije se pojavila generacija mladih, među kojima i momci obitelji Piuković, koji su nastavili tradiciju čuvanja Božjeg groba u narodnim bunjevačkim nošnjama.

O svom sudjelovanju u čuvanju Božjeg groba dirljivo su govorili aktualni voditelji Josip Skenderović i Željko Kujundžić. Čuvari Božjeg groba danas imaju pedesetak članova te su registrirani kao Zajednica katoličke mladeži u Ministarstvu vjera. Oni imaju još jednu časnu ulogu, među sobom biraju bandaša koji je na Dužijanci predvoditelj najveće manifestacije Hrvata Bunjevaca. Ovu su večer posebnom učinili nekadašnji "čuvari" kojima su uručene zahvalnice te aktualni "čuvari" katedralnog Božjeg groba, odjeveni u bunjevačku nošnju. Nekoliko korizmenih napjeva izveo je zbor Collegium Musicum Catholicum pod ravnanjem Miroslava Stantića. Veliki broj posjetitelja, među njima generalna konzulica Ljerka Alajbeg i konzulica Mirela Lucić, dogradonačelnik Pero Horvacki, republički zastupnik Petar Kuntić i mnogobrojni predstavnici društvenog života posvjedočili su da je duhovna dimenzija temelj narodnog bića Hrvata Bunjevaca u Vojvodini. /K. Čeliković/

Križni put mladih u Subotici

Na V. korizmenu nedjelju, 29. ožujka, umjesto na subotičkoj Kalvariji, Križni put mladih zbog kiše je održan u župnoj crkvi Isusova Uskrsnuća.
Ove godine mladi su molili postaje Križnoga puta objavljenog u prošlom (173.) broju Zvonika, autorice Željke Zelić. Mladi su se podijelili u čitanju meditacija uz svaku postaju, a djeca koja su pred oltarom stajala uz križ uvodila su kratkim zazivima u svaku postaju, držeći u rukama slike postaja križnoga puta. Molitvu je predvodio župnik mons. Bela Stantić, a kratko razmatranje nakon pobožnosti imao je vlč. Mirko Štefković. U svojemu obraćanju mladima, zaustavivši se posebno na petoj i šestoj postaji, tj. na Isusovu susretu sa Šimunom Cirencem i s Veronikom, Štefković je ustvrdio kako Isus u tim susretima objavljuje veliku činjenicu našeg ljudskoga bića: čovjek je biće u potrebi. Ta značajka našega bića upućuje nas prije svega na druge, na Boga. Nema onoga čovjeka na svijetu koji bi sam sebi mogao biti dostatan. Zato je važno pažljivo se i strpljivo ophoditi s našim životnim potrebama bilo da su materijalne, duševne ili duhovne naravi. Pomoći i dopustiti da mi se pomogne, dinamika je rasta u ljubavi, pa tako i sve naše poteškoće i križevi, ukoliko su zaista prepoznate i prihvaćene, mogu pridonijeti tome rastu, zaključio je Štefković. Na kraju križnoga puta, mons. Stantić je upriličio mali kviz znanja iz vjeronauka za vjeronaučnu djecu koja su bila na križnome putu.

Osim križnoga puta za mlade, na Kalvariji je također održan i križni put za djecu te križni put za sve: mlade, djecu i odrasle. /Zv./

Proštenje u Deronjama

Na blagdan sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice i glavara sv. Obitelji, 19. ožujka, već treću godinu za redom svetom misom proslavljeno je proštenje u Deronjama.
Kako u tome mjestu ima jako malo katolika, predvođeni svojim župnikom preč. Marijanom Dejom, na proštenje hodočaste vjernici iz Selenče. Tako je toga dana u 9 sati bila misa na slovačkom, a u 10 na hrvatskom jeziku. Obje mise predvodio je dekan Dej, a koncelebrirao mjesni župnik vlč. Josip Štefković. Na drugoj misi nazočio je i umirovljeni mjesni pravoslavni paroh.

Iako su ovu župu napustili gotovo svi vjernici progonom Nijemaca za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, župna crkva Sv. Josipa ponovno je postala upotrebljiva. Potrebno je uraditi još puno toga da ona zablista u svom sjaju, no važno je što se nastojanjima župnika uspjelo učiniti to da budu odrađene najneophodnije sanacije na krovu, stavljeni prozori koji su nedostajali i naprave nova vrata. Ostaje nam i dalje moliti se sv. Josipu, kako bi i preostali radovi mogli biti učinjeni i time sačuva ta lijepa crkva.

N. N.

Biskupi naše BK zasjedali u Beogradu

Članovi Međunarodne Biskupske Konferencije sv. Ćirila i Metoda, zajedno s apostolskim nuncijem u R. Srbiji mons. Eugeniem Sbarbarom, okupili su se na XXII. redovito plenarno zasjedanje u Beogradu od 30. ožujka do 1. travnja. Upoznavši se s događajima i izazovima od posljednjega zasjedanja (Ohrid, 11.-13. studeni 2008.) suočili su se s mnogim pitanjima u Crkvi, na ekumenskom i međureligijskom području, te u društvu.
Posebnu pozornost biskupi su posvetili katoličkoj obitelji, koja živi u kompleksnom okruženju i suočava se s tolikim radikalnim pitanjima. U ozračju društvenih komunikacija, koje na pravom mjestu ne traže istinu i ljubav, i tolikih zakona koji nisu u suglasnosti s evanđeoskim vrijednostima, katolička obitelj treba posebnu svestranu i kompetentnu podršku svih članova Crkve. Biskupi su odlučili da i nadalje traže putove podrške obitelji, kako bi ona mogla postati i biti ono što u Božjim planovima jest, te snažno pozivaju sve koji imaju utjecaja, odgovornosti i vlasti, da uvijek budu u službi obitelji, a time i u službi života, kulture i prave civilizacije na europskom kontinentu. Slušajući neprekidni glas svojih vjernika, klera i redovništva, koji žele susresti Svetoga Oca kao i vjernici drugih susjednih zemalja, te spominjući se tako važnih predstojećih društvenih i vjerskih jubileja na ovim prostorima, biskupi su odlučili ponovno obnoviti svoj poziv svetom ocu Benediktu XVI. da posjeti naše mjesne Crkve i potakne još veću snagu za svjedočenje evanđeoskoga svjetla. Uvjereni su da je jedinstvo Kristovih učenika najveći dar Europi i čovječanstvu. U istom duhu biskupi na odgovornost potiču sve članove Crkve, tj. da budu osjetljivi za sve potrebne, osobito u ovo vrijeme krize. U svim župama, dekanatima i biskupijama Caritas treba pronaći nove volontere i osobe velikodušne kreativnosti, koje bi spriječile ponižavajuće oblike siromaštva među svim stanovnicima zemlje i promovirale što veću solidarnost i supsidijarnost na svim razinama. Biskupi su nadalje predstavili rad Vijeća i Komisija te razgovarali o boljoj efikasnosti svih tijela Biskupske konferencije. Upriličen je susret s Emmanuelom Ferrariem, predsjednikom Svjetske udruge Radio Marija, koji je predstavio rad i problematiku ovog projekta u Srbiji, i u drugim zemljama naše BK. Biskupi su primili i razmatrali pismo svetog oca Benedikta XVI. upućeno biskupima Katoličke crkve s obzirom na skidanje izopćenja četvorici biskupa koje je posvetio nadbiskup Lefebvre. Odlučeno je da se Svetom ocu uputi pismo s izrazom solidarnosti i podrške njegovim nastojanjima oko jedinstva Crkve.

Euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu i u crkvi Sv. Antuna u Beogradu, biskupi su se susreli s vjernicima te odredivši program budućih susreta, završili zasjedanje zahvalnom molitvom.

/Priopćenje za javnost/

Vršenje volje Božje na putu spasenja

Na trećem korizmenom predavanju, u ponedjeljak 16. ožujka u Hrvatskom domu o. Vjenceslav Mihetec je razmatrao izraz Molitve Gospodnje Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Predavač je molitvu Očenaša nazvao odgojiteljicom kršćanstva, a povijest nam govori o ostvarenju volje Božje. Često se naša volja ne podudara s voljom nebeskog Oca, a ljudi volju Božju nazivaju sudbinom. Otac Vjenceslav se osvrnuo na život svetoga Josipa, koji ima svoj život, zaručnicu, raduje se, ali volja Božja je drukčija. Poslije razmišljanja odlučuje otići, ali mu anđeo poručuje: Ne boj se! i sveti Josip prihvaća volju Božju. Prihvatiti volju Božju je opasno jer nas Bog vodi kroz klance kušnje, ali nikada ne ostaje daleko od nas, rekao je predavač, dodajući da prihvaćanjem Očeve volje ostajemo slobodni bez obzira na okolnosti koje nas okružuju. Čovjek nije dužan odreći se svoje volje u susretu s Božjom, već se po Božjemu planu usavršiti, a sadržaj toga je spasonosnost. Prošnja Budi volja tvoja cilja na aktivno ponašanje čovjeka koji treba vršiti volju Božju sa svim posljedicama. Najbolji primjer za to je Isus Krist koji je svojim stavom u Getsemaniju i sa cijelim svojim životom potvrdio da je vršio volju Božju, što bi moglo biti i njegovo geslo.

U nastavku razmatranja prošnje, predavač je naveo da nebo nije samo budućnost, već je ono norma vršenja volje Božje na zemlji, koja bi malo po malo trebala postajati nebo. To je dužnost svakog kršćanina ali se javlja problem u neprijateljskim snagama koje dolaze iz slobode ljudskog duha. Bog je u svojoj slobodi čovjeka stvorio slobodnim, stvorio je samo dobro, ali je čovjek izlazeći iz tog dobra otišao u sjenu gdje počinje razgrađivati Kraljevstvo Nebesko, a nebo nam se ukazuje kao uzor, kao slika kako bi trebalo biti na zemlji. Volja Božja se sastoji u vršenju više pravednosti i ona je viša ljubav, ne radi čovjeka, već radi Boga. Onom tko vrši ovu volju Bog sve okreće na dobro, a najbolji uzor u tome nam je Isus Krist, zaključio je predavač. Daliborka Malenić je i na ovoj tribini odsvirala nekoliko prigodnih pjesama. /Zlatko Gorjanac/

Kruh za svakog siromaha pod kapom nebeskom

Četvrti korizmeni susret održan 23. ožujka, kojeg organiziraju karmelićani u suradnji sa HKUD "Vladimir Nazor" iz Sombora, započeo je molitvom Očenaša, molitvom koja se razmatra tijekom korizme. U ovom susretu je razmatrana prva od četiri zadnje prošnje "Kruh naš svagdanji daj nam danas", o kojoj je govorio o. Vjenceslav Mihetec.
Kako je govor o kruhu svagdanjem povezan s Presvetim Sakramentom Euharistije, prije samog predavanja o. Zlatko Žuvela je pročitao misao Sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića o Euharistiji. Otac Vjenceslav je naveo da je kruh središnjica čovjekova života. Kada je čovjeku zadano da radom svojih ruku obrađuje zemlju i privređuje svoj kruh, povučena je snažna crta sličnosti između Boga i čovjeka. Čovjek je Bogu sličan po stvaralačkom radu, jer Bog je stvoritelj, on je svijet stvorio ali ga nije dovršio, to je ostavio nama danas, da svojim radom svijet dovršimo, a oni iza nas će nastaviti tamo gdje mi stanemo. Neki tumače da je Bog čovjeka prokleo zadavši mu rad, da u znoju lica svoga i u žulju šake svoje privređuje. Ovo je zadano čovjeku ne kao prokletstvo, već je zadatkom rada i stvaranja Bog čovjeka učinio sličnim sebi. Pater je posebno naglasio kako u molitvi Očenaša molimo "kruh naš", a "ne kruh moj", jer je to molitva zajedništva bez ikakve sebičnosti i u toj smo molitvi povezani sa svima. Kada se kruh i Riječ povezuju nastaje pretvorba, a po svetoj pričesti smo pozvani na pretvorbu svoga života, svoga postojanja. Otac Vjenceslav je razmatrajući riječ "danas" u ovom zazivu, naveo da dan treba biti čvrsto utemeljen na Bogu, jer ako nije tako on će ostati prazan. Čovjek svakoga dana mora na sebe preuzeti odgovornost za svoju riječ i svoje djelo. Čovjeka ne smije obuzeti briga za sutra jer on živi danas, a sutra će opet biti danas i tu ne smijemo napraviti prazninu. Mihetec se osvrnuo i na problem gladi u svijetu i nepravedne raspodele dobara. Istaknuo je kako Zli jako koristi slobodnu čovjekovu volju. Dok se s jedne strane hrana baca i čovjek ne zna što bi s viškom, s druge strane čovjek umire od gladi. Stoga treba znati da kruh naš svagdanji nije samo za nas, nego za svakoga siromaha pod kapom nebeskom. Imati - guši čovjeka, a to imanje guši onog na drugoj strani koji nema.

Uslijedila su na kraju pitanja i komentari. Otac Vjenceslav Mihetec je govorio i o radu i kako je potrebno svakome dopustiti da pošteno radi i da zarađuje svoj kruh. Komentarima u svezi s ovom temom su se priključili i župnik župe Presvetog Trojstva preč. Josip Pekanović, kao i župnik župe Sv. Križa dr. Marinko Stantić.

Otpustiti da bi nam bilo otpušteno

U ponedjeljak 30. ožujka, u Hrvatskom domu u Somboru je održan peti po redu ovogodišnji korizmeni susret, a predavač je bio o. Jure Zečević iz samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu.
Otac Jure je upozorio da smo često hvalisavi i da volimo reći da smo sve što imamo i posjedujemo stekli sa svojih deset prstiju. Tu su lijepo došle riječi sv. Pavla: Što imaš a da nisi primio? (1 Kor 4,7) Zaključak je, dakle, da uvijek postoji netko od koga primamo, a to je prije svega dragi Bog. Također postoje oni kojima dugujemo, oni koji nama duguju i svi smo u mreži dugovanja, a dugovi opterećuju. Uzmemo li u obzir da su ovdje dugovi grijesi, tereti koje drugima nismo oprostili, Očenaš je opasna molitva i s opasnošću koju predstavlja je i molitva spasonosne prigode za nas. Stoga je predavač upozorio kako moramo biti svjesni riječi koje izgovaramo u Isusovoj molitvi. Jer ako mi ne otpuštamo dužnicima našim, onda govorimo: "Bože, ne otpusti nam duge naše, jer ni mi ne otpuštamo dužnicima našim." Tu je dakle opasnost molitve Gospodnje, ali to ne znači da je ne treba moliti, već treba oprostiti, pomiriti se. To najbolje kazuju Isusove riječi: Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se (Mk 4,24). Koliko smo otpustili i oprostili drugima, toliko je i nama otpušteno i oprošteno. Zato su ove riječi Očenaša poput bumeranga, jesmo li oprostili drugima i nama se oprašta, vraća nam se oprost. Stoga je o. Jure Zečević zaključio da je potrebno dobro se zagledati u eshatološku budućnost, progledati kroz prste i otpustiti onima koji su se ogriješili o nas i biti svjestan da sa svojim grijesima nismo izgubljeni ako opraštamo.
Z. Gorjanac

Korizma u Sonti

Milosti je čas Isus zove nas - geslo je ovogodišnjeg korizmenog vremena, koje je bilo napisano na oltaru u župnoj crkvi u Sonti.
Uz tekst, pred oltarom je bila prikazana trnova cesta i cipele različitih životnih dobi (djeca, mladi, odrasli i stari) kao poticaj vjernicima da si posvijeste kako je korizma vrijeme kad Isus zove svakoga da razmišlja nad njegovim trpljenjem i dublje proživljava njegovu muku. I doista, svaki se odazvao pozivu. Djeca su u lijepom broju dolazila i vodila pobožnost križnog puta, zatim su dobivali cvjetiće koje su kao znak svoje ljubavi prema Isusu stavljali na trnje pred oltarom. U nedjelju su imali radionice gdje su izrađivali različite uskrsne ukrase. Mladi su vodili nedjeljni križni put i jedna skupina mladih sudjelovala na križnom putu mladih u Subotici. Za odrasle i starije organizirana su korizmena predavanja na koja su došli različiti predavači: djelatnica Centra za duhovnu pomoć (CDP) iz Zagreba Katarina Ralbovsky, sestra Sv. Križa iz Đakova s. Karmela Dominković te župnik subotičke župe Sv. Roka mr. Andrija Anišić i župnik subotičke župe Marija Majka Crkve, dr. Andrija Kopilović. Zahvalni smo Bogu na milostima koje smo primili u danima korizme, iščekujući radost Uskrsa. /Katehistica Kristina/

Dani A. G. Matoša i dr. Jospia Andrića

U Plavni će se 25. i 26. travnja ove godine prvi puta održati manifestacija Dani A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića. Odmah nakon najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, oživjet će neka, skoro već zaboravljena glazbena djela dr. Andrića, a ponovno će se čuti pjesme velikog književnika A . G. Matoša. Ovom značajnom kulturnom događaju prethodilo je nekoliko znakovitih datuma tijekom korizmenog i uskrsnog vremena, a koji su bili temom razmišljanja i razmatranja starijih župljana.
Križni je put pratio dr. Andrića čitav život, a nije zaobišao ni A. G. Matoša. Ove godine 14. ožujka prisjetili smo se 115. obljetnice Andrićeva rođenja, a 17. ožujka 95. obljetnice Matoševe smrti. Bista dr. Andrića, koja je stajala ispred crkve, nezakonito je srušena 26. travnja 1972. godine, ali je na isti dan 2007. godine vraćena na staro mjesto, pa ponovno krasi središe sela. U kronologiji treba spomenuti i 22. travnja 2003. kada je umro Antun Đarvari, najveći prijatelj dr. Andrića iz Plavne i jedan od najzaslužnijih osoba za praizvedbu operete Na vrbi svirala u Plavni. Treba spomenuti još jedan zanimljiv podatak: prije 240 godina, 20. travnja 1769. godine, Bazilije Ikotić je imenovan prvim svjetovnim župnikom župe Sv. Jakova u Plavni. Do tada su župom upravljali franjevci iz Bača. Spomenut ćemo samo još jedan interesantni datum: 13. ožujka 2008. službeno je registriran HKUPD "Matoš". Predstavnici ovog društva nedavno su nazočili književnoj večeri "Stihom do portreta", u organizaciji udruge građana "Urbani Šokci" i njihove predsjednice Marije Šeremešić u Somboru. Tom prigodom upoznali su se slikom i djelom pjesnika Ante Jakšića i Stipana Bešlina. I oni su imali svoje križne putove, ali su ostavili za sobom velike plodove. Nažalost, pripadnici naše zajednice još uvijek ne znaju puno o našim velikanima i njihovim djelima. Nadamo se da će manifestacija Dani A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića u Plavni unijeti malo više svjetla u našu kulturnu baštinu i ojačati temelje naše kulturne afirmacije. /Zvonimir Pelajić/

Palijativna njega

Djelatnici Caritasa Subotičke biskupije, koji se bave brigom i njegom starih, sudjelovali su seminaru od 10. do 12. ožujka na trodnevnom na temu Palijativna njega. Predavačice su bile dvije mlade stručnjakinje iz Erdelja, Gabriella Moni i Gabriella Gál.
Posebna tema je bila rad s teško oboljelima i umirućim bolesnicima. Kako se djelatnici na terenu često susreću s ovakvim bolnim problemima, djelatnici Caritasa iz Subotice i Sente velikim angažmanom i pažnjom pratili su predavanja. Puno primjera pomoglo je shvatiti što znači gubitak vitalnih funkcija svakome biću, a tim više i čovjeku. Palijativna njega je humani pristup umirućima. Ovaj problem nije samo zdravstvene naravi, nego je potrebno raditi i s obitelji i onima koji dolaze u kontakt s bolesnikom. Zdravstveno je potrebno učiniti sve kako bi bolesnik sa što manje bolova proživio svoje posljednje dane, istaknule su predavačice. Danas već postoje odgovarajući analgetici, koji umanjuju nesnošljive bolove. Međutim, to još nije dovoljno. Takvim bolesnicima je prijeko potrebno okolinu učiniti što više dostojnom čovjeka i pomoći duhovnoj pripremi prihvaćanja neizbježne smrti. Čovjek teško prihvaća promjene, a još teže ono što je nepromjenjivo kao i stvarnost gubitka. Ovdje je potrebno otvorenom ljubavlju prema bližnjemu podržati obitelj i one koji okružuju bolesnika. Sva pitanja na seminaru su obrađivana po kršćanskoj ljestvici vrednota, te je svatko mogao osjetiti koliko je puno naučio, a nadamo se da će i u praksi uspijevati predano provoditi u djelo, na korist bolesnika, njihove okoline i samih djelatnika.
dr. Tünde Börcsök

Hodočasnici iz Potisja u Baču

U povodu proslave Godine apostola Pavla, zaštitnika Subotičke biskupije i župne crkve u Baču, 14. ožujka vjernici iz Potiskog arhiprezbiterata pohodili su našu crkvu.
Nakon posjeta zidinama stare bačke tvrđave rijeka hodočasnika uputila se prema franjevačkoj crkvi. Davno se u Baču nije vidjelo toliko mnoštvo. U rano popodne u župnoj crkvi je bilo klanjanje, koje je predvodio vlč. Gábor Baráth. Poslije klanjanja u crkvi je uslijedilo predavanje o apostolu Pavlu, koje je imao vlč. mr. Endre Horváth. Nakon pauze za odmor i okrjepu, u 16 sati hodočasnici su molili križni put na mjesnoj Kalvariji. Vrhunac dana bila je sveta misa, koju je u koncelebraciji dvadesetak svećenika predslavio mons. Endre Gyulay, umirovljeni segedinski biskup. Misno slavlje svojim pjevanjem uveličao je zbor iz Kanjiže.

Ovom prigodom u Bač je došlo više od 500 hodočasnika. Za tu zgodu uz oltar je bio postavljen krasan veliki kip apostola Pavla, koji je prije više od 25 godina bio na glavnom oltaru. Zahvaljujući nastojanjima našeg župnika, vlč. Josipa Štefkovića, kip je nedavno restauriran. Sve te događaje medijski su pratili Radio Marija i lokalna kabelska televizija. Zbilja su to bili događaji za pamćenje, jer jednom se slavi 2000. obljetnica od rođenja apostola naroda sv. Pavla. Glavni organizatori ovog hodočašća su bili mladi svećenici vlč. József Szakály, vlč. Gábor Baráth i vlč. Árpád Verebélyi, a u realizaciji su im pomogli župnici koji su doveli svoje hodočasnike i domaćini. /s. Paulina/

80. obljetnica lista Blagovijest

Na blagdan Navještenja Gospodnjeg, 25. ožujka, list Beogradske nadbiskupije Blagovest/Blagovijest, jedan od najstarijih katoličkih listova na Balkanu, svečano je proslavio svoj 80. rođendan. Tom prigodom je u domu Beogradske nadbiskupije upriličen susret katoličkih novinara iz svih naših biskupija.
Pozivu su se odazvali legenda katoličkog novinarstva u Vojvodini vlč. Roman Miz, ravnatelj izdavačke kuće Agape fra dr. Károly Harmath, urednik katoličkog lista Zvonik vlč. mr. Mirko Štefković, voditeljica informativnog ureda Zrenjaninske biskupije Szöszill Kovács, predstavnici Radija Marije koji su ujedno prenosili misno slavlje, dopisnici i prijatelji lista, kao i bivši urednici fra Leopold Rochmes i mons. dr. Marko Čolić. Susret je započeo svečanim liturgijskim slavljem u crkvi Krista Kralja u Beogradu, kojeg je predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar. Prisutne je na početku pozdravio sadašnji urednik vlč. Stjepan Barišić. U propovijedi je nadbiskup, čestitajući jubilej, ohrabrio sve nazočne da se nikada ne umore u moru današnjih medija jasno i hrabro navješćivati spasenje Božje. U prinosu darova suradnici Blagovijesti donijeli su prvi i najnoviji broj lista.

Nakon svete mise susret je nastavljen u prostorijama Beogradske nadbiskupije. Nakon uvodnog nadbiskupovog govora, urednik Barišić je prikazao značaj jednog katoličkog lista u današnjem vremenu i predložio nekoliko inicijativa za bolju suradnju i povezivanje katoličkih novinara. Zatim je s. Emanuela predstavila hod lista kroz njegovih 80 godina, a dr. Milutin Novaković sažeto je prikazao dokumente Sv. Stolice o uporabi i mjestu medija u Katoličkoj crkvi od Drugog vatikanskog koncila do danas.

Nakon predavanja razvila se rasprava. Svi su se složili da je itekako važna bolja međusobna suradnja i povezanost katoličkih medija na našim prostorima, iako se naši listovi izdaju na različitim jezicima i različitim područjima. Usprkos brojnim poteškoćama koje nas prate, od kojih su na prvom mjestu financijske poteškoće, zahvaljujući ljudima dobre volje koji se žrtvuju za izlaženje naših listova, ipak uspijevamo više-manje uspješno pronositi poruku Krista i Crkve. Svakako, u budućnosti trebamo nove stručne suradnike, kako ne bismo ostali na marginama medija, osobito onim elektroničkim. Za to nam je opet potrebna intenzivna suradnja i međusobno nadopunjavanje. Ako uspijemo ostvariti barem dio ovoga što smo se dogovorili, onda će i naš "osamdesetogodišnjak", list Blagovijest, kao i svi katolički listovi postići svoj svrhu.
s. Emanuela