Događanja u Subotičkoj biskupiji
Sv. Rok
Devetnica sv. Josipu u znaku duhovnih zvanja
Svetkovina sv. Josipa i ove godine
svečano je proslavljena u crkvi
Sv. Roka u Subotici. Euharistijsko
slavlje 19. ožujka predvodio je biskup
mons. dr. Ivan Pénzes u zajedništvu
s dvanaest svećenika i jednim
đakonom.
U prigodnoj propovijedi biskup
Pénzes je istaknuo dvije kreposti sv. Josipa
- krepost ozbiljnosti i odgovornosti,
naglasivši da bi te kreposti trebale
resiti i sve članove kršćanskih obitelji a
napose očeva. Iz svoga djetinjstva podsjetio
se kako ga je otac još kao dijete
vodio za ruku svake nedjelje na misu.
Da toga nije bilo, možda danas ne bih
bio ovo što jesam, zaključio je biskup te
je pozvao roditelje da, ugledajući
se u primjer sv. Josipa, budu brižni
u odgoju svoje djece u vjeri,
jer će ih tako učiniti spremnima
da se odazovu i u duhovno zvanje,
ako ih Gospodin pozove. Na
kraju mise on je župniku Andriji
Anišiću čestitao srebrni
jubilej svećeništva i okupljene
vjernike pozvao da mole za
svoje svećenike i za nova duhovna
zvanja.
Na misi su riječ Božju čitali
i predmolili molitve vjernika najbolji
subotički recitatori na hrvatskom
jeziku koji nastavljaju
natjecanje na pokrajinskoj i republičkoj
razini. Na svečanoj sv. misi pjevali su
združeni zborovi župe Sv. Roka, Marije
Majke Crkve i zbora mladih Collegium
musicum catholicum s njihovim ravnateljima
s. M. Jasnom Crnković i Miroslavom
Stantićem, a za orguljama
su bili mr. Ervin Čeliković i mr. Kornelije
Vizin.
Blagdan sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog
naroda i domovine, na prijedlog
Hrvatskog nacionalnog vijeća, kao
svoj blagdan slavi i hrvatska zajednica u
R. Srbiji. Stoga su se na toj misi okupili
i članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća
te brojni predstavnici drugih hrvatskih
udruga u R. Srbiji. Prije svete mise okupljene
je pozdravio i čestitao blagdan
predsjednik HNV-a Branko Horvat.
Poslije mise, u župnoj dvorani predstavljena
je knjiga Josipa Temunovića
Bilježnica za povijest bunjevačkih i šokačkih
Hrvata u izdanju Hrvatskog akademskog
društva i Hrvatske riječi.
Knjigu je predstavio glavni urednik Zvonika
mr. Mirko Štefković a o njenom
značaju par riječi je rekao i dr. Slaven
Bačić, predsjednik HAD-a.
Svečanoj proslavi svetkovine sv.
Josipa u crkvi Sv. Roka prethodila je devetnica.
Svaku večer u 17 sati bio je
križni put, krunica, klanjanje ili neka
druga pobožnost a u 17,30 sati sv. misa
i prigodna propovijed. Župnik mr. Andrija
Anišić, odlučio je da u godini njegova
srebrnog jubileja svećeništva
okvirna tema ovogodišnjih propovijedi
bude: "Sv. Josip i duhovna zvanja". Dok
zahvaljujem Bogu na velikom daru svećeništva,
želio sam u ovoj devetnici i sam
ali i u zajedništvu s vama, dati doprinos
novim duhovnim zvanjima u Subotičkoj
biskupiji i u cijeloj Crkvi, rekao je župnik
štovateljima sv. Josipa na početku
devetnice. Svi ovogodišnji propovjednici
u devetnici su, kako je objasnio župnik,
povezani s njegovim svećeništvom,
i dobili su zadaću da osim prikaza o
svom štovanju sv. Josipa kažu koju riječ
i o povijesti svoga zvanja. Osim toga sudionici
devetnice mogli su čuti kako sv.
Josipa štuju karmelićani i karmelićanke,
franjevci i franjevke. Jedan od
najmlađih svećenika Subotičke biskupije
vlč. Marijan Vukov ispričao povijest
svoga zvanja a njegovi roditelji kako
su ga pratili na njegovom putu do svećeništva
i kako ga sada prate u njegovom
svećeništvu. U okviru devetnice,
15. ožujka proslavljen je Dan trudnica.
Na slavlju se toga dana osim brojnih
vjernika okupilo se 16 trudnica koje su
primile na kraju mise poseban
blagoslov kako to predviđa
Obrednik Blagoslovi. Dan biskupa
Lajče Budanovića o 51.
obljetnici obilježen je 16. ožujka.
Toga dana je mons. dr.
Andrija Kopilović govorio o
duhovnim velikanima bačkih
Hrvata - o biskupima Antunoviću,
Budanoviću i Zvekanoviću
te o Blašku Rajiću. Slavljenik
mr. Andrija Anišić je 18. ožujka
zahvalio Bogu za 25. godina
svoga svećeništva, a na misi je
pjevao VIS Proroci. U srijedu, 12.
ožujka, gosti na devetnici bili su
poglavari i sjemeništarci sjemeništa
Paulinum, a misno slavlje predslavio je
rektor sjemeništa mons. József Miocs,
dok je prigodnu propovijed održao duhovnik
sjemeništa mons. Marko Forgić.
Najmlađa sestra Kćeri Milosrđa iz
Subotičke biskupije, rodom iz župe Sv.
Roka, s. M. Jasna Crnković govorila je o
povijesti svoga zvanja i kako je bl. Marija
Petković štovala sv. Josipa, a s. M.
Eleonora Merković govorila je o štovanju
sv. Josipa u Misijama te o svom
životu i djelovanju u Južnoj Americi.
Andrija Anišić
Film i večer posvećena Čuvarima Božjeg groba
Običaj čuvanja Božjeg groba u subotičkim crkvama,
napose u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske,
dobio je i novu medijsku dimenziju - zabilježen je na
dokumentarnom filmu u režiji Rajka Ljubiča a po ideji
Ivana Ivkovića Ivandekića, Zvonimira Sudarevića i Marinka
Piukovića. Večer posvećena ovom svojevrsnom
vjerskom fenomenu održana
je 30. ožujka u Velikoj
vijećnici Gradske
ku-će u organizaciji
Katoličkog instituta za
kulturu, povijest i
duhovnost "Ivan Antunović"
u Subotici.
O pobožnom običaju
čuvanja Božjeg groba govorio
je mons. dr. Andrija
Kopilović i naglasio da je
to vrlo star običaj, čija povijest
seže u srednji vijek, a
očuvan je na području bivše
Austro-Ugarske monarhije
te je podsjetio na početke
njegova obnavljanja: Običaj
se održavao sve dok se nije i
u školi počeo zabranjivati vjeronauk, te je riskantno bilo biti
čuvar Božjeg groba. Tada je nastala kriza. Kako sam baš u to
vrijeme bio zaređen za svećenika, promatrao sam taj fenomen,
i hvala Bogu, uspio sam tada sa svojim vjernicima, najprije sa
salašarima, koji nisu ovisili o tadašnjoj vlasti, a potom i školarcima,
oformiti skupinu od nekoliko čuvara. Kasnije se pojavila
generacija mladih, među kojima i momci obitelji Piuković,
koji su nastavili tradiciju čuvanja Božjeg groba u narodnim
bunjevačkim nošnjama.
O svom sudjelovanju u čuvanju Božjeg groba dirljivo su
govorili aktualni voditelji Josip Skenderović i Željko Kujundžić.
Čuvari Božjeg groba
danas imaju pedesetak članova
te su registrirani kao
Zajednica katoličke mladeži
u Ministarstvu vjera. Oni
imaju još jednu časnu ulogu,
među sobom biraju bandaša
koji je na Dužijanci
predvoditelj najveće manifestacije
Hrvata Bunjevaca.
Ovu su večer posebnom
učinili nekadašnji "čuvari"
kojima su uručene zahvalnice
te aktualni "čuvari"
katedralnog Božjeg groba,
odjeveni u bunjevačku nošnju.
Nekoliko korizmenih
napjeva izveo je zbor Collegium
Musicum Catholicum pod ravnanjem Miroslava Stantića.
Veliki broj posjetitelja, među njima generalna konzulica
Ljerka Alajbeg i konzulica Mirela Lucić, dogradonačelnik
Pero Horvacki, republički zastupnik Petar Kuntić i mnogobrojni
predstavnici društvenog života posvjedočili su da je duhovna
dimenzija temelj narodnog bića Hrvata Bunjevaca u
Vojvodini. /K. Čeliković/
Križni put mladih u Subotici
Na V. korizmenu nedjelju, 29. ožujka, umjesto na subotičkoj
Kalvariji, Križni put mladih zbog kiše je održan u župnoj
crkvi Isusova Uskrsnuća.
Ove godine mladi su molili postaje Križnoga puta objavljenog u
prošlom (173.) broju Zvonika, autorice Željke Zelić. Mladi su se podijelili
u čitanju meditacija uz svaku postaju, a djeca koja su pred oltarom
stajala uz križ uvodila su kratkim zazivima u svaku postaju,
držeći u rukama slike postaja križnoga puta. Molitvu je predvodio župnik
mons. Bela Stantić, a kratko razmatranje nakon pobožnosti
imao je vlč. Mirko Štefković. U svojemu obraćanju mladima, zaustavivši
se posebno na petoj i šestoj postaji, tj. na Isusovu susretu sa Šimunom
Cirencem i s Veronikom, Štefković je ustvrdio kako Isus u
tim susretima objavljuje veliku činjenicu našeg ljudskoga bića: čovjek
je biće u potrebi. Ta značajka našega bića upućuje nas prije svega na
druge, na Boga. Nema onoga čovjeka na svijetu koji bi sam sebi mogao
biti dostatan. Zato je važno pažljivo se i strpljivo ophoditi s našim životnim
potrebama bilo da su materijalne, duševne ili duhovne naravi. Pomoći
i dopustiti da mi se pomogne, dinamika je rasta u ljubavi, pa tako
i sve naše poteškoće i križevi, ukoliko su zaista prepoznate i prihvaćene,
mogu pridonijeti tome rastu, zaključio je Štefković. Na kraju križnoga
puta, mons. Stantić je upriličio mali kviz znanja iz vjeronauka za vjeronaučnu
djecu koja su bila na križnome putu.
Osim križnoga puta za mlade, na Kalvariji je također održan i križni
put za djecu te križni put za sve: mlade, djecu i odrasle. /Zv./
Proštenje u Deronjama
Na blagdan sv. Josipa, zaručnika Blažene
Djevice i glavara sv. Obitelji, 19. ožujka, već
treću godinu za redom svetom misom proslavljeno
je proštenje u Deronjama.
Kako u tome mjestu ima jako malo katolika,
predvođeni svojim župnikom preč. Marijanom
Dejom, na proštenje hodočaste vjernici iz Selenče.
Tako je toga dana u 9 sati bila misa na slovačkom,
a u 10 na hrvatskom jeziku. Obje mise predvodio je
dekan Dej, a koncelebrirao mjesni župnik vlč.
Josip Štefković. Na drugoj misi nazočio je i umirovljeni
mjesni pravoslavni paroh.
Iako su ovu župu napustili gotovo svi vjernici
progonom Nijemaca za vrijeme i nakon II. svjetskog
rata, župna crkva Sv. Josipa ponovno je postala
upotrebljiva. Potrebno je uraditi još puno toga da
ona zablista u svom sjaju, no važno je što se nastojanjima
župnika uspjelo učiniti to da budu odrađene
najneophodnije sanacije na krovu, stavljeni prozori
koji su nedostajali i naprave nova vrata. Ostaje nam
i dalje moliti se sv. Josipu, kako bi i preostali radovi
mogli biti učinjeni i time sačuva ta lijepa crkva.
N. N.
Biskupi naše BK zasjedali u Beogradu
Članovi Međunarodne Biskupske Konferencije sv.
Ćirila i Metoda, zajedno s apostolskim nuncijem u R.
Srbiji mons. Eugeniem Sbarbarom, okupili su se na
XXII. redovito plenarno zasjedanje u Beogradu od 30.
ožujka do 1. travnja. Upoznavši se s događajima i izazovima
od posljednjega zasjedanja (Ohrid, 11.-13. studeni
2008.) suočili su se s mnogim pitanjima u Crkvi,
na ekumenskom i međureligijskom području, te u društvu.
Posebnu pozornost
biskupi su posvetili
katoličkoj obitelji,
koja živi u kompleksnom
okruženju i suočava
se s tolikim radikalnim
pitanjima. U
ozračju društvenih komunikacija,
koje na
pravom mjestu ne traže
istinu i ljubav, i tolikih
zakona koji nisu
u suglasnosti s evanđeoskim
vrijednostima,
katolička obitelj
treba posebnu svestranu i kompetentnu podršku svih članova
Crkve. Biskupi su odlučili da i nadalje traže putove podrške
obitelji, kako bi ona mogla postati i biti ono što u Božjim planovima
jest, te snažno pozivaju sve koji imaju utjecaja, odgovornosti
i vlasti, da uvijek budu u službi obitelji, a time i u
službi života, kulture i prave civilizacije na europskom kontinentu.
Slušajući neprekidni glas svojih vjernika, klera i redovništva,
koji žele susresti Svetoga Oca kao i vjernici drugih susjednih
zemalja, te spominjući se tako važnih predstojećih
društvenih i vjerskih jubileja na ovim prostorima, biskupi su
odlučili ponovno obnoviti svoj poziv svetom ocu Benediktu
XVI. da posjeti naše mjesne Crkve i potakne još veću snagu za
svjedočenje evanđeoskoga svjetla. Uvjereni su da je jedinstvo
Kristovih učenika najveći dar Europi i čovječanstvu.
U istom duhu biskupi na odgovornost potiču sve članove
Crkve, tj. da budu osjetljivi za sve potrebne, osobito u ovo vrijeme
krize. U svim župama, dekanatima i biskupijama Caritas
treba pronaći nove volontere i osobe velikodušne kreativnosti,
koje bi spriječile ponižavajuće oblike siromaštva među
svim stanovnicima zemlje
i promovirale što
veću solidarnost i supsidijarnost
na svim razinama.
Biskupi su
nadalje predstavili rad
Vijeća i Komisija te razgovarali
o boljoj efikasnosti
svih tijela Biskupske
konferencije.
Upriličen je susret
s Emmanuelom
Ferrariem, predsjednikom
Svjetske udruge
Radio Marija, koji je
predstavio rad i problematiku
ovog projekta u Srbiji, i u drugim zemljama naše
BK. Biskupi su primili i razmatrali pismo svetog oca Benedikta
XVI. upućeno biskupima Katoličke crkve s obzirom na
skidanje izopćenja četvorici biskupa koje je posvetio nadbiskup
Lefebvre. Odlučeno je da se Svetom ocu uputi pismo s
izrazom solidarnosti i podrške njegovim nastojanjima oko jedinstva
Crkve.
Euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Uznesenja Blažene
Djevice Marije u Zemunu i u crkvi Sv. Antuna u Beogradu,
biskupi su se susreli s vjernicima te odredivši program
budućih susreta, završili zasjedanje zahvalnom molitvom.
/Priopćenje za javnost/
Vršenje volje Božje na putu spasenja
Na trećem korizmenom predavanju, u ponedjeljak
16. ožujka u Hrvatskom domu o. Vjenceslav Mihetec
je razmatrao izraz Molitve Gospodnje Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
Predavač je molitvu Očenaša nazvao odgojiteljicom kršćanstva,
a povijest nam govori o ostvarenju volje Božje. Često
se naša volja ne podudara s voljom nebeskog Oca, a ljudi volju
Božju nazivaju sudbinom. Otac Vjenceslav se osvrnuo na život
svetoga Josipa, koji ima svoj život, zaručnicu, raduje se, ali
volja Božja je drukčija. Poslije razmišljanja odlučuje otići, ali
mu anđeo poručuje: Ne boj se! i sveti Josip prihvaća volju
Božju. Prihvatiti volju Božju je opasno jer nas Bog vodi kroz
klance kušnje, ali nikada ne ostaje daleko od nas, rekao je predavač,
dodajući da prihvaćanjem Očeve volje ostajemo slobodni
bez obzira na okolnosti koje nas okružuju. Čovjek nije
dužan odreći se svoje volje u susretu s Božjom, već se po Božjemu
planu usavršiti, a sadržaj toga je spasonosnost. Prošnja
Budi volja tvoja cilja na aktivno ponašanje čovjeka koji treba
vršiti volju Božju sa svim posljedicama. Najbolji primjer za to
je Isus Krist koji je svojim stavom u Getsemaniju i sa cijelim
svojim životom potvrdio da je vršio volju Božju, što bi moglo
biti i njegovo geslo.
U nastavku razmatranja prošnje, predavač je naveo da
nebo nije samo budućnost, već je ono norma vršenja volje
Božje na zemlji, koja bi malo po malo trebala postajati nebo.
To je dužnost svakog kršćanina ali se javlja problem u neprijateljskim
snagama koje dolaze iz slobode ljudskog duha. Bog
je u svojoj slobodi čovjeka stvorio slobodnim, stvorio je samo
dobro, ali je čovjek izlazeći iz tog dobra otišao u sjenu gdje
počinje razgrađivati Kraljevstvo Nebesko, a nebo nam se ukazuje
kao uzor, kao slika kako bi trebalo biti na zemlji. Volja
Božja se sastoji u vršenju više pravednosti i ona je viša ljubav,
ne radi čovjeka, već radi Boga. Onom tko vrši ovu volju Bog sve
okreće na dobro, a najbolji uzor u tome nam je Isus Krist, zaključio
je predavač. Daliborka Malenić je i na ovoj tribini
odsvirala nekoliko prigodnih pjesama. /Zlatko Gorjanac/
Kruh za svakog siromaha pod kapom nebeskom
Četvrti korizmeni susret održan 23. ožujka, kojeg
organiziraju karmelićani u suradnji sa HKUD "Vladimir
Nazor" iz Sombora, započeo je molitvom Očenaša,
molitvom koja se razmatra tijekom korizme. U ovom
susretu je razmatrana prva od
četiri zadnje prošnje "Kruh naš
svagdanji daj nam danas", o
kojoj je govorio o. Vjenceslav
Mihetec.
Kako je govor o kruhu svagdanjem
povezan s Presvetim Sakramentom
Euharistije, prije samog
predavanja o. Zlatko Žuvela
je pročitao misao Sluge Božjega
oca Gerarda Tome Stantića o Euharistiji.
Otac Vjenceslav je naveo
da je kruh središnjica čovjekova života.
Kada je čovjeku zadano da
radom svojih ruku obrađuje zemlju
i privređuje svoj kruh, povučena je
snažna crta sličnosti između Boga
i čovjeka. Čovjek je Bogu sličan po
stvaralačkom radu, jer Bog je stvoritelj,
on je svijet stvorio ali ga nije
dovršio, to je ostavio nama danas,
da svojim radom svijet dovršimo, a
oni iza nas će nastaviti tamo gdje
mi stanemo. Neki tumače da je Bog čovjeka prokleo zadavši
mu rad, da u znoju lica svoga i u žulju šake svoje privređuje.
Ovo je zadano čovjeku ne kao prokletstvo, već je zadatkom
rada i stvaranja Bog čovjeka učinio sličnim sebi. Pater je posebno
naglasio kako u molitvi Očenaša molimo "kruh naš", a
"ne kruh moj", jer je to molitva zajedništva bez ikakve sebičnosti
i u toj smo molitvi povezani sa svima. Kada se kruh i
Riječ povezuju nastaje pretvorba, a po svetoj pričesti smo pozvani
na pretvorbu svoga života, svoga postojanja. Otac Vjenceslav
je razmatrajući riječ "danas" u ovom zazivu, naveo da
dan treba biti čvrsto utemeljen na
Bogu, jer ako nije tako on će ostati
prazan. Čovjek svakoga dana mora
na sebe preuzeti odgovornost za
svoju riječ i svoje djelo. Čovjeka ne
smije obuzeti briga za sutra jer on
živi danas, a sutra će opet biti danas
i tu ne smijemo napraviti prazninu.
Mihetec se osvrnuo i na problem
gladi u svijetu i nepravedne raspodele
dobara. Istaknuo je kako Zli jako
koristi slobodnu čovjekovu volju.
Dok se s jedne strane hrana baca i
čovjek ne zna što bi s viškom, s
druge strane čovjek umire od gladi.
Stoga treba znati da kruh naš svagdanji
nije samo za nas, nego za svakoga
siromaha pod kapom nebeskom.
Imati - guši čovjeka, a to imanje
guši onog na drugoj strani koji
nema.
Uslijedila su na kraju pitanja i
komentari. Otac Vjenceslav Mihetec
je govorio i o radu i kako je potrebno svakome dopustiti da pošteno
radi i da zarađuje svoj kruh. Komentarima u svezi s
ovom temom su se priključili i župnik župe Presvetog Trojstva
preč. Josip Pekanović, kao i župnik župe Sv. Križa dr.
Marinko Stantić.
Otpustiti da bi nam bilo otpušteno
U ponedjeljak 30. ožujka, u Hrvatskom domu u
Somboru je održan peti po redu ovogodišnji korizmeni
susret, a predavač je bio o. Jure Zečević iz samostana
Majke Božje Remetske u Zagrebu.
Otac Jure je upozorio da smo često
hvalisavi i da volimo reći da smo sve što
imamo i posjedujemo stekli sa svojih
deset prstiju. Tu su lijepo došle riječi sv.
Pavla: Što imaš a da nisi primio? (1 Kor
4,7) Zaključak je, dakle, da uvijek postoji
netko od koga primamo, a to je prije
svega dragi Bog. Također postoje oni kojima
dugujemo, oni koji nama duguju i
svi smo u mreži dugovanja, a dugovi opterećuju.
Uzmemo li u obzir da su ovdje
dugovi grijesi, tereti koje drugima nismo
oprostili, Očenaš je opasna molitva i s
opasnošću koju predstavlja je i molitva
spasonosne prigode za nas. Stoga je predavač
upozorio kako moramo biti svjesni
riječi koje izgovaramo u Isusovoj molitvi. Jer ako mi ne otpuštamo
dužnicima našim, onda govorimo: "Bože, ne otpusti nam
duge naše, jer ni mi ne otpuštamo dužnicima našim." Tu je
dakle opasnost molitve Gospodnje, ali to
ne znači da je ne treba moliti, već treba
oprostiti, pomiriti se. To najbolje kazuju
Isusove riječi: Mjerom kojom mjerite mjerit
će vam se (Mk 4,24). Koliko smo otpustili
i oprostili drugima, toliko je i nama
otpušteno i oprošteno. Zato su ove riječi
Očenaša poput bumeranga, jesmo li oprostili
drugima i nama se oprašta, vraća nam
se oprost. Stoga je o. Jure Zečević zaključio
da je potrebno dobro se zagledati u eshatološku
budućnost, progledati kroz
prste i otpustiti onima koji su se ogriješili
o nas i biti svjestan da sa svojim grijesima
nismo izgubljeni ako opraštamo.
Z. Gorjanac
Korizma u Sonti
Milosti je čas Isus zove nas - geslo je ovogodišnjeg
korizmenog vremena, koje je bilo napisano na oltaru u
župnoj crkvi u Sonti.
Uz tekst, pred oltarom je bila prikazana trnova cesta i cipele
različitih životnih dobi (djeca, mladi, odrasli i stari) kao
poticaj vjernicima da si posvijeste kako je korizma vrijeme
kad Isus zove svakoga da razmišlja nad njegovim trpljenjem
i dublje proživljava njegovu muku. I doista, svaki se odazvao
pozivu. Djeca su u lijepom broju dolazila i vodila pobožnost
križnog puta, zatim su dobivali cvjetiće koje su kao znak svoje
ljubavi prema Isusu stavljali na trnje pred oltarom. U nedjelju
su imali radionice gdje su izrađivali različite uskrsne
ukrase. Mladi su vodili nedjeljni križni put i jedna skupina
mladih sudjelovala na križnom putu mladih u Subotici.
Za odrasle i starije organizirana su korizmena predavanja
na koja su došli različiti predavači: djelatnica Centra za
duhovnu pomoć (CDP) iz Zagreba Katarina Ralbovsky, sestra
Sv. Križa iz Đakova s. Karmela Dominković te župnik
subotičke župe Sv. Roka mr. Andrija Anišić i župnik subotičke
župe Marija Majka Crkve, dr. Andrija Kopilović. Zahvalni
smo Bogu na milostima koje smo primili u danima
korizme, iščekujući radost Uskrsa. /Katehistica Kristina/
Dani A. G. Matoša
i dr. Jospia Andrića
U Plavni će se 25. i 26. travnja ove godine prvi
puta održati manifestacija Dani A. G. Matoša i dr. Josipa
Andrića. Odmah nakon najvećeg kršćanskog
blagdana Uskrsa, oživjet će neka, skoro već zaboravljena
glazbena djela dr. Andrića, a ponovno će se čuti
pjesme velikog književnika A . G. Matoša. Ovom značajnom
kulturnom događaju prethodilo je nekoliko
znakovitih datuma tijekom korizmenog i uskrsnog vremena,
a koji su bili temom razmišljanja
i razmatranja
starijih župljana.
Križni je put pratio dr. Andrića čitav život, a nije zaobišao
ni A. G. Matoša. Ove godine 14. ožujka prisjetili smo se
115. obljetnice Andrićeva rođenja, a 17. ožujka 95. obljetnice
Matoševe smrti. Bista dr. Andrića, koja je stajala ispred
crkve, nezakonito je srušena 26. travnja 1972. godine, ali je
na isti dan 2007. godine vraćena na staro mjesto, pa ponovno
krasi središe sela. U kronologiji treba spomenuti i 22. travnja
2003. kada je umro Antun Đarvari, najveći prijatelj dr.
Andrića iz Plavne i jedan od najzaslužnijih osoba za praizvedbu
operete Na vrbi svirala u Plavni. Treba spomenuti još
jedan zanimljiv podatak: prije 240 godina, 20. travnja 1769.
godine, Bazilije Ikotić je imenovan prvim svjetovnim župnikom
župe Sv. Jakova u Plavni. Do tada su župom upravljali
franjevci iz Bača. Spomenut ćemo samo još jedan interesantni
datum: 13. ožujka 2008. službeno je registriran HKUPD
"Matoš". Predstavnici ovog društva nedavno su nazočili književnoj
večeri "Stihom do portreta", u organizaciji udruge
građana "Urbani Šokci" i njihove predsjednice Marije
Šeremešić u Somboru. Tom prigodom upoznali su se slikom
i djelom pjesnika Ante Jakšića i Stipana Bešlina. I oni
su imali svoje križne putove, ali su ostavili za sobom velike
plodove. Nažalost, pripadnici naše zajednice još uvijek ne
znaju puno o našim velikanima i njihovim djelima. Nadamo
se da će manifestacija Dani A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića
u Plavni unijeti malo više svjetla u našu kulturnu baštinu i
ojačati temelje naše kulturne afirmacije. /Zvonimir Pelajić/
Palijativna njega
Djelatnici Caritasa Subotičke biskupije, koji se
bave brigom i njegom starih, sudjelovali su seminaru
od 10. do 12. ožujka na trodnevnom na temu Palijativna
njega. Predavačice su bile dvije mlade stručnjakinje
iz Erdelja, Gabriella Moni i Gabriella Gál.
Posebna tema je bila rad s teško oboljelima i umirućim
bolesnicima. Kako se djelatnici na terenu često susreću s
ovakvim bolnim problemima, djelatnici Caritasa iz Subotice
i Sente velikim angažmanom i pažnjom pratili su predavanja.
Puno primjera pomoglo je shvatiti što znači gubitak vitalnih
funkcija svakome biću, a tim više i čovjeku. Palijativna njega
je humani pristup umirućima. Ovaj problem nije samo zdravstvene
naravi, nego je potrebno raditi i s obitelji i onima koji
dolaze u kontakt s bolesnikom. Zdravstveno je potrebno učiniti
sve kako bi bolesnik sa što manje bolova proživio svoje
posljednje dane, istaknule su predavačice. Danas već postoje
odgovarajući analgetici, koji umanjuju nesnošljive bolove.
Međutim, to još nije dovoljno. Takvim bolesnicima je prijeko
potrebno okolinu učiniti što više dostojnom čovjeka i pomoći
duhovnoj pripremi prihvaćanja neizbježne smrti.
Čovjek teško prihvaća promjene, a još teže ono što je
nepromjenjivo kao i stvarnost gubitka. Ovdje je potrebno
otvorenom ljubavlju prema bližnjemu podržati obitelj i one
koji okružuju bolesnika. Sva pitanja na seminaru su obrađivana
po kršćanskoj ljestvici vrednota, te je svatko mogao
osjetiti koliko je puno naučio, a nadamo se da će i u praksi
uspijevati predano provoditi u djelo, na korist bolesnika, njihove
okoline i samih djelatnika.
dr. Tünde Börcsök
Hodočasnici iz Potisja u Baču
U povodu proslave
Godine apostola Pavla,
zaštitnika Subotičke biskupije
i župne crkve u
Baču, 14. ožujka vjernici
iz Potiskog arhiprezbiterata
pohodili su
našu crkvu.
Nakon posjeta zidinama
stare bačke tvrđave
rijeka hodočasnika uputila
se prema franjevačkoj crkvi.
Davno se u Baču nije
vidjelo toliko mnoštvo. U
rano popodne u župnoj
crkvi je bilo klanjanje, koje
je predvodio vlč. Gábor
Baráth. Poslije klanjanja u crkvi je uslijedilo predavanje o
apostolu Pavlu, koje je imao vlč. mr. Endre Horváth.
Nakon pauze za odmor i okrjepu, u 16 sati hodočasnici su molili
križni put na mjesnoj Kalvariji. Vrhunac dana bila je sveta
misa, koju je u koncelebraciji dvadesetak svećenika predslavio
mons. Endre Gyulay, umirovljeni segedinski biskup.
Misno slavlje svojim pjevanjem
uveličao je zbor iz
Kanjiže.
Ovom prigodom u
Bač je došlo više od 500
hodočasnika. Za tu zgodu
uz oltar je bio postavljen
krasan veliki kip apostola
Pavla, koji je prije više od
25 godina bio na glavnom
oltaru. Zahvaljujući nastojanjima
našeg župnika,
vlč. Josipa Štefkovića,
kip je nedavno restauriran.
Sve te događaje medijski
su pratili Radio Marija i lokalna
kabelska televizija.
Zbilja su to bili događaji za pamćenje, jer jednom se slavi
2000. obljetnica od rođenja apostola naroda sv. Pavla. Glavni
organizatori ovog hodočašća su bili mladi svećenici vlč. József
Szakály, vlč. Gábor Baráth i vlč. Árpád Verebélyi, a u
realizaciji su im pomogli župnici koji su doveli svoje hodočasnike
i domaćini. /s. Paulina/
80. obljetnica lista Blagovijest
Na blagdan Navještenja Gospodnjeg, 25. ožujka,
list Beogradske nadbiskupije Blagovest/Blagovijest,
jedan od najstarijih katoličkih listova na Balkanu, svečano
je proslavio svoj 80. rođendan. Tom prigodom je
u domu Beogradske nadbiskupije upriličen susret katoličkih
novinara iz svih naših biskupija.
Pozivu su se odazvali legenda katoličkog novinarstva u
Vojvodini vlč. Roman Miz, ravnatelj izdavačke kuće Agape fra
dr. Károly Harmath, urednik katoličkog lista Zvonik vlč.
mr. Mirko Štefković, voditeljica
informativnog ureda
Zrenjaninske biskupije Szöszill
Kovács, predstavnici
Radija Marije koji su ujedno
prenosili misno slavlje, dopisnici
i prijatelji lista, kao i
bivši urednici fra Leopold
Rochmes i mons. dr.
Marko Čolić.
Susret je započeo svečanim
liturgijskim slavljem
u crkvi Krista Kralja u Beogradu,
kojeg je predvodio
beogradski nadbiskup mons.
Stanislav Hočevar. Prisutne je na početku pozdravio sadašnji
urednik vlč. Stjepan Barišić. U propovijedi je nadbiskup,
čestitajući jubilej, ohrabrio sve nazočne da se nikada ne
umore u moru današnjih medija jasno i hrabro navješćivati
spasenje Božje. U prinosu darova suradnici Blagovijesti donijeli
su prvi i najnoviji broj lista.
Nakon svete mise susret je nastavljen u prostorijama
Beogradske nadbiskupije. Nakon uvodnog nadbiskupovog
govora, urednik Barišić je prikazao značaj jednog katoličkog
lista u današnjem vremenu i predložio nekoliko inicijativa za
bolju suradnju i povezivanje katoličkih novinara. Zatim je s.
Emanuela predstavila hod lista kroz njegovih 80 godina, a
dr. Milutin Novaković sažeto je prikazao dokumente Sv.
Stolice o uporabi i mjestu medija u Katoličkoj crkvi od Drugog
vatikanskog koncila do danas.
Nakon predavanja razvila se rasprava. Svi su se složili da
je itekako važna bolja međusobna suradnja i povezanost katoličkih
medija na našim
prostorima, iako se naši listovi
izdaju na različitim
jezicima i različitim područjima.
Usprkos brojnim
poteškoćama koje
nas prate, od kojih su na
prvom mjestu financijske
poteškoće, zahvaljujući ljudima
dobre volje koji se
žrtvuju za izlaženje naših
listova, ipak uspijevamo
više-manje uspješno pronositi
poruku Krista i
Crkve. Svakako, u budućnosti
trebamo nove stručne suradnike, kako ne bismo ostali
na marginama medija, osobito onim elektroničkim. Za to nam
je opet potrebna intenzivna suradnja i međusobno nadopunjavanje.
Ako uspijemo ostvariti barem dio ovoga što smo se
dogovorili, onda će i naš "osamdesetogodišnjak", list Blagovijest,
kao i svi katolički listovi postići svoj svrhu.
s. Emanuela
|
|
|