Djeca
Velike tajne
Tko može reći da zna tajnu Isusova
uskrsnuća? A uzašašća na nebo? Kako
se to zbilo? Je li to moguće? Kako mogu
tri osobe biti Bog - tajna Presvetoga Trojstva! Tko je
Duh Sveti? Kako izgleda? Kao ptica? Još jedan tajna.
Ovo su velike tajne naše kršćanske vjere. Mi
vjerujemo u USKRSNUĆE, Isusovo UZAŠAŠĆE na
nebo, u PRESVETO TROJSTVO, vjerujemo u DUHA
SVETOGA.
Sve su to dani koje upravo sada proživljavamo i
o kojima razmišljamo kao ljudi - ljudski. Mi zapravo
ne znamo kako nabrojane tajne opisati, ali nam Bog
govori kroz svoju RIJEČ, kroz MOLITVU, kroz ljude
koji čine DOBRA DJELA.
Dragi Zvončići i Zvončice, možda netko od vas
ovih dana pristupa svojoj Prvoj svetoj ispovijedi,
Prvoj Pričesti ili će možda primiti pečat dara Duha
Svetoga. U ovim velikim tajnama je i velika Božja milost i blizina.
Kad primamo Boga u svetoj Hostiji postajemo crkva - sveto mjesto. Onda moramo jako paziti
da ničim ne povrijedimo ni sebe ni druge, dakle ni Boga.
Za velike tajne trebaju i veliki ljudi - ne samo rastom, već velikoga srca. Djeca znaju biti velika
jer brzo opraštaju i zaboravljaju na sve loše i brzo se posvećuju radosti. Takve Bog voli. I eto
nam recepta za sreću: bit ćemo blizu Boga ako brzo, odmah svakome sve oprostimo i kažemo:
Bože, Ti sve to sredi. Bog je ZAKON! To znate. Neka tako bude. Budite veliki i čuvajte velike tajne!
Vaša Zvončica
Ekumenski sat u Bajmoku
Nisam mogla ni zamisliti da projekti koji se urade
skupa mogu biti tako krasni!
Još na Drugom
vatikanskom koncilu
dobili smo zadatak koji
se zove - ekumenizam.
Odskora osnovan
mali tim kateheta
i zajednički projekti
prvi su koraci koje
smo napravili u osnovnoj
školi u Bajmoku.
Prvi projekt uspjeli
smo provesti za blagdan
Isusova rođenja -
Božić. Sada je bio plan
osmisliti način na koji bi se vjeroučenicima u nižim
razredima mogla predočiti posljednja sedmica Isusova
zemaljskog života. To smo učinili izradivši "preklopnicu"
sa slikama za bojanje uz koju su vjeroučenici
sami morali staviti naslov i prepričati ih kod kuće, naravno
- nakon sata, na kojem smo prethodno o svakom
događaju koji je u "preklopnici", posebno govorili.
Za nju su potrebna otprilike tri školska sata, za
umješnije katehete možda su dovoljna dva. Neke smo
sate uspjeli održati skupa s vjeroučiteljem ocem Velimirom
Vrućinićem i djecom koja pohađaju pravoslavni
vjeronauk u bajmočkoj osnovnoj školi (što se može
vidjeti na slici) u
pravoslavnoj crkvi
Sv. Georgija u Bajmoku,
pa je to
bilo još i ljepše -
ekumenizam na
djelu! Lijepo kaže
pjesma "ko braća
zajedno živjeti" -
jer naš je Gospodin
ustanovio jednu
Crkvu, zato
mislim da je dobro
teme koje se
podudaraju katkad
uraditi skupa s braćom pravoslavnima. Ponekad
je izvedba sata bila doista teška, jer su riječi, imena
koja izgovaramo na hrvatskom jeziku u srpskom jeziku
drukčija, ali uz Božju pomoć i široko srce, sve je,
vjerujte, moguće i izvedivo.
Mirela Sakač, katehistica
Kutak Sluge Božjega
o. Gerarda Tome Stantića
Naše malo
hodočašće
Živim u Durđinu, prelijepom
selu. Tu idem u školu i na vjeronauk. Moja je
župa posvećena svetom Josipu. Tu idem u crkvu.
U ovom selu djetinjstvo je proveo Gerard Tomo
Stantić.
U mojoj crkvi ima više pobožnosti od kojih je
meni najdraža proslava Gerardovog dana. Svake
godine, kada počinje ljeto i raspust, mi hodočastimo
na mjesto gdje je bio salaš o. Gerarda. Kad
tamo idemo, svi su radosni jer je to lijep doživljaj.
Nas djecu obično preveze u traktorskoj prikolici
moj tata. Tamo sjedimo na slami i dekama da nam
bude udobno. Usput pjevamo svete i druge pjesme,
sve što znamo.
Kad stignemo odrasli mole krunicu, a i mi s
njima molimo i zapjevamo jednu pjesmu. Kad se
sve završi, pijemo vode iz bunara i osvježimo se,
jer uvijek bude vruće. Pomalo smo već i gladni,
pa beremo zrelo klasje i pravimo od zrna žita žvake.
Beremo i poljsko cvijeće i okitimo Gerardov
križ.
Svake godine idem tamo i nas puno djece
tamo bude. Čekamo da opet dođe taj dan, pa da
se družimo i zajedno molimo.
Ana Dulić, IVb
Župa svetog Josipa Radnika, Durđin
I ne zaboravite:
Tko primi kakvu milost na zagovor o. Gerarda
Tome Stantića može to priopćiti na adresu:
Karmelićanski samostan, 25000 Sombor
Naš zagovornik
o. Gerard Tomo Stantić
 Put do Gerardovog križa: Dijana Vidakoviĥ, IV. r., Durdjin
 Put do Gerardovog križa: Nevena Orčić, III. r., Durdjin
U đurđinskom ataru, na mjestu gdje je bio salaš o.
Gerarda, sada je podignut križ i iskopan bunar. Nalazi
se na gredi, a oko njega se pružaju predivne njive, koje
svojim rasporedom i kontrastom boja nalikuju na šahovsku
ploču. Otac Gerard je posebno volio, pišući duhovne
tekstove, izražavati tu ljepotu slika bačke ravni.
Svake godine, u nedjelju najbližu 24. lipnju, u mojoj
župi je dan posvećen ovom našem kandidatu za oltar.
Nakon sv. mise u 10 sati odlazimo na njegov salaš.
Djecu obično preveze neki tata traktorom i prikolicom.
To je zanimljivo, jer cijelim putem glasno pjevamo. Stižemo
posljednji, a zatim već okupljeni župljani i svećenici
započinju molitvu. Nakon molitve opet zapjevamo,
osvježimo se hladnom vodom iz bunara i razgovaramo
o povijesti toga mjesta.
Mojem mlađem bratu Damiru je najdraža vožnja po
ataru i pregledan pogled na ravni. On voli traktor, njive,
i voli s tatom raditi poljske poslove. Sestri Ivani i meni
je draže pjevanje u društvu. Dok naša pjesma odjekuje
preko polja, sitne životinje koje se nađu na putu, uplaše
se pa bježe.
Majka voli otići na ovaj salaš, jer joj je to lijepa uspomena
na djetinjstvo te na pokojnog oca, koji je osobno
poznavao Tomu Stantića.
Mjesto uređuju općinari đurđinske župe. Par puta
su zasadili mladice drveća, ali su ih mali gladni posjetitelji
- zečevi, pogrizli i uništili. Zato nam je sada zaštita
od sunca kišobran ili šešir.
Moja obitelj je veliki štovatelj o. Gerarda Tome
Stantića. On nam je uzor naše zajednice, te moćni zagovornik
kod Boga. Rado posjećujemo mjesto njegova salaša,
molimo njegov zagovor i čitamo njegove Misli
objavljene u Zvoniku.
Jasmina Milodanović
Župa Sv. Josipa radnika, Durđin
|
