Kršćanski stav
Kršćanin volonter ima stav!
Sve se češće čuje kako su se
mnogi umorili od dobrovoljnog rada,
kako im nitko ni hvala ne kaže, kako
su se drugi obogatili dok oni rade za
opće dobro. Volonteri su osobe koje
besplatno obavljaju javni posao, na
raznim mjestima, od crvenoga križa,
karitasa, zooloških vrtova, sportskih
klubova do kazališta, škola, vrtića i
raznih humanitarnih nevladinih organizacija.
Razlozi zbog kojih ljudi volontiraju
kreću se od onih najaltruističnijih
do sasvim oportunih. Ipak,
uključivanje u neku volontersku aktivnost
najčešće u pozadini ima razloge
moralne prirode koji ovise o
osobnom pristupu sustavu vrijednosti.
Dok se u svijetu dragovoljni rad
širi, kod nas se zamor osjeća u svim
segmentima društvenog i crkvenog
života. U zapadnom svijetu neka vrst
humanitarnog rada ogleda se i u restituciji
- popravljanju učinjene štete
koju je neka osoba izazvala (često su
to srednjoškolci koje vidimo u televizijskim
emisijama kako određeno vrijeme
pomažu bolesnim osobama ili čiste
neke javne površine i sl. zbog prometnog
prekršaja ili pijanstva, primjerice).
Naravno, to nije volonterski
rad već je to prisilni humanitarni rad
koji nije tema ovoga razmišljanja.
Volonteri uglavnom svojim besplatnim
radom žele pomoći ljudima u
potrebi ili žele promijeniti svijet koji
ih okružuje na bolje. U početku je dragovoljni
rad sav u entuzijazmu, odvija
se uz veliko odricanje i posvećenje
odabranoj aktivnosti. To volonterima
ne pada teško, naprotiv ispunja ih zadovoljstvom
kada vide da su nekomu
korisni, čak svoj trud doživljavaju kao
aktivni odmor, a nerijetko se obogate
novim prijateljstvima. Njihov rad nije
motiviran materijalnom dobiti, iako
se događa da dobiju mogućnost putovanja,
učenja novih vještina i sticanja
znanja, a u svemu tome dobna starost
nije limitirana. I djeca i odrasli u svom
dragovoljnom radu postižu ne samo
osobno zadovoljstvo već svojim dobrim
raspoloženjem utječu i na okolinu.
Da ne bi sve bilo idilično, razočaranost
mnogih dragovoljaca vidi se u
odustajanju od toga rada. Otkuda razočarenje?
Prečesto se gubi povjerenje
u sustav zbog korumpiranosti
voditelja projekata, zbog sumnje u
krađu, prečesto su ljudi ljubomorni
na tuđe uspjehe. Kako vjerovati nekomu
tko te jednom prevario ili vidiš
da njegov život nije autentičan? Čisti
volonterizam prestaje kada udruge
počinju dobivati novac za svoj rad i
kada se zatvore, bez mogućnosti
javne vidljivosti trošenja sredstava.
Čak i da nema prijevare, ako se zna
da je novac uplaćen za nešto, počnu
sumnje i pitanja. Ako se još unutar
neke udruge određene osobe izdvoje
u trošenju novca, nestaje želja za suradnjom,
splašnjava entuzijazam.
Što učiniti da izvorna zamisao o
volontiranju bude primamljiva većem
broju ljudi? Na Zapadu je rad volontera
cijenjen i proglašen društveno
korisnim radom koji čak pomaže pri
zapošljavanju. U nekim se zemljama
volonteri nagrađuju, čime se potiče
na humanost i samoprijegor. Kakve
su to vrijednosti koje mogu održati
svijest da je dragovoljni rad vrijedan
ne samo za onoga komu je namijenjen
već i za onoga tko ga daje?
Kršćanski stav je beskompromisan.
Kršćanin ne računa na dobit
kada daje i nije proračunat, ne smijemo
se hvastati vlastitim dobrim djelima,
da se ne bismo našli u opasnosti
da nam se uskrati vječna nagrada
(usp. Mt 6,1-2). Neka ti ne zna ljevica
što čini desnica, da tvoja milostinja
bude u skrovitosti (Mt 6,3-4). Što motivira
kršćane u dragovoljnom radu?
Oni dobro čine drugima bez nadoknade,
jer Otac nebeski zna što im je
potrebno. Iskustvo nas uči da dobijemo
tamo gdje ne očekujemo a dajemo
kao da nećemo nikada dobiti
natrag. Davanje nas čini radosnima
i ispunjenima. Istina, događaju se
mnoge nepravde, kušnje, prisutni su
strahovi i nepovjerenje, ljubomore,
sve ljudske negativnosti koje mogu
pratiti dobrotu i predanje za druge.
Hoćemo li odmah vraćati na optužbe
istom mjerom, hoćemo li se povesti
za sumnjičenjima, ogovorima i klevetama
ili ćemo činiti ono što mislimo
da je ispravno? Srećom, duhovne su
vrijednosti bezvremenske i ne mijenjaju
se - čovjek se mijenja.
A kršćanin sa stavom uvijek i sigurno
zna da on i njegovo vrijeme,
znanje, mogu biti korisni obitelji s bolesnim
djetetom, ili mnogobrojnoj
obitelji, on planira posjet bolesnom
susjedu kako ne bi bio usamljen, očistit
će obližnje jezero i šumu od
smeća ne pitajući tko je bacio smeće,
ponudit će pomoć u čišćenju crkve
makar nije njegov "red", primijetit će
da ima namještaj koji može poslužiti
drugome, dođe li do neke tragedije
prvi će ponuditi pomoć, javljat će se
za razna dežurstva, pomagat će gdje
god to bude potrebno. I neće biti razočaran
ako mu nitko ne zahvali. I
neće se pokolebati ako drugi ne prepoznaju
njegov trud i doprinos. On će
sve učiniti kako bi njegov duhovni
mir bio izvor zadovoljstva za sve koji
ga okružuju, kako bi posvjedočio da
je briga za druge uvijek ispred "ja" i
da daje rezultate vidljive očima Duha.
Isplati se biti kršćanin volonter.
Iskreno svjedočim.
Katarina Čeliković
|
|
|
