Meditacija
Duh Sveti će te osjeniti
Kakav dan! Bože, čime sam ovo zaslužila? Što se
to zapravo dogodilo? U glavi mi je zbrka, ne znam što
bih napravila. Nikad nisam čula da je netko ovako
nešto doživio. Bog se objavljuje svećenicima u
Hramu! Moja kuća nije Hram... Što ću reći roditeljima?
Mislit će da sa mnom nešto nije u redu. A Josipu?
Bože dragi... Ne znam... Ne razumijem...
Majka i otac su me uvijek poučavali da Bog jedini
zna što je najbolje za nas. On nas vodi kao što je
vodio svoj Narod kroz pustinju. Svakoga koji je vjeran
njegovu Zakonu, blagoslivlja. Doista, nismo
nikad osjetili njegovu ruku kojom kažnjava.
I zaručili su me za Josipa, kako Zakon nalaže.
Nemam ništa protiv te odluke mojih roditelja. Vidjela
sam ga nekoliko puta. Josip je naočit čovjek. Pošten,
pobožan, radin. Uvijek mi je pristupao s poštovanjem.
Moje srce već kuca za njegovo. Bog će zbog toga blagosloviti
naše zaruke.
I baš danas, nakon te odluke, zbunio me ovaj događaj.
Sjedila sam u kući i popravljala ocu haljinu.
Moje misli su bile kod Boga. Molila sam ga da blagoslovi
mene, moga zaručnika i naš zajednički životni
put. Molila sam da zajedno uvijek tražimo prvo volju
Božju, da vršimo njegov Zakon, da naš život bude
njemu posvećen. I odjedanput sam osjetila neizrecivu
milinu. Kao dijete koga u tjeskobi zagrli majka i nježno
mu kaže: Ja sam tu. Ja te volim. Ne brini!
Kad sam se prenula, ispred mene je stajao čovjek.
Čovjek!? Biće koje je odsijevalo nebeskom svjetlošću!
Klečao je predamnom s poštovanjem kakvo
nisam nikad, ni od koga doživjela. Gledao me je u
srce, vidio je sve moje molitve. Pomilovao me je, a
nije pružio ruke. Čula sam njegove blažene riječi:
Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!
Uplašila sam se. Tko je to da me toliko poznaje?
I zašto me naziva milosti punom? Osjećam Božju blizinu
koja me zanosi. Bože, pa ja sam samo obična, siromašna
djevojka. Ne usudim se ni pomisliti da bih
mogla zaslužiti toliku tvoju milost - da anđeo Božji
dođe k meni! Ne prilazi, Bože, bijednom stvorenju!
Božji glasnik nastavi govoriti: Ne boj se, Marijo!
Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina
i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se
Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje
Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom
Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti
kraja.
Kojih velikih riječi! Rodit ću sina koji će biti Sin
Svevišnjega! To želiš, o Svemoćni, od mene? Tko
sam ja da se usprotivim tvojoj volji? Ali, još se nisam
ni zaručila! Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?
Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti.
Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. Ta Bogu
ništa nije nemoguće!
Duh Božji će me osjeniti! Čedo će biti sveto, Sin
Božji! To je tvoj dar, Bože! Kao što si činio čudesna
djela od početka svijeta, tako ih i danas činiš. Ne razumijem
kako Duh djeluje. Ne razumijem zašto si
odabrao mene. Ne razumijem tvoju stvarateljsku
moć. Ali ako je to tvoja volja, tada evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po tvojoj riječi!
Ali, bojim se. Kako ću to objasniti mojim roditeljima?
Josipu! Zakon nalaže kamenovanje žene koja je
nevjerna. A ja se još nisam ni sastala s mužem. Kamenovanje
- vrlo izvjestan slijed događaja. Bože, ja
sam tvoje bijedno stvorenje!
Prepuštam u tvoje ruke plan koji želiš ostvariti
po meni. Ti si Bog koji vodiš svoj narod i vjerujem
da ćeš tako voditi i mene. Ako je to Tvoj Sin koji će
rasti u meni, onda se ti brini o njemu. Bože, vjerujem
da će se tvoja volja izvršiti iako ja ne znam kako!
Hvala ti, Bože, na tolikoj milosti da mogu život dati za
tebe!
I anđeo otiđe od nje.
s. M. Jasna Crnković
|
|
|
