Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 175
Riječ urednika
Meditacija
Tema
Jubileji
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Kršćanski stav
Kutak za katehete
Paulinum
Tu oko nas
Priča
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Misije - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

Predstavljamo misijske zemlje

GANA

Republika Gana je država u zapadnoj Africi. Ima izlaz na Gvinejski zaljev i Atlanski ocean. Glavni grad je Accra (Akra), službeni jezik, jezik bivših kolonizatora - engleski, a ima oko 45 plemenskih jezika. Broji preko 20 milijuna stanovnika koje čine brojne i različite etničke skupine. Od religija najviše je zastupljeno kršćanstvo (nešto manje od dvije trećine stanovništva), zatim islam i tradicionalne religije. Natalitet je 31 promil, a prosječna životna dob ispod 60 godina. Reljef Gane uglavnom obilježavaju nizine, visoravni i blagi brežuljci. Na jugozapadu zemlje se nalazi gorje starog postanka izrazito bogato rudama. Središnji dio zauzima bazen rijeke Volte koja je oblikovala prostranu zavalu. Rijeka Volta je glavna rijeka Gane i ima veliko značenje u gospodarstvu osobito nakon što je na njoj sagrađena brana Akosombo. Nakon gradnje brane nastalo je veliko akumulacijsko jezero - jezero Volta, koje je jedno od najvećih umjetnih jezera na svijetu. Akumulacijsko jezero Volta važno je kako za opskrbu Gane vodom tako i za opskrbu električnom energijom (ne samo Gane nego i susjednih država). Prvi europski kolonizatori Gane bili su Portugalci. Nakon Portugalaca došli su Englezi, koji su vladali do 1957., kada je Gana postala nezavisna država. Nakon što se Gana oslobodila kolonijalne vlasti, vladali su socijalisti, a 1980. je izvršen državni udar i svrgnut dotadašnji predsjednik sklon korupciji. Vojska je vladala sve do Božića 2000. godine, kada su održani predsjednički izbori. Pobijedila je opozicija, nešto kao liberali i socijalisti, i izabran novi predsjednik. Sada je Gana jedna od najdemokratičnijih država u Africi. Država je podijeljena u 10 pokrajina.

Crkva u Gani

Prvi misionari bili su Portugalci. Katolička Crkva u Gani je prisutna tek stotinu i nekoliko godina. O narodu i Crkvi, o svom misionarskom radu u Gani govori hrvatski misionar salezijanac don Ivan Stojanović u salezijanskom listu Don Bosco danas (2001), broj 3, str. 15-18.

"Na početku sigurno nije bilo lako priviknuti se na tolike vrućine, klimu i kulturu. No, vrijeme je odigralo svoju ulogu tako da sam jako zavolio svoj misijski poziv i narod za koji radim. Najvažnija stvar od svega je prenijeti Kristovu riječ tom narodu koji još za nj nije čuo. Kada smo nas trojica misionara salezijanaca stigla, zajedno sa biskupom iz Njemačke, u zračnu luku u Gani, prvo što smo osjetili na svojoj koži bio je toplotni udar, velika vrućina. Obilazeći sela i gradove, primijetio sam da se sve odvija na ulici, što me pomalo iznenadilo. No, ti siromašni ljudi imali su neki poseban duh jednostavnosti, a dojmila me se i njihova kultura i njihovi običaji.

Crkva u Gani organizirana je hijerarhijski, ima svoje biskupe i biskupije, ali postoje i druga pastoralna djelovanja gdje se kroz pastoral ostvaruje crkveno poslanje. Crkva najviše radi na vjerskom i socijalnom području, tamo gdje je najpotrebnija, dokazujući da je svako ljudsko biće vrijedno poštovanja i dostojanstva, te ne dozvoljavajući da siromašni postanu robovi bogatih. Crkva preko Caritasa pomaže mnogim obiteljima koje nisu u mogućnosti školovati djecu ali se brine i za svagdašnji kruh mnogih. Nažalost, moram reći da je puno onih koji jedu jednom dnevno. Crkva u tom misijskom kraju gleda da pomogne bližnjemu u nevolji, te se preko školskih ustanova uključuje u odgoj, a škole su joj dobro organizirane i među najboljima su u Gani. Od redovnika koji djeluju u Gani najaktivniji su verbiti i franjevci. Gana je doživjela duhovni preporod duhovnih zvanja. Sjemeništa i samostani prilično su popunjeni novim zvanjima. I mi salezijanci sada imamo svoje sjemeništarce, novake i bogoslove.

Sveta misa kod afričkih naroda je poseban i veoma svet čin. Sigurno svojim opisom neću moći dočarati taj svečani čin. U Europi se ne može doživjeti tako nešto kao u mojoj Gani. Misa je dosta slavljenička, jednostavna, a ljudi sudjeluju cijelim svojim bićem kroz molitvu, ples, pjesmu i pokrete. Liturgija traje tri do četiri sata, a to i ne osjete oni koji u njoj sudjeluju. Vjernici su potpuno uključeni u slavlje, koje nije tako suhoparno kao što ga često doživljavamo ovdje. Slavlje potpuno ispunjava čovjeka, jer se on zbilja susreće sa svojim Bogom. Za njih svećenik ima socijalnu i vjersku dimenziju. Doživljavaju ga kao svoga vođu i poglavicu. Oni poštivaju i vole svećenika, ali ga se i boje jer misle da on ima svjetovnu i duhovnu vlast."

Pastoralni prioriteti Crkve u Gani

Gana je zemlja obilježena još uvijek raširenim siromaštvom, u kojoj se lokalna Crkva treba založiti kako bi usadila u srce pučanstva nadu koju pružaju evanđeoske vrednote. To je bila jedna od središnjih misli u govoru pape Benedikta XVI. biskupima te afričke zemlje, na svršetku njihova pohoda 'ad Limina' 2006.godine. Sveti Otac je upozorio na mlade, kršćanski brak i obitelj, kao pastoralne prioritete za sadašnjost i neposrednu budućnost te zemlje.

Krajnja i proširena bijeda često izaziva opće moralno propadanje koje vodi do kriminala, korupcije i napada na svetost ljudskoga života, ili čak do povratka na praznovjerne običaje iz prošlosti. U takvoj situaciji ljudi mogu lako izgubiti pouzdanje u budućnost, a Crkva gleda naprijed, posebice podupirući opće nacrte odgoja koji pomažu katolicima da budu protagonisti sudbine svoje zemlje. Posebnu ulogu imaju katehisti laici kojima treba pružiti pomoć. Veliki naglasak je stavljen na odgoj mladih koji će moći preuzeti sudbinu svoje zemlje i poboljšati uvjete življenja. Poštujući tradiciju i kulturu jedne zemlje i naroda treba ipak nastojati prožeti sve novim evanđeoskim shvaćanjem. To se osobito odnosi na svetost braka i obitelji.