Moralni kutak - Piše: mr. Andrija Anišić
Nikada se ne smije ubiti
Zanima me je li moralno dopušteno namjerno
izazvati prijevremeni porođaj (a time i smrt bebe) ako
beba ugrožava majčin život? Konkretno: bebini su se
bubrezi pretvorili u ciste koje se i dalje šire.
(A. K., Novi Sad)
Ovo pitanje dobio sam nedavno "sms" porukom. Osobi
koja je poslala pitanje odgovorit ću u okviru ove rubrike, jer
takav slučaj nije jedinstven i trudnice su često u dvojbi što
napraviti u slučaju bolesti bebe ili u slučaju bolesti ili liječenja
majke koje se može odraziti i na bebu. Pitanje je može li se navedeni
slučaj svrstati u tzv. čin s dvostrukim učinkom. Promotrimo
o čemu se radi.
Što je čin s dvostrukim učinkom?
Actus cum duplici effectu
Radi se o činu koji ima dva ili više učinaka. Jedan je željeni,
namjeravani, a drugi ne. Tako na pr. u samoobrani, pojedinca
ili domovine, motiv je ljubav prema sebi i svom životu,
a ne mržnja prema napadaču; željeni cilj je spasiti vlastiti
život. Predviđa se da će taj dobar i željeni čin samoobrane,
nažalost, imati i druge neželjene, ne-dobre učinke kao što je
ranjavanje pa i smrt druge osobe.
Takvi primjeri poznati su i u medicini. Tako npr. uputa za
lijek redovito tumači indikacije ali i kontraindikacije. Znamo
da će uz željeni dobar učinak nekog lijeka - indikacije, slijediti
i određeni neželjeni, loš učinak - kontraindikacije. I lijekovi
su otrovi. Grčka riječ pharmakon znači istodobno i lijek
i otrov.
Ili kad npr. jedna operacija spašava pacijentu život, ali ga
čini invalidom.
Načelo čina s dvostrukim učinkom izlaže uvjete kada
jedan zli učinak, neželjen ali predviđan, s moralnog stajališta
nije ubrojiv kao moralno zlo. Pitanje je dakle: Kada smijemo
činiti neko dobro djelo, premda znamo da će uz željeni dobar
učinak, kao drugotni učinak, uslijediti i neko zlo?
Jednostavno rečeno: da neko djelo bude dobro, treba biti
u skladu sa stvarnošću vrednota, treba biti dobro u svojoj cjelini,
a ne samo pod nekim vidikom. Ističe se nadalje staro i
uvijek jednako vrijedno načelo: cilj (ma kako u sebi dobar)
ne posvećuje sredstva (ako su ona zla). Nije dopušteno činiti
zlo da bi se postiglo neko dobro. Da bi ljudsko djelovanje
etički-moralno bilo ispravno, nije dosta imati dobru
nakanu nego ono mora stvarno biti dobro.
Iz katoličke moralno-teološke perspektive postoje samo
dva slučaja kada je pobačaj dopušten, pri čemu se primjenjuje
tradicionalno-moralno načelo actus cum duplici effectu ("čin
s dvostrukim učinkom"). Radi se o medicinskim fenomenima
kancerogenoga, ali gravidnog uterusa, i tzv. ektopičnoj trudnoći.
U oba se slučaja radi o spašavanju života trudnice, dok
sām pobačaj fetusa nije hotimično prouzročen. Sve druge
predmnijevane mogućnosti za katoličku moralno-teološku
perspektivu predstavljaju namjeran prekid trudnoće.
U svjetlu tih načela možemo reći da NEIZRAVNI POBAČAJ
(nenamjerni ili spontani) ne povlači etičku krivicu,
jer radnja liječnika neposredno smjera ozdravljenju trudnice
(ako je zdravlje trudnice teško ugroženo zbog neke organske
bolesti, kao npr. ekstirpacija-odstranjenje tumorom zahvaćene
maternice): zlo se nije željelo, već je pobačaj plod
radnje koja može proizvesti dvostruki učinak, od kojih je
jedan i pobačaj koji nije željen neposredno.
O prenatalnoj dijagnostici i zahvatima na ljudskom zametku,
koje bismo u pojedinim slučajevima mogli svrstati pod
ovo načelo, već je bilo govora u ovoj rubrici (Vidi: Zvonik br.
161. i 162.).
Iz gore rečenoga je jasno da slučaj naveden u upitu ne
spada u navedene slučajeve, te nikako nije dopušteno ranije
pokrenuti porod, jer nema nikakvog jamstva da djetetova bolest
ugrožava život majke. Dopušten je zahvat na djetetu i dok
je u majčinoj utrobi ukoliko se predmnijeva da se može s uspjehom
operirati. Ako bi pak takva operacija bila nemoguća,
treba prepustiti Božjoj providnosti daljnji život djeteta i razvoj
njegove bolesti (ciste na bubrezima koje se i dalje šire).
Ako bi, pak, došlo do smrti bebe u majčinoj utrobi, ona se relativno
lako dijagnosticira i tada se umrla beba može odstraniti
iz majčine utrobe bez nekih većih poteškoća zahvatom
predviđenim za takav slučaj.
Jedan nevjerojatan primjer
Na svečanoj večeri poznatih osoba koje se bave zaštitom
života nerođene djece u SAD-u, održala je govor gđa
Laura Molla, kćerka sv. Gianne Berette Mola. Laura je objasnila
da su kod njene majke - liječnice, u trudnoći, dok je
nosila njenu sestru, ustanovili razvoj velikog tumora maternice.
Majka nije dopustila intervenciju kojom bi se spašavao
njen život, a pri kojoj bi poginulo njeno nerođeno dijete.
Izričito je rekla mužu: "Ako budeš trebao odlučivati između
mene i našeg djeteta, nemoj biti neodlučan. Zahtijevam da
izabereš dijete! Spasi ga!" I zaista, rodila je kćerkicu Giannu
21. travnja 1962., a nakon tjedan dana je preminula. Njene
posljednje riječi su bile: "Isuse, volim te!"
Laura je završila riječima: "Ovo nije bio tek pojedinačni
izraz heroizma, nego zapravo kruna cijelog života u
svetosti majke, supruge i liječnice. Živjela je život Evanđelja,
nasljedujući našeg Gospodina Isusa Krista i hraneći se
svakodnevno molitvom, sv. misom i sakramentima. Potaknuti
tako divnim primjerom, suprug i ja smo došli iz Milana
na Marš za život kako bismo posvjedočili našu uvjerenost
da je ljudski život Božji dar i da ga se mora štititi sve od začeća
do prirodne smrti!"
|
|
|
