Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić

10. svibnja

Sveti Ivan Avila

(* 6. siječnja 1499. ili 1500. + 10. svibnja 1569.)

Sin židovskog obraćenika - uzoran svećenik - slavan propovjednik - apostol Andaluzije - osnovao 15 kolegija - utemeljitelj 11 gimnazija i 3 sveučilišta - sveučilišni profesor - širio pobožnost prema Duhu Svetom, Gospi, prema Euharistiji i Kristovoj muci - savjetnik nadbiskupa - svetac iz tamnice - veliki molitelj - kateheta - pisac - prevoditelj - veliki molitelj i pokornik - traženi ispovjednik - zamalo na saboru u Tridentu

Iz bogate kuće

Izvorno ime svetoga Ivana Ávile je Alonso de Ávila. Rođen je 6. siječnja 1499. ili 1500. u gradu Almodóvar del Campo u južnoj Španjolskoj, u dobrostojećoj obitelji židovskog obraćenika Alonsa od Avile i plemenite Kataline Xix˘n, a umro je 10. svibnja 1569. u mjestu Montilla. Po očevoj želji Ivan Avila je najprije na sveučilištu u Salamanki studirao pravo. Nakon što je bio na jednoj velikoj borbi s bikovima, odlučio je ostaviti svijet i postati redovnikom. Kratko je vrijeme bio redovnik, a onda je na sveučilištu Alcala studirao filozofiju, te je postigao akademski stupanj bakalaureata. Do 1526. ili 1527. godine je studirao teologiju. Svoju baštinu je poslije smrti svojih roditelja podijelio siromasima. To se dogodilo još prije 1527. godine.

Profesor i propovjednik

Ivan Avila je jedno vrijeme predavao kao profesor na sveučilištu. Želio je poći u novi svijet i tamo postati misionar, no to mu nije dopušteno zato što je po ocu bio židovskog podrijetla. Generalni inkvizitor i nadbiskup Seville, Alonso Manrique je uočio Ivanove talente, pa ga je imenovao propovjednikom i pučkim misionarom u Andaluziji. Postao je glasoviti propovjednik, a napisao je i više djela u kojima je promicao čašćenje Presvetog Oltarskog sakramenta. Obrađivao je i teme s područja odgoja, te o celibatu (posvećenom beženstvu). Negdje je rekao da je "ljubav način ili vrsta rata, a u njoj labavima nema mjesta". U svojim je propovijedima Ivan šibao i loše stanje u Crkvi, radi čega je 1531. godine bio optužen pred inkvizicijom. Bio je i u tamnici, a 1533. godine je riješen krivice. U novu je nevolju upao kad je 1556. godine bez dopuštenja objavio izmijenjen, za vrijeme tamnovanja napisani spis Audi, Filia (Poslušaj, kćeri). Taj spis, koji se danas smatra njegovim glavnim djelom, bio je na indeksu zabranjenih knjiga do 1574. godine. U tom svom djelu se bavio pitanjima kršćanskoga savršenstva. Kao profesor protivio se podjeli akademskih stupnjeva studentima svećenicima prije nego što se okušaju u seoskom pastoralu.

Veliki radnik i još veći svetac

Poslije 1533. godine Ivan je nastavio svoje djelovanje u Andaluziji, gdje je osnovao 15 kolegija za pouku djece u vjeronauku i gramatici. Njegovi su se kolegiji tako razvili da su od 11 vremenom nastale gimnazije, a od tri su se razvila sveučilišta. Najpoznatija ustanova koja svoje korijene vuče od Ivana Avile je sveučilište u Baezi. Postao je savjetnik nadbiskupa u Cordovi. Katehizirao je djecu, odrasle učio mislenoj molitvi, satima je sjedio u ispovjedaonici, gdje su ljudi tražili njegovo duhovno vodstvo, poučavao je vjernike i Svetome pismu. Na njegove propovijedi se okupljalo mnoštvo i na ulici i u crkvama. Zajedno s nadbiskupom Gasparom Avalosom je od 1537. radio na organiziranju netom osnovanoga sveučilišta u Granadi. Ta mu je djelatnost donijela naslov Maestro, pa su ga od tada nazivali Maestro Avila. Zbog svoga slabog zdravlja 1551. godine nije mogao sudjelovati na Tridentskom saboru. Ipak je za Tridentski sabor napisao jedan važan dokument. Dokument koji je napisao za Toledski sabor bio je od velike važnosti za taj krajevni koncil, koji je održan 1565. godine. Bolest ga je spriječila te ni u Toledu nije mogao sudjelovati na saboru.

U društvu velikih vjernika

Ivan Avila se vrlo živo dopisivao s uglednim ljudima svoga vremena. Tako se dopisivao sa svetom Terezijom Avilskom, s Ivanom od Boga, sa svetim Ivanom Riberom, sa svetim Franjo Borjom, koji je na njegovu propovijed postao isusovac, s Ignacijem Loyolskim, koga je upoznao 1554. godine. Puno je molio, držao oštru pokoru. Od njegova dopisivanja je sačuvano 250 pisama. Ostale su 82 propovijedi, 16 pouka svećenicima, a preveo je s latinskog na španjoski jezik poznatu knjižicu Nasljeduj Krista. Njegova je propovijed, u tada već 40-godišnjem Portugalcu, Ivanu (*1495. + 1550.), koji je bio pastir, pa prodavač knjiga, i na koncu nadničar i vojnik, urodila odlukom da se posveti njezi gubavaca, invalida i ostalih bolesnika. Propovijed Ivana Avile je bila tako uvjerljiva da se Ivan od Boga smjesta posvetio bolesnima. Taj se svetac posebno vješto brinuo za duševne bolesnike, te je zaslužio častan naziv Ivan od Boga. On je govorio da za njegu bolesnika nije dosta samo propisati lijek, već s bolesnikom valja osobno razgovarati, upoznavati ga s kršćanskim vrednotama. Ivan Avila je 1894. proglašen blaženim, a 31. svibnja 1970. svetim. Slavi se 10. svibnja. Papa Pio XII. ga je 2. srpnja 1946. godine proglasio zaštitnikom svjetovnog klera u Španjolskoj. Blaženim je proglašen 1894. godine, a 31. svibnja 1970. svetim. Nosi častan naslov Apostol Andaluzije, danas najmnogoljudnije španjolske autonomne zajednice na jugu Španjolske s glavnim gradom Sevillom. Zaštitnik je propovjednika, profesora, duhovnih vođa.