Tema - Piše: mr. Andrija Anišić
O darovima Duha
Ne sjećam se da sam kao krizmanik
puno razmišljao o darovima Duha
Svetoga. Znam da sam ih morao znati
nabrojati napamet. I nakon krizme, kad
sam primio darove Duha Svetoga, nije
bilo puno drukčije. Možda sam molio
neku molitvu Duhu Svetom, ali ne sjećam
se da sam svjesno molio Gospodina
za snagu da upotrijebim u svom
ljudskom i kršćanskom životu darove
Duha koje sam primio. Zašto je to tako?
Zašto se i danas većina kršćana tako rijetko
u svojim molitvama obraća Duhu
Svetom, koji je isti Bog kao i Otac i Sin.
Netko mi je nedavno rekao: Ja uopće ne
mogu zamisliti Duha Svetoga. Ipak, Duh
Sveti je osoba, živi Bog s kojim možemo
i trebamo razgovarati. On je istina neizreciv,
ali je divan i njegovo djelovanje je
snažno. Želio bih i volio da nas ovo podsjećanje
na darove Duha Svetoga ohrabri
za istinsku suradnju s darovima koje
smo primili. Koliko je to važno, pokušavam
objasniti jednom slikom. Obično o
tom govorim zaručnicima i mladencima,
ali također i krizmanicima u pripremi
za krizmu. Mladenci prigodom
vjenčanja dobiju razne darove. Bilo bi
svima čudno, čak i apsurdno da Te darove
samo skupe na jedno mjesto i da
ih ljubomorno čuvaju. Kad bi, recimo,
prigodom obilježavanja prve obljetnice
braka, svoje goste odveli do prostorije
gdje čuvaju darove koje su primili, sigurno
bi svi barem pomislili, ako ne bi
i rekli, da im nešto fali. Darove koje dobijemo
nastojimo pametno upotrijebiti,
pogotovo ako su oni u novcu. Besmisleno
bi bilo samo čuvati ih. Ako je to
tako u našem svakidašnjem životu
glede materijalnih stvari, sigurno to
možemo primijeniti i na svoj duhovni
život: Besmisleno je ne upotrijebiti darove
Duha koje smo primili!
Poznajemo li Duha Svetoga?
Svaki dar ima svoga darovatelja.
Stoga prije nego prijeđem na govor o
darovima Duha Svetoga, nekoliko riječi
i o samom Darovatelju.
Crkva nas uči da je Duh prisutan u
svijetu od postanka svijeta. On je kod
stvaranja "lebdio nad vodama" (usp.
Post 1,2). Djelo stvaranja izvršeno je
njegovom snagom. I djelo spasenja koje
je započelo utjelovljenjem Isusa Krista,
koje označava zoru našega spasenja,
dogodilo se "silom Duha Svetoga" (usp.
Lk 1,35). I sve što je Isus činio združeno
je djelo njega i Duha Svetoga. Možemo,
prema tomu, ustvrditi da je Isus ovdje na
zemlji sve činio snagom Duha Svetoga.
Nakon uzašašća, Isus "izlijeva Duha
Svetoga na apostole i na Crkvu" (KKC,
746). Vrijeme Crkve zato neki nazivaju
vremenom Duha Svetoga.
Poznajemo li darove
Duha Svetoga?
Izaijin popis
Crkva nas uči da smo već kod krštenja
pomazani Duhom Svetim u trenutku
kad smo pomazani uljem svete
krizme. No dovršenje toga pomazanja
zbit će se kod primanja sakramenta Potvrde.
Prije samog pomazivanja uljem
sv. Krizme biskup moli sljedeću molitvu:
Svemogući Bože, Oče Gospodina
našega Isusa Krista! Ti si ove sluge i
službenice svoje rodio vodom i Duhom
Svetim i od grijeha ih oslobodio. Pošalji,
Gospodine, na njih Duha Svetoga, Branitelja;
daj im duha mudrosti i razuma,
duha savjeta i jakosti, duha znanja i pobožnosti,
ispuni ih duhom svoga straha,
po Kristu Gospodinu našemu. Te darove
nabraja prorok Izaija (usp. Iz 11,2).
Dakle, na krizmi smo primili sedam
darova Duha Svetoga. Osim toga
Katekizam nas uči da su učinci sakramenta
Potvrde "puni izljev Duha Svetoga,
kao što je nekoć bio podijeljen
apostolima na dan Pedesetnice" a također
jedan od učinaka je da "umnaža u
nama darove Duha Svetoga" (usp.
KKC, 1302-1303).
Darovi na prve Duhove
i u prvoj Crkvi
Prisjetimo se prvih Duhova. Što se
dogodilo apostolima i svima koji su
iščekivali da se obuku u "silu odozgor"
(usp. Dj 24,49)? To "oblačenje u Silu
odozgor" zbilo se uz "šum s neba, kao
kad se "digne silan vjetar". Taj šum
ispunio je kuću u kojoj su bili. Izlijevanje
Duha zbilo se pomoću "ognjenih
razdijeljenih jezika" koji su sišli na njih.
A pošto su se "svi napunili Duha Svetoga",
očiti su bili i učinci toga događaja:
svi "počeše govoriti drugim
jezicima, kako im već Duh davaše zboriti".
"Promatrači" su to doživjeli čudno:
svi su ih čuli kako govore njihovim materinskim
jezikom i kojim razglašuju veličanstvena
djela Božja (usp. Dj 2,1-12).
Ubrzo su slijedili i drugi učinci. Nakon
Petrova vatrenog i zanosnog govora
zbilo se masovno i trenutačno obraćenje
oko tri tisuće duša. Oni su se odmah
krstili i tako primili Duha Svetoga (usp.
Dj 2,37-41).
Plodovi djelovanja Duha Svetoga
prepoznatljivi su i u prvoj kršćanskoj zajednici.
U dva opisa života prve kršćanske
zajednice (usp. Dj 2,42-47; 4,32-35)
sv. Luka ističe četiri odlike te zajednice.
To su postojanost u nauku apostolskom,
u molitvama, u lomljenju kruha i
u zajedništvu. "Jedno srce i jedna duša"
prve kršćanske zajednice bio je snažan
magnet te su svi uživali "naklonost svega
naroda" a Gospodin je zajednici danomice
"pridruživao spasenike".
Pavlov popis darova Duha Svetoga
Problematika darova Duha Svetoga
očito je bila gorljiva u korintskoj
zajednici ali i u rimskoj. Zato Pavao piše
Korinćanima: O darima Duha ne bih,
braćo, htio da budete u neznanju. Svakomu
se daje očitovanje Duha na korist.
Doista, jednomu se po Duhu daje riječ
mudrosti, drugomu riječ spoznanja po
tom istom Duhu; drugomu vjera u tom
istom Duhu, drugomu dari liječenja u
tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva,
drugomu prorokovanje, drugomu
razlučivanje duhova, drugomu različiti
jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve
to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu
napose kako hoće (usp. 1 Kor 12,1-
11).
Drukčije o darovima piše Rimljanima:
Dare pak imamo različite po milosti
koja nam je dana: je li to prorokovanje
- neka je primjereno vjeri; je li
služenje - neka je u služenju; je li poučavanje
- u poučavanju; je li hrabrenje - u
hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv;
tko je predstojnik - revan; tko iskazuje
milosrđe - radostan! (Rim 12,6-8).
U poslanici Efežanima, pak, i službe
smatra darovima za dobro zajednice:
On i "dade" jedne za apostole, druge za
proroke, jedne opet za evanđeliste, a
druge za pastire i učitelje da opremi
svete za djelo služenja, za izgrađivanje
Tijela Kristova (usp. Ef 4,11-12).
Razumijevanje darova
Duha Svetoga
Već sam spomenuo kako je važno
znati koje smo darove Duha Svetoga
primili, kako ih upotrijebiti i kojim bi
plodovima oni u nama trebali uroditi. O.
Zvjezdan Linić, poznati voditelj seminara
karizmatske duhovne obnove, u
Glasu Koncila broj 38 (1682), 17. 09.
2006. ukratko je objasnio kako djeluje
sedam darova Duha Svetoga u nama i
kako djeluju posebni darovi, odnosno
karizme, pa ovdje prenosim njegove
misli.
Sedam darova Duha Svetoga
Tu su spomenuti: mudrost, razum,
savjet, jakost, znanje, pobožnost
i strah Božji. Ljudi vjere
svoje su učenje i ispite, školu
i početke nekih pothvata povjeravali
Duhu mudrosti, razuma
i znanja. Zato je i uobičajen
zaziv Duha Svetoga na
početku školske odnosno
akademske godine, kao i uz
druge potrebe vezane za
stjecanje znanja i razumijevanja.
Roditeljima i odgojiteljima,
ali i prijateljima i ljudima
koji bdiju nad dobrom
svojih bližnjih i te kako je potreban
Duh savjeta. Prosvijetljeni
tim Duhom bili bi
više na blagoslov svojoj djeci,
odnosno prijateljima. Kao da
je strah zavladao svijetom, pa
i ljudskim srcima. Čovjek se
boji za sebe i svoje, za zdravlje i materijalno
bogatstvo, boji se za sutra. Čovjek
se boji drugih, boji se da mu tko ne
učini nešto krivo, opako, da ga netko
svojom zlobom ne ošteti. Ljudi se nažalost
boje i tamnih negativnih sila gdje
više nema kraja za prostor straha. Kad
bi kršćani više računali s Duhom jakosti
i molili za taj dar, ne bi strah vladao svijetom.
Tada bi čovjek živio jedino u
daru straha Božjega, tj. upravo u onom
strahopoštovanju kojim ne želi povrijediti
ljubav Božju, ljubav onoga koji ga
najviše ljubi. To je onaj strah o kojem
Isus govori: "Ne bojte se onih koji vam
mogu nauditi tijelu; više se bojte da vam
netko ne naudi duši, da zlo i grijeh ne
ovlada vama". Dar pobožnosti je povezan
sa slatkim okusom za sveto, s glađu
za euharistijom, s radošću u molitvi, sa
živom željom biti u skladu s voljom Božjom.
Izvanredni darovi Duha
Svetoga - karizme
Novi zavjet govori i o izvanrednim
darovima Duha Svetoga. Izvanredni su
zato što nisu nužno potrebni pojedincu
za njegovo spasenje (dok su redoviti darovi
potrebni i darovani svakom pojedincu
koji u srcu nema zapreke za te
darove), ali su potrebni Crkvi za njezino
djelovanje i radosno svjedočenje. Kod
tih darova se na osobit način osjeća da
Duh Sveti puše gdje on hoće, a ne gdje
mi to želimo, kada on to hoće, a ne mi.
U toj slobodi Crkva je uvijek računala s
pojedincima i zajednicama koje su bile
otvorene takvim karizmama i time
osvježivale život kršćana novim izazovima.
Poznati su karizmatski likovi i njihova
djela u povijesti Crkve, kao npr.
sveti Augustin, Benedikt, Franjo Asiški,
Dominik, Katarina Sijenska, Filip Neri,
Don Bosco, Mala Terezija, Majka Terezija
i mnogi drugi. Oni su pokrenuli
vjernike svoga vremena i s njima su
mnogi našli put do oduševljenog kršćanstva.
I danas ima pojedinaca i grupa, pokreta
u Crkvi, koji nošeni svjetlom i
silom Duha Svetoga svjedoče o snazi
Božje ljubavi. Mnogi otkriju na taj način
dar molitve, čak i molitve u jezicima, tj.
neizrecivog tepanja povezanog s darom
Duha posinovljenja kojim tepamo Bogu
Ocu riječju "Abba". Pojavljuju se vjernici
koji osjećaju unutarnji govor i imaju
potrebu izreći za dobro drugih proročku
riječ koja odzvanja najprije u njihovim
dubinama. Događaju se čudesa
po molitvi pojedinaca i skupina, pa i čudesna
ozdravljenja. Takve je darove
teško stručno i znanstveno provjeravati,
ali Crkva nije nikad bila lišena tih darova,
a mnogim zajednicama to su izvor
dubljeg duhovnog života i blagoslova.
Lako provjerljivo - plodovi
Duha Svetoga
Lako je provjeriti živi li netko po
Duhu ili samo govori da je "karizmatik",
tj. duhovan. I sam Isus je rekao da ćemo
prave odnosno lažne "proroke", a mogli
bismo reći i prave kršćane prepoznavati
po njihovim plodovima. To su plodovi
Duha Svetoga jer su direktno povezani
s njegovim nadahnućima i njegovim
svjetlom i snagom. Kod svetog Pavla u
poslanici Galaćanima imamo niz takvih
plodova koji bi se očito mogao i proširiti.
To su: ljubav, radost, mir, velikodušnost,
uslužnost, dobrota, vjernost, blagost,
uzdržljivost. Oni su prepoznatljivi
u konkretnom životu svakog vjernika i
bez takvih plodova, a osobito
bez ljubavi koja je i dar i karizma
i plod Duha Svetoga
svi bismo bili kao mjed što
zveči i ništa drugo. U tom
smislu dobro je podsjetiti se
i "djela tijela" koje Pavao nabraja
u spomenutoj poslanici,
jer u usporedbi s njima
plodovi Duha su još očitiji.
Plodovi tijela su: bludnost, nečistoća,
razvratnost, idolopoklonstvo,
vračanje, neprijateljstva,
svađa, ljubomora,
srdžbe, spletkarenja, razdori,
strančarenja, zavisti, pijančevanja,
pijanke i tome slično
(usp. Gal 5,19-21).
Duha ne trnite
Za zaključak ovoga promišljanja o
darima Duha izabrao sam poticaje sv.
Pavla za zajednički život. Mislim da su ti
savjeti vrlo sadržajni i korisni i za sve
naše zajednice. Kad bismo ih se držali,
naše bi zajednice bile privlačne. Poslušajmo
Pavla: Molimo vas, braćo: priznajte
one koji se trude među vama, koji
su vam predstojnici u Gospodinu i opominju
vas; s ljubavlju ih nadasve cijenite
poradi njihova djela! Gajite mir među
sobom! Potičemo vas, braćo: opominjite
neuredne, sokolite malodušne, podržavajte
slabe, budite velikodušni prema
svima! Pazite da tko komu zlo zlom ne
uzvrati, nego uvijek promičite dobro
jedni prema drugima i prema svima.
Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite!
U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas
volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite,
proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte:
dobro zadržite, svake se sjene zla
klonite!" ( 1 Sol 5,12-22)
|
|
|
