Djeca - Uredila: Katarina Čeliković
Recept za duhovni odmor
Mnogi svećenici su već tužni što nedjeljom
u crkvi nema djece čim počne školski
raspust. Stalno očima traže djecu i pitaju se -
jesu li zbilja svi nekuda otišli ili se, kako
mnogi kažu, odmaraju? A kako se odmaraju? Tako da ništa
ne rade, voze bicikl, kupaju se u bazenima, odu kod djeda i
bake? A Isus? Njega ćemo ostaviti? Koliko li je On tužan?
Može li Isus bez djece? Uvijek se sjetim one slike kada Isus
u krilo uzima dijete i odrasle upozorava da moraju biti kao
djeca. E, a tko je onda kriv što odmor za djecu ne uključuje i
duhovnu hranu? Djeca ili roditelji?
Da ne bismo dalje tražili krivca, evo svima nama recept
za godišnji odmor:
Odmor preliven anđeoskim šlagom
1. Svakoga dana leći na vrijeme. Uputno je prije spavanja
zamoliti Boga za oproštaj i zahvaliti za sve što se zbivalo
tijekom dana.
2. Svakoga jutra podići pogled u nebo i reći: Bože, kako
divan dan, kako sam sretan!
3. Svakoga dana poljubiti bar jednom nekoga od bliskih
u kući (mamu, tatu, brata. sestru, baku, djeda...).
4. Ne propustite osladiti se nekom dobrom knjigom ili
nekom dobrom glazbom, može i preko mobilnog ako ste negdje
vani, u prirodi.
5. Obvezna igra s prijateljima i razgovor uz omiljeni sladoled.
6. Posjetite svoju rodbinu. Odnesite im svoj crtež ili neku
sitnicu kao dar.
7. U nedjelju s osmijehom na licu, s mamom i tatom na
svetu misu i poslije mise razgovor s prijateljima.
8. Poželjno je slušati roditelje i starije pa će sve biti "ukusnije".
9. Kad se sve posloži gore navedeno i dobro iskombinira,
i onda malo marinira (pitajte mamu što to znači) bit će to pravi
anđeoski SLOŽENAC!
10. I na kraju, dodajte puno smijeha kao šlag odozgor.
Vaša Zvončica
Dojmovi s Prve sv. pričesti u Sonti
Dugo sam čekala taj dan 17. svibnja - dan kada ću primiti Isusa u svoje srce.
Tog dana sunce je sijalo, ali naša mala srca sijala su puno jače od sreće, a naše bijele
haljinice su oslikavale čistoću naših srdaca. Primila sam dragog Isusa u moje
malo srce i ono je od tog trenutka postalo moje najveće blago.
Jovana Tančik
Moje ime je Vanesa. Jako volim ići na vjeronauk, volim ići u crkvu i sudjelovati
na raznim susretima na župi. Dugo sam čekala 17. svibnja i dan kada ću primiti
Isusa u svoje srce. Toga jutra sam ustala vesela i obukla svoju bijelu prvopričesničku
haljinu pa smo skupa otišli u crkvu. Na župi nas je dočekala naša vjeroučiteljica
Kristina koja nas je pripremala za ovaj lijep događaj. Uz zvona crkve svi smo
svečano pošli prema crkvi i počela je sv. misa. Kada sam došla pred župnika Dominika
Ralbovskog i primila Kristovo tijelo i krv, osjetila sam neku radost i toplinu u
svome srcu. Na misi smo svi u nečemu sudjelovali. Pjevali smo pjesmice, neki su
recitirali, a neki nosili darove. Na kraju smo zahvaljivali svojim roditeljima. Nakon
sv. mise krenuli smo u dvoranu na čašćenje. Tako sam doživjela najsretniji i najljepši
dan u svom životu.
Vanesa Rakin
Djeca na svibanjskim
pobožnostima
u Sonti
Prvoga svibnja počinju svibanjske
pobožnosti na koje dolaze štovatelji Blažene
Djevice Marije. Iako sam u školu
svaki dan išla poslijepodne, jedva sam
čekala da završi nastava i da mogu otići
u crkvu na pobožnost. Pjevali smo litanije
i na kraju je bila molitva koju sam
redovito čitala, osim nedjelje kada ju je
čitao naš župnik. Djeca su dolazila sve
do zadnjega dana. Budući da je u tom
mjesecu kod nas u župi bilo slavlje Prve
sv. pričesti, prvopričesnici su dolazili na
probe koje su bile poslije svake pobožnosti.
Sestra i ja obvezno smo svaki dan
donosile cvijeće Gospi, kao i ostala
djeca koja su bila prisutna. Svake nedjelje
imamo susret u župi na koji su
pozvana sva djeca. Poslije susreta, u tri
sata svi smo odlazili na pobožnost.
Ubrali bismo po cvijet i stavili ga u vazu
kod Gospe. Divno je bilo vidjeti kako je
Gospin oltar lijepo okićen. Posljednjega
dana prijateljica i ja svima nazočnima dijelile
smo sličice s Gospinim likom.
Klaudija Lukić,
4 r. /Sonta/
Učenici OŠ "Ivan Milutinović" posjetili Bunarić
U povodu dana obitelji, učenici hrvatskih
odjela OŠ "Ivan Milutinović" iz Subotice i Male
Bosne posjetili su 15. svibnja svetište Majke
Božje na Bunariću i ondje održali nastavu u prirodi.
Potaknuti zanimljivim predavanjem rektora
Svetišta, dr. Andrije Kopilovića, lijepo smo
se družili, igrali zanimljive igrice i izradili plakat.
Međunarodni dan obitelji proglasili su Ujedinjeni
narodi 1989. godine, a u svijetu je prvi put obilježen
15. svibnja 1994. godine pod sloganom "Da
obiteljski dan ne čine stvari nego srdačni odnosi roditelja
i djece".
Kao i prilikom našeg posjeta svetištu na Malu
Gospu, ugostio nas je rektor Svetišta dr. Andrija
Kopilović i održao nam propovijed o vrijednostima
zajednice u kojoj živimo, uz naglasak na važnosti obitelji.
Dr. Andrija Kopilović potaknuo nas je da razmislimo
koji dio tijela bismo htjeli biti nekom drugom (oko,
srce, desna ruka...) i to zapišemo na papirić, što smo i učinili.
Nakon toga svatko od nas je trebao izvući jedan od papirića i
otkriti što mu je potrebno u životu. Ispostavilo se da su većini
nas potrebne oči i srce (rezultat je bio neriješen), a zatim ruke
i noge, potom vrat, glava, a našlo se tu i jedno rame, koje je također
važan dio tijela. Čuli smo i interesantan podatak da čovjek
ne može živjeti bez prijatelja; kada bi saznao da će
zauvijek biti sam na svijetu, poludio bi za samo osam minuta.
Kako bi naše zajedničko druženje ostalo zapamćeno, izradili
smo plakat s porukama i oslikali ga simbolima koji nas podsjećaju
na obitelj. Pročitali smo i pjesmu Alekse Kokića "Vratili
se lipi dani", kako bismo osjetili blizinu braće i sestara koji
studiraju negdje u Hrvatskoj.
Nastavnice i učiteljice hrvatskih odjela OŠ "Ivan Milutinović"
posebno zahvaljuju dr. Andriji Kopiloviću koji im je ponovno
osigurao boravak na Bunariću i nadamo se da će ovi
naši posjeti postati tradicija. Također zahvaljujemo roditeljima
na osiguranom prijevozu naše i njihove djece. /J. P./
Misli učenika o obitelji objavit ćemo u narednim brojevima
Zvonika.
Predškolci vrtića Marija Petković
hodočastili u Blato
Biseru iz malog Blata, diko roda Hrvatskoga, kod
Krista nas zagovaraj, Marijo od Propetoga, orilo se iz
grla predškolaca vrtića Marija Petković koji su sa svojim
obiteljima, odgojiteljicama i vjeroučiteljicom s. Jasnom
Crnković, njih 65-ero, od 1. do 7. lipnja hodočastili
u Blato, rodno mjesto naše Blaženice.
Kao i prethodnih
pet godina, hodočasnici
su bili smješteni na
Prižbi, u samostanu sestara
Kćeri Milosrđa
gdje se ove godine punih
šest dana odvijala
duhovna obnova cijele
skupine. Djeca i odrasli
radili su u skupinama
da bi se koncem dana
okupili skupa oko stola
Gospodnjeg na misnom
slavlju koje je svaku
večer predvodio vlč.
František Gašparovski.
Na dan kada je Sveti Otac Papa proglasio Mariju Petković
blaženom, hodočasnici iz Subotice su posjetili i Svetište
bl. Marije Petković u Blatu gdje su slavili svetu misu s hodočasnicima
iz Dubrovnika. Svi skupa, djeca, roditelji i odgojitelji
uputili su svoje zahvale za proteklu školsku (vrtićku) godinu
i molili za uspješan polazak u školu ali i za svoje osobne
potrebe. Mnogi su na grobu Blaženice ostavili slike svojih obitelji
ili dragih osoba za koje su molili. Također su posjetili
kuću u kojoj je rođena, obišli različita mjesta na kojima je ona
djelovala i tako još više upoznali život i osobu blažene Marije
Petković.
I pored bogatog programa bilo je dovoljno vremena za
kupanje, tako da su mnogi predškolci naučili i plivati a neki
čak i roniti.
Ovo hodočašće, koje svake godine organiziraju sestre
Kćeri Milosrđa iz Subotice
u suradnji s osobljem
vrtića Marija Petković,
ima višestruki
značaj. Pored osobnog
rasta u vjeri, zahvale
djece, roditelja i odgojiteljica
za proteklu godinu
i blagoslova za
uspješan polazak u školu,
djeca razvijaju svijest
pripadnosti hrvatskoj
zajednici, njeguju
hrvatski jezik kojim su
se služili u vrtiću a koji
će im biti glavni predmet
u školi.
Stoga velika HVALA svima uz čiju potporu je, bilo financijske
ili neke druge vrste, realizirano ovo hodočašće.
Bernardica Ivanković
|
