Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Liturgijski znakovi sakramenata
Sakrament ispovijedi
Podsjetimo se da je sakrament ispovijedi
Gospodin Isus ustanovio na dan
Uskrsa. Nakon što je uskrsnućem pobijedio
smrt i grijeh, a otvorio vrata života vječnoga,
najvećim darom obdario je svoje
učenike podijelivši im vlast odrješivanja
grijeha. Djelo otkupljenja tako se po ljudima
nastavlja do konca svijeta. Isus je onaj
koji jedini može oprostiti grijehe, ali je
tom vlašću ovlastio svoje učenike i tako omogućio
da ovaj spasonosni sakrament bude
djelo spasenja nama vidljivo i "opipljivo".
Liturgijski se ovaj sakrament slavi po
naravi u zajednici. Nažalost, liturgijska reforma
II. vatikanskog sabora nije zaživjela
do te mjere da bi se slavljenje ovog sakramenta
doživljavalo kao liturgijski čin,
a Sabor to predviđa. Predviđena je naime
Služba pokore. Zajednica se okupi u crkvi
i slijedi navještaj Božje Riječi i molitva.
Jedan dobar ispit savjesti sprema zajednicu
na što kvalitetniju osobnu ispovijed.
Nakon molitve i službe riječi slijedi
čin pomirenja i pokajanja. Pojedinačna
ispovijed je bitni i temeljni dio ove Službe.
To je više moguće ako je više svećenika
na raspolaganju. Nakon osobne ispovijedi
slijedi zahvala i slavljenje Božjeg milosrđa.
Liturgijski čin završava blagoslovom.
Ovakva Služba pokore je dosta rijetka
u našim zajednicama. Stoga se i ne vide
dovoljno elementi pomirenja koje ovaj
sakrament daje: pomirenje s Bogom, pomirenje
s bližnjima i konačno sa samim
sobom. Tek takvo pomirenje daje puninu
osjećaja: što znači proslaviti Milosrđe Božje.
U osobnoj ispovijedi kao i u službi
pokore postoje liturgijski znakovi. Temeljni
znak u ovom sakramentu kao i u mnogim
drugima je tzv. štola. U Starom zavjetu
su predmolitelji nosili tzv. "molitveni
šal". U latinskom jeziku taj izraz označava
"gornju haljinu". Na grčkom jednostavno
haljinu. Kada bi htjeli taj pojam prevesti
na hrvatski, onda bi to bila "naramenica".
Štola je uzak, često izvezeni dio odjeće
koji se nosi preko ramena. Znak je svećeničkog
reda. Sada je način nošenja određen
različito samo za prezbitere i đakone.
Biskupi i prezbiteri nose oko vrata, a đakoni
preko lijevog ramena, pričvršćuju je
unakrsno na struku. Štola je jedini zajednički
znak svećeničkog dostojanstva i
vlasti. Ona je slika Kristova jarma i označava
kršćansku dužnost odanosti i vjernosti
Kristovom kraljevstvu a također i
nadu u vječni život. U povijesti se oblik
ovog odjevnog predmeta mijenjao. Štola
i danas ima svoju široku upotrebu. Osim
u euharistiji, rabi se u slavljenju drugih
sakramenata i blagoslovina i svaki puta
kada svećenik ima neposredan dodir s
euharistijom. Kod sakramenta ispovijedi
ona je jedini odjevni predmet koji bi svećenik
trebao imati na sebi. Kod ispovijedi
je štola ljubičaste boje koja u Zapadnoj
crkvi označava pokoru. Inače, štola se redovito
slaže s bojom misnoga odijela.
Drugi znak ispovijedi je polaganje
ruku. Obred polaganja ruku vrlo je raširen
već u Starom zavjetu i mnoga su mu
i razna značenja. Uvijek je to u nekom
smislu znak i vlasti i povjerenja. Kako su
ispovjedaonice u našim prilikama tako
građene da je penitent (onaj koji se ispovijeda)
"odvojen" od svećenika rešetkom,
polaganje ruku nije zaživjelo kao liturgijski
znak podjele ovoga sakramenta. Međutim,
svećenik kod riječi odrješenja ima
ispruženu ruku prema pokorniku, izgovara
odrješenje i znakom križa izgovara
formulu.
Često se kao znak kajanja upotrebljava
"lupanje u prsa". To je prastari običaj
priznavanja pogreške, grijeha ili krivice.
Desnom rukom se dodirnu prsa i kao da
se tim znakom želi reći: da, ja znam da
sam pogriješio. I u civilnom društvu jedan
od znakova pristojnoga priznavanja
isprike je znak naklona glave i stavljanja
desne ruke na prsa. Od samih početaka
taj i takav znak prešao je i u praksu sakramenta
pomirenja. Kod molitve pokajanja
ruka kojom na prsima pokazujemo i priznajemo
vlastiti grijeh, postala je i znakom
pokajanja. Tako je taj znak postao i u
misi kod tzv. opće ispovijedi, upotrebljava
se i kod osobne ispovijedi kada molimo
pokajničku molitvu. U liturgijskoj reformi
II. vatikanskog sabora je označeno da se
u misi samo jedanput dodiruju prsa u
ispovjednoj molitvi ali primjećujemo da je
opća praksa jača, jer je navika jača, da to
činimo tri puta. Svakako je liturgijski
bolje ako je taj znak svjestan i ako se u
vrijeme očitovanja kajanja tim znakom označava
nutarnje raspoloženje: ja sam pogriješio,
ja se kajem, ja molim oproštenje.
Sakrament ispovijedi je proslava
Božjega milosrđa i susret Boga i čovjeka
u dubokoj poniznosti i tajnosti. Stoga su i
liturgijski znakovi tako jednostavni. Ljepotu
sakramenta čini upravo ta jednostavnost
i slavljenje sakramenta te ljepota
susreta. Obred uz tako malo simbola u
stvari pokazuje koliko je važna srž susreta:
priznanje, pokajanje i pomirenje. Vratimo
se samo kratko još na dio ovog razmišljanja
o službi pokore. Bilo bi dobro
razmišljati u našim zajednicama da se
barem ispovijedi kod velikih blagdana
vrše u slavljenju Službe pokore. Zašto?
Kada se zajednica okupi na proslavu Božjega
milosrđa, toj službi mogu prisustvovati
i oni koji ne mogu pristupiti
osobnoj ispovijedi. Tako je to prilika i za
njih da sudjeluju u pokajničkom činu zajednice
i na neki način budu baštinici
ovog sakramenta.
21. 06. 2009.
12. nedjelja kroz godinu
Job 38,1. 8-11; Ps 107
2 Kor 5,14-17; Mk 4,35-41
Što ste bojažljivi? Kako nemate
vjere?
28. 06. 2009.
13. nedjelja kroz godinu
Mudr 1,13-15. 2,23-24; Ps 30
2 Kor 8,7. 9. 13-15; Mk 5,21-43
Dotaknem li se samo njegovih haljina,
bit ću spašena.
5. 07. 2009.
14. nedjelja kroz godinu
Ez 2,2-5; Ps 123
2 Kor 12,7-10; Mk 6,1-6
Nije prorok bez časti doli u svom
zavičaju i među rodbinom i u svom
domu.
12. 07. 2009.
15. nedjelja kroz godinu
Am 7,12-15; Ps 85
Ef 1,3-14; Mk 6,7-13
Dozva dvanaestoricu te ih poče
slati dva po dva dajući im vlast nad
nečistim dusima.
19. 07. 2009.
16. nedjelja kroz godinu
Jr 23,1-6; Ps 23
Ef 2,13-18; Mk 6,30-34
Hajdete i vi u osamu na samotno
mjesto, i otpočinite malo.
26. 07. 2009.
17. nedjelja kroz godinu
2 Kr 4,42-44; Ps 145
Ef 4,1-6; Iv 6,1-15
Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu
pa razdijeli, a tako i od ribica - koliko
su god htjeli.
2. 08. 2009.
18. nedjelja kroz godinu
Izl 16,2-4. 12-15; Ps 78
Ef 4,17. 20-24; Iv 6,24-35
Radite, ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život
vječni.
9. 08. 2009.
19. nedjelja kroz godinu
1 Kr 19,4-8; Ps 34
Ef 4,30-5,2; Iv 6,41-51
Zaista, zaista, kažem vam: tko
vjeruje, ima život vječni.
|
|
|
