Obitelj - Uređuje: obitelj Huska

Kršćanska uvjerljivost

Dragi čitatelji! Opet su našom ulicom prošetale dvije gospođe s Biblijom u rukama, koje žele "razgovarati o Bogu" i opet su našu kuću zaobišle. Prvi puta kada su bile, rekla sam im da sam "zadrta" katolkinja, teolog - kateheta, majka petero djece i da se uzdam svim srcem u Božje milosrđe da ćemo se svi mi, skupa s njima dvjema, spasiti, te nikako ne bih htjela gubiti vrijeme slušajući ih kako me pokušavaju "obratiti". Rekla sam im to s osmijehom i ljubavlju, sasvim iskreno. Ne znam što je iz mog govora "presudilo", ali one nam više ne zvone na vrata. Lijepo im se javim kad ih vidim, ali nas više ne posjećuju. To me je podsjetilo na dvije stvari: naše riječi uvijek imaju odjeka, govorimo li iz uvjerenja. Takav jedan "govor iz srca" darujemo Vam na ovoj stranici . Druga stvar koja me je potresla su te dvije gospođe, koje danas, na Duhove, rođendan naše Crkve, idu propovijedati, a ja? Jesmo li ikada bar poželjeli ići po svijetu naviještati ljudima Evanđelje? Svjedočimo li oduševljeno i razglašavamo li veličanstvena djela Božja (kao u Dj 2,11b) svugdje gdje jesmo, svaki na svom jeziku? lvh
riječ roditelja

Zahvala vrtiću i odgajateljima

Hvaljen Isus i Marija!

Vrlo je teško u par riječi reći hvala za sve što su naša djeca dobila dolaskom u ovaj vrtić ("Marija Petković" u Subotici, op. ur.), te nema darova koji bismo mogli prikazati koliko smo vam zahvalni!

Ono što je naša kći ovdje primila, a tako i sva djeca njene generacije, ostavilo je neizbrisiv trag u njihovim životima. Na intelektualnoj, moralnoj, vjerskoj i nacionalnoj razini, dobili su čvrst temelj, na koji treba dalje graditi, jer ono što smo mi roditelji započeli ugrađivati im kod kuće, odgajateljice su nastavile. Sad će se to nastaviti dalje u hrvatskim odjelima u školi, te će skupa sa svojim "društvom" rasti i napredovati u životu.

Ne znam kojim redom početi sa zahvalama. (...) Teti Rozi, koja ih je uvijek učila reda, teti Kati... Eh, dok nam je teta Kata kuhala, dica su naučila kad se što "ide" - i kako se časti na "debo četvrtak" i što se "ide" na Čistu sridu! Morala sam naučiti praviti sitne male "gomboce" baš kao teta Kata. Hvala Vam! Hvala Mirjani, koja će mi uvijek ostati u sjećanju kako blagim glasom pozdravlja "Hvaljen Isus i Marija!" Mirjana, nastavi to uvijek činiti. Mora se znati: ovaj vrtić je pri samostanu, te mu priliči ovakav pozdrav. Hvala ti za sve! A na kraju, odgajateljicama koje su od samog početka bile uz ovu generaciju djece. Hvala Emini, koja je, između ostalog, kao laik vjeroučitelj približavala Isusa djeci. Što reći Dajani i Marini? Velika Vam hvala za svu ljubav i pažnju koju ste utkale u našu djecu. Znamo da ste ih učile i radile s njima ne samo "po Montessori programu", nego kao da su to vaša rođena djeca! Neka vam svima Bog plati svaki trud, svaku muku, a plaća je i onda kad vidite na djeci kako su sretna i kako lijepo napreduju u životu, znajući da ste i vi tu doprinjeli. Oni sad odlaze dalje, čekaju ih učiteljice, a vama, drage odgajateljice, želim nešto poručiti:

Ovaj vrtić je jedini dječji vrtić u gradu na hrvatskom jeziku i jedini vrtić koji ima vjerski odgoj. Raditi u ovom vrtiću nije nimalo lako, ali je veliki izazov i čast - to treba biti motiv rada svim odgajateljicama. Ovaj vrtić je dar s neba našoj malobrojnoj hrvatskoj zajednici i zato, drage odgajateljice, molim vas, pogotovo one koje trebaju usavršiti materinji nam hrvatski jezik, potrudite se naučiti ga ispravno, koristite ga neprestano, njegujte kod djece lipu nam ikavicu, naše običaje, svetkovine... Jer, čineći to, odgajate cijele generacije budućih svjesnih mladih ljudi koji će svjedočiti o vama, odgajateljima, kao onima koji su ih nakon roditelja prihvatili i usmjerili na pravi put. Nagrade, za tako velika djela, sigurno neće izostati... Živjeli!
Nevena Tumbas, roditelj

jedna slika - jedna priča

Jednom su se djed i baka posvađali. Baka se toliko naljutila da nije htjela razgovarati sa svojim mužem. Sutradan je djed zaboravio na svađu. Ali baka se uopće nije obazirala na njega i nije htjela govoriti. Što god bi djed učinio kako bi ona progovorila, bilo je BEZUSPJEŠNO. Djed se napokon dosjetio pa je počeo prevrtati po policama i ladicama.

Nakon nekoliko minuta baka se više nije mogla suzdržati pa je uzviknula: "DOBRO ŠTO TRAŽIŠ?!"

"Evo, našao sam, hvala Bogu!" - odgovori djed s nestašnim smješkom. "Tražio sam tvoj glas!" (A. de Mello)

"Budite lukavi kao zmije a bezazleni kao golubovi!"
MALE MUDROSTI

Zašto si ti uopće s njima?

Sjedim na ljetnoj terasi slastičarnice u prometnoj ulici u središtu grada. Za stolom na drugom kraju terase sjedi dvoje djece i s velikim zadovoljstvom u velikim zalogajima grabi sladoled iz svojih vrhom napunjenih čaša. Uz njih sjedi ozbiljan muškarac, vjerojatno njihov otac.

Pred sobom drži širom rastvorene novine i s naglašenom pažnjom čita nešto, barem za njega, osobito važno. Uto pločnikom uz terasu nailazi neki čovjek i, bez prethodnog upozorenja, naglim pokretom istrgne muškarcu novine iz ruku. Muškarac se na čas silno zapanji, ali već sljedećeg trenutka obojica prasnu u smijeh te se srdačno pozdraviše.

- Otkuda ti ovdje? - upita čovjek muškarca koji je čitao novine.

- Evo - reče on. - izveo sam djecu na sladoled. A ja malo čitam novine.

Čovjek ga je nekoliko trenutaka promatrao. I, dok je polagano slagao novine i odlagao ih na stol, upita:

- A zašto si ti, onda, uopće s njima?

Muškarac za stolom se s nelagodom osmjehne. Htjede nešto odgovoriti, ali ga, prije nego je našao pravu riječ, čovjek koji je bio naišao pozdravi i ode. Muškarac je neko vrijeme zbunjeno sjedio i promatrao djecu koja su još uvijek bila zaposlena oko sladoleda. Potom pruži ruku prema novinama, ali, prije nego što ih je dohvatio, povuče ruku k sebi, gotovo kao da se opekao. Osmjehne se te počne nešto govoriti djeci. Djeca sa zanimanjem podigoše pogled sa sladoleda i medu njima poteče živ razgovor. Dok sam ih promatrao, pitao sam se kako se ja odnosim prema vremenu koje provodim sa svojima. Pitao sam se što sam sve spreman utrpati u isti trenutak, kako ništa ne bih propustio. I što sve pobrkam u nastojanju da uštedim vrijeme. Koliko vremena proigram, štedeći ga.

Jer bit će da je u čaši dječjeg sladoleda sadržano mnogo više istine nego i u najdebljim i najozbiljinim novinama. I da čovjek životu i svijetu može mnogo više dodati svojim odnosom prema dječjem sladoledu nego prema novinama. Ono najvažnije uvijek se događa u prostoru između očiju čiji su se pogledi susreli. I zbog toga nije dobro gledati mimo očiju onih s kojima čovjek živi, s kojima se susreće. Nije dobro propuštati neponovljive trenutke. Istina, može se zbog toga dogoditi da čovjek nema uvida u sve što se u svijetu zbiva. Ali to je posve zanemarivo ako čovjek ima uvida u dušu onih koje voli. Ako može doticati sreću u njima. Biti s njima ista sreća.

Kada se muškarac spremao da zajedno s djecom pođe, osvrne se s nelagodom oko sebe da provjeri je li tko uočio što se zbilo. Njegov pogled padne i na mene, ali ja sam se pričinjao kao da ništa ne primjećujem. Poželio sam mu reći da se sve to nije zbivalo samo njemu, ali nisam znao kako bih to učinio. Jer upravo je bio završio jedan važan sat životne škole, i svatko tko je bio spreman razumjeti što se dogodilo, mogao je biti na dobitku.
Stjepan Lice

Za život

za život:

Međunarodni dan obitelji prvi put u Srbiji

"Festival obitelji" je središnji dio projekta ''Osnažimo obitelj'', čiji je glavni cilj afirmacija obitelji i obiteljskih vrijednosti. Ministar rada i socijalne politike u Vladi Republike Srbije Rasim Ljajić i pomoćnik gradonačelnika Beograda Radmila Hrustanović otvorili su 16. svibnja 2009. dvodnevni "Festival obitelji" na Kalemegdanu, koji se ove godine prvi put zvanično održava u Srbiji u povodu 15. svibnja, Međunarodnog dana obitelji.
Ljajić je, ističući humanitarni karakter manifestacije, izrazio očekivanje da će kroz različite humanitarne akcije biti prikupljena pomoć za ugrožene obitelji kojih u Srbiji ima približno 255.000. On je ponovio da se obitelj u Srbiji već dva desetljeća nalazi u krizi zbog siromaštva i nedostatka sustava vrijednosti, te dodao da je rezultat toga to što je danas svaki peti brak rastavljen (u 2008. u Srbiji je 21% brakova rastavljeno).

"Suočavamo se i s posljedicama nasilja u obitelji i sve su to problemi na koje želimo ukazati na ovaj dan", naveo je Ljajić, istaknuvši da je neophodno "vratiti se pravim obiteljskim vrijednostima." Prema njegovim riječima, u Srbiji se približno 4.000 djece nalazi u 3500 hraniteljskih obitelji, a još skoro 700 djece u domovima za nezbrinutu djecu. Zato Ministarstvo planira paketom mjera pomoći najugroženijim obiteljima, reformirati centre za socijalni rad, donijeti novi zakon o socijalnoj zaštiti i izmijeniti postojeći Zakon o financijskoj potpori obitelji s djecom.

Hrustanović je ukazala na to da je obitelj neprolazna kategorija i da "Festival obitelji" predstavlja odu obitelji i ljubavi.

U okviru Festivala je održan bogat cjelodnevni glazbeno-zabavni program i više akcija za prikupljanje pomoći ugroženim obiteljima. Pokrovitelji su bili Ministarstvo rada i socijalne politike i Narodna kancelarija predsjednika Republike, a podržale su ga: Bambi, Telekom, Dunav osiguranje i dr. kompanije. "Metalac" iz G. Milanovca je dao crvene, plave i bijele narukvice koje su prodavane po cijeni od 100 dinara, a Ministarstvo će proslijediti prikupljeni novac najugroženijima. Na "Plazma" štandu roditelji su mogli presvući i nahraniti mališane, a za dojilje je bio osiguran poseban prostor.

protiv života:

Srbija među prvima u Europi po broju abortusa

Srbija je s oko 150.000 izvršenih abortusa godišnje među prvima u Europi, a oko 90 % žena koje se odluče za prekid trudnoće je u braku, izjavio je dr. Dejan Stojanović.
Dr. Stojanović je upozorio da oko 6.000 abortusa godišnje u Srbiji izvrše djevojke između 16 i 19 godina, te da namjeran prekid trudnoće izvršen u tom dobu nosi veliki rizik za reproduktivno zdravlje i napomenuo da abortus nosi veliki rizik od infekcija, krvarenja i mehaničkih povreda, koji mogu biti uzrok kasnijeg steriliteta. (Izvor: Blic)