Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 176
Riječ urednika
Meditacija
Tema
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Kutak za katehete
Paulinum
Iz života naših predaka
Priče
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Reportaža - Piše: mr. Mirko Štefković

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Titelu

Sv. Ladislav kralj u 11. stoljeću daje podignuti prvu crkvu u Titelu, na mjestu današnjega groblja. U 16. stoljeću Turci su je porušili, a u 18. je podignuta druga od naboja. Godine 1810. ta crkva je srušena i na njezinim temeljima podignuta današnja. Godine 1815., vojna komanda podignula je oltar u čast sv. Ivana Nepomuka. Oltarna slika Uznesenja BDM, koju je 1770. godine naslikao Dimitrije Popović, nekada je krasila glavni oltar. Crkva je 1990. obnovljena iznutra, a 1992. podignuta je vjeronaučna dvorana u dvorištu župe. Godine 2008. obnovljeni su toranj i krov, te fasada crkve i župnoga doma. Crkva je 25 m. dugačka, 10 m. široka, ima četiri zvona od kojih je najveće 465 kg., a najmanje 85 kg. Matice se vode od 1769. godine.
Gradić Titel nalazi se kod ušća rijeke Begeja u rijeku Tisu, s južne strane Titelske visoravni, odnosno podno Titelskog brijega, njenog rubnog dijela. Nedaleko od Titela se nalazi i najveći riječni otok na Tisi. U ovom malom mjestu smještena je i katolička crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Ovo mjesto danas ima 6000 stanovnika, a od toga oko 600 katolika. U prosjeku na nedjeljnu misu dolazi njih pedesetak. Nedjeljom je misa u 11 sati, a radnim danom u 8 sati. Godišnje ima oko 10 krštenja, 15 sprovoda i 1 do 2 vjenčanja, a ove godine bilo je 4 prvopričesnika i 26 krizmanika (tri razreda skupa). To nam je, kad smo ga posjetili u ovoj dijaspornoj župi Subotičke biskupije, potvrdio i župnik ove župe vlč. Franjo Lulić, koji je na ovoj službi pune dvadeset i tri godine, a prije nepunih mjesec dana proslavio je u ovoj župi i srebrni jubilej svojega svećeništva (intervju s vlč. Franjom Lulićem možete pročitati na str. 26 i 27 ovoga broja Zvonika). Prema njegovim riječima velika je radost biti u ovakvoj župi za onoga tko se zna prilagoditi. Stalna otvorenost prema drugima, kako bi mogao razumjeti što dotična osoba doživljava i osjeća, njega kao svećenika ispunja i uvijek predstavlja novi izazov, jer svakom čovjeku se mora pojedinačno pristupiti. Ova raznolikost me obogaćuje kao svećenika i kao čovjeka, ističe vlč. Lulić. Velika mu je milost, tako mu je Božja milost odredila, raditi u sredini u kakvoj se i sam rodio. Zato nikada nisam poželio većih župa, radi blagostanja ili čega drugoga. Privoditi Bogu izgubljene ovce, bilo gdje bile, to me ispunja, pa čak i onda kad ih nema puno, kaže naš sugovornik, nadodavši da mu je osobito drago da je župnoj zajednici Bog podario i jednog sjemeništarca. Na jesen će u bogosloviju. Svakako da je to djelo Božje milosti, no nadam se da sam primjerom barem malo pridonio tome, zaključuje vlč. Franjo Lulić. Na upit pak kako je doživio svoju srebrnu misu, župnik ističe kako je velika radost doživjeti s Božjom milošću 25 godina otkako je zaređen i služi Božjemu narodu. Velika je radost to proslaviti u ovako maloj sredini. Na slavlju je bilo barem 40 posto pravoslavnih. Ta suradnja mi je jako važna i draga. Svakom svećeniku preporučujem da proslavi jubilej. To je jubilej Božje milosti. Posebno mi je drago biti s djecom. Drago mi je što se na jubileju okupio lijepi broj svećenika iz naše i iz Zrenjaninske biskupije, zaključuje župnik Lulić.

U RAZGOVORU S ČLANOVIMA PASTORALNOGA VIJEĆA:

Antal Križan, načelnik je Pastoralnoga vijeća ove župe, odvjetnik je i živi u Titelu. Rodom je iz Loka, sela koje potpada pod ingerenciju vlč. Lulića. Ima obitelj. Sin Edvard je apsolvent prava, kćer Marija studira medicinu, supruga Katica je zaposlena u Domu zdravlja u Zrenjaninu. Biti u Titelu načelnikom Pastoralnoga vijeća, po njegovim riječima, znači angažman oko okupljanja vjernika, oko održavanja crkve i župe. Sve je to već dotrajalo i staro, te zahtijeva poprilično puno popravaka. Posljednjih godina je bilo velikih ulaganja. Na osobit način Antal ističe zalaganje župnika u prikupljanju sredstava i organiziranju poslova. Obnovljen je crkveni toranj i čitava krovna konstrukcija. Presvučeni su bakarnim limom. To bi sad trebalo trajati jedno duže vrijeme. Postavljen je i novi pozlaćeni križ na tornju. Fasada crkve je renovirana, a isto tako i župni dvor. To je ono što se materijalnoga tiče, a s duhovne strane se trudimo održati povezanost u zajednici. To je ustvari prvotni cilj, sačuvati vjeru u zajednici, kaže naš sugovornik. Pri tom svjedoči kako osobito pozornost polažu starima, ali i onima koji su aktivni u župi, kako bi svoje kršćanske obveze mogli što bolje izvršavati. Mladih je ovdje jako malo, a i ono malo mladih što ima vrlo često završavaju u gradovima. Titel je nerazvijena općina i veliki broj zato odlazi u razvijenija središta, kaže Antal, te nastavlja kako se u tom pogledu župnik jako puno trudi. On drži vjeronauk i u župi i u školi. Čudno, ali ima i onih koji iako dolaze na vjeronauk u župi, u školi pohađaju građanski odgoj. Gotovo da u vjerničkom životu od njegovih početaka imamo nekoliko faza između kojih su velike pauze, tako između prve pričesti i krizme mnogi budu na pauzi, onda je to između krizme i vjenčanja, pa opet između vjenčanja i krštenja djece itd. To je kao neka lančana reakcija. Kod nas je veliki broj mješovitih brakova, tako da je teško utjecati na kakve promjene. Zato na razne načine kroz druženja, pa čak i zabave, pokušavamo okupljati sve one koji dolaze na mise, kako bi izgrađivali zajednicu, zaključuje naš sugovornik.

KANTORSKA, MINISTRANTSKA I SAKRISTANSKA SLUŽBA U ŽUPI:

Edvard Križan (1983.), vrši kantorsku službu u župi oko dvije godine. Apsolvent je na pravnom fakultetu u Novom Sadu. U malom sjemeništu "Paulinum" završio je klasičnu gimnaziju. Glazbom se bavi od malih nogu. Osnovni instrument mu je harmonika, a svira i gitaru, violinu, tamburicu. Svira i u Mađarskom KUD-u "Tiski cvijet". Prije par godina popravljene su orgulje, a stari kantor je otišao u mirovinu, pa se Edvard rado prihvatio svirati na misama, koliko mu to obveze dopuštaju. Sviranje u crkvi doživljava kao nešto sasvim obično, jer u crkvu ide otkad zna za sebe. Rado svira na misama, u čemu je ustvari našao svoju novu aktivnu ulogu u zajednici. U tomu mu puno pomaže gospođa Marija Šandor, koja je svojedobno bila kantorica. Ona mu je desna ruka pri odabiru i pripravi pjesama za liturgije. I sestra Marija se bavi glazbom, pa na misama rado i solira. Bavi se i s djecom, koju za veće blagdane sprema za pjevanje u crkvi. Edvard u slobodno vrijeme rado ide na pecanje, rekreativno se bavi sportom, a jako voli i kućne ljubimce. Za sada planira ostati u Titelu.

Katica Križan, dugo godina je vodila dječji zbor u župi. Prije par godina je to preuzela kćerka. Trenutačno ima oko dvadesetero djece, a prije dvadesetak godina ih je bilo duplo više. Za veće blagdane oni pripremaju pjesme i recitacije, te se na taj način uključuju u život zajednice. O suradnji sa župnikom Marija kaže kako im on uvijek izlazi ususret, osobito kada su djeca u pitanju. S djecom se iz župe redovito svakog prvog svibnja ide na izlet. Da biste djecu priveli u crkvu, morate biti primjerom, kaže Marija. Budemo mi svi i nervozni, ali kad dođe nedjelja tu rasprave nema, nego svi skupa idemo u crkvu. Ako roditelji ne vode djecu u crkvu, tj. ne idu skupa s njima, od toga nema ništa, ističe Marija, te nastavlja kako djeca osjete kad se za njih žrtvuje, kad im se posveti pažnja, pa onda i oni to uče. Vrlo mi je drago što su naša djeca ostala ovdje u župi. Sad su oni već odrasli ljudi i aktivni članovi župne zajednice, pojašnjava naša sugovornica.

R o b e r t Dudaš (1987.), glavni je ministrant u župi. Stariji ministranti su otišli, a ostala su još dvojica mlađih. Robert dolazi na misu ministrirati i preko tjedna. Po zanimanju je soboslikar, a posao teško nalazi. Za Roberta je biti ministrant prije svega velika čast. To znači služiti samom Kristu, po uzoru na svog župnika, kao pastira. To je nešto najljepše. Ja sam htio biti svećenik, međutim splet okolnosti je tako donio da sam ipak pošao drugim putem, pojašnjava Robert za kojega je biti blizu oltara, susretati se s Kristom u euharistiji doista nešto predivno. Robert se rado sjeća svojih prvih ministrantskih koraka. Ministranti se priključuju župnim izletima i hodočašćima. Nama ministrantima teško je privući mlađe. To je stvar roditelja. Kad sam počeo ministrirati prije dvadesetak godina zaista nas je bilo puno, čak oko dvadeset. Sad je situacija drukčija, tako je i nas jako malo, ističe Robert, dodajući da im župnik i unatoč tomu što ih je malo, poklanja puno vremena. Za Roberta je njegov župnik pravi duhovnik i pastir koji je blizak narodu, svima. Uvijek je tamo gdje treba pomoći, lako se s njim može dogovoriti.

József Lakatos, aktivni je član zajednice i radi u sakristiji. Svaki dan dolazi na svete mise. Nedjeljom sakuplja milostinju. U mirovini je već desetak godina. Poslije jutarnje mise rado sa župnikom popije kavu. Svojedobno je pratio župnika na blagoslovu kuća. Prije je još bilo 170-180 obitelji, a sad je to po njegovoj procjeni oko 150. Župljani godišnje organiziraju doček Nove godine, pokladni bal i druge zabavne aktivnosti, kako bi njegovali zajedništvo. U tu svrhu imaju i svoj mali orkestar.



Z v o n k o Vukov rado volontira kao zvonar i sakristan. Kao dječak je ministrirao, pa je ostao stalno povezan s crkvom. Rado dolazi na svete mise i radnim danom, ovisno o svom radnom vremenu. Sa župnikom rado prijateljuje, a također pomaže i u svim župnim aktivnostima. Više puta je tu da izletnicima pokaže crkvu. Sve to ga ispunja jer tako susreće puno ljudi, u čemu je našao svoju ulogu u župnoj zajednici.



SVJEDOČENJE OBITELJI:

Attila i Tamara Šandor u braku su već više od godinu dana i imaju sina Danijela. Attila je strojarski tehničar, ali se bavi soboslikarstvom. Tamara je trgovkinja po struci, ali nije uposlena. O svom ostanku u Titelu, Attila kaže da se nada boljem, ali nikad ga ne bi zamijenio za neki drugi grad. Oboje su tu odrasli i vole tu živjeti. Za Titel ih vežu priroda i ljudi. Attila i Tamara redovito idu na svetu misu. To doživljavaju skroz normalno, jer tog jednog dana u tjednu odati hvalu Bogu ne predstavlja naročiti podvig. Attila i Tamara svjedoče o vrlo dobrom odnosu sa župnikom. Još od malih nogu oboje su aktivni u župi. Attila je ministrirao skoro punih 18 godina, a Tamara je pjevala i sudjelovala u mnogim akcijama. U Titelu ima mladeži, a bračnih parova jako rijetko. Teško se odlučuju na brak, kaže Attila. Svi kažu da čekaju na bolje sutra, a boljeg sutra teško da će biti, tako da je bolje ne čekati previše. Nisu to stvari koje čovjeka usrećuju, nego djeca, bližnji. Tamara ističe kako ih dijete još više zbližava i povezuje. U njega ulažu sve, u njemu vide svoju budućnost. Za sada im još uvijek puno pomažu roditelji, bez kojih bi bilo jako teško. Attila na kraju želi poručiti mladima: Nemojte čekati bolje sutra. Ženite se, udajte, rađajte... Onda imate razlog zbog čega živjeti, jer inače taj razlog je jako teško naći.

Titel: Srebrna misa vlč. Franje Lulića

U nedjelju, 24. svibnja, u crkvi Uznesenja BDM u Titelu, vlč. Franjo Lulić proslavio je svoju Srebrnu misu.
Slavlje je započelo svečanom ulaznom procesijom iz župnog doma u crkvu koja je za ovo jedinstveno slavlje bila ispunjena brojnim vjernicima i slavljenikovim gostima. Na početku slavlja svoju rodbinu, župljane i goste pozdravio je srebromisnik Franjo. Među uglednim gostima bili su pravoslavni paroh Mile Majkić, predsjednik općine Titel Milivoj Petrović, zamjenik predsjednika općine Milan Nastasić te predstavnici javnih poduzeća i ustanova s područja općine Titel. U pozdravnim riječima slavljenik je zahvalio Bogu na pozivu i svim milostima u proteklih 25 godina svoga svećeništva kao i svima onima koji su ga pratili na putu do svećeništva i kroz njegovo svećeništvo. Sv. misu je sa slavljenikom suslavilo dvadeset šest svećenika Subotičke i Zrenjaninske biskupije, a među koncelebrantima je bio i umirovljeni zrenjaninski biskup mons. Lázsló Huzsvár. Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem mjesnoga kantora Edvarda Križana.

Prigodnu propovijed održao je vlč. Ede Mikty, župnik iz senćanske župe Sv. Franje. U prigodnoj propovijedi na hrvatskom i mađarskom jeziku on je govorio o svećeničkom pozivu kako ga je zamislio utemeljitelj sakramenta sv. Reda sam Krist Gospodin. Potkrepljujući biblijskim citatima, on je istaknuo kako postoje različiti tipovi odaziva na Isusov poziv. U drugom dijelu svoje propovijedi, obraćajući se svečaru, je rekao: Dragi brate, prije 25 godina i ti si radosno, s oduševljenjem stupio pred svog nadpastira da te zaredi za svećenika, jer si htio slijediti Krista kao njegov učenik i suradnik. Tom prilikom biskup ti je postavio pitanje: Želiš li nasljedovati Krista glavu i pastira, ne žudeći ovozemaljska dobra, nego jedino vođen ljubavlju prema dušama? Na što si ti potvrdno odgovorio. O iskrenosti slavljenikova odgovora najbolje svjedoči njegov jubilej: vjerno je služio tijekom 25 godina svećeništva. Po uzoru na sv. Pavla, koji na jednom mjestu veli: "Vi znate da nismo žudili za ničijim zlatom, za ničijim srebrom, nismo došli zato, što nam je trebalo vaše, nego smo došli radi vas samih", propovjednik je naglasio: Dragi brate, i ti si u takvom duhu djelovao kroz 25 godina, u takvom duhu si preuzeo prije 23 godine i našu župu. Nisi se preplašio dijaspore, siromaštva. Zaključujući svoju propovijed, vlč. Ede je zahvalio slavljeniku što je najljepših 25 godina svog svećeničkog života posvetio Kristu i njegovim vjernicima. Neka ti Bog da dobro zdravlje, puno snage i milosti da još dugo godina, na radost svojih vjernika s takvim žarom i ljubavlju vodiš povjerene ti duše k dobrom pastiru Kristu Gospodinu, zaključio je propovjednik. U prikaznoj procesiji rodbina i vjernici na oltar su prinijeli darove za euharistijsko slavlje, ali i prigodne darove samom slavljeniku. Prigodnom zahvalom i čestitkom srebromisniku se obratio i ministrant Robert Dudaš. Na kraju mise srebromisnik je zahvalio svima što su s njim Bogu zahvalili za njegovo svećeništvo. Za brojne uzvanike slavljenik je priredio prigodnu večeru u mjesnom "Lovačkom domu".
Andrija Anišić