Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić
20. lipnja
Margareta Ebner
(* oko 1291. + 20. lipnja 1351.)
Djevojčica iz bogate obitelji - djevica - redovnica - 14 godina vezana uz krevet - mističarka - lirska pjesnikinja - vidjelica - slušala svoga duhovnoga vođu - u svojoj sobi držala kolijevku za Isusa - 40 godina u samostanu - zaštitnica molitelja, bolesnika, pjesnika i pisaca
U prijateljstvu s Bogom
Blažena Margareta Ebner je
rođena u bogatoj obitelji oko 1291. godine
u Donauwörthu u Bavarskoj. S 15
godina je stupila u red dominikanki u
Maria-Medingenu kod Dillingena na
Dunavu u biskupiji Augsbrug. Ona je
1311. doživjela svoje veliko obraćenje.
Od tada je imala viđenja u kojima joj je
sam Gospodin Isus govorio. Margareta
Ebner je predstavnica mističnog pokreta
14. stoljeća.
Što je mistika?
Peter Dinzelbacher veli da je
mistika spoznaja Boga koja se temelji
na iskustvu. U mistici čovjek ne samo
da vjeruje u Boga, ne samo da filozofski
shvaća Boga, već Božju opstojnost
doživljava putem brojnih religioznih
doživljavanja. Mistika predstavlja čovjekovo
nastojanje oko ostvarenja
neposrednog kontakta s Bogom. Taj se
kontakt ostvaruje kroz osobno iskustvo
- već u ovom životu. Postoji posebna
bogoslovna znanost koja se bavi proučavanjem
mistike, a zove se mistično
bogoslovlje (mistična teologija). Mistika
je proživljeno iskustvo apsolutnoga,
jedinstvo duše sa svetim i božanskim.
Što je vizija ili viđenje? To je doživljaj
kad se čovjek osjeća premješten iz
svoje sredine u nadnaravni svijet ili u
jedan drugi prostor. To se događa u
ekstazi ili snu, te mu se tako objavljuje
ono što je za nj do tada bilo skriveno.
Viđenje je zamjedba duhovne stvarnosti
na vizualan način: česta mistična nuspojava.
Očituje se na osjetnoj, predodžbenoj
i intelektualnoj razini. Raspon
viđenja ide od mističnih iskustava
do ukazanja.
U krugu velikih mističara
U 14. stoljeću je u Njemačkoj živio
cijeli niz mistika. Margaretin suvremenik
je bio dominikanac, mističar
Heinrich Seuse (*1295 + 1366.) U
krug tadašnjih njemačkih mističara
spadaju još Johann Eckhart (dominikanac
poznat pod imenom Meister
Echkhart (* oko 1260. +1327), Johannes
Tauler - doctor illuminatus =
prosvijetljeni naučitelj (*1300 +1361) i
Johann od Kastla. Taj je pokret svoj
vrhunac dosegao u njemačkim samostanima
dominikanki, koje su tada diljem
Njemačke imale 80 samostana.
Margareta Ebner se dopisivala s poznatim
mističarima svoga vremena. Od
gore spomenutih je osobno poznavala
Ivana Taulera, a priključila se i pokretu
"Božjih prijatelja". Istom je pokretu pripadao
i njezin duhovni vođa, Heinrich
von Nördlingen. Dopisivala se i s
Christinom Ebner. (Christina Ebner
joj nije bila rođaka).
Četrnaest godina teške bolesti
Blažena Margareta Ebner je u
samostanu živjela više od 40 godina, od
kojih je 14 godina proživjela vezana za
krevet. Usred teških patnja ona je svoj
pogled stalno uzdizala Bogu. A dragi
Bog ju je tješio viđenjima i nebeskim
milostima. Njezina su viđenja ponekad
bila tako intenzivna da bi pri tome
padala u stanje slično komi. Doživljavala
je, da je u takvom stanju bila
uzdignuta od tla, te ga nogama nije
mogla dotaknuti. Margareta Ebner je u
svojoj ćeliji držala kolijevku, u kojoj bi
ljuljala dijete Isusa, kad u viđenju nije
mogao zaspati. Ponekad bi uzimala
Isusa u naručje. Vidjela je Raspetoga
kako silazi s križa, da je zagrli i nahrani.
Teret milosti
Godine 1332. je upoznala već spomenutog
svjetovnog svećenika Heinricha
iz Nördlingena, koji joj je postao
učitelj duhovnoga života. Taj ju je
svećenik potaknuo da bilježi objave,
koje je doživljavala. To je Margareta i
činila od 1344. godine. Svoje susrete s
Gospodinom Isusom opisuje u obliku
srednjovjekovne visoke ljubavne lirike.
Knjiga njezinih viđenja i objava nosi
naslov "Duhovni dnevnik". A sve što je
doživljavala, stoji pod naslovom "Teret
milosti". U toj knjizi nam otkriva početak
svoga obraćenja Bogu. Njezina je
duhovnost sva prožeta mnogostrukom
patnjom. U središtu njezine duhovnosti
bio je Isus, uz koga ona vezuje svoja
duhovna razmatranja u slavljenju crkvene
godine. Njezin način moljenja je
usklađen s molitvom Gospodnjom. U
njezinom načinu se usmena molitva
prepliće s razmatranjem otajstava Isusovoga
života. Na glasu su njezina
pisma. Do danas je sučuvano puno
njezinih pisama, što predstavlja najstariju,
do sada sačuvanu zbirku pisama na
njemačkom jeziku.
Smrt i slava
Umrla je 20. lipnja 1351. u Medingenu
u Bavarskoj. Njezin grob se nalazi
u njoj posvećenoj kapeli u blizini Dillingena.
Na grob joj hodočaste vjernici i
danas. Njezin se spomendan slavi na
dan njezine smrti, 20. lipnja. Papa Ivan
Pavao II. ju je 24. veljače 1979. godine
proglasio blaženom. Zaštitnica je bolesnika,
pisaca, pjesnika. Pomaže i
onima kojima ne ide molitva.
|
|
|
