Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 176
Riječ urednika
Meditacija
Tema
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Kutak za katehete
Paulinum
Iz života naših predaka
Priče
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Tema - Piše: Andrija Anišić

Koji put odabrati?

Vrijeme izbora životnoga zvanja i zanimanja
Činio sam to i ranije u raznim predavanjima mladima, a otkad sam župnik, dakle, već petnaest godina, na trodnevnici krizmanicima obvezno govorim i o važnosti njihova izbora životnoga zvanja i zanimanja. Mislim da je to jako važna tema o kojoj s krizmanicima trebaju razgovarati i roditelji i nastavnici, ali i vjeroučitelji.

Za taj razgovor izvrsno im može poslužiti odlomak iz Matejeva evanđelja koji govori o talentima. U toj Isusovoj priči gospodar povjerava slugama talente - "svakomu po njegovoj sposobnosti". Učinio je to sa željom da oni te talente pametno upotrijebe i s njima "zarade" nove talente, odnosno da pomoću njih donesu određene plodove (usp. Mt 25,14-21). Nakon određenoga vremena gospodar je tražio da ga svaki sluga izvijesti što je učinio s povjerenim mu talentima. I kao što znamo, onaj što je dobio pet talenata stekao je još pet, onaj što je dobio dva zaradio je još dva, a onaj s jednim talentom nije zaradio ništa i zbog toga je bio oštro ukoren i kažnjen. Poruka te Isusove priče je vrlo jasna. Svaki čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku i samim stvaranjem primio je od Boga potrebne sposobnosti, talente uz pomoć kojih treba sebi osigurati život i dati svoj doprinos za dobrobit naroda kojemu pripada, društva u kojem živi kao i dati svoj dio u izgradnji boljega i ljepšega svijeta. Po krštenju i drugim sakramentima čovjek vjernik prima od Boga nove, duhovne talente te je s tim njegova odgovornost u svijetu još veća. Čovjek je, naime, Božji suradnik u djelu stvaranja i u djelu spasenja. Stoga svaki čovjek mora svjesno i odgovorno izvršiti svoju zadaću "stjecanja" novih talenata kako na svjetovnom tako i na duhovnom području. Svatko će na koncu svog života pred Božjim licem morati položiti račun o svom životu i radu (usp. Rim 14,12). I samo ako s puno plodova svoga života dođemo pred Boga, položit ćemo najvažniji ispit pred Bogom od kojega će ovisiti i naša vječna sudbina. Svaki vjernik zna da mora donositi mnogo roda, jer je Isus svima objavio: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite...; Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda... (usp. Iv 15,16.8).
Krizmanici pred izborom
Završetak osnovne škole je izvrsna prigoda da se svi mladi nakon "male mature" na trenutak zaustave te u molitvi i tišini postave sebi nekoliko životnih pitanja. Najprije moraju otkriti kojim ih je sposobnostima, talentima Bog obdario jer upravo im ta spoznaja može pomoći da se odluče za onu školu i ono zanimanje koje će najlakše ostvariti i pomoću kojega će moći donijeti najviše plodova. Isto tako svaki mladi kršćanin koji se nalazi na raskrižju različitih putova treba bez straha i s puno pouzdanja postaviti pitanje Isusu: "Što želiš od mene? Za koje zvanje si me predodredio?" Odnosno treba postaviti otvoreno pitanje Isusu: "Želiš li možda da budem svećenik, redovnik ili redovnica?" I u tišini i molitvi, otvorenim srcem, treba saslušati Isusov odgovor i onda bez straha odgovoriti pozitivno na Isusov poziv.

U izboru zanimanja treba, dakle, analizirati sposobnosti i talente, a u izboru životnog zvanja koje može biti samo dvostruko - duhovno ili bračno odnosno obiteljsko, treba osluškivati Božji glas i otkriti što je volja Božja. Dobro je i jedno i drugo, jedino je bitno prepoznati, shvatiti što je Božja volja i onda je prihvatiti i ostvariti u svom životu. Čovjek može ostvariti istinsku sreću na zemlji samo ako u svemu prihvati i vrši Božju volju. I dok u izboru zanimanja mogu utjecati i mnogi vanjski faktori kao što su recimo uvjeti, pa čak i novac i "veze", dotle je u izboru životnog zvanja odgovoran isključivo svaki pojedinac. U tom izboru mogu puno pomoći roditelji i svećenici, redovnici i redovnice kroz duhovne vježbe i duhovne razgovore.

Prva prava prigoda za krizmanike da upotrijebe darove Duha Svetoga koje su primili po sakramentu krizme jest upravo odabir zvanja i zanimanja. Kroz molitvu, surađujući s darovima Duha Svetoga svatko može donijeti prave odluke.
Svjedočanstvo redovnice, bogoslova i laikinje
U emisiji za mlade koja se redovito emitira nedjeljom na Radio Mariji, 3. svibnja emitirana je emisija koja je bila posvećena odabiru životnoga poziva i zvanja, odnosno službi za Krista i službi za ljude u okviru Crkve. Gosti voditeljice emisije Nevene Mlinko bili su bogoslov Subotičke biskupije Vinko Cvijin, s. M. Jasna Crnković iz Družbe sestara Kćeri Milosrđa u Subotici te apsolventica teologije u Šakovu Anita Pelhe. Tumačeći razliku između poziva i zvanja, s. M. Jasna Crnković je istaknula kako je poziv ili zvanje ustvari dar od Boga, jer on nas zove, kao što u Bibliji čitamo da Bog zove Abrahama, Samuela, sv. Pavla, Blaženu Djevicu Mariju, pa sve do današnjih poziva kada nam Bog ne govori samo kroz čudesne događaje nego kroz ljude. Poziv je, dakle, dar kojega Bog daje samo nama, koji će samo nama odgovarati i usrećiti nas, jer svakoga od nas "Bog zna po imenu". On nam zato najbolje može preporučiti i dati i ono što je nas može usrećiti i što je najbolje za naš život. Zanimanje je pak u službi zvanja. To možemo prikazati na primjeru budući da zvanja možemo podijeliti na dva osnovna: za majčinstvo i očinstvo, te duhovno zvanje. Zanimanja su pak ona koja ispunjavaju ta zvanja. Upitana je li najprije važnije razmišljati o tomu što je naše životno zvanje ili pak zanimanje, s. Jasna odgovara kako većina nas razmišlja o tomu što bi moglo biti naše zanimanje. No, kad se nađemo na prekretnici i prijelomnim trenucima, kao što je na primjer upis u srednju ili pak završetak srednje škole, počinjemo se pitati što je cilj našega života i što je ono čemu želim posvetiti svoj život - a to je zvanje, kaže s. Jasna. Dotaknuvši pitanje karijere u smislu njenoga današnjega poimanja, bogoslov

Vinko Cvijin ističe kako svećeniku nikako ne bi trebalo biti važno razmišljati o karijeri, tj. hoće li on biti više ili manje poznat u društvu, hoće li biti na boljoj i lošijoj župi. Mislim da karijera pripada čovjeku koji se bavi nekim drugim stvarima, jer ako sam pozvan od Boga, dužan sam slušati njegovu volju i činiti i ono što on od mene traži, a što ovisi o službi koja mi je povjerena: bilo župnika, profesora ili djelatnika u župnom uredu. Zato na karijeru osobno gledam kao na napredovanje radi osobnoga dobra, što je po meni kao čovjeka koji se predaje Bogu, pomalo besmisleno, kaže Vinko.

Anita Pelhe koja kao laikinja završava studij teologije u Šakovu, ističe pak kako sebe nikako ne može zamisliti kako s poslovnom torbom žuri na posao i kako želi biti na što većem položaju, jer za nju je to svojevrsni "sukob interesa". Ja jesam laikinja, ali pozvana sam pomagati ljudima, izgrađivati svoju i njihovu duhovnost. Ima ljudi kojima je jedini cilj izgraditi svoj svijet u kojemu će oni biti glavni, bez da su ostvarili niti jedno od dva osnovna zvanja. Jasno da imam svoj cilj u životu kao što je završiti fakultet ili zaposliti se, ali bez duhovne dimenzije moje zanimanje i karijera bi za cilj imali samo zaradu materijalnih dobara, svjedoči Anita. Na njene riječi nadovezuje se Vinko koji ističe da možemo gledati i pozitivni vid karijere. Ukoliko čovjek svoj posao radi savjesno i ne samo za svoje dobro nego i za dobro drugih, karijera je ona koja ga na tom putu mora pratiti. Karijera sama po sebi ne bi trebala biti na prvom mjestu, nego ono dobro iz kojega proizlazi karijera, smatra Vinko. Na kraju razgovora Vinko je zaključio kako je Crkva zajednica vjernika, bilo laika bilo klerika, ili redovnika i redovnica. Crkva je Kristovo Tijelo, te se svi trebamo osjećati pozvanima u njoj sudjelovati na više načina jer je ona naša i od Krista dana. U tom smislu je djelovanje laika itekako važno u Crkvi. Ukoliko mi, kojima je ona povjerena, ne vodimo o njoj računa i gledamo samo na ljude i na njihove slabosti, uvijek ćemo nailaziti na probleme. Bit Crkve je zajedništvo u Euharistiji, zaključuje Vinko.
Načelo MEP-a kao poticaj mladima
Mladež Euharistijskog Pokreta (MEP) je suvremena katolička organizacija koja okuplja djecu i mladež sve do odrasle dobi. Središnja stvarnost pokreta jest Euharistija koja je za mladog čovjeka središte njegova kršćanskog života. Pomaže mu da se najprije osobno izgradi u zrelog kršćanina, kako bi sudjelovao u apostolskom poslanju i postao ono što Euharistija znači: razlomljeni kruh za druge, za novi Božji svijet. Smisao MEP-a je među ostalim sadržan u dvanaest načela, a deseto načelo kaže: Savjesno vršim svoje dužnosti - učenje, studij, pomoć u obitelji - pripremajući se ozbiljno za svoje životno zvanje te živim po pravilima i duhovnosti MEP-a. Ovdje mi se zato učinilo zgodnim prenijeti vam u cijelosti sadržaj desetoga načela, koje na jednostavan način opisuje stvarnost životnoga poziva odnosno zanimanja, te u tom smislu može poslužiti svim mladima koji se nalaze pred tom velikom životnom odlukom. 
Molitva za sretan izbor zvanja

Duše Sveti,
Duše mudrosti i savjeta,
pomozi mi pri izboru životnog zvanja,
tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.
Prosvijetli me da spoznam pri tome tvoju svetu volju.
Rasvijetli također i moje roditelje i savjetnike
da me pravo savjetuju.
Pokaži mi što je najbolje za moju vremenitu
i vječnu sreću.
Udijeli mi snage da svladam sve poteškoće
koje mi ometaju dobar izbor zvanja.
Pomozi mi da se osposobim za dužnosti
što će ih moje buduće zvanje od mene tražiti.
Vodi me kroz burno mladenačko previranje
sretno do cilja.
Moja nebeska Majko Marijo,
budi mi Majkom dobroga savjeta i moli za mene!
Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik
i moli za mene!
Isuse, pruži mi ruku i vodi me stazom kojom Ti želiš.
Amen.
Čovjek - Božji suradnik u stvaranju svijeta
Kad promatramo naš život, otkrivamo da čovjek nije samo bačen na ovu zemlju da na njoj životari, ili da se samo bori za preživljavanje, a još manje da pokušava stvarati materijalni raj na zemlji. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi, pozvao ga je u postojanje da s Bogom surađuje u njegovom stvarateljskom djelu. Svijet nije dovršen, svijet je u razvoju u nastajanju. Bog traži čovjekovu suradnju i to ne samo u preobrazbi ovoga vidljivog svijeta nego još više u izgradnji onoga nevidljivoga svijeta, Božjega Kraljevstva što je posljednji cilj našeg postojanja.

Stvarajući čovjeka, Bog želi biti njegov partner, suradnik. Svakom čovjeku samim činom stvaranja dan je poziv, zvanje i to je zvanje na ostvarenje ljubavi. Stvoreni smo iz Božje ljubavi kroz ljubav naših roditelja i pozvani smo da i mi surađujemo u ljubavi s Bogom ostvarujući naš život, naše životno zvanje i poziv. Ovo životno zvanje na ljubav ostvaruje se tijekom života na mnogo raznih načina.
Razlikovati dvije stvarnosti: životno zvanje ili poziv od profesije ili zanimanja
Treba najprije razlikovati dvije stvari i dva pojma: jedno je životno zvanje ili poziv, a drugo je zanimanje ili profesija. Životno zvanje ili poziv je jedinstveno za sve ljude: svi smo pozvani na zvanje ljubavi, da u svojoj okolini budemo ostvaritelji i širitelji ljubavi. To životno zvanje traje cijeli život, do groba. Ostvaruje se na dva načina: većina ljudi pozvana je da to životno zvanje ili poziv ostvari kroz obitelj, osnivajući obitelj i sudjelujući s Bogom u dovođenju novih ljudskih bića na svijet. Jedan manji broj pozvan je od Boga da taj poziv na ljubav ostvaruje na drugi način, tj. odričući se zemaljske obitelji i posvećujući svoju ljubav široj ljudskoj obitelji; to su svećenici, časne sestre, redovnici. Oni se odriču vlastitih obitelji da bi se svi posvetili velikoj Božjoj obitelji, da bi nju okupljali, njoj služili, dovodili ih do Boga, do Isusa Krista. To životno zvanje na ljubav ostvaruje se kroz razne profesije ili zanimanja a za što se spremamo tijekom školovanja i čime ćemo si zasluživati svoj svagdanji kruh. Zanimanje ili profesija jest u službi životnog zvanja ili poziva na ljubav i njemu je podređena. Najdulje traje do mirovine. Ali često se u životu mijenja. Poznata je stvar da prosječni Amerikanci (ali ne samo oni, i kod nas to već postaje praksa) nekoliko puta u životu promijene svoju profesiju. Tu promjenu redovito diktiraju ekonomski razlozi. I kod nas sve češće susrećemo ljude koji moraju promijeniti svoje zanimanje i ne rade ono što su studirali ili za što su se u mladosti pripremali.

Životno zvanje, tj. poziv na ljubav, i profesija, tj. zanimanje kojim si zaslužujem svakidašnji kruh, u uzajamnoj su međuovisnosti. Što čovjek ima bolju profesiju to će moći sigurno i lakše ostvarivati svoje životno zvanje ili poziv.
Zablude o "životnom uspjehu"
Stoga je za vrijeme mladosti veoma važno da se čovjek ozbiljno priprema za svoje i životno zvanje kao i za profesiju. Neposredna priprema za životno zvanje na ljubav jest upravo priprema za zanimanje. Drugim riječima, treba ozbiljno shvatiti svoje svakodnevne dužnosti učenja, škole što je ujedno i neposredni izraz Božje volje u životu mladog čovjeka. Vršeći sada savjesno svoje dužnosti kao učenik, student ili mladi radnik, lakše ću moći vršiti kasnije dužnosti u svojoj obitelji, na svome poslu, u društvenom životu.

"Čovjek u životu ništa ne postiže bez truda" kaže jedna izreka izvedena iz jedne latinske izreke napisane na vratima dvorca Ferde Livadića u Samoboru a glasi: Nihil sine labore vita dedit hominibus (Život čovjeku ništa ne pruža bez truda). Obmana mnogih mladih današnjice sastoji se u tome da na lagan i jeftin način, bez truda, kroz razne mućke i "snalaženja" pokušavaju doći do "uspjeha, do velike love" i slično. Sve su to međutim obmane i iluzije. Tko želi uspjeti u životu, treba se ipak dobro oznojiti, potruditi. Svi oni koji su to pokušavali drukčije, znamo kako su završili. Nedavni primjeri iz prošlosti: marksizam, socijalizam, komunizam propali su ne samo u svojim namjerama nego i kao sistemi i otišli su u ropotarnicu povijesti. I još se jednom na njima ostvarila velika istina da svaki onaj pojedinac ili skupina ili sistem koji pokušava graditi svijet bez Boga, gradi ga, ustvari, protiv čovjeka.
Obavljanje vlastitih dužnosti kod kuće - priprema za život
U pripremi za život važno je da mladi shvate kolika je vrijednost kad roditelji od njih traže da pomažu u obavljanju kućnih poslova. Ima roditelja koji nažalost nisu svjesni koliko škode svojoj djeci kad ih "štede" od kućnog posla, kad im sve daju na tanjuru. Takvi mladi redovito su razmaženi, bez radnih navika, teško se kasnije snalaze u životu a i u braku; a "razmaženost" i "poštede", koje završavaju u egoizmu, i te kako im se osvećuju u životu i kasnije u vlastitoj obitelji kad i ako je osnuju.
Ozbiljno shvatiti pripremu za životno zvanje i zanimanje
Član MEP-a zna da se za život treba pripremati ozbiljno, da je život dar Božji koji nam je Bog darovao u ruke. I taj život nije samo dar nego i talent koji nam Bog stavlja u ruke kako bismo s njime surađivali, a ne zakapali ga, tj. prepuštali se uživalačkom shvaćanju i načinu života koji gleda samo vlastiti interes. Kad se budemo pojavili pred Bogom, pitat će nas kako smo surađivali s njegovim talentima, koliko smo drugih talenata stekli. Blago nama ako budemo čuli Isusove riječi: Uđi slugo dobri i vjerni u radost Gospodara svoga! 
Molitva za duhovna zvanja

Žarko te molimo, Gospodine,
udijeli "pastirima duša",
redovnicima i redovnicama,
misionarima
i drugim posvećenim osobama
dar nade,
savjeta i razboritosti
u pozivanju drugih
na potpuno služenje Bogu i Crkvi.
Daj također sve većem
broju mladih
velikodušnost i hrabrost da ponude svoj život
i da budu ustrajni u svom odvažnom "DA".

/Ivan Pavao II./