Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Liturgijski znakovi sakramenata
Sakrament svetog reda
Svima nam je poznato da je papa
Benedikt XVI. ovu godinu proglasio Godinom
svećenika. Stoga ćemo se u ovoj
rubrici ove godine duže zadržati na tumačenju
sakramenta svetoga reda. U
uvodu podsjećam da je pojam svećenika
- posrednika - prisutan u svim religijama.
Svaka religija ima nekog označenog
ili izabranog vjerskog službenika
kojemu se najčešće pridaje uloga posrednika
između Boga i čovjeka. Mi
kršćani tom pojmu pristupamo drukčije.
Već u Starom zavjetu Bog bira Levijevo
pleme kao svećeničko i iz njega
postavlja svećenike svome narodu čiji je
temeljni zadatak prinošenje žrtava i molitava
kao i uloga posrednika pomirenja
između Boga i čovjeka. Isus Krist nije
došao dokinuti nego ispuniti Stari zavjet,
kako je on to sam rekao. Međutim,
novozavjetna teologija u pitanju svećenika
posve je jasna Božja poruka i
Crkva na tu službu tako i gleda. Jedini
pravi posrednik Boga i čovjeka jest Isus
Krist - Veliki svećenik. On je to po svojoj
naravi jer je Bog koji se utjelovio i čovjek
koji sada u naravi Bogočovjeka
"sjedi s desne Očeve" i posreduje. Dakle,
pravi posrednik ne samo po zvanju
nego i po naravi jest Isus Krist. Iz evanđelja
je vidljivo a iz apostolskih spisa
očito da je Isus svoju svećeničku službu
podijelio sa svojim učenicima. Odnosno,
učinio ih je pozvanima i osposobljenima
da u njegovo ime čak u njegovoj
osobi vrše njegovu velikosvećeničku
službu. Tako je svećenik Novoga zavjeta
osoba koja djeluje u snazi i osobi
Isusa Krista. Već u apostolsko vrijeme
razlikujemo tri stupnja istoga svećeničkog
reda. Svećenikom se postajalo
izborom, a obred ređenja je polaganje
ruku i molitva.
Razlikujući tri stupnja svećeničkoga
reda, govorimo o biskupu, prezbiteru
i đakonu. Leksikon ikonografije, liturgike
i simbolike zapadnog kršćanstva
ovako definira biskupa. Grčko značenje
je episkopos što znači nadzornik, nadglednik.
Latinski je preuzeo grčki korijen
i dodao rimski izraz pontifeks (mostograditelj).
To je najviši stupanj svećeničkog
reda, duhovni je poglavar
Crkve na određenom teritoriju koji se
zove biskupija ili grčki dijeceza. Više biskupija
zajedno tvore crkvenu pokrajinu
a njome upravlja nadbiskup -
metropolit. Njemu podređeni biskupi
nazivaju se sufragani. U ranom srednjem
vijeku biskupe je birala crkvena
zajednica, a Papa ih potvrđuje, a od dvanaestog
stoljeća (nakon borbe za investituru)
biskupe imenuje Papa osobno
na temelju tajno prikupljenog mišljenja
lokalne Crkve. Biskupi su u vlasti ovisni
o Papi. Njegova vlast je trostruka:
učiteljska, upravna i prosvjetiteljska.
Bez biskupa nema mjesne Crkve.
Prezbiter je starješina u zajednici.
Apostol Petar u svojoj poslanici spominje
prezbitere kao starješine koji predvode
crkvenu zajednicu. To je osoba
koja prima drugi stupanj svetoga reda,
čime preuzima dužnost i službu posredovanja
između Boga i ljudi po Kristu i
u Kristu. Samim ređenjem dobiva moć
prinošenja žrtve Novoga zavjeta i dijeljenja
ostalih sakramenata ali ovisi o biskupu
u svojim nadleštvima. Inače je
vlastiti poglavar određene zajednice u
zajedništvu s biskupom, jednako tako
imajući trostruku službu - vlast - naučavanja,
posvećivanja i upravljanja.
Može dijeliti sve sakramente osim svetoga
reda koji je punina ovoga sakramenta
i dijeli ga samo biskup.
Šakon kao prvi stupanj svetoga
reda dolazi od grčke riječi diakonos, što
znači sluga, poslužitelj, podvornik. Kako
rekosmo, to je prvi od viših svećenički
redova. Ustanovljen je već u apostolsko
doba kada je đakon imao dužnost dijeliti
milostinju. Prvi đakon bio je sveti
Stjepan, prvomučenik. U prvim stoljećima
kršćanstva đakoni upravljaju
materijalnim dobrima Crkve, u prvom
redu čuvaju sveto posuđe i svete knjige.
Najpoznatiji đakon toga doba je sveti
Lovro (10. kolovoz). U kasnijim stoljećima
opseg njihovih dužnosti se proširuje:
tako oni čitaju evanđelje na misi,
propovijedaju, dijele pričest a u nekim
slučajevima i krštenje. Odjeća im je
amikt, alba, štola preko jednog ramena
i dalmatika. O ovim odjevnim predmetima
sva tri stupnja svetoga reda govorit
ćemo u ovoj rubrici.
Osim ovih službi koji su objedinjeni
sakramentom svetoga reda, postoje
i druge liturgijske službe u Crkvi
koje se često zovu niži redovi. U njih se
ne ulazi ređenjem nego dodjelom službe.
U ovoj rubrici našega Zvonika govorit
ćemo i o tim službama, a u trećem
nastavku o simbolima i znakovima po
kojima se prepoznaje a i vrši služba na
oltaru. U godini svećenika prilika je
bolje upoznati i ovu "vanjsku" dimenziju
ove važne službe u Crkvi.
16. 08. 2009.
20. nedjelja kroz godinu
Izr 9,1-6; Ps 34
Ef 5,15-20; Iv 6,51-58
Kao što je mene poslao živi Otac i
ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene
blaguje živjet će po meni.
23. 08. 2009.
21. nedjelja kroz godinu
Jš 24,1-2. 15-17. 18b; Ps 34
Ef 5,2-32; Iv 6,60-69
Zato sam vam i rekao da nitko ne
može doći k meni ako mu nije dano od
Oca.
30. 08. 2009.
22. nedjelja kroz godinu
Pnz 4,1-2. 6-8; Ps 15
Jak 1,17-18. 21-22. 27;
Mk 7,1-8. 14-15. 21-23
Ništa što izvana ulazi u čovjeka
ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka
izlazi - to ga onečišćuje.
6. 09. 2009.
23. nedjelja kroz godinu
Iz 35,4-7; Ps 146
Jak 2,1-5; Mk 7,31-37
Isus im zabrani da nikome ne kazuju.
No što im je on više branio, oni
su to više razglašavali.
13. 09. 2009.
24. nedjelja kroz godinu
Iz 50,4-9; Ps 116
Jak 2,14-18; Mk 8,27-35
Tko hoće život svoj spasiti, izgubit
će ga; a tko izgubi život svoj poradi
mene i evanđelja, spasit će ga.
|
|
|
