Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović

Liturgijski znakovi sakramenata

Sakrament svetog reda

Svima nam je poznato da je papa Benedikt XVI. ovu godinu proglasio Godinom svećenika. Stoga ćemo se u ovoj rubrici ove godine duže zadržati na tumačenju sakramenta svetoga reda. U uvodu podsjećam da je pojam svećenika - posrednika - prisutan u svim religijama. Svaka religija ima nekog označenog ili izabranog vjerskog službenika kojemu se najčešće pridaje uloga posrednika između Boga i čovjeka. Mi kršćani tom pojmu pristupamo drukčije. Već u Starom zavjetu Bog bira Levijevo pleme kao svećeničko i iz njega postavlja svećenike svome narodu čiji je temeljni zadatak prinošenje žrtava i molitava kao i uloga posrednika pomirenja između Boga i čovjeka. Isus Krist nije došao dokinuti nego ispuniti Stari zavjet, kako je on to sam rekao. Međutim, novozavjetna teologija u pitanju svećenika posve je jasna Božja poruka i Crkva na tu službu tako i gleda. Jedini pravi posrednik Boga i čovjeka jest Isus Krist - Veliki svećenik. On je to po svojoj naravi jer je Bog koji se utjelovio i čovjek koji sada u naravi Bogočovjeka "sjedi s desne Očeve" i posreduje. Dakle, pravi posrednik ne samo po zvanju nego i po naravi jest Isus Krist. Iz evanđelja je vidljivo a iz apostolskih spisa očito da je Isus svoju svećeničku službu podijelio sa svojim učenicima. Odnosno, učinio ih je pozvanima i osposobljenima da u njegovo ime čak u njegovoj osobi vrše njegovu velikosvećeničku službu. Tako je svećenik Novoga zavjeta osoba koja djeluje u snazi i osobi Isusa Krista. Već u apostolsko vrijeme razlikujemo tri stupnja istoga svećeničkog reda. Svećenikom se postajalo izborom, a obred ređenja je polaganje ruku i molitva.

Razlikujući tri stupnja svećeničkoga reda, govorimo o biskupu, prezbiteru i đakonu. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva ovako definira biskupa. Grčko značenje je episkopos što znači nadzornik, nadglednik. Latinski je preuzeo grčki korijen i dodao rimski izraz pontifeks (mostograditelj). To je najviši stupanj svećeničkog reda, duhovni je poglavar Crkve na određenom teritoriju koji se zove biskupija ili grčki dijeceza. Više biskupija zajedno tvore crkvenu pokrajinu a njome upravlja nadbiskup - metropolit. Njemu podređeni biskupi nazivaju se sufragani. U ranom srednjem vijeku biskupe je birala crkvena zajednica, a Papa ih potvrđuje, a od dvanaestog stoljeća (nakon borbe za investituru) biskupe imenuje Papa osobno na temelju tajno prikupljenog mišljenja lokalne Crkve. Biskupi su u vlasti ovisni o Papi. Njegova vlast je trostruka: učiteljska, upravna i prosvjetiteljska. Bez biskupa nema mjesne Crkve. Prezbiter je starješina u zajednici. Apostol Petar u svojoj poslanici spominje prezbitere kao starješine koji predvode crkvenu zajednicu. To je osoba koja prima drugi stupanj svetoga reda, čime preuzima dužnost i službu posredovanja između Boga i ljudi po Kristu i u Kristu. Samim ređenjem dobiva moć prinošenja žrtve Novoga zavjeta i dijeljenja ostalih sakramenata ali ovisi o biskupu u svojim nadleštvima. Inače je vlastiti poglavar određene zajednice u zajedništvu s biskupom, jednako tako imajući trostruku službu - vlast - naučavanja, posvećivanja i upravljanja. Može dijeliti sve sakramente osim svetoga reda koji je punina ovoga sakramenta i dijeli ga samo biskup.

Šakon kao prvi stupanj svetoga reda dolazi od grčke riječi diakonos, što znači sluga, poslužitelj, podvornik. Kako rekosmo, to je prvi od viših svećenički redova. Ustanovljen je već u apostolsko doba kada je đakon imao dužnost dijeliti milostinju. Prvi đakon bio je sveti Stjepan, prvomučenik. U prvim stoljećima kršćanstva đakoni upravljaju materijalnim dobrima Crkve, u prvom redu čuvaju sveto posuđe i svete knjige. Najpoznatiji đakon toga doba je sveti Lovro (10. kolovoz). U kasnijim stoljećima opseg njihovih dužnosti se proširuje: tako oni čitaju evanđelje na misi, propovijedaju, dijele pričest a u nekim slučajevima i krštenje. Odjeća im je amikt, alba, štola preko jednog ramena i dalmatika. O ovim odjevnim predmetima sva tri stupnja svetoga reda govorit ćemo u ovoj rubrici.

Osim ovih službi koji su objedinjeni sakramentom svetoga reda, postoje i druge liturgijske službe u Crkvi koje se često zovu niži redovi. U njih se ne ulazi ređenjem nego dodjelom službe. U ovoj rubrici našega Zvonika govorit ćemo i o tim službama, a u trećem nastavku o simbolima i znakovima po kojima se prepoznaje a i vrši služba na oltaru. U godini svećenika prilika je bolje upoznati i ovu "vanjsku" dimenziju ove važne službe u Crkvi.

16. 08. 2009.
20. nedjelja kroz godinu

Izr 9,1-6; Ps 34 Ef 5,15-20; Iv 6,51-58

Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.

23. 08. 2009.
21. nedjelja kroz godinu

Jš 24,1-2. 15-17. 18b; Ps 34 Ef 5,2-32; Iv 6,60-69

Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.

30. 08. 2009.
22. nedjelja kroz godinu

Pnz 4,1-2. 6-8; Ps 15 Jak 1,17-18. 21-22. 27; Mk 7,1-8. 14-15. 21-23

Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.

6. 09. 2009.
23. nedjelja kroz godinu

Iz 35,4-7; Ps 146 Jak 2,1-5; Mk 7,31-37

Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali.

13. 09. 2009.
24. nedjelja kroz godinu

Iz 50,4-9; Ps 116 Jak 2,14-18; Mk 8,27-35

Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.