Moralni kutak - Piše: mr. Andrija Anišić
Prava radnika
Dok ovo pišem, u
našoj zemlji mediji izvješćuju
da je u tijeku tridesetak
štrajkova. Neprestano slušamo o otpuštanju
radnika, o zatvaranju tvornica, o
stečajevima. Očito puno toga nije u redu.
Jesu li uvijek poslodavci krivi a radnici u
pravu? Ili možemo postaviti i obrnuto pitanje:
Jesu li radnici uvijek u pravu? Promotrimo
što o pravima radnika govori
Kompendij socijalnog nauka crkve (SCN).
Kompendij o ovoj problematici govori u
petoj glavi šestoga poglavlja. U uvodnom
dijelu ističe se: "Prava radnika, kao i sva
ostala prava, zasnivaju se na naravi ljudske
osobe i njezinomu transcendentnom
dostojanstvu" (SCN, br. 301).
U istom broju izrijekom se nabrajaju
sljedeća prava:
1. Pravo na pravednu plaću
2. Pravo na odmor
3. Pravo na takav radni ambijent i proizvodne
procese koji ne ugrožavaju fizičko
zdravlje radnika niti vrijeđaju i ne ranjavaju
njegov moralni integritet
4. Pravo da se očuva vlastita osobnost
na radnom mjestu te da se ne mora trpjeti
nikakvo nasilje nad vlastitom savješću ili
nad vlastitim dostojanstvom
5. Pravo na prikladne subvencije nužne
za uzdržavanje nezaposlenih radnika i njihovih
obitelji
6. Pravo na mirovinu, kao i na osiguranje
u starosti, bolesti i u slučaju nesreća
povezanih sa samim radom
7. Pravo na okupljanje i udruživanje
Učiteljstvo Crkve je napravilo taj
popis prava radnika "priželjkujući njihovo
priznavanje u pravnim poredcima". Koliko
se doista poštuju nabrojana prava,
najbolje znaju sami radnici, ali i svima
nam je jasno da se mnoga prava radnika
bezobzirno krše. O kršenjima nekih prava
već sam pisao u ovoj rubrici, primjerice
o pravu na odmor kao i nepravednom
odnosu prema radnicama trudnicama.
U navedenom poglavlju Kompendij
posebno obrađuje pravo na pravednu
plaću i raspodjelu dohotka te pravo na
štrajk.
"Plaća je najvažnije sredstvo za
ostvarenje pravednosti u radnim odnosima",
ističe Kompendij, i zato "tešku nepravdu
čini onaj tko je uskraćuje ili je ne
daje u dužno vrijeme te u pravednome
razmjeru s obavljenim poslom" (usp.
SCN, br. 302). O tom nam jasno govori i
Sveto pismo. Tako Levitski zakonik
ističe: "Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti
ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne
ostane pri tebi do jutra" (19,13). Na drugome
mjestu čitamo: "Nemoj zakidati jadnoga
i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak
ili došljak iz kojega grada u
tvojoj zemlji. Svaki dan daj mu zaradu
prije nego sunce zađe, jer je siromah i za
njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi
i nećeš sagriješiti" (Pnz 24,14-15). U
Novom zavjetu tom se problematikom
bavio sv. Jakov: "Evo: plaća kosaca vaših
njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji
žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad
Vojskama" (Jak 5,4).
Odrediti pravednu plaću nije tako
jednostavno. S motrišta poslodavca ona je
uvijek prevelika a s motrišta radnika uvijek
je nedostatna. Kompendij u navedenom
broju ističe: "rad valja tako nagrađivati
da se čovjeku osiguraju sredstva za
dostojno materijalno, društveno, kulturno
i duhovno življenje" kako radnika osobno
tako i njegove obitelji. Poslodavac pri
tom ne smije umirivati svoju savjest samo
ugovorom o određenoj visini plaće koju
je radnik potpisao, pogotovo ako je ujedno
morao i potpisati "blanko" sporazum
o prekidu radnog odnosa. Pravedna plaća,
ističe Kompendij, "ne smije biti ispod
uzdržavanja života radnika: naravno
pravo ispred je i iznad slobode ugovora"
(SCN, 302).
Kompendij se u nastavku osvrće i na
pravednu raspodjelu dohotka. Dohodak
bi morao biti takav da svima omogući da
na "raspolaganju imaju ono što služi razvoju
i usavršavanju vlastite osobe". Pravednu
raspodjelu dohotka valja ostvariti
ne samo na temelju učinka određenoga
rada (komutativna pravednost), nego i na
temelju socijalne pravednosti koji uzima
u obzir i dostojanstvo subjekata koji obavljaju
određeni posao (usp. SCN, br. 303).
U zaključku naglašava se da "istinsko
ekonomsko blagostanje slijedi se također
preko prikladnih socijalnih politika
preraspodjele dohotka koje - imajući na
pameti opće uvjete - prikladno trebaju voditi
računa o zaslugama i potrebama svakoga
građanina".
Izloženi nauk Crkve o pravima radnika
vrlo je jasan i konkretan i može svim
katoličkim poduzetnicima biti dobra
smjernica za pravedno postupanje prema
radnicima a da ujedno ne bude ugrožen
njihov osobni probitak kao i opstojnost
samog poduzeća. Kamo sreće da se barem
katolici "privatnici" vode tim načelima.
Bilo bi to izvrsno svjedočanstvo i
poticaj i drugima da nastoje biti što pravedniji
prema radnicima, što bi Bog sigurno
blagoslovio.
U sljedećem broju:
Pravo na štrajk i problem štrajka glađu
Vjerske web stranice
Hrvatske katoličke
internetske stranice (86.)
Svetojeronimsko društvo
Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima
je katoličko književno društvo iz
Zagreba, koje je 1867. pod imenom
Društvo sv. Jeronima utemeljio prvi
zagrebački nadbiskup kardinal Juraj
Haulik (1788.-1869.) radi promicanja
pučke prosvjete. God. 1936. mijenja ime
u Hrvatsko književno društvo sv.
Jeronima, a 1946., pod pritiskom vlasti,
u Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila
i Metoda, da bi 1996. vratilo staro ime
HKD sv. Jeronima. Društvo ima svoju
internetsku adresu
www.hkd-sv-jeronima.hr
Na internetskoj stranici mogu se pronaći
osnovne informacije iz povijesti
Društva, o književnoj reviji Marulić,
Danici (sa sadržajem posljednjih brojeva)
i ostalim izdanjima Društva (katekizmi,
pjesništvo, molitvenici itd.), izvješća
s različitih događanja u svezi s
djelatnošću Društva, te kontakt.
Svetojeronimsko Društvo je iznimno
značajno za bačke Bunjevce i Šokce:
iako je isprva okupljalo samo članove u
središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ono se
ubrzo proširilo i na Dalmaciju, Istru,
Bosnu i Hercegovinu, Gradišće, Bačku
i Banat. Iz Bačke su s Društvom surađivali
Ambrozije Boza Šarčević, Ivan
Antunović, prvi povjerenik za Bačku
bio je župnik u Baču Šuro Balog (koji je
živo zagovarao hrvatstvo bačkih Bunjevaca
i Šokaca), gimnazijski vjeroučitelj
u Subotici Bariša-Bartul Matković, koji
je 1882. u Danici objavio da je Društvu
osigurao 30 novih članova te obećao da
će ih još više pribaviti, a time jače probuditi
opću naobrazbu i narodnu svijest
svoga naroda, da bi 1910. u Bačkoj Društvo
imalo 8 povjerenika i više od 200
članova, među kojima su bili i Stipan
Grgić, Pajo Kujundžić, fra Jesse Kujundžić,
fra Silverij Lipošinović, Mijo
Mandić, Lajčo Budanović, Blaško Rajić
i drugi. Poslije I. svjetskoga rata broj
povjerenika i članova Društva iz Bačke
popeo se na više od 700, a urednikom
izdavaštva Društva postao je Josip Andrić,
poslije čega u jeronimskim izdanjima
objavljuju mnogi autori iz Bačke
(Marko Čović, Ante Jakšić, Josip Andrić,
Aleksa Kokić, Ante Sekulić, Stipe
Bešlin, Marin Radičev, Blaško Rajić i
dr.). Nakon II. svjetskog rata među
bačkim Hrvatima bio je raširen jeronimski
kalendar Danica, osobito kada nije
bilo Subotičke Danice, a u izdanjima
Društva objavljivali su još i Lazar Ivan
Krmpotić, Bela Gabrić, Tomo Vereš,
Jakov Kopilović, Juraj Lončarević,
Marko Vukov, Marga Stipić, Ivo Prćić
ml., Josip Temunović, Marija Zaić Kubatović,
Lajčo Perušić, Tomislav Vuković ,
Slaven Bačić, Tomislav Žigmanov i dr.
s.b.
|
|
|
