Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
"Suvenir" sa odmora
Dragi čitatelji! Ljeto odmiče, mnogi su se već vratili s godišnjeg odmora,
možda već i opet premorili. Nije lako danas riješiti dvojbu: "Godišnji ODMOR
ili godišnji UMOR?" Čini se da je neizbježno na godišnjem odmoru - nastaviti
posao: zaostali poslovi u kući i oko kuće, veliko spremanje, popravke ili
premještaji ili - ako ste sve to riješili ranije - pomoć prijateljima ili rodbini u
tomu! Od rada se danas ne umire često (nerad i neaktivnost, a sve češće i neuposlenost su ono što čovjeku današnjice "dolazi
glave"!), ali treba biti umjeren u svemu. Ne zaboravite - imate li milost odmoriti se na nekom prekrasnom mjestu (more,
planina ili salaš - sve je lijepo!) - sa odmora donijeti kući "suvenir"! Može to biti školjkica, kamenčić ili mirisna travka, ali neka
ima "moć" odvesti vas natrag gdje ste ih našli, na ono prekrasno mjesto gdje dušu odmarate... (lvh)
Iz mog kuta
Čuvam jednu preslatku djevojčicu. Lana ima tri godine
i u četvrtak mi je ispričala (od riječi do riječi) sljedeću
priču o "kusi" (psiću):
Kusa je išao u šumu. Zapao je u rupu."Jaaoj - ne
mogu izaći", plakao je. Onda su došli lovci (u šumu) i pucali
su. Jedna teta je došla do kuse i pitala ga: "Zašto ne
izađeš iz rupe?" On je reko: "Niko mi nije htio pomoći."
Teta je otišla, a kuso je ostao u rupi. Kuso je imao druga
koji ga je tražio i on ga je izvadio iz rupe! Onda su otišli
zajedno se igrati.
Živim mirno i vedro darovani život. Ponekad iznenada
zapadnem, kao ovaj kuso iz priče, u rupu grijeha,
ravnodušnosti, umora... Jaaoj - ne mogu izaći, plačem.
Mnoštvo ljudi oko mene pravi buku. Netko me čak primijeti
i kaže: Trgni se - uradi nešto! Al' ja i dalje ostajem
u istoj Rupi. Da mogu, izašla bih sama! Zar oni to ne
znaju? Nisam lijena. Štoviše, željna sam igre, ljubavi,
sunca... Uradit ću sve što mogu! Al' kad je Rupa preduboka?
Tužna, sama... Ne preostaje mi mnogo toga.
Jedno veliko: ALI! Imam PRIJATELJA KOJI ME
TRAŽI kad me nema. Koji mi pomaže kad sam bespomoćna.
Koji me vadi iz Rupe - uvijek. Dovoljna je moja
pružena ruka... Život ide dalje.
Malecka zna ono što često zaboravljamo. Ponekad
je čak i "kusi" potrebna pomoć za izlazak iz RUPE.
Dijana
Jutarnje odluke
Danas ću darovati osmijeh svim namrgođenima i
zlovoljnima koje sretnem. Barem prvom čovjeku koji mi
navrati učinit ću sve što zaželi. Pokušat ću ne žuriti, biti
strpljiv sam sa sobom, neću biti nervozan makar mi posao
i ne išao od ruke, a pola sata
odijelit ću samo za se, za
čitanje, odah, glazbu,
pjesmu. Pazit ću da ne
budem tvrd i neumoljiv,
već pažljiv s drugima.
Dnevne neuspjehe, velike
ili male, primit ću mirno i
nastojati da mi ne
pomute raspo
loženje, da
ostanem
pravedan. Sačuvat
ću, što je duže
moguće, radost
ovoga dana i
dijeliti je svima
oko sebe.
(autor nepoznat)
jedna slika - jedna priča
Neprocjenjivo
Jako poznati govornik započeo je svoj seminar izvadivši iz džepa 20 eura. U velikoj
prostoriji bilo je 200 ljudi i svi su pozorno slušali.
- Tko želi ovih 20 eura? - zapitao je. Ruke su se počele dizati jedna za drugom.
- Dat ću ovih 20 jednom od vas, ali prvo ću ovo napraviti.
Počeo je gužvati novčanicu. Tada je ponovno zapitao:
- Tko je još uvijek želi? - Još uvijek su ruke bile u zraku.
- Dobro - odgovorio je - što ako napravim ovo? Bacio je novčanicu na pod i počeo
gaziti po njoj svojim cipelama. Podigao ju je svu zgaženu i prljavu.
- Tko je sada želi? - Još uvijek su ruke bile u zraku.
- Prijatelji, danas ste naučili jako važnu lekciju. Bez obzira što sam ja napravio
novčanici, još uvijek ste je željeli, jer nije izgubila na svojoj vrijednosti. Još uvijek vrijedi 20
eura.
Puno smo puta u životu bačeni na pod, zgaženi i zaprljani zbog odluka koje smo
donijeli i zbog situacija koje dolaze pred nas. Osjećamo se bezvrijedno. Ali bez obzira što
se dogodilo i što će se dogoditi, nikada nećete izgubiti vrijednost u Božjim očima. Za Njega,
prljavi ili čisti, zgužvani ili ispeglani uvijek ste neprocjenjivi. Vi ste POSEBNI! (NN)
Male mudrosti
Lijek za dušu
Prije nekoliko dana sam odvela djecu u
restoran na ručak, a moj se šestogodišnji sin
izborio za pravo da prije jela kaže molitvu.
Nakon što smo pognuli glave, on je naglas
rekao:
- Bog je dobar, Bog je velik. Hvala ti za
hranu, i ja ću biti zahvalan još više ako nam
mama naruči sladoled za desert. I sloboda i
pravda neka bude svakome! Amen!
Čuli smo smijeh za okolnim stolovima,
a jedna je starija gospođa komentirala ovako:
- Djeca danas ne znaju što je lijepa molitva.
Tražiti od Boga sladoled! Svašta!
Kada je ovo čuo, moj je maleni sinčić bojažljivo
upitao:
- Što sam pogriješio? Zar se sada Bog
ljuti na mene? - i zaplakao.
Nakon što sam ga primila u naručje i pokušala
uvjeriti da je sve bilo savršeno i da
Bog sigurno nema razloga biti ljut, jedan je
postariji gospodin pristupio našem stolu, prignuo
se i potiho se obratio mom sinu:
- Ja znam da se tvoja molitva Bogu jako
svidjela.
- Zaista?- iznenadio se dječak.
- Vjeruj mi - i zatim je, teatralno se
okrenuvši prema postarijoj gospođi koja je
sve započela, nastavio: - Šteta što ona nikada
nije zatražila sladoled od Gospodina. Ponekad
je dobro pojesti malo sladoleda - za
dušu.
Naravno, ja sam djeci za desert naručila
sladoled. Moj se sin za trenutak zamislio, a
onda je učinio nešto što neću zaboraviti dok
živim: spustivši se sa stolice, ručicama je
obuhvatio svoju staklenu čašu sa sladoledom
i bez riječi krenuo prema stolu gdje je sjedila
postarija gospođa.
Ljubazno se nasmiješio i rekao:
- Ovo je za vas. Malo sladoleda liječi
dušu, a moja je za sada u dobrom stanju.
(priča s Interneta)
Za život
za život:
ZDRAVLJE JE NAJVAŽNIJE
Bio sam u Klinici kod Gospodina Isusa.
Napravio mi je sistematski
pregled i otkrio
sam da sam teško bolestan!
Kad mi je Gospodin
izmjerio tlak, vidio sam
na tlakomjeru da mi je razina
nježnosti veoma "niska".
Kad mi je mjerio
temperaturu, toplomjer je
pokazao 40oC anksioznosti
tj. tjeskobe. Napravio mi
je elektrokardiogram i dijagnoza
je bila da mi je potreban
by pass Ljubavi,
jer su moje arterije godinama
začepljenje samoćom
i moje srce posve prazno. Otišao sam na ortopediju, jer nisam
mogao hodati pored svoga brata niti sam mu mogao dati bratski zagrljaj,
jer sam na tijelu imao mnogo prijeloma nastalih zbog zavisti. Otkrio
je i da imam miopiju (kratkovidnost), jer kod susjeda nisam mogao
vidjeti ništa osim loših strana. Reče mi i da sam gluh - dijagnosticirao
je da Njegov glas često ne čujem. Na kraju pregleda dao mi je jednostavne
besplatne savjete i prirodne lijekove.
Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu "Zahvalnosti". Prije nego što
odeš na posao, uzmi žličicu "Mira". Svakoga sata progutaj tabletu "Strpljenja"
i čašu "Poniznosti". Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu "Ljubavi".
I, prije nego što odeš na spavanje, uzmi dvije tablete "Mirne savjesti".
Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra.
Uvijek imaj na umu da Bog savršeno dobro zna što se događa u tvom
životu. I da je On s tobom baš sad, na mjestu na kojem se nalaziš i u
ovom trenutku u kojem živiš. Napuštajući kliniku obećao sam da ću koristiti
lijekove koje mi je dao.
LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO, DOZU JE DOPUŠTENO
PONEKAD PREKORAČITI!
(http://split.hbk.hr/katehetski)
protiv života:
PORODILJNO ODSUSTVO U EU
u Bugarskoj čak 45 tjedana
u Irskoj 26 tjedana
u Danskoj 18 tjedana
u Francuskoj "odmor" je 16 tjedana
u Njemačkoj za porođaj je predviđeno 14 tjedana plaćenog
odmora (minimum u EU).
Europska komisija sada namjerava milijunima majki omogućiti da
s bebama provedu nešto više vremena - bilo bi im garantirano najmanje
18 tjedana. Žene bi mogle same birati koliko tjedana će uzeti prije poroda,
a koliko poslije. U Njemačkoj je do sada bilo pravilo da se prije poroda
uzima 6 tjedana, a poslije preostalih 8.
(Izvor: Deutsche Welle)
|
|
|
