Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić
14. srpnja
Blažena Katarina Tekakwitha
(* 1656 + 17. travnja 1680)
Indijanka - siroče - nosila posljedice boginja - dijete ozbiljnog imena - ljiljan djevičanstva - krštena na Uskrs - božićna prvopričesnica -odbijala žendibene ponude - bježala kako bi spasila život - velika pokornica - rado slavila svetu misu - zaštitnica američkih domorodaca - zaštitnica od zaraznih bolesti
Nikla iz redova domorodaca
Katarina Tekakwitha se rodila
1656. godine u Osseronu blizu današnjega
Albanyja. Njezini roditelji su
američki Indijanci. Otac joj je bio
poganin, Irokez. Irokeza danas ima još
oko 50.000 tisuća i žive u rezervatima
oko rijeke St. Lawrence i jezera Ontario.
Njezina je mati bila iz indijanskog
plemena Algonkina. Algonkini su bili
lovci, skupljači plodova, ribari, a uzgajali
su i kukuruz. Danas ih ima još
50.000 u Kanadi i 40.000 u Sjedinjenim
Američkim Državama. Katarinina majka
je bila kršćanka. Rano je ostala
siroče kad su joj umrli roditelji. Preživjela
je i boginje. Od posljedica te
bolesti od 1660. godine Katarina je imala
strašno unakaženo lice. Tako malu
djevojčicu je onda preuzeo jedan rođak,
komu je Katarina pomagala u kućnim
poslovima. Indijansko ime Tekakwitha
ima ozbiljno značenje: "ona koja stvari
dovodi u red". To ime znači i kratkovidu
osobu, koja se u hodu oslanja na štap
koji nosi ispred sebe.
Odbila ženidbu
Djevojčica je živjela čisto, pa su je
prozvali ljiljanom djevičanstva. Imala je
više prilika za udaju, a sve je odbila.
Njezini je sunarodnjaci nisu mogli
razumjeti. Zato su je oni progonili.
Ugrožavali su čak i njezin život. Kad joj
je radi toga njezin rođak poganin zaprijetio,
Katarina je, kako bi spasila goli
život, pobjegla u isusovačku misiju Svetog
Franje Ksaverskoga u Sault, kod
Montreala. Tako je 1675. godine prvi
put došla u kontakt s kanadskim katoličkim
misionarima. Utočište je našla
u jednoj stabilnoj zajednici domorodaca
u Kahnawake u Quebecu, gdje se
posvetila molitvi, pokori i gdje se starala
za bolesne i stare.
Krštena kao odrasla djevojka
Kanadski su je isusovci pripravili
za krštenje, te se 18. travnja 1676., na
Uskrs, krstila dobivši ime Kateri, tj.
Katarina. Imala je tada 21 godinu. Tada
je započela njezina priprava za svetu
Pričest. Na Božić 1677. godine se prvi
put pričestila, a milost ju je tako zahvatila
da je pokazivala izvanredne
znakove svetosti.
Molitva, sveta misa i pokora
Često se povlačila u šumu te pred
križem urezanim u jedno stablo
provodila sate u razmatranju Isusove
muke. No, Kateri nije bila samo velika
pokornica i pustinjakinja, već je redovito
dolazila u crkvu na svetu misu, a
pomagala je na misiji i kod obitelji koja
ju je udomila. Gospodin ju je iskušao i
raznim kušnjama. Nutarnjim mukama i
kušnjama Katarina je pridodavala i
oštre vanjske pokore. Sve se više posvećivala
Bogu, uvijek željna potpunog
posvećenja Bogu. Zato je na Blagovijest
1679. položila zavjet čistoće. Shrvana
bolima i patnjama umrla je 17. travnja
1680. godine. Bilo su joj 24 godine.
Posljednje su joj riječi bile "Isuse, ja te
volim!" Očevidci svjedoče da su Katarini,
nakon što je umrla, nestali ožiljci
od boginja, te joj je lice odavalo veliku
ljepotu. Smatra se da su mnogi bolesnici
ozdravili na dan njezinog
sprovoda. Pedeset godina poslije njezine
smrti u Meksiku je osnovan
samostan za američke domorodačke
sestre, da bi tamošnje redovnice danomice
molile za njezino proglašenje
blaženom.
Djevojka herojskih kreposti
Glas o njezinoj svetosti raširio se
na sve strane pa je poveden i postupak
za proglašenje blaženom. Dekretom
Svete kongregacije obreda od 3. siječnja
1943., nakon pomnoga i svestranog
ispitivanja, priznat je herojski
stupanj njezinih kreposti. To je u kanonskom
postupku vrlo važan korak. Njezinu
kauzu vodio je u Rimu generalni
postulator Družbe Isusove o. Pavao
Molinari. Katarinu Tekakwitha proglasio
je blaženom Ivan Pavao II. 22. lipnja
1980. Tako je Katarina prva između
sjevernoameričkih domorodaca koja je
uzdignuta na čast oltara. Zato je američki
urođenici predano štuju. Samo u
Sjedinjenim Američkim Državama je
njezino štovanje prisutno bar u tri nacionalna
svetišta: u Fodni (New York),
u nacionalnom svetištu sjevernoameričkih
mučenika u mjestu Auriesville
(New York), i u nacionalnom svetištu
Bezgrješnog začeća Blažene Djevice
Marije u Washingtonu.
Na časti oltara
Premda je proces njezine kanonizacije
počeo 1884. godine, tek 3. siječnja
1943. papa Pijo XII. ju je proglasio
časnom službenicom Božjom, dok ju je
papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom
22. lipnja 1980. godine. Spomendan
svete Katarine se u Sjedinjenim Američkim
Državama slavi 14. srpnja. Kateri
je zaštitnica Montreala, Kanade i američkih
domorodaca. Njezinu pomoć
mogu zazivati bolesnici koji pate od
zaraznih bolesti, siročad, kao i mlade
djevojke.
|
|
|
