Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Bunarić 2009. - Piše: Željka Zelić

Poput Marije - dotaknuti i zatečeni Bogom, evanđeljem, snagom i silom Duha Svetoga

* Mnoštvo vjernika pristupilo sakramentu ispovijedi na tradicionalnom bdjenju 29. kolovoza *
* Misno slavlje nakon Službe svjetla predslavio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić *
* Na sam dan proštenja, u nedjelju 30. kolovoza, misno slavlje predslavio đakovačko-osječki pomoćni biskup mons. Duro Hranić *

Mnoštvo vjernika i hodočasnika iz Subotice i okolice te Sombora, Iriga, Vajske i Apatina ali i iz Slavonskoga Broda iz Republike Hrvatske, okupilo se u nedjelju 30. kolovoza na misnom slavlju proštenja kojega je u marijanskom svetištu Bunarić kraj Subotice predslavio đakovačko-osječki pomoćni biskup mons. Duro Hranić zajedno sa subotičkim biskupom Ivanom Penzesom, rektorom svetišta mons. dr. Andrijom Kopilovićem te svećenicima Subotičke biskupije. Svečano slavlje započelo je prijenosom Gospina lika iz kapelice na središnji oltar, kojega su nosili bandašica i bandaš Dužijance 2009., Marijana Kujundžić i Nebojša Stipić u pratnji mladih odjevenih u bunjevačku narodnu nošnju. Pozdravljajući okupljene vjernike, biskup Penzes na poseban je način pozdravio predstavnika Srpske pravoslavne Crkve, vikara episkopa bačkoga Irineja, episkopa Porfirija Perića. Svim vjernicima posebno je u Svećeničkoj godini preporučio u molitvu sve svećenike Subotičke biskupije i svećenička zvanja.

Dakovačko-osječki biskup Hranić u propovijedi se upitao nismo li svi mi okupljeni, oni koji u Blaženoj Djevici Mariji otkrivaju sliku Crkve, našega vjerničkoga i zemaljskoga života i ne prepoznajemo li u njoj i naš cilj. Ukazujući potom na Marijin pjesan Veliča duša moja Gospodina, biskup Hranić pojasnio je kako u Mariji nema straha da Bog na konkretan način bude prisutan u njenom životu. Ona uočava što znači to kad Bog zađe u naš život, kako zna biti zahtjevan. Ona se ne boji da bi Bog mogao oduzeti njezinu slobodu, ne boji se da bi Bog mogao postati takmac naših ljudskih planova, da bi nas mogao sputavati svojom veličinom ili da bi Božje zapovijedi mogle dovesti u pitanje našu životnu radost. Ona se ne boji Boga niti joj smeta njegova prisutnost. Ona zna da Bog ne tlači čovjeka, nego da po njegovoj prisutnosti čovjek biva uzdignut iznad zemlje i njegov pogled podiže se prema nebu, pa prestaje biti čovjek koji ne vidi ništa dalje od zemlje. Tada se otvaraju horizonti pa ne ostaje prikovan samo za zemlju nego je i nebo njegov životni prostor, rekao je biskup Hranić. Govoreći nadalje o istočnom grijehu naših praroditelja, propovjednik je istaknuo kako je grijeh uvijek odbijanje Boga i njegove ponude ljubavi i njegova saveza i prijateljstva. Grijeh doduše teži za životom, ali čovjek pri tom bira svoju komotnost, liniju manjega otpora, robovanje sebi i svojim interesima, bira propadljivo i prolazno, bira stvari ovoga svijeta, upozorio je biskup Hranić, dodavši kako grijeh uvijek samoubilački čin jer ne ugrožava Boga nego čovjeka grešnika i naše bližnje. Ukazao je na današnji mentalitet u kojemu drugi postaju sredstvo ostvarenja vlastitih sebičnih interesa, pa slušamo napasnika koji nam u srcu nameće pitanje ima li smisla biti dobar, iskren, čestit, pošten, ima li smisla samoprijegorno služenje drugima kad drugi ljudi to ionako često ne vide i ne prepoznaju. Imaju li smisla diploma, kompetentnost, pošten i zauzet rad, kad su koji put od toga korisniji čiji sam sin ili kći, pripadnost političkoj stranci, veza, nacionalna pripadnost, novac. Rekavši kako se često u javnom mnijenju Bog stavlja u sferu izdvojenoga života, propovjednik je ustvrdio kako to ostaje napast svih generacija ljudi, od prošlosti do danas. No, mi smo ovdje da bismo učili od Majke Crkve koja je s bolom u srcu i suzama na očima slijedila svoga sina sve do smrti na križu, svjesni da grijeh i napast izbora onoga što je lakše i jednostavnije kuca i na naše srce. Ovdje smo kako bismo od Blažene Djevice Marije učili da se Boga ne trebamo bojati, kako bismo njemu dopustili da zauzme središnje mjesto u našem osobnom i obiteljskom životu, da on po nama bude prisutan ondje gdje smo i mi prisutni. Ovdje smo kako bismo naučili da Bog i kad je zahtjevan nije suparnik naše ljudske sreće i radosti, i kako bismo poput Marije Bogu dopuštali da uđe i zahvati u naš život, kako bismo zajedno s izgubljenim sinom shvatili da smo istinski slobodni tek onda kad smo u kući Očevoj, kad smo zajedno s Bogom. Okupljeni smo kako bismo pjevajući Marijin pjesan, poput nje shvatili da ne postoji ništa ljepše i uzvišenije nego poput nje biti dotaknut i zatečen Bogom, evanđeljem i snagom i silom Duha Svetoga, naznačio je propovjednik, dodavši kako smo na Bunariću i da bismo bili proročki glas u ovom vremenu, i svjedočili kako društveni i ljudski život postaje humaniji i solidarniji i bogatiji onda kad Bog ima mjesto u našem ljudskom životu i kad slušamo glas savjesti i glas Crkve. Tu smo kako bismo svjedočili kako vjera u Boga oslobađa od sebičnosti, vodi u altruizam i veći stupanj osjećaja za drugoga, u zdravije međunacionalne i međuljudske odnose, u bolje upoznavanje drugoga i u skladno zajedništvo, zaključio je propovjednik.

Pozdravljajući na kraju misnoga slavlja sve nazočne, vladika Porfirije je istaknuo kako nas Bunarić na kojemu se inače okupljaju i pravoslavni i katolički vjernici, poziva na praštanje. U tom smislu rekao je kako se trebamo ugledati na onu zbog koje smo se okupili, to jest na Blaženu Djevicu Mariju čiju vjeru odlikuje povjerenje u Boga. Povjerenje u ljubav Božju, činjenica da je Bog ljubav koja promišlja o svakome od nas, daje nam mogućnost da budemo istinski i autentični bogoliki ljudi, zaključio je vladika Porfirije.

Pjevanje na misnom slavlju predvodio je zbor iz Slavonskoga Broda koji je u ovo svetište došao predvođen svojim župnikom Andrijom Dakovićem. Misnom slavlju nazočio je subotički gradonačelnik Saša Vučinić sa suradnicima, generalna konzulica R. Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i republički zastupnik Petar Kuntić te brojni drugi predstavnici političkih, društvenih i kulturnih institucija.

Nakon misnoga slavlja vjernici su štovanje Gospinu liku iskazivali poljupcem, pjesmama i molitvom. Istoga je dana slavljena i jutarnja dvojezična sveta misa, te biskupska sveta misa na mađarskom jeziku, a u poslijepodnevnim satima služena je sveta misa za bolesnike, stare i nemoćne koju su organizirali djelatnici Caritasa Subotičke biskupije.

Ni kiša nije rastjerala Gospine štovatelje

Uoči samoga proštenja, u subotu 29. kolovoza, održano je i tradicionalno bdjenje, a predvodio ga je subotički biskup Ivan. Bdjenje se sastojalo se od pokorničkoga bogoslužja odnosno molitve krunice i razmatranja otajstava koje je predvodio upravitelj svetišta mons. dr. Andrija Kopilović, te osobne ispovijedi i Službe svjetla s procesijom sa svijećama i Gospinim likom. Sakramentu ispovijedi pristupio je ove godine veliki broj vjernika te su mnogi svećenici ispovijedali po nekoliko sati. Ni jaki vjetar ali ni kiša koja je počela padati nije spriječila ustrajne Marijine štovatelje da ostanu do kraja misnoga slavlja koje je nakon Službe svjetla predslavio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u koncelebraciji svećenika Subotičke biskupije. Teška vremena proživljavamo. Nepostojano je ovo vrijeme i nesigurno. Mnogi strepe za radno mjesto, za zdravlje. Labave su obiteljske veze. Koliko treba odricanja i žrtve samo da se knjige kupe za učenike. I kad roditelji stvore za djecu i novac i stan, možda i radno mjesto, onda osjete da su iscrpljeni. Sve su dali, samo im srca ne ostane. Puno je patnje zbog neuspjeha odgoja. Radi se danju, radi i nedjeljom. Radnici su često ucijenjeni. Rade i bolesni, moraju i nedjeljom raditi. Plaća mala, nedostatna za život. Iscrpljen radnik tone dušom i duhom. Nestaje iz njega vedrine i dobre volje. Puno je apatičnih ljudi. I svejedno im je, sve je uzaludno. A kad nema ljubavi, žara, volje, nadolazi cigareta, droga, alkohol. Za svako će se zlo naći dinar. Tako lako čovjek tone, rekao je na početku svoje propovijedi mons. Beretić, dodajući kako depresija pogađa ne samo razočarane radnike, nezaposlene, već i dijete, djevojku, mladića. Takvim ljudima treba služiti današnji svećenik, upozorio je propovjednik. Podsjećajući na riječi sv. Grgura Nazijanskog koji kaže da treba treba očistiti sebe prije nego što se počne čistiti druge; treba biti poučen da bi se druge moglo poučavati; treba postati svjetlo da bi se moglo svijetliti; približiti se Bogu da bi se druge Bogu privodilo; biti posvećen da bi se druge posvećivalo, rekao je kako upravo s takvim mislim treba doći na Bunarić jer je ovo noć vode, noć plamena, noć srca i razmišljanja, ovdje nismo sami i ovdje molimo Mariju da nam voda bunarićka odnese nevolje i tuge, da nam vatra Duha Svetoga spali sve zlo u srcu i u svijetu, da nam Bog dade radosno srce, zaključio je mons. Beretić. Pjevanje na subotnjem bdjenju i misnom slavlju predvodio je zbor župe Marija Majka Crkve pod ravnanjem Miroslava Stantića i glazbenom pratnjom mr. Kornelija Vizina.

Proslavi proštenja prethodila je i trodnevnica od 26. do 28. kolovoza. Svetoj misi uz propovijed, kroz tri dana prethodila je prve večeri molitva krunice s prigodnom meditacijom, druge večeri svečani pjevani marijanski Akathistos, a posljednje večeri križni put. Bunarićkim proštenjem službeno je završena proslava Dužijance 2009.