Meditacija
Vjernik i otpadnik
(prema Lk 18,9-14)
Nekima pak
koji se pouzdavahu u sebe
da su pravednici,
a druge podcjenjivahu,
reče zatim ovu prispodobu:
Dođoše na misu dva čovjeka:
jedan koji je redovito
cijelog svog života išao u crkvu – vjernik
i jedan koji je tu svoju dužnost
dugo vremena zanemarivao – otpadnik.
Vjernik je u crkvu ušao pobožno
i odmah se počeo ogledavati tko je još tu.
Prišao je zadnjim klupama,
kleknuo i ovako pozdravio Gospodina:
Bože moj, Isuse Kriste!
Hvala ti što sam tvoj učenik.
Hvala ti za tvoje milosti
po kojima sam ovako revan
i po kojima uvijek mogu
pristupati Tvome oltaru na svetoj misi.
Kršćanin sam od rođenja
i takvim sam uvijek ostao.
I svoju djecu sam tako odgajao.
Hvala ti što ni ja ni moja djeca nismo
kao, recimo onaj tamo,
što dođe jedanput godišnje u crkvu,
sjedne u prvu klupu
i onda tvrdi kako je najveći katolik.
I pravedno je da si mi dao toliko milosti
kada te nikada nisam iznevjerio.
Hvala ti, moj Bože!.
Otpadnik je u svojoj klupi, pognute glave molio:
Oprosti mi, Gospodine, što sam te zaboravljao.
Iz početka nisam išao na misu
jer mi to nije dopuštao posao na mojem radnom mjestu.
Zatim mi je to postala navika.
Oprosti mi, Gospodine, oprosti,
i pomozi da opet krenem iz početka, s tobom!.
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj,
a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen;
a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
s. M. Jasna Crnković
|
|
|
