Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

Govori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Osobnost od dva pola

Na temelju moga dugogodišnjeg proučavanja rukopisa o. Gerarda došao sam do saznanja da je sluga Božji nešto drugo nego što se o njemu mislilo dok je bio živ. On je bio skriven, nepoznat, iako uvijek cijenjen od subraće, koji ga čak drže svetim i to tvrde u dokumentima. Jednako tako narod ga je držao svecem. Proučavajući njegov lik, na temelju njegovih rukopisa i druge dokumentacije, koju sam našao osobito u pismohrani Generalne uprave karmelskoga reda u Rimu₁, držim da je Gerard jedan od najvjernijih učenika i sljedbenika sv. Ivana od Križa. Kako je pak izrastao na našem podneblju, posebno nam je na ponos!

Jedan od najboljih suvremenih pisaca specijalista o sv. Ivanu od Križa na sljedeći je način opisao ovoga učitelja Crkve: Na početku Ivana od Križa drže za asketu. Čovjeka stroga i mršava, ljubitelja križa, pisca Tamne noći. Čovjeka od dva pola, što traje nekoliko stoljeća, kako bi ga na koncu, u naše doba, nazvali teologom, misliocem i učiteljem₂.Taj preokret u pogledu sv. Ivana od Križa, koji je umro 1591. godine, otpočeo je poslije njegovog proglašenja naučiteljem Crkve godine 1926., kada se pristupilo znanstvenom i sustavnom proučavanju njegovih pisanih djela.

Nešto slično se dogodilo i u pogledu o. Gerarda. Neka subraća, s kojima je živio, našega slugu Božjeg držala su za asketu, tebaitskog sveca, iako mu priznaju da mnogo moli i djeluje. Da djeluje osobito među bolesnicima i među pokornicima putem sakramenta pomirenja.

Međutim, tragom proučavanja brojnih Gerardovih rukopisa, koji su u mnogome autobiografskog obilježja, dolazimo do saznanja da u njemu imamo čovjeka koji živi po učenju sv. Ivana od Križa i preslaže svojim riječima, bunjevačkom ikavicom ili mađarskim jezikom, nauk ovog učitelja i od tog nauka živi. Stoga, duboko sam uvjeren, i za Gerarda vrijedi tvrdnja da je dvopolna osobnost sličan Ivanu od Križa, mistik, učitelj. Da je i u njegovom životu askeza u službi mistike kao i u životu Ivana od Križa! Gerard sam to tvrdi kada daje odgovor onima koji ga drže samo asketom: "Što je mistično nije razgovitno..." ₃. Međutim, ova Gerardova tvrdnja je otkrivena tek sada, otkako je počeo njegov proces za kanonizaciju, te stoga i proučavanje njegove bogate pismene ostavštine. Sve dovodi k zaključku da, kada govorimo o Gerardu, imamo posla s čovjekom koji je intenzivno živio po mističnom učenju Ivana od Križa. Da usvaja u svome životu i pisanju nauk ovog svetog učitelja Crkve. Ne samo to, nego se otkriva također da Gerard povezuje učenje sv. Ivana od Križa s učenjem sv. Terezije Avilske i Terezije od Djeteta Isusa. U ovom ćemo razmatranju pokušati opravdati tvrdnje da je o. Gerard učenik Ivana od Križa i da u učenje ovog učitelja Crkve uklapa druga dva učitelja, tj. učiteljice Crkve, svetu Tereziju Avilsku i sv. Tereziju od Djeteta Isusa.

Gerardov ideal je sjedinjenje duše s Bogom, kao i kod sv. Ivana od Križa. U konkretnosti on se želi sjediniti s Malim Isusom koji nije nitko drugi nego Utjelovljeni Božji Sin, koji se po Utjelovljenju ponizio, Mali postao. Po svom Utjelovljenju povezuje čovjeka s Bogom jednim i trojstvenim.

Gerard, primjerice, o Isusu Kristu piše kao o idealu života: U Isusu vidimo što u idealnom značenju želimo biti. Vidimo u njemu takav stupanj života da iznad toga čovjek ne može (nešto) idealnijega zamisliti. Taj idealan stupanj je tako visok da ga čovjek još nikada nije dostigao, niti će dostignuti.

Prvi korak do sjedinjenja je u "Spoznaji da Isus nije samo čovjek nego i Bog. Njegovo bespravno Čovještvo je tako privlačno da možemo kazati da tako nešto još čovjek nije govorio, činio, i tako razmišljajući narod ganuo. Takav mu je značaj da moramo kazati: želim ga nasljedovati. Nasljedovati pak Isusa znači: Izvaditi iz sebe sve sile sebičnosti tijela i duše. Ako pak ostane nešto od pogrešaka neka to poniznost izvuče"₄.Ovaj zapis pretpostavlja posljedice istočnoga grijeha koje se očituju posebno u sebeljublju i od kojih se treba oslobađati da bi postigli sjedinjenje s Bogom.

Kako bismo se oslobodili primjesa istočnoga grijeha, trebamo nasljedovati Isusovo poniženje u Utjelovljenju. Zbog Utjelovljena Isus je uvijek Mali ne samo u djetinjstvu nego i u euharistiji, na križu₅. Tim tvrdnjama Gerard želi podcrtati važnost poniznosti, koja je sinonim slobode od sebičnosti, koja je ostala kao posljedica istočnoga grijeha što sv. Ivan od Križa definira španjolskom riječju desnudez, što možemo prevesti na hrvatski riječju ogoljenost, sloboda od primjesa sebičnosti. Služeći se Malim putom Terezije od Djeteta Isusa, Gerard poniznost, slobodu od sebičnosti definira ovako: Mali Isus i Mala Terezija žele da se operemo vodom poniznosti... Oholi nemaju vremena na Isusa misliti, jer im je glava puna pitanja: što misle o meni, što će o meni misliti₆. Gerard daje savjet, kao Ivan od Križa, kako uspijevati u borbi protiv sebičnosti i strasti koje su posljedica istočnoga grijeha. Treba neprestano, vjerom, ufanjem i ljubavlju Isusa gledati i motriti: Ja sam onda lijep kad sam Tebi Propetom sličan kip. Tebe Maloga i Propetoga pred očima imati i tada ću se najbolje naslađivati ₇.

Da bismo tako motrili Isusa i bili lijepi, naslađivali se, jamačno stigli do mističnog iskustva, sjedinjenja, potrebni su vjera, ufanje i ljubav. Tko živo vjeruje sve savlađuje. Vjera Boga vidi, ufanje ga pamti, ljubav ga voli. To su Božji darovi₈. Spomenute bogoslovne krjeposti omogućuju da Isus postane kao motor koji izbacuje iz nas tjelesne i duhovne bakcile... čuva zdravlje duše i tijela₉. Tim putom Gerard je, ako vjerujemo njegovim tvrdnjama, stigao u 5. stanove Zamka duše što je napisala sv. Terezija Avilska, u sjedinjenje s Bogom, u mistiku! ₁₀ Držao je, naime da će, ako stigne u 5. odaje Zamka duše, najbolje voditi brigu o bolesnicima.

Ovaj program što je o. Gerard živio u natprosječnom obliku, primjenjujući ga u osobnom životu po svom redovničkom pravilu i stigavši do sjedinjenja duše s Bogom, načelno vrijedi i za sve nas. Danas je čak posebno aktualan jer je razuzdana ljudska sebičnost dovela cijeli svijet u krizu i recesiju, ne samo materijalnu nego i duhovnu. Sebičnost je postala tiraninom. Treba stoga motriti Isusa vjerom, ufanjem i ljubavlju, i dosljedno tome poći putom poniznosti slobode, boriti se protiv sebičnosti, kako bi Isus postao motor koji nas pokreće i vodi k sjedinjuju s Bogom, a time nas vodi putom pravednosti i ljubavi u odnosu na bližnje. Kao što na kamenju ne raste cvijeće, Gerardova je usporedba, isto tako na sebičnosti se ne izgrađuje ne samo kršćanski život nego ni svijet i pravedan ljudski poredak. Ako slijedimo Isusa, u borbi protiv sebičnosti, putovima vjere ufanja i ljubavi, poniznostislobode, postajemo najslađa voćka s koje se bere najslađe voće₁₁.

1 U pismohrani Generalne uprave nalazi se
oko stotinu pisma o. Gerarda, potom izviješća
generalnih vizitatora, pisma Gerardoavih poglavara,
itd.
2 Federico Ruiz Salvador, Dio parla nella
notte, Arenzano 1990., str. IX.
3 Blago duše, 00829; Razg. s Isusom i Majkom,
004092.
4 Biser mišljenja, 004552.
5 Razg. s Isusom, 004082-83.
6 Isto.
7 Na Isusa i Majku paziti, 004895.
8 Usp. Sjedinjenje s Isusom,004281; Razg. s
Isusom, 004001; Ivan od križa, Uspon na goru
Karmel.
9 Blago duše, 008637.
10 Razg. s Isusom i Majkom, 004092.
11 Razg. s Isusom, 003965.