Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
Počelo je, počelo!
Dragi čitatelji! Kao i oduvijek, ustvrditi je li svaki početak težak ili lijep,
muka ili pustolovina – samo je stvar izbora, životne filozofije ili stila. Možemo
se brinuti zbog krize, neimaštine, bolesti, smrti ili – prihvatiti Božju volju
(čitaj: LJUBAV!). Ne kažem da nema suza, onih koje dođu i padaju neočekivano, jer niste željeli plakati, već vas je bol stigla...
Ipak, i te suze pročišćuju ako vlažne oči upravimo ka ljepoti Raspela, u kojem je sva naša mudrost, kako reče sv. Bonaventura
sv. Tomi Akvinskom. Bacimo se ljubiti! lvh
život ”na čekanju” (”ON HOLD”)?
Pauza od života
Svjedoci smo da se ljudi čudesno
razlikuju po mnogo čemu: daroviti smo
za umjetnost, tehniku, organizaciju, komunikaciju...
Svatko ima neki dar! Samo
ga treba otkriti. U tim otkrivanjima veliku
ulogu imaju i roditelji i svi odgajatelji,
rodbina i prijatelji, kao i svaki čovjek
osobno. Osim talenata, razlikujemo
se i po zvanju koje biramo – obiteljsko
ili duhovno – premda povijest u pojedinim
svojim razdobljima bilježi, a mi svaki
dan susrećemo, još jednu vrst ljudi:
neopredijeljene...
Trend praćen zadnjih dvadesetak
godina pokazuje da u Hrvatskoj, kao i u
drugim europskim, a posebice južnoeuropskim
zemljama, sve više mladih ljudi
ostaje živjeti u zajedničkom kućanstvu s
roditeljima i kada odrastu, a ne traži
svoje mjesto pod suncem fizički odvojeno
od roditelja. Statistika je neumoljiva:
50% hrvatskih djevojaka i 71%
hrvatskih mladića, u dobi između 20 i
30 godina, još živi pod roditeljskim
krovom. Sigurno je da ponajprije materijalne
(ne)prilike ne omogućavaju i ne
dopuštaju osamostaljenje mladih ljudi.
Ali i želja za komocijom i lagodnijim životom
katkad je presudna. Suživot s
roditeljima uglavnom znači da mladom
čovjeku mjesečna plaća ostaje za džeparac.
Mama sprema obroke, pere i
glača odjeću, odlazi na poštu platiti
račune, a kada joj zatreba makar i fizička
pomoć oko dnevne ili tjedne
nabavke namirnica i nošenja vrećica s
tržnice, potomak složi namrgođeno lice,
piše suvremena hrvatska spisateljica
Karla Kuzle.
Osamostaljivanje se najčešće događa
stupanjem u brak, na koji se mladi
nerijetko odlučuju zbog neplanirane
trudnoće. Kakvu predodžbu i mišljenje
o braku imaju mladići i djevojke u većini
slučajeva? Mladići brak doživljavaju kao
okove i zatvor, a djevojke drže da neće
za ikime čistiti ni biti ičije sluge i kuhati
partneru. ”Redovito” stupanje u brak
odgađa se do iza 30. godine života. Do
tada se studira i živi s roditeljima. Suvremeni
sociolozi i psiholozi pominju
”sindrom Petra Pana” (mladići koji se
čak hvale što žive sami u stanu ili kući
koje su im omogućili njihovi roditelji,
odlaze mami na ručak i nose rublje na
pranje i naravno ne polažu roditeljima
račun o privatnom životu) i ”Bridget
Jones generacije” (djevojke uspješne u
poslu i odlučne u ostvarenju životnih ciljeva,
posebice vezanih uz karijeru, najčešće
ekonomski neovisne o
mu-škarcu, koje se ne udaju jer žele
roman-tičnu ljubav i čekaju onog Pravog,
ne-pritisnute zastarjelom normom
”stare cure”). Ne dotičući pitanje seksualnih
nazora i navika ovih mladih ljudi
(koji se vjerojatno razlikuju od slučaja
do slu-čaja), postavlja se pitanje smisla
ovak-vog životnog stila – života ”na čekanju”,
koji djeluje kao da se život, onaj
pravi život, stavlja u stranu i ovim svijetom
hoda s izlikom ”Na pauzi sam!” Te
mlade ljude neki smatraju sebičnima i
razmaženima, ljudima koji su dovoljni
sami sebi, a ne usmjereni na druge, nespremni
na žrtvu, odricanja i kompromise,
samoživi i egoistični. Ipak, je li
krivica (samo) na njima?
Ovo neopredjeljivanje ni za jedno
zvanje, osobito u tako velikom postotku,
pokazuje – osim pogubnog utjecaja negativnosti
suvremenog života na pojedinca
i obitelj – koliko i kako se danas
ostvaruje roditeljstvo. Jer, djeca su djeca
– poneki to ostaju do 33. ili 40., a neke
roditelji od malena pripravljaju, s ljubavlju
i bez ikakve prisile, na slobodu i
odgovornost. Ne učini li to roditelj, dijete
ostaje dijete. ”Petar Pan” i ”Bridget
Jones” samo su druga imena za nezrelost,
koje se ovi mladi ljudi teško sami
mogu osloboditi i od nje se – osamostaliti.
(vh)
Male mudrosti
Hodočašće
Dvije djevojke, putujući na
hodočašće, razgovaraju:
– Uzela sam si za put dosta
robe. Iako smo na putu samo
jedan dan, ipak mislim da trebam
biti lijepa i moderna. Uzela
sam si nekoliko majica: plavu, jer
je ta boja bila moderna lani, roza
– jer je ta boja moderna ove godine,
a uzela sam i zelenu jer sam
čula da će ta boja biti moderna
nagodinu. I još sam uzela svega
pomalo.. Reci mi što si ti ponijela
na put?
– Ovo što imam na sebi. Kući
ću donijeti manje nego što sam
ponijela. Kad dođem k našoj
Majci skinut ću crni plašt grijeha
koji sigurno narušava moju ljepotu.
Zamolit ću da moja duša i
moje srce opet blistaju čistim, bijelim
sjajem. To je najmodernija
boja koju želim na sebi nositi na
ovom hodočašću...
Za život
za život:
SVI UČIMO BIBLIJU
Niz predavanja o Bibliji za studente koji nisu teolozi uvelo je njemačko
Sveučilište Erlangen, a uvođenje novog predmeta opravdava se činjenicom kako
se u europskoj literaturi i umjetnosti susreće čitav niz biblijskih motiva koje je
nemoguće razumjeti bez poznavanja Starog i Novog zavjeta. Pri uvođenju
novoga predmeta osobito se mislilo na useljenike. Predavanja žele dati doprinos
dijalogu među kulturama, te se osobito žele usredotočiti na sličnosti i razlike
između kršćanske i židovske Biblije i Kur’ana.
protiv života:
”PRAVA” RADNIKA
Radnička
U doljnjem gradu sam rođen
Prozor preko puta tvornice
Gdje ljudi obično zorom
Navlače rukavice
Budim se u pola šest
Crna kava, na radiju nova vijest
Požuri, sine, nećeš stići pobogu
Radnici kasnit ne smiju
Idemo, idemo, idemo
Svi mi raditi ipak volimo
Idemo, idemo
Al’ se ipak pitamo
Zašto kad me nije platio
On pije viski s coca-colom
Bori se možda sam sa samim sobom
Komad kruha, mast i suha slanina
Njegova nije sudbina
Za svakog pronaći će grijeh
Štrajkovi njemu znače smijeh
Jer poslije svakog pošalje na ulicu
Kupio je moju tvornicu
Idemo, idemo, idemo
Na ulice malo da progledamo
Idemo, idemo
Nekome da pjevamo
Volim te, demokracijo
"Gradska djeca", Osijek
(www.typoart.hr/gradskadjeca/mp3/bez_komentara/05.%20Radnicka.mp3)
jedna slika – jedna priča
Božji odgovor na molitvu...
Bog daje samo tri odgovora na
molitvu:
1. "Da"
2. "Još ne"
3. "Imam nešto bolje za Tebe "
Možda upravo proživljavaš
teške trenutke, ali Bog blagoslivlja
za Tebe jednu livadu, koju Ti
sada još i ne možeš zamisliti.
|
