Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: dr. Andrija Kopilović
Sakrament ženidbe
U našoj rubrici smo razmatrali
Otajstva crkve. Dobro je podsjetiti da je
liturgija "sveto događanje" a ne ceremonija
ili skazanje. Liturgija je uvijek
živi susret sa živim Bogom. Po sakramentima
Bog ulazi u naš život i ostaje
trajno prisutan u djelatnoj milosti. U
ovom prilogu još nam je ostalo razmišljanje
o sakramentu svete Ženidbe.
Ako igdje, kod ovoga sakramenta postoji
opasnost da ceremonijalno prevlada
otajstvo. Okolnosti koje prate ovaj
sakrament puno puta su izvanjske i
često samo otajstvo ostaje skriveno čak
i mladencima a kamoli prisutnoj svadbenoj
zajednici. Riječ vjenčanje dolazi
vjerojatno od riječi vjerovati, darovati
jedno drugom povjerenje. Tko se ženi
ili udaje povjerava se drugomu. Stavljanje
povjerenja drugoga stavlja u Božje
ruke i moli Božji blagoslov. Tko se
odvaži povjeriti sebe drugomu taj ima
nadu da će vjernost koja iz toga nastaje
biti čvrsti oslonac s kojim može računati,
oslonac koji mu dariva sigurnost, u
koji se može pouzdati. Čovjek svjestan
svoje ograničenosti ovaj korak stavlja u
ruke Božje i priziva Božju prisutnost u
svoj život. Stoga je toga u slavlju ženidbe
najvažnija riječ DA. Obred vjenčanja
za kršćane se redovito događa u
svetoj misi. Misa je savez u Krvi Kristovoj
i stoga nas poziva na trajnu vjernost
zapečaćenu savezom u Kristovoj Krvi.
Tako gledano čas vjenčanja je jedan od
najodgovornijih događaja i najdramatičnijih
trenutaka u našem životu.
Sam obred započinje prijemom na
vratima crkve i uvođenjem mladenaca
u crkvu. Sveta misa se redovito slavi -
predviđena za obred vjenčanja. Nakon
homilije slijedi sam čin vjenčanja. Svećenik
mladence upozorava na svetost
trenutka jer sada slijedi ta životna
odluka koja se posvećuje sakramentom.
Redovito slijede tri bitna pitanja koja
ustvari konstituira brak. Prvo pitanje se
odnosi na slobodu izbora i odluke.
Drugo pitanje se odnosi na primanje i
odgoj potomstva. Treće pitanje se odnosi
privolu doživotnog zajedničkog života.
Ovdje treba upozoriti na činjenicu
da je to jedini sakrament koji ne podjeljuje
službenik crkve - svećenik - nego
mladenci ovaj sakrament podjeljuju
jedan drugomu. To znači da mladić sebi
ženi djevojku, a djevojka se udaje za
mladića. U izričaju formule vjenčanja to
oni govore izrekom: uzimam te za muža...
uzimam te za ženu... Ovo je važno
istaći radi samoga otajstva jer se savez
pred Bogom i Crkvom događa među
njima. U nekim krajevima se sa ovoga
bitnoga znaka skreće pažnja tako što
svećenik štolom povezuje ruke zaručnika
pa se misli "da ih vezuje u ženidbu".
Liturgija ovo ne preporučuje.
Treba ostati jasan liturgijski znak i bit
sakramenta ono veliko DA. Slijedi zakletva
redovita na križ ili bibliju kojom
mladenci potvrđuju i zazivaju Božji blagoslov.
Vrlo je lijepa simbolika predaja
prstenja koje se prethodno blagoslovi.
Okrugli prsten je stari simbol. Budući
da je prsten, on označuje čovjekovu cjelovitost.
On želi zaokružiti ono što je u
čovjeku nesavršeno. Krug, koji se zatvara
u samome sebi, simbol je jedinstva
i savršenosti. Budući da nema
kraja, on je slika vječnosti. Tako je u
bračnim prstenovima nada da oba partnera
nalaze jedinstvo koje čini savršenim
i da njihova dopire do u vječnost.
Prsten je i zaštitni znak protiv zlih sila.
On treba zaštititi bračne drugove od
ugroženosti ljubavi. Prstenovi su simbol
povezanosti, vjernosti, pripadaju
jednoj zajednici. Svećenik podjeljuje
blagoslov i proglašava ženidbu nerazrješivom.
Dakle, zaručnici se vjenčaju
podjeljujući sakrament jedan drugomu
a svećenik je onaj koji podjeljuje blagoslov
toga saveza. Zajednica vjernika -
koji predstavljaju kumovi - je znak jedinstva
crkve u molitvi okupljene za blagoslov
života. Misa se nastavlja. Preporuka
je crkve da se tom prigodom
mladenci pričešćuju pod obje prilike.
Na kraju mise slijedi svečani blagoslov.
Ovaj sakrament je u isto vrijeme i
znak Krista i Crkve. Prethodi mu ozbiljna
priprema, a sam obred je vrlo svečan.
Dobro je ovom prilikom razmisliti
o ljubavi koju nam Isus nudi. Isus pokazuje
i drugu stranu ljubavi. "Veće ljubavi
nitko nema od ove: da tko život
svoj položi za svoje prijatelje". Ovo nam
se čini pretjeranim. Predati se, žrtvovati
se, našoj težnji da živimo samostalno,
da sebe ostvarujemo. A ne radi se ni o
tome da se žrtvujemo za druge. Ima
bračnih drugova koji se osjećaju kao žrtveni
janjci, koji na sebe uzimaju sve za
drugoga i trpe za njega. Ali oko njih ne
nastaje ozračje otkupljenja, nego više
loše savjesti. Pokraj žrtvenoga janjeta
ne možeš dobro živjeti. Tu neprestano
imaš osjećanje krivnje, da si kriv zbog
toga što drugi mora toliko trpjeti. Istinska
ljubav treba bezuvjetno predanje. Ja se ne smijem suzdržavati, osiguravati.
Vrhunac ovoga predanja jest stapanje s
drugim u bračnom činu. Intimnost u
braku je savršeni sluga ali očajan gospodar.
Stoga nam treba biti pred očima
uvijek dimenzija Kristove ljubavi da bi
sva ljubav pa i bračna bili produhovljeni
i plod dara a ne pothranjivanja sebičnosti
22. 11. 2009.
KRIST KRALJ
Dn 7,13-14
Ps 93,1a. 1b-2. 5
Rev 1,5-8
Iv 18,33b-37
Kraljevstvo moje nije od ovoga
svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od
ovoga svijeta, moje bi se sluge borile
da ne budem predan Židovima. Ali
kraljevstvo moje nije odavde.
29. 11. 2009.
1. nedjelja došašća
Jr 33,14-16
Ps 25,4-5. 8-9. 10.14
1 Sol 3,12-4,2
Lk 21,25-28. 34-36
Pazite na se da vam srca ne
otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u
životnim brigama te vas iznenada ne
zatekne onaj Dan jer će kao zamka
nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.
Stoga budni budite i u svako doba molite
da uzmognete umaći svemu tomu
što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.
6. 12. 2009.
2. nedjelja došašća
Bar 5,1-9
Ps 126,1-2a. 2b-3. 4-5. 6
Fil 1,4-6. 8-11
Lk 3,1-6
Glas viče u pustinji: Pripravite
put Gospodinu, poravnite mu staze!
13. 12. 2009.
3. nedjelja došašća
Sef 3,14-18a
Iz 12,2-3. 4. 5-6
Fil 4,4-7
Lk 3,10-18
Narod bijaše u iščekivanju i svi se
u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda
Krist. Zato im Ivan svima reče: "Ja vas,
istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od
mene."
|
|
|
