Mladi - Uredila: Nevena Mlinko

Naši junaci

Tako je lijepo vidjeti kada je netko oduševljen, nadahnut i ponesen nečijim primjerom, kada potaknut ponašanjem drugoga poželi biti drukčiji. Lijepo je kada nas za velika i mala junaštva naših ruku i života ohrabruju oni koji su to već iskusili - oni su naši junaci, naši uzori. Na raznim stranama možemo pronaći potencijalne uzore i ideale, sve jedan primamljiviji i vjerodostojniji od drugoga! Što odabrati? Svatko ima slobodnu volju, svoje želje, maštanja i planove kojima se vodi. Ne trebamo propustiti bitni element, a to je da svatko ima ili bi trebao imati ljestvicu vrjednota po kojoj također reda svoje uzore. Vječito i sa svih strana bombardiranje - informacije, reklame, ponude, svjedoci! Nismo korpe za otpatke koje sve samo gomilaju u sebe. Pročistimo filtre ako su se malo začepili. Nije sve jednako vrijedno, važno, tebi potrebno, nije sve istinito i korisno. Možeš pogledati i pročitati, ali nemoj slijepo sve usvajati. Može falsifikat biti serviran tvojoj glavi i srcu, ukoliko ti ne stojiš na čvrstim temeljima (svojoj vjeri koju poznaješ i uvijek nastojiš još više upoznati) možda će ti, a možda i neće, pasti na pamet preispitati, ali sigurno nećeš biti osposobljen prepoznati ga kao falsifikat za tvoj život. Kako ćemo postati junaci, kako ćemo činiti velika djela u ovom malom odsječku života ako smo uronjeni u laž, ako smo samo loša kopija loših proizvoda? Nemoj spavati. Otvori oči i budi svjestan svojih uzora, preispitaj, radi i izgaraj za prave ideale i vrijednosti, to je junaštvo! Budi junak!
Nevena Mlinko
Obavijesti:
Omladinska emisija na Radio Mariji
na 90,7 MhZ FM, www.radiomarijasrbije.
org i www.mariaradio.rs
nedjeljom u 14,45 sati

Vjeronauk mladih u Subotici
u crkvi Sv. Roka, nedjeljom u 19 sati
nakon čega slijedi druženje

Vjeronauk mladih u Novom Sadu
u biskupijskom Pastoralnom centru
(Strossmayerova 20, Petrovaradin),
svake srijede s početkom u 20 sati

Tribina mladih
Katolički krug 22. 11. 2009. u 19 sati
Predavač: fra Ivan Cvetković
Tema: Da kucnem o drvo za sreću!

Misa mladih
Stari Žednik 4. 12. 2009. u 20 sati

Duhovna obnova

Šezdesetak mladih Subotičke biskupije koji žele produbiti i obnoviti svoju vjeru kako bi postali slični prvoj kršćanskoj zajednici, okupilo se od 6. do 8. studenoga u samostanu Kćeri Milosrđa u župi Sv. Roka, na predadventskoj duhovnoj obnovi. Kroz tri dana trudili su se živjeti kao prva kršćanska zajednica, biti skupa i slušati apostolski nauk, lomiti kruh, podržavati jedni druge molitvom te sve međusobno dijeliti. Tema duhovne obnove bila je "Ukorijenjeni i nazidani na Kristu", koju je u dva dijela mladima približio p. Ivan Cvetković iz franjevačkog samostana. U prvom dijelu govorio je o zajedništvu unutar Crkve, pojasnio odlike prve kršćanske zajednice i problematiku današnje. Mladi su se potom podijelili u šest manjih skupina, u kojima se pokrenuo razgovor o razlici prve kršćanske zajednice i današnje zajednice. Mladi su zaključili da danas postoji mnogo sebičnosti, ogovaranja, međusobnog nepoznavanja i da nedostaje jaka i iskrena molitva. U pauzama, mladi su se zabavljali uz glazbu, ples, razgovore, međusobno upoznavanje. Zahvaljujući uvijek dobro raspoloženim časnim sestrama, naročito kuharicama s. Boženi Milodanović i gospođi Kati Kujundžić, imali su ukusan doručak, ručak i večeru.

U drugom predavanju p. Cvetkovića, slušali su o zajedništvu izvan Crkve, o tomu kao ljudi ne razgovaraju nakon mise jedni s drugima, kako se grupiraju ili odmah nakon mise odlaze svojim kućama, kako neki u svojoj župi ni imena svih župljana ne bi znali nabrojati. Ljudi su zlopamtila, teško opraštaju, ne pomažu drugima, gledaju samo sebe. Ponovno podijeljeni u skupine, mladi su obrađivali teme kao što su: strah od neprihvaćanja, licemjerje, ogovaranje, materijalne i socijalne razlike, povratak onih koji su napustili zajednicu i bratska opomena. Rezultat su bili skečevi koje je svaka skupina prikazala na plenumu. Poslije napornog rada okrijepili su se i pripremili za svetu misu, a nakon toga ostali na klanjanju i svim snagama upućivali zahvale i molitve Gospodinu.

Posljednji dan susreta započeli su zajedničkom jutarnjom molitvom i svetom misom u crkvi Sv. Roka. Molili su, pjevali, svirali i svjedočili. Nakon toga su se vratili u samostan kako bi zajedno ručali, još malo porazgovarali i pospremili. Svojim kućama otišli su ispunjeni i puni radosti. /Antonija Sudarević/

Govoreći o duhovnoj obnovi, Boris Turi ističe kako su najveći dojam na njega ostavili skečevi koje je priredila svaka skupina. Osim toga, Boris je imao priliku prvi puta svirati na svetoj misi. Vrhunac duhovne obnove za Bojanu Faćol koja je na ovakvoj duhovnoj obnovi bila prvi puta, pa je u početku bila skeptična, bila je večernja sveta misa na kojoj se kako kaže, moglo osjetiti pravo zajedništvo što je i bila tema duhovne obnove. I Ivan Stantić nosi samo lijepa iskustva s duhovne obnove, iako se kao po nepisanom pravilu, prije duhovne obnove osjećao hladno i bezvoljno. Večernja molitva i klanjanje u kapelici mi dođu kao vrhunac i tu se događa "magija", Duh Sveti je među nama i Isus nas ljubi, sve negativno nestaje i osjećam se kao malo dijete. Ono po čemu je ova duhovna obnova po meni posebna jest što je zajednica došla na višu razinu jer se poslije otvorenog kritiziranja njenog funkcioniranja došlo do zaključka da su potrebne bitne promjene, zaključuje Ivan.
Fotografije s duhovne obnove mogu se pogledati na siteu mladih Suboticke biskupije: www.mladisb.rs

Naši junaci

...roditelji

Roditeljstvo je jedno od najzahtjevnijih ali ujedno i jedno od najljepših zanimanja koje je čovjeku dano. Obitelj kao takva postojala je u naumu Božjem, prvi redci Biblije govore o Božjoj zapovijedi: "plodite se i množite". Bog je čovjeka stvorio iz ljubavi da bi čovjek u ljubavi davao život. Podariti nekomu život nosi sa sobom i određene zadaće, a jedna od njih je odgoj djeteta. Roditelji bi trebali znati da što god oni čine i njihova djeca će to htjeti. Možemo slobodno reći da su djeca ogledalo roditelja. Za pravilnu izgradnju osobnosti djeteta važni su međusobni odnosi roditelja: međusobna ljubav, bračni sklad, osjećaj da imaju zajedničke ciljeve i odsutnost zlostavljanja. Svaka obitelj je posebna na svoj način, svaka obitelj će podariti neku posebnu, jedinstvenu osobu. To dijete će nositi u sebi tragove svojih roditelja, njihove poglede na svijet, vrednovat će stvarnost onako kako su to činili roditelji. Tako se svi mi ponašamo, svjesno ili nesvjesno, govorimo, razmišljamo, donosimo odluke onako kako su to radili naši "starci". Dok smo bili djeca, roditelji su nam bili prvi i najveći uzori: djevojčice žele izgledati, ponašati se kao za njih jedina i najljepša mama, dok dječaci oponašaju svoje očeve u njihovom poslu, žele igrati nogomet s njima, žele sudjelovati u "muškim" poslovima. Vrijeme djetinjstva je razdoblje izgradnje osobnosti djeteta, tad će se u njega usaditi sve one dobre, ali i loše osobine roditelja. Nakon toga nastupa razdoblje jednako burno i za roditelje i za djecu. Sada djeca kao da namjerno potiskuju sve osobine koje su poprimili od roditelja, žele se pokazati u drukčijem, novom svjetlu, ne žele biti kopije nego originali. Ali, kako vrijeme prolazi, dijete prerasta u odraslu osobu, dolazi do godina svojih roditelja kada se ono rodilo. Tu primjećujemo da se u nekim situacijama doista ponašamo kao naši roditelji. Ipak su oni bili i ostali naši uzori. Ukoliko sagledamo u cijelosti naš život uvidjet ćemo pogreške roditelja u našem odgoju, ali isto tako i mnogo korisnih savjeta na koje su nas upućivali, no mi ih nismo uvijek bili spremni i primijeniti. Jesu li nam roditelji bili dobri uzori, jesu li nam ukazali na prave vrednote, najbolje će nam pokazati naš odnos prema Bogu, našem Nebeskom Ocu, osobi koja bi nam trebala biti apsolutni uzor. Moramo računati s time da nam Bog upravo i u našim roditeljima ima nešto važno za reći. Na nama je pažljivo osluškivati Božji glas, koji će nam pomoći živjeti onako kako to odgovara našoj biti i jednoga dana, kao roditelji biti nekome uzor.
Anita Pelhe

...društvo

Svatko želi biti voljen i prihvaćen. Poslije obitelji u kojoj bi se svi trebali tako osjećati, prva grupa s kojom se srećemo i u kojoj žudimo za spomenutim je naše društvo. Od susjedstva u zajedničkoj popodnevnoj igri loptom i večernjoj igri žmurke, razreda u osnovnoj i srednjoj školi, društva za sad već ozbiljnije i veće teme kao što su momci/djevojke i dobri izlasci, odabiri zanimanja i put osamostaljivanja. Ima bitnih i nebitnih situacija i ljudi koji prolaze i čine naš život, većih i dubljih, svjetlijih i krvavijih tragova koji ostaju na našim dušama. Ali jedno je sigurno - želimo disati skupa s dragim ljudima. Strah: Ne smijem to reći, ismijat će me! I ja ću se napiti - ne mogu odskakati! Kada će svi, idem i ja - to je in! Najčešće iz straha od odbačenosti naši uzori mogu postati oni najglasniji u društvu, oni najljepše odjeveni, oni najpopularniji. Ne zato što si ih ti svojevoljno izabrao, nego zato što se bojiš da oni neće izabrati tebe. Dio mase u kojoj se svi slatko i glupo smiju vođeni smijehom jedne ili dvije osobe koje su postavile pravila i norme ponašanja i mišljenja, koje savijaju i guše bogatstvo različitosti drugih, manje vrijednih "drugova" prema svojoj egocentričnosti - je li to tvoje društvo? Postojiš li ti uopće u takvom okruženju koje je ugušilo tvoju individuu, sve po čemu si ti dragocjen i poseban? Smiješ li slobodno reći u društvu: Stop abortusu!, jer to misliš, Slušam rock'n' roll, jer to voliš, Ovu majicu sam kupila na buvljaku, jer je to istina, a ne sramota, Nemoj klevetati, jer je to grijeh? Sigurno je jedan od najvećih blagoslova dobro društvo u kojem se osjećaš sigurno i sretno. Ali ne dopusti da ono manipulira tobom i da te ono kroji. Svakako da je za dobar međuljudski odnos potreban trud i dobra volja obje stane (i za promjenom), ipak, ne daj se ugušiti i izgubiti u masi parauzora, pogrešnih i tuđih ideala. Nikada ne možeš i nećeš biti od svih odbačen - Bog će te uvijek voljeti baš takvog kakav jesi i čekati raširenih ruku! /Nevena/

... filmovi i serije

Kina su definitivno izašla iz mode, ali ne zbog toga što se filmovi više ne gledaju, nego prvenstveno zbog novih načina gledanja. Tako su procvjetale DVD-teke, televizija i Internet. Što više, filmovi i serije se danas gledaju puno više no ranije. Veliki je broj takozvanih kultnih filmova, koje su svi ili skoro svi gledali i iz kojih su se "rodili" kultni junaci - Superman, Spiderman, Betman, Rocky Balboa, Jackie Chan... Po njima se prave igračke za djecu, školski pribor, video igrice i drugo. Jednom riječju, oni su svjetski poznate zvijezde koje su mnogoj djeci, pa i mladima, istinski uzori. Problem?! Većina tih junaka je na strani dobroga i bori se protiv zla. Nije li to poslanje i nas kršćana? Svi oni posjeduju određene darove koje su prepoznali, koje koriste, razvijaju i usavršavaju. Ne bismo li i mi tako trebali postupati sa svojim darovima koje smo dobili od Boga? Svakako da. No, idu li ovi junaci redovito u crkvu i na vjeronauk? Primaju li sakramente? Baš i ne. Svakako da ovi junaci imaju svoje dobre strane koje nam mogu poslužiti kao dobar primjer, ali s druge strane, u tim filmovima se također propagira i nasilje, mržnja tako da nam ti junaci ne bi trebali biti idoli, nego samo lijep primjer. A što je sa serijama? Danas svatko od nas prati ili voli pogledati bar dvije serije. U tim serijama se nalaze likovi koji su nam nekako bliski, koji nam se sviđaju, kojima se divimo. A kada se nekom diviš, svjesno ili ne, ti želim biti kao on ili postati njemu sličan. Ti uzori ne moraju uvijek biti loši. Jako je lijep primjer obitelji Winslow koja na kraju svaki put srdačno primi pravu malu noćnu moru Steavea Urkla. S druge strane, nekom se može svidjeti super zanimljiv život žena iz serije Sex i grad i pokušati tako živjeti u svojoj okolici. Jako loš primjer jer propagira lagodan i nemoralan život (a da i ne spominjem seriju Reži me!). Neki opet likovi nisu ni pozitivni ni negativni, jednostavno su smiješni. Uzeti za uzor humorističnog tipa je posve pozitivno jer ćeš tako razveseljavati i sebe i druge. Ali treba paziti, jer se iza tog, u prvi mah naivnog smijeha, krije nešto više. Pogotovo je to izraženo u američkim serijama čiji se humor temelji na ismijavanju drugih, poput svoje kćeri i žene (Al Bundy). Na taj način zasmijavamo druge, ali tako što povređujemo druge. Svjesno ili ne, ono što gledamo utječe na nas i naše ponašanje, stoga dobro odaberimo ono što ćemo gledati i ne dopustimo da nam izmišljeni likovi budu idoli, nego samo dobri primjeri koji će nas još više poticati da budemo bolji.
David Anišić

...Isus, moj junak

Dva prijatelja vraćala su se iz škole uvijek istim putem. Put je bio isti, ali ne i razgovori ova dva mladića. Tako se jednom jedan od njih malo zamislio i rekao:
- Znaš, ponekad razmišljam o tebi. Često te uopće ne razumijem. Kako ti se da uvijek oko svega tako truditi? Svi kojima je potrebna pomoć tražit će je od tebe, jer znaju da im ti uvijek pokušati pomoći. Radiš neke stvari koje od tebe nitko ne traži i od kojih nemaš nikakve koristi, tako kao da će se svijet srušiti, ako se ti ne pobrineš za to. Čak si išao u posjet u bolnicu onom tvom susjedu koji je tebi i tvojoj obitelji oduvijek pravio samo probleme! Sam si rekao da se starac nije ni zahvalio!
Prijatelj, pomalo iznenađen ovim riječima, jednostavno odgovori:
- Da, ali rekao sam i to da sam na njegovom licu vidio da je sretan, iako on to nije htio priznati. I nije mi žao što sam ga posjetio. On je sam i nije imao nikog tko bi ga razveselio kad je bio bolestan. Sugovornik ga je ne trepćući slušao i jedva dočekao da nastavi:
- Ali ti ne znaš što ljudi o tebi govore! Ismijavaju te! Meni je to teško slušati jer sam ti prijatelj, ali ponekad me skoro uspiju uvjeriti. Svi znaju kako te u razredu svi iskorištavaju. Ljudi se s tobom igraju, a ti se praviš lud. Misli jednom i na sebe! S tom tvojom pretjeranom dobrotom nećeš uspjeti ništa, osim natovariti sebi još više problema. Nažalost, ovo nije svijet u kome pravda pobjeđuje!
Prijatelj ga je slušao. Znao je on dobro što ljudi o njemu govore, ali još je bolje znao komu vjeruje i koga slijedi. Nije dozvoljavao da ga nevažne stvari sprečavaju u vršenju onih mnogo značajnijih. Iako je često bilo teško, nije se dao tako brzo obeshrabriti. Nikako nije htio dopustiti da zbog toga što u svijetu nema ljubavi, nestane ljubavi i u njegovu srcu. Zavladala je tišina. Za mladića koji je napao svog prijatelja ona je bila prilično neugodna, pa je on već krenuo s ispričavanjem, kada ga je prekinuo miran glas njegova prijatelja:
- Da ne znam da je nekome prije mene uspjelo, sigurno bih ti povjerovao.
- Ne razumijem. Na koga misliš?
- Znaš, sigurno. I On radi stvari koje ne mora i od kojih nema koristi. A da nije tako, svijet bi se stvarno srušio! Mi to nerijetko ni ne primjećujemo i ne zahvaljujemo mu. I On je bio ismijan i svijet ga ni sada ne razumije.
- Da, mislim da shvaćam o komu govoriš. Ti želiš biti poput Njega!
/Ana Ivković/