Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
Govori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić
"S Malim se družim"
"S Malim se družim"1 jedno je od načela
SB Gerarda Tome Stantića, kojim
ravna svojim duhovnim životom dok neprestano
želi i nastoji "paziti", motriti
"Malog Isusa". U njegovim zapisima Isus je
uvijek "Mali", ne samo u djetinjstvu, nego i
u Euharistiji, pa čak i na križu2.
Tragajući za značenjem Gerardove
tvrdnje da je Isus "uvijek Mali", da se "s
Malim druži", da u "Maloga" treba neprestano
"upirati svoj pogled", "paziti", dolazimo
prije svega do otkrića da je "Isus
uvijek Mali" zato što se po Utjelovljenju ponizio,
postao "malen". Kada smo slični njegovoj
"malenosti", tj. poniznosti u Utjelovljenju,
tada smo osposobljeni za "sjedinjenje
s Bogom".
Između brojnih vlastoručnih zapisa
sluge Božjega, koji potvrđuju da je Utjelovljeni
Sin Božji uvijek "Mali", izdvajam sljedeće
jasne tvrdnje sluge Božjega: "Mali
Isus je postao malen, malen je ostao cijeloga
života zbog neizmjerne poniznosti.
Sada je također malen a ima za prijatelje
one koji su maleni"3. Smisao pak života
onih koji "Malenog Isusa" nasljeduju, treba
biti da neprestano pred očima imaju Utjelovljenog
Sina Božjega baš radi njegove
"malenosti" i u njegovoj "malenosti" nalaziti
smisao kršćanskog duhovnog života.
"Isus je čovjekom postao a ne anđelom, ni
jednom od anđela izvrsnije stvorenje, nego
baš čovjekom...", zapisuje naš SB. "Pa čuj,
čovječe! Bog svemogući čovjekom postaje,
to je takvo PONIŽENJE, TAKVA LJUBAV,
da bi trebalo poći u pustinju, oči zatvoriti,
kleknuti i dokle možeš disati, da na drugo
ne misliš nego na poniznog, dobrog, i velikog
Sina Božjega koji je tako malen postao.
Pošto si slab, Isus ne želi drugo kada ti
nešto ne dostaje osim da na njegovu poniznost
pomisliš, da se poniziš i strpljiv
budeš"4.
Na temelju ovih načelnih razmišljanja
Gerard temelji svoj duhovni život. Nastoji
biti "mali" to jest ponizan, slobodan od sebičnosti,
kao Isus u Utjelovljenju. Piše:
"Moj Mali, neka sam mali… Ti si milovao
malene (jer po malenosti), duša je oslobođena
od sebičnosti". Oslobođenje pak od
sebičnosti je uvjet za "sjedinjenje s Bogom".
Jer, po sjedinjenju: "Nas nestaje,
naša osoba s njime jedna postaje u pogledu
djelovanja". Stoga: "Moj Mali, neka sam
mali. Ti si milovao malene"5.
U logici ovih navoda slijedi da je "Mali
Isus", oca Gerarda "Utjelovljeni Božji Sin",
onaj isti kojeg sv. Pavao u poslanici Filipljanima
definira: "On trajni lik Božji nije se
kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom
nego sam sebe opijeni uzevši lik sluge, postavši
ljudima sličan, obličjem čovjeku
nalik. Ponizi sam sebe poslušan do smrti,
smrti na križu"6.
Sljedbenik pak Utjelovljenoga Sina
Božjega postaje mu sličan, tvrdi otac Gerard,
kada "Izvadi iz sebičnosti sve sile tijela
i duše. Ako nešto ostane i pogreške se
dogode, neka poniznost izvuče, tj. Isusove
kreposti nabavljati a svoje pogreške izbacivati...
(Treba): paziti na ono što je Isusovo
i samo to slijediti. Kako na naš čin najviše
utjecaja ima srce, stoga Isusa ćemo razumjeti
ako ga želimo nasljedovati baš u
onome što je za svijet ludost. Bog je tamo
gdje je sebičnost uništena"7. Gerard, dakle,
naziva Utjelovljenu Riječ "Malim Isusom",
zato što se po Utjelovljenju Božji Sin ponizio.
Kada kršćanin, koji je "Krista obukao"
na dan sv. krštenja, se nastoji osloboditi od
ostataka istočnoga grijeha, "sebičnosti", nasljedujući
Isusovu poniznost u Utjelovljenju,
uspijeva se oslobađati ostataka istočnoga
grijeha i "obući Isusa"! Oholost i sebičnost
su pak čovjekove "ludosti", čiju
moć treba obezvrijediti družeći se s
"Malim", s Utjelovljenim Božjim Sinom. Boreći
se protiv sebičnosti, "oblačiti" Isusa i
postati "sin u Sinu".
Kad se, dakle, Gerard "s Malim druži",
druži se s Utjelovljenim Sinom Božjim, Bogočovjekom,
koji je po Utjelovljenju "Mali
postao". "Oblači poniznost" Utjelovljenog
Sina Božjega, oslobađa se od sebičnosti i
oholosti i priprema prostor da tamo gdje je
ukroćena oholost i sebičnost uhvati korijena
sloboda s kojom nas je Isus Krist oslobodio
svojim Utjelovljenjem. Pod uvjetom
da "pazimo na Isusa" tj. da ga ljubimo.
Kako pak Gerard neprestano naglašava
da je učenik svetih Terezije od Isusa i
Ivana od Križa, kojima vremenom pridružuje
i "Malu Tereziju", slijedi logično da u
učenju spomenutih učitelja Crkve nalazi
konkretne upute kako ostvarivati "malenost",
to jest "poniznost", to jest slobodu od
sebičnosti. "Poniznost je naime isto što i
sloboda, Ogoličenje" (desnudez) Ivana od
Križa.
Kad smo "maleni", kada se s "Malim
družimo", vjerom ufanjem i ljubavlju, "mali",
ponizni, slobodni, postajemo i spremni
smo za "sjedinjenje s Bogom". U mjeri po
kojoj Utjelovljenoga Sina Božjega nasljedujemo,
u toj mjeri postajemo slobodni od sebičnosti,
"oblačimo Krista Isusa" i pripremamo
se na "sjedinjenje s Bogom".
Sav posao kršćanina je, koji je u milosti
posvetnoj u tome da se opredijeli poduzeti
korake, vjerom ufanjem i ljubavlju,
kako bi "obezvrijedio sebičnost" i tako postao
"ponizan, slobodan kao Isus u Utjelovljenju".
U mjeri u kojoj postigne poniznost
- pripravan je uspostaviti prisne odnose s
Bogom i samim sv. Trojstvom, po ljubavi.
Čak kušati njihovu prisutnost u duši! To
pak ima pozitivnog odjeka u odnosu s bratom
čovjekom. Sluga Božji stoga ističe da
kad unosimo u srce i dušu ljubav kako
bismo ponizni postali, ljubimo Boga i bližnjega.
Da je takav put siguran, Gerard nalazi
potvrdu u Evanđelju: "Evanđelje je",
zapisuje on, "zlatna planina u kojoj zlato
neće nestati" i dodaje: "S Bogom se sjedinjuje
tko je od sebičnosti oslobođen. Nas
nestaje, naša osoba s njim jedna postaje u
pogledu djela jer On djeluje u nama... Moj
Mali, neka sam mali... Ti si male milovao"8.
Stoga "Isus, iako je mogao doći kao odrastao
čovjek i otpočeti spasenje, došao je kao
dijete, kako bismo najprije bili djeca, a onda
sve veći i veći''9. Dosljedno: kad kršćanin
postaje "mali" kao Isus u Utjelovljenju,
druži se s Isusom i postaje njegova prisutnost
u svijetu. "Oblači Krista", kako reče sv.
Pavao, i ljubi bližnjega kao Božji Sin, koji je
postao čovjekom. Na tom putu Gerard slijedi
i svoju majku Obnoviteljicu, sv. Tereziju
Avilsku, jer tvrdi kao i ona da je na putu
molitve "jedino mogla misliti na Krista kao
čovjeka...". Nadalje, tvrdi ona, "kad bismo
ga ljubili, veselo bismo gledali (motrili),
njegovu sliku10. Poučen tom tvrdnjom, Gerard
neprestano tvrdi da "pazi" (motri)
Isusa. Da se želi s njim "sjediniti". Ponavlja
te riječi, nebrojeno puta u svojim vlastoručnim
zapisima, u toliko mjeri da je teško izbrojiti
koliko puta to čini.
Sažimajući sadržaje ovih navoda, otkrivamo
da je "malenost", "poniznost" isto
što i sloboda od sebičnosti, sloboda od
egoizma, ono što sv. Ivan od Križa naziva
"desnudez". Što više uspijevamo hodati putovima
Isusove "malenosti", rastemo u ljubavi
koja uzima mjesto egoizmu i sebičnosti.
Dok po ljubavi "motrimo" Isusa,
na njega "pazimo", dolazimo do prave slobode,
do slobode koju nam je Isus Krist,
Božji Sin, svojim Utjelovljenjem, svojom
mukom i smrću na križu, pribavio. Štoviše,
po poniznosti i "malenosti", "paženju", tj.
motrenju Isusa s ljubavlju sve više se oslobađamo
od egoizma, postajemo ponizniji, i
time sve više i više se "sjedinjujemo" s Bogom.
Ostvaruje se u duši ono što čitamo u
Evanđelju: "Ja i Otac jedno smo... Otac u
meni i ja u Ocu", što Gerard jamačno crpi iz
"zlatne planine", tj. "Božje riječi"11.
___________________
1. Dobre misli, 005119.
2. Mali Isuse u čovječjoj naravi…, Razg. s
Isusom, 004081-82; 004031.
3. Th. pastoralis, 003175: "Jesulus factus est
parvulus, parvulus manebat per totam vitam
ratione infinitae humiitatis et nunc est parvulus
et nunc habet eos ut amicos".
4. Duhovne vježbe, 004848, 004849.
5. Biser mišljenja, 004453.
6. Fil. 2,6-8.
7. Biser mišljenja, 004552.
8. Ondje, 0004453.
9. Razg. s Isusom, 004082-3.
10. Moj život, 99,6.
11. Iv 10,30-38.
|
