Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

Govori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

"S Malim se družim"

"S Malim se družim"1 jedno je od načela SB Gerarda Tome Stantića, kojim ravna svojim duhovnim životom dok neprestano želi i nastoji "paziti", motriti "Malog Isusa". U njegovim zapisima Isus je uvijek "Mali", ne samo u djetinjstvu, nego i u Euharistiji, pa čak i na križu2. Tragajući za značenjem Gerardove tvrdnje da je Isus "uvijek Mali", da se "s Malim druži", da u "Maloga" treba neprestano "upirati svoj pogled", "paziti", dolazimo prije svega do otkrića da je "Isus uvijek Mali" zato što se po Utjelovljenju ponizio, postao "malen". Kada smo slični njegovoj "malenosti", tj. poniznosti u Utjelovljenju, tada smo osposobljeni za "sjedinjenje s Bogom".

Između brojnih vlastoručnih zapisa sluge Božjega, koji potvrđuju da je Utjelovljeni Sin Božji uvijek "Mali", izdvajam sljedeće jasne tvrdnje sluge Božjega: "Mali Isus je postao malen, malen je ostao cijeloga života zbog neizmjerne poniznosti. Sada je također malen a ima za prijatelje one koji su maleni"3. Smisao pak života onih koji "Malenog Isusa" nasljeduju, treba biti da neprestano pred očima imaju Utjelovljenog Sina Božjega baš radi njegove "malenosti" i u njegovoj "malenosti" nalaziti smisao kršćanskog duhovnog života. "Isus je čovjekom postao a ne anđelom, ni jednom od anđela izvrsnije stvorenje, nego baš čovjekom...", zapisuje naš SB. "Pa čuj, čovječe! Bog svemogući čovjekom postaje, to je takvo PONIŽENJE, TAKVA LJUBAV, da bi trebalo poći u pustinju, oči zatvoriti, kleknuti i dokle možeš disati, da na drugo ne misliš nego na poniznog, dobrog, i velikog Sina Božjega koji je tako malen postao. Pošto si slab, Isus ne želi drugo kada ti nešto ne dostaje osim da na njegovu poniznost pomisliš, da se poniziš i strpljiv budeš"4.

Na temelju ovih načelnih razmišljanja Gerard temelji svoj duhovni život. Nastoji biti "mali" to jest ponizan, slobodan od sebičnosti, kao Isus u Utjelovljenju. Piše: "Moj Mali, neka sam mali… Ti si milovao malene (jer po malenosti), duša je oslobođena od sebičnosti". Oslobođenje pak od sebičnosti je uvjet za "sjedinjenje s Bogom". Jer, po sjedinjenju: "Nas nestaje, naša osoba s njime jedna postaje u pogledu djelovanja". Stoga: "Moj Mali, neka sam mali. Ti si milovao malene"5. U logici ovih navoda slijedi da je "Mali Isus", oca Gerarda "Utjelovljeni Božji Sin", onaj isti kojeg sv. Pavao u poslanici Filipljanima definira: "On trajni lik Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom nego sam sebe opijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik. Ponizi sam sebe poslušan do smrti, smrti na križu"6.

Sljedbenik pak Utjelovljenoga Sina Božjega postaje mu sličan, tvrdi otac Gerard, kada "Izvadi iz sebičnosti sve sile tijela i duše. Ako nešto ostane i pogreške se dogode, neka poniznost izvuče, tj. Isusove kreposti nabavljati a svoje pogreške izbacivati... (Treba): paziti na ono što je Isusovo i samo to slijediti. Kako na naš čin najviše utjecaja ima srce, stoga Isusa ćemo razumjeti ako ga želimo nasljedovati baš u onome što je za svijet ludost. Bog je tamo gdje je sebičnost uništena"7. Gerard, dakle, naziva Utjelovljenu Riječ "Malim Isusom", zato što se po Utjelovljenju Božji Sin ponizio. Kada kršćanin, koji je "Krista obukao" na dan sv. krštenja, se nastoji osloboditi od ostataka istočnoga grijeha, "sebičnosti", nasljedujući Isusovu poniznost u Utjelovljenju, uspijeva se oslobađati ostataka istočnoga grijeha i "obući Isusa"! Oholost i sebičnost su pak čovjekove "ludosti", čiju moć treba obezvrijediti družeći se s "Malim", s Utjelovljenim Božjim Sinom. Boreći se protiv sebičnosti, "oblačiti" Isusa i postati "sin u Sinu".

Kad se, dakle, Gerard "s Malim druži", druži se s Utjelovljenim Sinom Božjim, Bogočovjekom, koji je po Utjelovljenju "Mali postao". "Oblači poniznost" Utjelovljenog Sina Božjega, oslobađa se od sebičnosti i oholosti i priprema prostor da tamo gdje je ukroćena oholost i sebičnost uhvati korijena sloboda s kojom nas je Isus Krist oslobodio svojim Utjelovljenjem. Pod uvjetom da "pazimo na Isusa" tj. da ga ljubimo. Kako pak Gerard neprestano naglašava da je učenik svetih Terezije od Isusa i Ivana od Križa, kojima vremenom pridružuje i "Malu Tereziju", slijedi logično da u učenju spomenutih učitelja Crkve nalazi konkretne upute kako ostvarivati "malenost", to jest "poniznost", to jest slobodu od sebičnosti. "Poniznost je naime isto što i sloboda, Ogoličenje" (desnudez) Ivana od Križa.

Kad smo "maleni", kada se s "Malim družimo", vjerom ufanjem i ljubavlju, "mali", ponizni, slobodni, postajemo i spremni smo za "sjedinjenje s Bogom". U mjeri po kojoj Utjelovljenoga Sina Božjega nasljedujemo, u toj mjeri postajemo slobodni od sebičnosti, "oblačimo Krista Isusa" i pripremamo se na "sjedinjenje s Bogom". Sav posao kršćanina je, koji je u milosti posvetnoj u tome da se opredijeli poduzeti korake, vjerom ufanjem i ljubavlju, kako bi "obezvrijedio sebičnost" i tako postao "ponizan, slobodan kao Isus u Utjelovljenju". U mjeri u kojoj postigne poniznost - pripravan je uspostaviti prisne odnose s Bogom i samim sv. Trojstvom, po ljubavi. Čak kušati njihovu prisutnost u duši! To pak ima pozitivnog odjeka u odnosu s bratom čovjekom. Sluga Božji stoga ističe da kad unosimo u srce i dušu ljubav kako bismo ponizni postali, ljubimo Boga i bližnjega. Da je takav put siguran, Gerard nalazi potvrdu u Evanđelju: "Evanđelje je", zapisuje on, "zlatna planina u kojoj zlato neće nestati" i dodaje: "S Bogom se sjedinjuje tko je od sebičnosti oslobođen. Nas nestaje, naša osoba s njim jedna postaje u pogledu djela jer On djeluje u nama... Moj Mali, neka sam mali... Ti si male milovao"8. Stoga "Isus, iako je mogao doći kao odrastao čovjek i otpočeti spasenje, došao je kao dijete, kako bismo najprije bili djeca, a onda sve veći i veći''9. Dosljedno: kad kršćanin postaje "mali" kao Isus u Utjelovljenju, druži se s Isusom i postaje njegova prisutnost u svijetu. "Oblači Krista", kako reče sv. Pavao, i ljubi bližnjega kao Božji Sin, koji je postao čovjekom. Na tom putu Gerard slijedi i svoju majku Obnoviteljicu, sv. Tereziju Avilsku, jer tvrdi kao i ona da je na putu molitve "jedino mogla misliti na Krista kao čovjeka...". Nadalje, tvrdi ona, "kad bismo ga ljubili, veselo bismo gledali (motrili), njegovu sliku10. Poučen tom tvrdnjom, Gerard neprestano tvrdi da "pazi" (motri) Isusa. Da se želi s njim "sjediniti". Ponavlja te riječi, nebrojeno puta u svojim vlastoručnim zapisima, u toliko mjeri da je teško izbrojiti koliko puta to čini.

Sažimajući sadržaje ovih navoda, otkrivamo da je "malenost", "poniznost" isto što i sloboda od sebičnosti, sloboda od egoizma, ono što sv. Ivan od Križa naziva "desnudez". Što više uspijevamo hodati putovima Isusove "malenosti", rastemo u ljubavi koja uzima mjesto egoizmu i sebičnosti. Dok po ljubavi "motrimo" Isusa, na njega "pazimo", dolazimo do prave slobode, do slobode koju nam je Isus Krist, Božji Sin, svojim Utjelovljenjem, svojom mukom i smrću na križu, pribavio. Štoviše, po poniznosti i "malenosti", "paženju", tj. motrenju Isusa s ljubavlju sve više se oslobađamo od egoizma, postajemo ponizniji, i time sve više i više se "sjedinjujemo" s Bogom. Ostvaruje se u duši ono što čitamo u Evanđelju: "Ja i Otac jedno smo... Otac u meni i ja u Ocu", što Gerard jamačno crpi iz "zlatne planine", tj. "Božje riječi"11.
___________________
1. Dobre misli, 005119.
2. Mali Isuse u čovječjoj naravi…, Razg. s
Isusom, 004081-82; 004031.
3. Th. pastoralis, 003175: "Jesulus factus est
parvulus, parvulus manebat per totam vitam
ratione infinitae humiitatis et nunc est parvulus
et nunc habet eos ut amicos".
4. Duhovne vježbe, 004848, 004849.
5. Biser mišljenja, 004453.
6. Fil. 2,6-8.
7. Biser mišljenja, 004552.
8. Ondje, 0004453.
9. Razg. s Isusom, 004082-3.
10. Moj život, 99,6.
11. Iv 10,30-38.